< Biblijsko pitanje iz Matejeva evanđelja

Pitanja koja su zajednička Mateju i ostalim evanđeljima obrađena su u Mateju ili se nalaze u odjeljku Evanđelja.

P: U Mt, koji su neki od prepoznatljivih elemenata ovog evanđelja?

O: Matej naglašava Krista, obećanog Kralja, koji uspostavlja kraljevstvo Božje i jest ispunjenje zakona. Krist je ispunjena nada. Od svih evanđelista, Matej najviše pokazuje kako se proročanstva Starog zavjeta ispunjavaju u Kristu. Otprilike jedna trećina Matejeva evanđelja čine propovijedi, a čini se da je evanđelje organizirano oko pet velikih govora.

Što se tiče jezika, Papija, učenik apostola Ivana, rekao je da je Matej najprije napisan na hebrejskom/aramejskom jeziku. Isus je "uzor" Izraelu, a neki smatraju da Matej koristi midrašne tehnike poznate Židovima tog vremena.

Što se tiče lažnih religija, Matej 20,1-16 dobar je odlomak za objašnjenje milosti Mormonsima i Jehovinim svjedocima. Matej 18,21-35 također je dobar za pokazati Mormonsima da ni na koji način ne možemo ni početi uzvraćati Isusu za Njegovu milost svojim dobrim djelima.

P: U Mt, kako su neke od proročanstava spomenutih u ovoj knjizi o Kristu?

O: Prije nego što odgovorimo na pitanje, prvo navedimo nekoliko proročanstava o kojima je riječ.

1. Bog poziva djecu Izraelovu iz Egipta (Hošea 11,1; Matej 2,15)

2. Rachela plače za svojom djecom u Rami (Jeremija 31,15; Matej 2,18)

3. Proroštvo o Zebulunu i Neftaliju (Izaija 9,1-2; Matej 4,15-16)

4. Plaćanje trideset srebrnjaka Zahariji i njihovo davanje lončaru (Zaharija 11,12-13; Jeremija 32,6-9; Matej 27,9-10)

Odgovor: Matej, više nego druga evanđelja, napisan je za židovsku publiku koja je bila upoznata sa Starim zavjetom i midraškim metodama. Rani crkveni pisac Papija napisao je da je Matej izvorno napisan na hebrejskom, a ne na grčkom. Matej, pozivajući se na djecu koja izlaze iz Egipta, na Rahelevo plačanje za svoju djecu itd., ovdje radi nešto namjerno. On pokazuje kako život Mesije Izraelova paralelizira život djece Izraelove. Možda proročanstvo smatramo samo usamljenim predviđenim detaljima koji se ostvaruju, ali to je preuski pogled. Matej pokazuje da je život djece Izraelove općenito bio proročanstvo o Isusu.

Za više informacija pogledajte Hard Sayings of the Bible, str. 344-345 i Bible Difficulties and Seeming Contradictions, str. 168.

P: U Mateju se, za razliku od ostalih evanđelja, [navodno] uvijek nastoji prikazati Isusa kao Gospodina koji je gotovo bezizražajan i često skriva svoje emocije, dok ostala evanđelja prikazuju Isusa čovjeka sa svim njegovim emocijama, reakcijama i, naizgled, manama. Zašto?

O: Premisa ovog pitanja je pogrešna. Isus nije "ohladen" niti skriva svoje emocije kada je jadikovao nad Jeruzalemom u Mateju 23,37-38. To uopće nije "ohladnjavanje". Ne vidim da ijedno evanđelje prikazuje ikakve "mane" Isusa. Isus je bio gladan, plakao je, osjećao je i bio je u agoniji na križu. To, međutim, nisu bile mane, to je bilo ljudsko.

P: U Mt 1,1-17, koja je bila svrha rodoslovlja Josipovih predaka sve do Davida, budući da je Marija bila djevica kada je Isus rođen?

O: Povratak do Davida bio je važan za utvrđivanje Isusova prava da bude kralj nad Izraelom. Iako Josip nije bio Isusov biološki otac, on je bio u svakom pogledu njegov zakonski otac. Stoga su obećanja dana Davidu ispunjena i u smislu zakonskog oca i sina, kao i u biološkom smislu kroz Marijino porijeklo u Evanđelju po Luki. Asimovov vodič kroz Bibliju (Asimov's Guide to the Bible), str. 780, postavlja ovo pitanje. Za više informacija pogledajte The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 18, i Believer's Bible Commentary, str. 1203–1204.

P: Zašto u Mt 1,2-17 ima 27 koljena od Davida do Isusa, dok Lk 1,3:23-31 navodi 42 koljena?

O: Iako obiteljsko stablo Josipa i Marije ne sadrži nužno isti točan broj generacija, Matej bez sumnje ima neke praznine. Budući da "sin" može značiti muške potomke, ovdje nema problema. Jekonija (Jojakin) vladao je oko 604. g. pr. Kr., pa je bilo 14 generacija od Davida do Jekonije u otprilike 400 godina, što iznosi 29 godina po generaciji. Od 604. pr. Kr. do 4. pr. Kr. očekivalo bi se 20 i pol generacija, a Matej navodi samo 13, što iznosi 46 godina po generaciji.

Možda Matej nije naveo više od 14 generacija nakon izgnanstva jer nije znao druga imena i pisao je samo o onome što je znao. Alternativno, koristio je tri niza od četrnaest imena kao pomagalo za pamćenje.

Komentar Biblije Expositor, svezak 8, str. 69, navodi "slučajnost" da se ime Davida u hebrejskom masoretskom tekstu (dwd) svodi na 4 + 6 + 4 = 14.

P: U Mt 1,3.5.6., zašto se spominju četiri žene: Tamar, Rahaba, Ruta i Urijeva žena (Bat-Šeba)?

O: Prije svega, u drevnom svijetu uključivanje žena u genealogiju po muškoj liniji bilo je iznimno neobično. Iako ne znamo točan razlog Matejevog, a time i Božjeg, možemo primijetiti nekoliko stvari.

Poznate: ove su četiri žene bile "poznate" u tome što su bile poznate svim Židovima.

Strankinje: Rahaba i Ruta bile su obje strankinje (tj. strane) koje su se pridružile Božjem narodu, što naglašava da je Isus imao miješano podrijetlo. Batšeba je bila Židovka, bila je udana za Uriasu, Hetita.

Sramotno: Tamar je glumila prostitutku kako bi zavela Jude. Rahaba je bila bivša prostitutka. Batšeba i David su počinili preljubu, a David je počinio ubojstvo. Ako Bog može upotrijebiti te ljude u zakonskom rodoslovu (Josipa) i sve osim Batšebe u biološkom rodoslovu (Marije), onda Bog može upotrijebiti bilo koga, bez obzira na to koliko su griješili. S druge strane, Jakov je bio prevarant, a Manaseh je bio iznimno zao kralj, koji se kasnije pokajao.

Zanimljiva šutnja: Matej je mogao spomenuti tri ugledne žene: Saru, Rebeku i Rahel, ali ih je preskočio i umjesto njih se usredotočio na ove.

Za više informacija pogledajte Evangelical Commentary on the Bible, str. 724; The Expositor's Greek New Testament, sv. 1, str. 63; The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 66; i The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 18.

P: U Mt 1,5, budući da je prabaka Davida bila Rut Moabitkinja, kako je David mogao biti u zajednici, kad Dt 23,3 kaže da Moabit ne smije ući u zajednicu do desetog koljena?

O: Prvo ono što vjerojatno nije odgovor, a zatim odgovor.

Vjerojatno nije odgovor: Čak i ako je Davidovo boravljenje u zajednici bilo protivno Ponovljenom zakonu 23,3, Biblija ipak bilježi da je David bio s narodom i molio se s njima. Ljudi su mogli činiti pogrešne stvari iz neznanja. Na primjer, Jošua je sklopio savez s Gibeonima, a to je bilo protiv Božjeg zakona. Međutim, nakon što je to učinjeno, Bog je želio da se savez poštuje. Doista, Bog im je u svojoj providnosti dopustio da naprave tu pogrešku i kasnije je upotrijebio Gibeonite.

Odgovor: Može se tvrditi da David ovdje nije postupio protivno Ponovljenom zakonu 23,3.

1. Ljudi su pratili svoje porijeklo s očeve strane, a ne s majčine. Stoga je moguće (ali ne i sigurno) da se Deuteronom 23,3 odnosi na muške pretke.

2. Rut je "promijenila narod". Rekla je Naomi: "Tvoj narod bit će moj narod i tvoj Bog moj Bog." Iako ljudi danas mogu promijeniti državljanstvo ako se slažu i oni i narod nove zemlje, ovo je bilo još dramatičnije; Bog joj je dopustio, poput Rahabe, da postane jedna od izabranih Izraela.

P: U Mt 1,8, je li Joram bio otac Uzijin ili je bio pradjed u 1 Krlj 3,11-12?

O: Zapravo, oboje, uz pravo razumijevanje načina na koji su se riječi koristile. Židovi su riječ "otac" razumjeli i kao "predak" (kao u Djela apostolskih 7,19; 1. Kraljevima 15,24; 22,50; 2. Kraljevima 15,38), baš kao što je riječ "sin" također značila "potomak".

Kralj Joram bio je pradjed kralja Uzaije. Za više informacija pogledajte knjige Bible Difficulties and Seeming Contradictions, str. 58, i When Critics Ask, str. 325.

P: Zašto je u Mt 1,9 Uzzija otac Joatama, kad 2 K 15,1–7 i 1 Kr 3,12 kažu da je Azarija otac Joatama?

O: Uzaija je bilo drugo ime za Azariju, kao što se navodi u 2. Kraljevima 15,32,34; 2. Ljetopisima 26,1-23; 27,2; Izaiji 1,1; 6,1; 7,1. Mnogi su kraljevi imali i osobno ime i kraljevsko ime koje su stekli kasnije. No, za kraljeve i ne-kraljeve, ovo se ne bi smatralo neobičnim kod: Abrama/Abrahama, Sarai/Sare, Jakova/Izraela, Ben-Onija/Benjamina, Zaphenath-Paneaha/Josipa, Ošee/Jošue, Gideona/Jerubbaala, Ammiela/Eliama, Bat-Šebe/Bat-Šue, Azarije/Uzeja, Abijama/Abiju, Jehovahaz, sin Josijina/Šalumov; Eliakim/Jehovakim; Jehojakin/Jekonija/Konija; Sedekija/Matanjah; Hananja/Šadrak; Mišail/Mešak; Azarija/Abed-nego; Daniel/Belšazar; Simon/Petar; Josip/Barnaba; i Saul/Pavao.

Za više informacija pogledajte When Critics Ask, str. 325-326 i Encyclopedia of Bible Difficulties, str. 316-317.

P: U Mt 1,11.16, zašto rodoslov pokazuje da je Isus potekao iz prokletog roda Jekonije/Jojakima, kako navode Jer 22,28-30 i Jer 36,30? (Vidi također 1 Krlj 3,16). Jekonija (Jojakim) i njegov otac Jehojakim bili su obojica proklet od samog Boga, koji je rekao da nijedan od tih ljudi neće imati potomka na Davidovu prijestolju. Kako bi Isus uopće mogao biti Mesija, predodređen da vječno vlada na Davidovu prijestolju, ako je potjecao od bilo kojeg od tih ljudi?

O: Genealogija Josipa u Evanđelju po Mateju doista pokazuje da je Josip potjecao iz prokletog roda. To bi bio stvarni problem da je Josip bio biološki otac, jer je Jeremija prorekao da Jehojakin neće imati potomaka na prijestolju. Međutim, genealogija Marije u Evanđelju po Luki pokazuje da Isus NIJE bio biološki potomak Jekonije i Jehojakima, jer se Marijini preci odvojili od kraljevske loze. Gledajući unatrag, možemo vidjeti da su David i Salomon dobili nešto drugačija obećanja. Samo je Josip potjecao od Salomona, a i Josip i Marija potjecali su od Davida.

Usput, u Mateju 1,16 "od koga" (engl. of whom) barem na engleskom zvuči kao da bi moglo značiti od Marije, ili Josipa, ili oboje. No, na grčkom je "od koga" (of whom) izričito ženskog jednine, što znači da je Isus bio samo od Marije.

U povijesti je Irenaeus, biskup Liona u Galiji, odgovorio na ovaj prigovor na Josipovu genealogiju u Evanđelju po Mateju u djelu Protiv hereza, knjiga 3, poglavlje 21.9, str. 453-454, napisanoj 182. – 188. godine.

Za više informacija pogledajte The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 18 i Believer's Bible Commentary, str. 1204.

P: U Mt 1,17, je li to doista bilo 3 x 14 = 42 koljena, ili samo 41 koljeno, kao što tvrde ateist (Capello) i skeptični Asimovov vodič kroz Bibliju, str. 777–778?

O: Postoje tri niza od 14 imena, ali oni se ne zbrajaju, budući da prvi popis obuhvaća Abrahama pa sve do Davida, a drugi popis ide od Davida do izgnanstva. Sada bismo mogli imati problem da je Matej tvrdio da je bilo 42 koljena, ali Matej nikada nije rekao da je zbroj 42. Matej je vjerojatno usput spomenuo tri niza od 14 imena kao pomagalo za pamćenje. Ljudi su također primijetili da se slova u imenu David zbrajaju u 14.

Prvi kršćanski pisac za kojeg znamo da je uočio ta tri "mistična razmaka" bio je Klement Aleksandrijski (193. – 202. g.) u djelu Stromata, knjiga 1., poglavlje 21., str. 334.

Za više informacija pogledajte When Critics Ask, str. 326, i The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 69.

P: U Mt 1,17, kako to da je toliko imena izostavljeno?

O: Sveto pismo ne navodi, ali mnogo je imena izostavljeno. Na primjer, između Nahšona i Hezrona bilo je samo dva imena, a vremenski razmak iznosio je 400 godina. Dio razloga mogao bi biti jednostavno taj da Matej nije znao ta imena. No, mogao je pronaći još imena u Prvoj knjizi Ljetopisa da je to želio. Možda mu nije bila namjera zagledati se u detalje svakog imena, već uključiti dovoljno imena da pokaže kako je Isusov posvojni otac doista potjecao od Davida, te je stoga Isus imao prirodno pravo biti kralj Izraela. Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, svezak 1., str. 64–65.

P: U Mt 1,17 i Lk 1, zašto se dva rodoslovca razilaze nakon Salomona, ali se ponovno spajaju kod Šealtiela?

O: Skeptični Asimovljev vodič kroz Bibliju (The Asimov's Guide to the Bible) na str. 939. spominje ovo. U Mateju 1,12 navode se Jekonija (Jehojakim), Šaltiel i Zerubabel, dok Luka navodi Neri, Šaltiel i Zerubabel. Izravan razlog za razliku naveden je u 1. Ljetopisima 3,17-19. Kraljevska linija, koja je gotovo uvijek prelazila s oca na sina, umjesto toga prešla je sa Šaltiela na Zerubabela, sina Pedaje, Šaltielova brata.

Razlog nije naveden, ali se pretpostavlja da Šaltiel nije imao sinova, ili barem živih sinova, kada je umro. Stoga je Šaltiel vjerojatno posinio sina svoga brata. Znanstvenici smatraju da je ili Pedaiah umro i da je Šaltiel posinio Zerubabela kao siroče, ili je Šaltiel jednostavno prenio kraljevski rod na Zerubabela jer nije imao sinova.

P: U Mt 1,18-19, zašto bi Josip razmišljao o razvodu od Marije ako oni još nisu bili u braku?

O: Josip je vjerojatno zaključio da će ili on biti posramljen ako drugi pomisle da su imali spolne odnose prije braka, ili će oboje biti posramljeni ako bi Josip dopustio Mariji da viđa druge muškarce. Stoga se može razumjeti zašto je Josip želio prekinuti zaruke.

Ali zašto bi se razveli ako se još nisu ni vjenčali? Njihovi su običaji bili drugačiji od naših. Muškarac i žena bili su povezani zarukama, iako nisu imali spolne odnose prije vjenčanja. U njihovoj je kulturi zaruke mogle službeno prekinuti samo razvod.

Jednogodišnje razdoblje čekanja moglo je dokazati da je žena vjerna i da nije trudna s djetetom koje nije njezina supruga. Ali kada se anđeo ukazao Josipu, Josip je odmah uzeo Mariju u svoj dom.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1205; The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 20; i The Expositor's Bible Commentary, sv. 1, str. 68–69.

P: U Mt 1,18, je li Marija začeta od Duha Svetoga ili je Isus bio plod Davidova krila u Dj 2,30?

O: Djevica Marija bila je djevica; Biblija kaže da je Duh Sveti "zasjenio" Mariju, ne na seksualni način. Josip je bio samo zakonski, posvojni otac Isusa, a ne biološki otac. Ali Isus je bio biološki potomak Davida preko Marije, budući da je Luka 3:23-37 genealogija Marije. Drugi stihovi koji kažu da je Isus sin (potomak) Davidov su Mt 12:23; 15:22; 20:30; 21:9,15; Marko 10:47-48; 12:35; Luka 18:38-39; 20:41; Ivan 7:42; 2. Timoteju 2:8; Otkrivenje 5:5; 22:16.

P: U Mt 1:20; 2:12; 2:13; 2:19; 2:22; 27:19, zašto Matej spominje snove, a ostali evanđelisti to ne čine, kako primjećuje Asimovov vodič kroz Bibliju, str. 795?

A: Matej spominje samo četiri ili pet snova:

Tri ili četiri u Isusovom djetinjstvu: Matej 1,20 (uzmi Mariju za svoju ženu); 2,12 (ne vraćaj se Herodu); 2,13 (idi u Egipat); 2,19 (vratite se u Nazaret); 2,22 (ne idi u Judeju). Matej 2,22 mogao biti zaseban san ili isti san kao Matej 2,19.

Na Isusovu suđenju, Pilatova žena u Mateju 27,19.

Marko i Ivan ne govore o Isusovom djetinjstvu, pa se ne može očekivati da su zabilježili te snove. Budući da Luka ne govori ništa o mudracima i (gotovo) ništa o Josipu, ne može se očekivati da je zabilježio te snove.

Time ostaje jedan slučaj u Mateju (Pilatova žena) koji je detalj koji nije zabilježen u ostalim evanđeljima.

Međutim, na temelju toga ne možete zaključiti da su ostali pisci bili protiv bilježenja snova. U Djela apostolskih 16,9, noću je Pavao imao viziju čovjeka iz Makedonije koji ga je molio da dođe i pomogne im.

P: Prevodimo li Mt 1,23 pogrešno Iz 7,14 koristeći riječ "djevica", kao što tvrdi skeptični Asimovov vodič kroz Bibliju na str. 781?

O: Ne. Ne samo da hebrejska riječ može značiti i "djevica" i "mlada djevojka", već je i sam Asimov na str. 780 priznao da je Septuaginta tu riječ prevodila kao parthenos, što znači djevica. Naravno, Asimov ne vjeruje u nikakva čuda iz Biblije, pa ne bi prihvatio da se u Izaiji govori o djevici.

P: Ime "Emmanuil" u Mateju 1,23, gdje se nalazi u knjigama proroka ili Starog zavjeta? Kako je povezano s Isusom? I zašto ga ne nalazimo u ostalim evanđeljima?

O: Naslov Emanuel nalazi se u mesijanskoj proročanstvu Izaije 7,14. Od svih evanđelista, Matej je onaj koji najviše naglašava ispunjenje proročanstva, stoga nije iznenađujuće da je to spomenuo.

Sljedećih osam ranih kršćana također je pisalo o Izaiji 7,14 kao o mesijanskom proročanstvu: Justin Mučenik (oko 138. – 165. g.), Irenej Lionski (182. – 188. g.), Tertulijan (207. – 220. g.), Origen (225. – 253./254. g.), Novatijan (250. – 257./258. g.), Ciprijan iz Kartage (oko 246. – 258. g.), Atanazije Aleksandrijski (oko 318. g.) i Laktancije (oko 303. – 325. g.). Za citate pogledajtewww.biblequery.org/history/churchhistory/WhatEarlyChristianTaughtOnDoctrine.html (ili .docx).

P: U Mt 1,23 i Lk 1,26-35, kako bi Isus, rođen od djevice, mogao biti potomak Davidov?

O: Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Isus nije bio Josipov biološki sin. Da jest, Jeremija 29,32 bila bi lažna proročanstva.

2. Isus je bio Josipov sin pred zakonom. Danas muškarac koji se oženi ženom s djetetom postaje otac djeteta pred zakonom, iako nije biološki otac.

3. Isus je bio biološki sin Marije, potomka Davida.

Isus je bio iz Davidova roda u očima zakona preko Josipa, a biološki je potjecao od Davida preko Marije.

P: U Mt 1,23, što je ključno u tome što je Isus "Emmanuil", odnosno Bog s nama?

O: Ovo je važna točka ovog poglavlja, koja nije toliko istaknuta u ostatku Matejevog evanđelja. Ovdje postoje dva čimbenika.

Bog se utjelovio kao čovjek. Isus je bio Emanuel, "Bog s nama". Na način koji nitko na zemlji ne može u potpunosti definirati, Bog je odlučio poniziti se i spustiti se na zemlju te živjeti kao potpuno ljudsko biće (Hebrejima 2:6, 14, 17), s pravim ljudskim tijelom, koje je imalo stvarne ljudske potrebe (Ivan 19:28) i stvarne ljudske osjećaje (Luka 22:42). Isus nije samo izgledao kao čovjek; on je bio 100 % čovjek, jednako čovječan kao i vi ili ja, s tom razlikom što je Isus bio bez grijeha (Hebrejima 4:15). Ipak, na zemlji, Isus je istovremeno i dalje bio 100 % Bog. Isusa se moglo iskušavati, ali nikada ne bi sagriješio (Hebrejima 4,15; Matej 4,3-12; Marko 1,13; Luka 4,2-13). Kao što kaže Tony Evans u svojoj Bibliji s komentarom (The Tony Evans Bible Commentary, str. 865), Isus je bio "božanstvo u pelenama".

Isus živi u nama. Isus je i sada Emanuel, "Bog s nama". Po posredovanju Duha Svetoga, Krist živi u nama. Bog nam ne samo da govori što trebamo činiti i govoriti, već u Filipljanima 2,13 stoji da je Bog taj koji djeluje u nama. Kada smo došli k Kristu, Bog nas nije samo tapšao po ramenu i rekao: "Dobar posao do sada, sada ste prepušteni sami sebi." Naprotiv, to je početak odnosa bližeg čak i od bračnog odnosa, zauvijek s Kristom, zaručnikom Crkve.

P: U Mt 1,25, budući da je Izaija rekao da će se nazvati Emanuel, zašto su ga nazvali Isusom?

Odgovor: "Isus" na hebrejskom je isto što i Josua, što znači "Gospodin spašava". Ime Isus je prikladno, ali ga oni (i mi) nazivamo Bog s nama. Jedan moj kineski kršćanski prijatelj bio je zabrinut zbog toga. Imao je i kinesko i englesko ime. Zato sam mu rekao da ga je majka nazvala kineskim imenom, ali da ga se u Americi zove engleskim imenom. Nije rijetkost da osoba ima dva imena ili ime i naslov.

P: U Mt 1,25, je li Marija imala još djece?

O: Posljednja rečenica ovog stiha bila bi i besmislena i obmanjujuća da Josip i Marija nikada nisu imali intimne odnose.

Osim ovog stiha, Matej 12,46; 13,55-56; Marko 6,3; Ivan 7,3-5; Djela apostolska 1,14; 1. Korinćanima 9,5; Galaćanima 1,19 i (implicitno) Juda 1 također bilježe da je Isus imao braću. Eusebijeva Crkvena povijest (318. g.) 2:23 i 3:20 također navodi da su Isusova četiri brata bila Jakov (nazvan Pravedni), Joset (ili Josip), Juda i Šimun.

Jedan katolički odgovor jest da je Josip imao djecu iz prethodnog braka, ali ne i Marija. Međutim, ne postoji nikakav dokaz iz crkvenih spisa da je Josip bio oženjen prije ili da itko od Isusove braće nije bio sin Marije i Josipa. Da je Isus imao starijeg polubrata preko Josipa, onda bi stariji polubrat imao pravo na prijestolje, a ne Isus. Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 299.

Drugi katolički odgovor jest da "braća" u mediteranskim kulturama mogla su značiti rođake i bliske srodnike slične dobi, a ne samo biološke braće. Međutim, primjena onoga što bi moglo vrijediti za kasnije Talijane i druge narode na Izraelce je problematična.

Nakon Biblije, najraniji poznati kršćanski pisci koji su navodili da je Marija imala djecu bili su Hegesip (170.–180. g.), Origen (čudni učitelj) (225.–253./254. g.) i Euzebije iz Cezareje (318.–325. g.). Hegesippus nam daje zanimljiv detalj: on spominje Isusova brata po imenu Juda, koji je "podnio mučeništvo za vjeru u Krista za vrijeme Domicijana". Pet knjiga komentara na Djela crkvena, odjeljak 1, str. 764. Eusebije iz Cezareje (318.–325. g.) kaže da su Isusova četiri brata bili Jakov (nazvan Pravedni), Joset (ili Josip), Juda i Šimun. Eusebije, Crkvena povijest 2:23; 3:20. Nakon Niceje to je također učio i Helvidius/Helvetius (prije 383. g.).

Nakon Biblije, najraniji poznati kršćanski pisci koji su tvrdili da je Marija ikada bila djevica, ili nešto slično, bili su Hipolit (225. – 235./236. g.), Petar Aleksandrijski (306., 285. – 311. g.) i implicitno Origen (čudni učitelj) (225. – 253./254. g.) Evo što Origen kaže 246.–248. godine: "Neki kažu, pozivajući se na predaju iz Evanđelja po Petru, kako je ono naslovljeno ili "Knjiga Jakova", da su Isusovi braća bili sinovi Josipa iz prethodnog braka, kojeg je sklopio prije Marije. Sada oni koji to kažu žele sačuvati čast Marijinu da je ostala djevica do kraja,… I mislim da je u skladu s razumom da je Isus bio prvina među ljudima čistoće koja se sastoji u nevinosti, a Marija među ženama; jer ne bi bilo pobožno pripisati prvinu djevičanstva nikome drugome osim njoj." Origenov komentar na Matej, knjiga 10., poglavlje 17., str. 424.

Nakon Niceje, Atanazije (331. g.), Ambrozije Milanskog (340.–397. g.) i Jeronim (383. g.) učili su da je Marija uvijek bila djevica. Međutim, Ambroz je bio jasan da Isusu nije trebala nikakva pomoć da posreduje između čovjeka i Boga te da Marija nije bila predmet obožavanja (O Duhu Svetom, knjiga 3, poglavlje 11, br. 80, 381. g.). Rekao je: "I neka nitko to ne preusmjerava na Djevicu Mariju; Marija je bila hram Božji, a ne Bog hrama. I stoga se samo Onaj treba obožavati koji je djelovao u svom hramu."

Pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 81 i Believer's Bible Commentary, str. 1206 za više informacija.

P: U Mt 2,1-4,9-12, koliko je točno bilo mudraca?

O: Sveto pismo to nikada ne navodi. Ljudi često misle da ih je bilo troje jednostavno zbog pjesme "We Three Kings of Orient Are" i zato što je darova bilo tri, no moglo ih je biti bilo kojeg broja. Pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 865, Evangelical Commentary on the Bible, str. 726, The New Unger's Bible Dictionary, str. 799 i The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 21 za u biti isti odgovor.

Ideja da je bilo tri kralja seže do Origena (225. – 253./254. g.), no većina drugih tradicija o magovima nastala je u šestom stoljeću i kasnije. Ideje da su se zvali Kaspar, Mihovil i Baltazar, da su bili iz Etiopije ili da je jedan bio iz svake ljudske rase, sve su to kasniji izumi. Ako su bili "magovi", pleme zoroastrijskih svećenika, onda su vjerojatno bili iz Perzije (današnjeg Irana) ili Mezopotamije (današnjeg Iraka). Međutim, ako je mag jednostavno značilo vjerski dužnosnik, onda su mogli biti i iz drugih mjesta.

Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 85, The Expositor's Greek Testament, sv. 1, str. 73 i knjigu Ulricha Luza Matthew 1-7 : A Commentary, str. 140.

P: U Mt 2,1, kada su Magi došli?

O: Sveto pismo samo navodi da je to bilo ponekad nakon rođenja. Isus je rođen u štali (koja je mogla biti i špilja). Ali kad su mudraci došli u Mateju 2,11, bili su u kući. Matej koristi izraz "malo dijete" paidion, umjesto riječi "dojenče" brephos. Budući da je Herod ubio svu djecu u Betlehemu staru dvije godine ili manje, to se dogodilo prije nego što je shvatio da se mudraci neće vratiti k njemu. Dakle, moglo je proći mjeseci, pa čak i oko godinu dana nakon rođenja. Za više informacija pogledajte The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 20.

Uzgred, ta praksa darivanja poklona kralju nije bila nečuvena. Kad je Neron bio rimski car, kralj Tiridates iz Armenije došao je u Rim 66. godine n.e. noseći darove za Nerona. Za više informacija pogledajte: Ulrich Luz, Matthew 1-7 : A Commentary, str. 131.

P: U Mt 2,1-4.9-12, tko su bili mudraci?

O: Magi su bili bliskoistočni vjerski ljudi koji su se bavili astrologijom. Iako Biblija ne navodi da je bilo tri maga, postoje tri teorije o tome tko su bili "božićni magi".

Izvorno, kao što su Leviti bili pleme svećenika među Izraelcima, tako su kasniji magi bili pleme svećenika među Medima prema Herodotu. To je analogno Levitima kao plemenu svećenika među Izraelcima. Magovi su prinosili žrtve pred vatrom, tumačili snove i bavili se astrologijom. Iako engleska riječ "magician" potječe od riječi "Magi", osim u jednom odlomku kod Herodota nema dokaza da su se bavili magijom. Medijci su bili politeisti (ne zoroastrijanci). Kada u knjizi proroka Daniela 5,11 govori o magovima, misli se upravo na ove magove.

Kasnije, nakon što je mag koji se zvao "lažni Bardija" preuzeo perzijski tron na sedam mjeseci 522. g. pr. Kr., kralj Kambiz zamijenio je mnoge medijske magove perzijskim magovima. Perzijski magovi bili su zoroastrijanci. Zoroastrijanci su vjerovali u jednaka i suprotna božanstva, jedno dobro koje je predstavljalo svjetlo i jedno zlo koje je predstavljalo tamu. Tijekom i nakon četvrtog stoljeća pr. Kr., zoroastristi su vjerovali u uskrsnuće. Grci su općenito govorili da su magi bili zoroastristi. Klement Aleksandrijski vjerovao je da su magi koji su došli u Betlehem bili zoroastristi. Skeptički Vodič kroz Bibliju Asimova (str. 788) spominje samo njih kao magove.

U vrijeme Krista Grci su također nazivali magovima i Kaldeje koji su se bavili astrologijom. Mnogi su astrolozi putovali na zapad da bi poučavali, uključujući babilonskog Berosa, koji je nakon 281. g. pr. Kr. predavao na grčkom otoku Kosu. Tacit kaže da su se magovi bavili čarobnjaštvom, a Plinije tvrdi da je magija započela sa Zoroastrom. Rani crkveni pisac Origen, među svojim brojnim kritikama na račun heretika Celsusa, rekao je da Celsus nije uspio razlikovati Magove od Kaldeja u djelu Protiv Celsusa, knjiga 1., poglavlje 58., str. 422. Novi međunarodni rječnik Biblije, str. 612, navodi ih kao Magove.

Bez obzira na točno bliskoistočno podrijetlo "božićnih mudraca", magi su prakticirali astrologiju. Za više informacija pogledajte Wycliffe Bible Dictionary, str. 1067–1068, a osobito poglavlje o magima u Perziji i Bibliji, str. 467–491.

P: U Mt 2,2, je li za neke druge vladare bilo navedeno nebesko znamenje?

O: Prema Suetoniu (de Divinatione 1.47), komet se navodno pojavio u vrijeme rođenja Nera (15. prosinca 37. g.) i kralja Mitridata Pontskog (135. g. pr. Kr.). Kometi vidljivi golim okom pojavljuju se otprilike 2 do 5 puta po stoljeću. Halleyeva kometa pojavljuje se svakih 75 godina, uključujući 87. pr. Kr. i 12./11. pr. Kr. Za više informacija pogledajte Ulrich Luz, Matthew 1-7: A Commentary, str. 131 i The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 83.

P: U Mt 2,2, koji su nebeski "znakovi" bili prisutni u to vrijeme?

O: Evo nekih prirodnih pojava.

Halleyjev komet pojavio se 12./11. pr. Kr. (Lagrange je to spomenuo, ali je to prerano da bi bilo relevantno.)

Konjunkcija planeta Jupitera (koji predstavlja kraljevstvo) i Saturna (koji predstavlja Židove) dogodila se 7./6. pr. Kr. Kepler (prije 1630. g.) prvi je to spomenuo, iako je preferirao teoriju supernove.

Komet ili nova spomenuta od strane kineskih astronomskih u 5/4. st. pr. Kr.

Međutim, ono što je izgledalo kao zvijezda išlo je pred njima i zaustavilo se nad kućom u Mateju 2,9-10. Iako grčka riječ mogla značiti samo grad, a ne kuću, prema komentaru The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 88, planetarna konjunkcija Jupitera i Saturna te kometa ne mogu to učiniti. Bez obzira jesu li u početku primijetili konjunkciju ili komet, do trenutka kad su stigli u Palestinu anđeo je natprirodno koristio neku svjetlost da ih vodi.

Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 85 i Ulrich Luz, Matthew 1-7: A Commentary, str. 132.

P: U Mt 2,6 zašto piše "ne malen", budući da Mi 5,2 u masoretskom tekstu kaže "malen", a u Septuaginti "vrlo malen"?

O: To su rekli pisari i, iako su se mogli jednostavno prevariti, osobito ako su prevodili doslovno, njihovo je tumačenje ovdje bilo ispravno. U Miheju 5,2 stoji: "Ti, Betleheme Efratski, iako si najmanji među tisućama Judinim, iz tebe će izaći onaj koji će biti vladar u Izraelu…" (doslovni prijevod Greena) Poanta Mihe 5,2 jest da će, iako je Betlehem bio malen po veličini, postati velik po važnosti. Dakle, učitelji zakona nisu pogriješili kad su rekli da će Betlehem imati veliku važnost unatoč svojoj maloj veličini.

Pogledajte Enciklopediju poteškoća u Bibliji, str. 318–319, i Kad kritičari pitaju, str. 327, za dopunske odgovore.

P: U Mt 2,6 kako se izgovara magi?

O: Izgovara se "MA-ji", s oba dugog samoglasnika, prema Wycliffeovom rječniku Biblije.

P: Zašto u Mt 2,6 stoji "vladari", kad u Mi 5,2 u masoretskom tekstu i Septuaginti stoji "tisuće"?

O: Četiri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1) U Miheju 5,2 stoji: "Ti, Betleheme Efratski, iako si najmanji među tisućama Judinim, iz tebe će izaći onaj koji će biti vladar u Izraelu…" (doslovni prijevod Greena). Poanta je u tome da će, iako je Betlehem bio malen po veličini, postati velik po važnosti.

2) Hebrejska riječ za "tisuće" (u množini) u Miheju 5,2 je 'alapim. Grčki ekvivalent je chiliasin. Hebrejska riječ za upravitelje/vladare (u množini) je 'allupe. Grčki ekvivalent je hegemosin. Iako su grčke riječi potpuno različite, hebrejske riječi su gotovo iste, osim samoglasnika. Stari zavjet je izvorno napisan bez samoglasnika; oni su dodani tek oko 700. godine poslije Krista. To ukazuje na to da nisu čitali iz grčke Septuaginte, već ili iz hebrejskog, aramejskog ili možda nekog drugog grčkog prijevoda.

3) To su izgovorili svećenici i učitelji Zakona. Mogli su pogriješiti ili su Herodu citirali grčki prijevod osim Septuaginte. Ipak, vjerojatnije je da su usmeno prevodili s hebrejskog na aramejski ili grčki kako su govorili.

4) Zapravo, svećenici i učitelji zakona nisu pogriješili u prenošenju značenja: mali Betlehem NIJE najmanje važan za vladara koji će odatle doći.

Za dopunske odgovore pogledajte Encyclopedia of Bible Difficulties, str. 318–319; The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 88; i The Expositor's Greek Testament, sv. 1, str. 72.

P: U Mt 2,8.12, je li Bog zapovjedio mudracima da ne ispune svoje obećanje Herodu, budući da im je rečeno da se ne vraćaju Herodu?

Heros je bio zabrinut jer on nikada prvotno nije bio u liniji za kralja. Njegov otac bio je Edomljanin, majka Arapkinja, a on je bio tek obraćenik na judaizam. Kad je postao kralj 40. g. pr. Kr., trebalo mu je tri godine i rimska pomoć da slomi pobune protiv sebe. Kada je Herod zatražio od mudraca da mu se vrate, Herod je očito već imao plan da uništi ovog kralja i pokušao je uključiti mudrace u svoj zli plan. Vjerojatno Herodu nije palo na pamet da je, dok je bio ljut na mudrace što su ga prevarili, on prvo pokušao prevariti njih tvrdeći da i sam želi obožavati Isusa. Usput, Betlehem je bio udaljen samo 5 milja (9 km) jugo-jugoistočno od Jeruzalema. Što se tiče Magova, kako kaže Believer's Bible Commentary na str. 1207, "Nitko tko susretne Krista s iskrenim srcem nikada se ne vraća istim putem."

Vremenski oblik pitanja ne znači "gdje je onaj koji će na kraju postati kralj Židova", već "gdje je onaj koji je sada zakoniti kralj Židova", prema The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 86.

Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. U Mateju 2 nikada se ne kaže da su mudraci obećali Herodu da će se vratiti.

2. U Mateju 2 nikada ne stoji da su mudraci rekli Herodu da namjeravaju vratiti se. Čak i da jesu, nakon sna njihova je namjera promijenjena.

3. Čak i da su obećali Herodu, obećanje ne mora nužno biti ispunjeno ako:

3a) obećanje je dano pod obmanjujućim uvjetima,

3b) obećate nešto što je izravno suprotno Božjoj volji.

3c) Ispunjavanje obećanja znači da će nevina osoba umrijeti.

Na primjer, recimo da vas muškarac zamoli da ga nazovete kada žena izađe iz kuće jer kaže da želi ostaviti cvijeće na njenom pragu, a vi se na to obvežete. Kasnije saznate da je taj muškarac opljačkao nekoliko kuća i da namjerava opljačkati i njezinu. Kada vidite da žena izlazi iz kuće, trebate li nazvati razbojnika, jer ste to obećali? Ne!

Za više informacija pogledajte The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 21–22; the Believer's Bible Commentary, str. 1207; Ulrich Luz, Matthew 1–7: A Commentary, str. 136; The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 84; i The Expositor's Greek Testament, sv. 1, str. 69.

P: U Mt 2,11, budući da je astrologija pogrešna, zašto su mudraci slijedili zvijezdu?

O: Prvo da naučimo nešto o magovima, a zatim vidimo što nas to uči o Bogu.

Magovi su bili pleme medijskih svećenika, slično kao što su izraelski svećenici potjecali od Levija. Više o magovima možete pročitati u izvrsnoj knjizi "Persija i Biblija". Magovi su bili poznati po bavljenju astrologijom.

Proročanstvo o zvijezdi koja izlazi iz Jude seže sve do Bilaama u Brojevima 24:17.

Astrologija je protiv Biblije: Magi najvjerojatnije nisu znali da Stari zavjet kaže da je astrologija pogrešna (Lev 19,26; 20,27; Pon 18,11-14; 2 Kral 17,16; 21,3.5; 2 Ljet 33,3-6). S druge strane, zvijezda nije predvidjela Kristov dolazak, nego ga je objavila.

Evo što je rani crkveni pisac Tertulijan (198.–220. g.) napisao o astrolozima u djelu O idolopoklonstvu, gl. 9 (sv. 3, str. 66): "Ne znaš ništa, astrolože, ako ne znaš da trebaš biti kršćanin. Kad si to znao, trebao si znati i ovo: da nemaš više nikakve veze s tim svojim zanatom koji sam po sebi najavljuje tuđe klimakse i mogao bi te poučiti o vlastitoj opasnosti. Nema ni udjela ni baštine za tebe u tom tvom sustavu. Ne može se nadati kraljevstvu nebeskom onaj tko zloupotrebljava prst ili štap neba."

Bog nikada nije rekao da je ograničen na korištenje samo dobrih sredstava kako bi privukao ljude k Sebi. Ponekad Bog koristi doista zla sredstva, kao što je babilonska vojska (Habakuk 1:6,13). Bog može koristiti bolest, zle ljude, pa čak i nenamjernu grijeh (kao u slučaju Magova) kako bi privukao ljude k Sebi.

Najčudnija je od svega što je Bog namjerno, svjesno griješenje vjernika upotrijebio kako bi spasio te iste vjernike. O svemu tome možete pročitati u pripovijesti o Josipu i njegovoj braći, u 37. i 50. poglavlju Postanka, a osobito u Postanku 50,20. Zapravo, Bog može sve poslužiti na dobro (Rimljanima 8,28) i za svoje svrhe (Efežanima 1,11).

Zaključno, kao što Bog koristeći otmicu Josepha za svoje svrhe ne opravdava otmicu, tako Bog koristeći astrologiju za svoje svrhe ne opravdava astrologiju.

Pogledajte knjigu Complete Book of Bible Answers, str. 55; Hard Sayings of the Bible, str. 353–354; Encyclopedia of Bible Difficulties, str. 317–318; When Critics Ask, str. 326–327; i When Cultists Ask, str. 93 za dopunske odgovore.

P: U Mt 2,11, imaju li darovi ikakvo značenje?

O: Darovi su bili vrijedni mnogo novca, a to bi bilo važno za njihovu uzdržavu u Egiptu tijekom dvije godine. No, osim toga, Biblija ne daje nikakvo drugo značenje. Neki su nagađali da je zlato prikladno jer predstavlja kraljevsku vlast. Tamjan je bio dio smjese za tamjanu koju su koristili svećenici. Mirra je gorki sastojak, vrijedan za pripremu tijela za pokop. Postoje i druga gledišta. Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 89 i knjigu Ulricha Luza Matthew 1-7: A Commentary, str. 138.

P: U Mt 2,15 i Hoš 11,1, kako je "iz Egipta sam pozvao svoga sina" proroštvo o Kristu?

Odgovor: Hošea 11,1 prvi je put upotrijebljen za izraelski narod. Matej koristi ne samo Hošeu 11,1, već i mnoge druge stihove Starog zavjeta kako bi pokazao da je život Krista bio paralelan životu izraelskog naroda (osim grijeha). Matej piše Židovima dobro upućenima u Stari zavjet i očito koristi ono što bi židovski učenjaci tog vremena prepoznali kao midrašne tehnike. Koristio je židovsku midrašnu interpretaciju kako bi otkrio značenje i primjenu iza svake riječi.

Uzgred, Filo kaže da je u njegovo vrijeme, oko 40. godine poslije Krista, u Egiptu živjelo oko milijun Židova.

Za više informacija pogledajte The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 22; New International Bible Commentary, str. 1122; i The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 90, 91-92.

P: U Mt 2,16 postoji li još neki zapis o kralju Herodu Velikom koji je poklao djecu u Betlehemu?

O: Betlehem je bio mali grad; moglo je biti ubijeno samo nekoliko desetaka beba, a to je bilo malo u usporedbi s drugim pogubljenjima po kojima je Herod bio poznatiji.

Mnogo je stvari za koje ne bismo znali da su se dogodile ili kako su se dogodile da nije bilo jedinstvenog povijesnog zapisa. Na primjer, nemamo zapis o rimskom osvajanju Galije niti o tome kako su je osvojili – osim jednog izvora, djela Julija Cezara. Isto tako, ne postoje nijekršćanski zapisi o Isusovom raspeću; spominje se tek usput da je Krist bio pogubljen (tj. da je pretrpio krajnju kaznu).

U ovom slučaju, osim Biblije, drugi pisci koji spominju pokolj malih djece od strane Heroda Velikog prije Niceje su:

Justin Mučenik u Dijalogu s Triphonom, pog. 78, str. 238 (oko 138. – 165. g. po Kr.) spominje magove koji su posjetili Heroda i Herodovo pokolje sve djece u Betlehemu.

Irenaeus iz Liona (182. – 188. g.) kaže da je [Bog] "odveo ona djeca koja su pripadala kući Davidovoj, kojima je sretna sudbina bila da se rode u to vrijeme, kako bi ih poslao prije u svoje kraljevstvo" Irenaeus, Protiv hereza, knjiga 3, poglavlje 16.4, str. 442

Origen (225. – 254. g.) kaže da je Herod pobio svu djecu u Betlehemu i okolici nadajući se da će ubiti Kralja Židova. Protiv Celza, knjiga 1., poglavlje 61., str. 423.

Kiprijan Kartaginski (oko 246. – 258. g.) (implicitno, bez spomena Heroda) spominje da su pri Kristovom rođenju za Krista ubijena dojenčad do dvije godine starosti. Pismo 55, gl. 6, str. 349

Petar Aleksandrijski (306, 285.–311. g.) spominje dojenčad koju je Herod poklao zbog Krista. Kanonsko pismo, Kanon 13, str. 277

Nakon 325. g.

Hegemonius (sredina 4. stoljeća) kaže da je u vrijeme Isusa Herod ubio "svog [muškog] djeteta među Židovima". Disputacija s Manesom, pog. 44, str. 220

Ukratko, "Istina je da Josip Flavije, naš izvor o židovskoj povijesti, ne spominje pokolj nevine djece; i također je istina da su odlomci u djelima povjesničara koji doista spominju ovaj događaj toliko kasni i toliko vjerojatno preuzeti iz Evanđelja po Mateju da imaju malu vrijednost. No argument iz šutnje u ovom je slučaju posve bez utemeljenja. Bez sumnje, s naše točke gledišta, pokolj male djece bio bi osobito odvratan oblik ubojstva, koji bi se morao spomenuti u bilo kojem detaljnom izvještaju o tadašnjim događajima — čak i, možda, u Chicagu! No u davna vremena, kada je izlaganje dojenčadi bila uobičajena praksa, na koju se, primjerice, u jednom od neliterarnih papira aludira na najneformalniji mogući način kao na obilježje svakodnevnog života tog doba,¹ , ubojstvo djece vjerojatno se ne bi smatralo s posebnim užasom. Štoviše, ne bismo trebali pretjerivati s brojem ubijene dojenčadi. Ako je Betlehem bio malo selo, kao što je vjerojatno i bio, broj muške djece mlađe od dvije godine u njemu ne bi vjerojatno premašio dvadeset ili trideset. U orgijama krvi i okrutnosti koje su obilježile posljednje godine Herodove vladavine, uklanjanje dvadesetak djece u zabačenom selu moglo je lako promaknuti našem jedinom povjesničaru. No čak i da je Josifov znao za taj događaj, pa čak i da ga je smatrao vrijednim spomena, u ovom je slučaju postojao poseban razlog za njegovo šutjenje. Događaj je uključivao židovske mesijanske nade; i bez sumnje je Josifov namjerno izbjegavao spominjanje takvih stvari u povijesti koju je pisao za rimske čitatelje. Stoga nema razloga pretpostavljati da bi ga, da je pokolj nevine djece doista dogodio, Josifov nužno uključio u svoje povijesno djelo.

No, treba reći i nešto pozitivnije. Iako masakr nevinih nije izričito potvrđen u svjetovnoj povijesti, on je u potpunosti u skladu s onim što znamo o Herodovom karakteru u njegovim posljednjim godinama. Herod Veliki bio je sposoban vladar, ali u posljednjim godinama svoje vladavine započeo je karijeru okrutnosti koja je dosezala rub ludila. Njegovi postupci u ubojstvu vlastite djece i svoje voljene supruge te njegov plan (prekinut samo njegovom smrću) da pobije sve ugledne građane Jeruzalema u kazalištu posjeduju upravo onu kvalitetu divlje i besmislene krvoločnosti koja se očituje u pokolju nedužne djece u Betlehemu. Nikada priča nije bila toliko u skladu s likom. Općenito, možemo reći da poteškoća koja se uočava u šutnji svjetovne povijesti o krvavom činu u Betlehemu uopće ne postoji." J. Greshem Machen, Djevičansko rođenje Krista, pog. 10, str. 239

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1208 i The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 94.

P: U Mt 2,16, osim pokolja djece u Betlehemu, je li Herod Veliki ikada bio okrutan prema nekome drugome?

O: Da. U Asimovovom vodiču kroz Bibliju (Asimov's Guide to the Bible) na str. 799 stoji da je teško povjerovati da je Herodovo pokolje ikada zaista dogodilo. Međutim, budući da je navodno civiliziranije 20. stoljeće vidjelo Pol Potta iz Kambodže, Idi Amina iz Ugande, Hitlera, Staljina i Maoa Tse-tunga, nije teško povjerovati da bi Herod to učinio.

Za šest prednikinskih pisaca koji su pisali o Herodovom pokolju dojenčadi pogledajte prethodno pitanje. Usput, ne miješajte Heroda (Velikog), koji je vladao kada se Isus rodio, s Herodom (Antipom), kojega je Isus poslao neposredno prije nego što je razapet.

Karakter Heroda Velikog bio je takav da je tijekom 36 godina svoje vladavine ubio mnoge. Herod je pogubio ili dao ubiti svoju ženu Mariamnu i dva muža svoje sestre Salome. Herod je dao utapati svog šogora u Jordanu i ubiti svoju punicu Aleksandru. Ubio je Hirkana, posljednjeg iz Hasmonejskog roda. Ubio je mnoge farizeje i mnoge plemenite obitelji. Židovski rabini Jehuda ben Sarifa i Matatija ben Margolot spaljeni su živi. Herod je dao ubiti svoje sinove Aleksandra i Aristobula. Dogovorio je da stotine židovskih vođa budu ubijene na dan njegove smrti. Budući da Herod, kao i većina Židova, nije jeo svinjetinu, to je potaknulo rimskog cara da se našali kako bi radije bio Herodova koka (svinja) nego njegov sin. Na grčkom je riječ za "sovu" huos, a riječ za "sina" huios. Pet dana prije Herodove smrti dao je ubiti svoga sina Antipatera. (Tri mlađa sina, Arhelaj, Herod Antipa i Filip, preživjeli su ga). Nema sumnje da Herod nije imao moralnu snagu da ubije dojenčad. S obzirom na sve ostale "novosti" koje je Herod proizveo, ubojstvo dojenčadi u malom gradu moglo bi se činiti manje vrijednim pažnje.

Nakon Herodove smrti 4. pr. Kr. izbio je ustanak, a Arhelaj je poslao trupe u Jeruzalem i ubio 3000 ljudi u jednom danu. Kada su Arhelaj i Herod Antipa otišli u Rim, Sabin, agent Carske riznice, došao je revidirati poreze. Uzeo je 400 talenata iz Hramovne riznice. Godine 9. n.e. izbio je ustanak, a sirijske trupe pod vodstvom Kvintilija Vara ga su ugušile.

U Josipovim "Antiknostima Židova", knjiga 17, poglavlje 213 [ix.3], i djelu "Biblija kao povijest" na stranici 358 navodi se da je došlo do pomračenja Mjeseca kada je umro Herod Veliki, što bi smrt smjestilo na 12./13. ožujka 4. pr. Kr.

Za više informacija pogledajte The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 23, i The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 84.

P: U Mt 2,16, jesu li i drugi kraljevi bili jednako zli kao Herod?

A: Neki bi mogli reći da Herod nije bio ništa drugačiji od mnogih ljudi danas; nije trpio nijednog drugog kralja osim sebe i koristio je sve raspoložive metode kako bi to osigurao, bez obzira na to tko je još pri tome stradao.

Neki su kraljevi bili bolji od drugih, ali neki su bili vrlo zli. Na primjer, partski kralj Fraat IV ubio je svog oca Orodesa II. 37. pr. Kr. Rimljani su mu poslali talijansku robinju po imenu Musa. S njom je imao sina, Fraatacesa (= Fraat V). Musa je otrovala svoga muža Fraatesa IV. 2. godine pr. Kr. Potom se 2. godine n.e. udala za vlastitog sina. Fraates V. je protjeran 4. godine n.e. Prema Enciklopediji Britannica iz 1972.

P: U Mt 2,18, kako se prorokovanje Jeremije o Racheli ispunjava u Isusu?

O: U Postanku 35,16-19, Rahela je umrla rađajući Benjamina. U vrijeme kada je Jeremija napisao ove riječi o Raheli, Jakovljevoj ženi, ona je već bila mrtva više od 1000 godina. Jeremijine riječi nemaju dva značenja, već samo jedno značenje s dva ispunjenja i jednim trećim ispunjenjem u Postanku. Jeremijino značenje jest da će, kao što je Rahela tugovala zbog smrti i ropstva svoje djece, bilo od Egipćana ili Babilonaca, tako će tugovati i zbog smrti svoje djece od Herodove ruke. U Jeremijevo vrijeme prorok je ponovio tu riječ kako bi prorekao iste osjećaje tuge zbog gubitka Židova prognanih u Babiloniju, u blizini Rahelinog groba.

Matej također koristi iste riječi kako bi pokazao gubitak zbog smrti dječaka iz Betlehema, koji je bio blizu Rahelina groba.

Ako skeptik ima problem s time što Matej koristi Jeremijine riječi, mogao bi imati jednako velik problem s time što Jeremija koristi riječi iz Postanka. Suština problema je sljedeća: kao što su Židovi u Jeremijino vrijeme razumjeli tumačenje prema kojem se ropstvo odnosilo na Rahelinu žalost iz Postanka, tako bi Židovi u Isusovo vrijeme razumjeli ovu vrstu midrašičkog tumačenja koju je Matej koristio.

Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 866-867; The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 91-92; i The Expositor's Greek Testament, sv. 1, str. 75-76.

P: U Mt 2,22, budući da su sinovi Heroda Velikog vladali i u Judeji i u Galileji, zašto bi se Josip odlučio za Galileju umjesto za Judeju?

O: Skeptični Asimovljev vodič kroz Bibliju, str. 800, ovdje nudi dva korisna zapažanja.

1. Arhelaj, koji je vladao u Judeji od 4. g. pr. Kr., možda je čuo za Isusa, kraljevića, i on je također želio ubiti Ga. Herod Antipa, tetrarh Galileje, možda je imao drugačiji stav.

2. Asimov ističe da je Arhelaj bio toliko neprijateljski nastrojen da su se Židovi i Samarijanci, međusobni neprijatelji, ujedinili u svom pozivu Rimu da ukloni Arhelaja. Kada je Herod umro, Arhelaj je vladao samo 10 godina. S druge strane, Herod Antipa je mirno vladao u Galileji više od 40 godina.

Međutim, u Luki 2,39 postoji daleko očitiji razlog. Josip je bio iz Nazareta, a ne iz Betlehema. Josip nije samo išao u zemlju blažeg vladara, već se i jednostavno vraćao odakle je bio.

P: U Mt 2,23, arheološki gledano, je li istina da ne postoje dokazi o gradu Nazaretu, kao što je tvrdio jedan ateist?

O: Ne. Ateist Frank Zindler tvrdio je to u članku "Where Jesus Never Walked", prema knjizi The Case for Christ, str. 102 (str. 137–138 u mekom uvezu). Talmud spominje 63 druga galilejska grada (ali ne i Nazaret), a Josip Flavije 45 drugih gradova u Galileji (ali ne i Nazaret). Nazaret se spominje na početku 4. stoljeća poslije Krista, a u židovskoj literaturi od otprilike 7. stoljeća poslije Krista.

Međutim, arheolozi su u Nazaretu pronašli ostatke koji sežu do 900. godine n.e. (nakon što je Solomon počeo vladati) i protežu se kroz grčko-rimsko i bizantsko razdoblje. Godine 1962. u Cezareji je pronađen natpis o rotaciji svećenika. U natpisu su sačuvani: "... Mamliah ... Nazaret ... Akhlah ... Migdal [Magdala]" U knjizi The Case of Christ (str. 103) spominje se da su arheolozi nakon Jeruzalema 70. godine n.e. pronašli aramejski popis svećenika koji su premješteni, a jedan od njih je zabilježen kao premješten u Nazaret. Grobnice iz prvog stoljeća otkrivene su neposredno izvan Nazareta. Konačno, predkršćanski ostaci pronađeni su 1955. godine ispod današnje Crkve Objave u Nazaretu.

Nazareth je također bio prezren jer je, prema komentaru The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 23, u njemu bila smještena rimska posada za sjeverne dijelove Galileje.

Za više informacija pogledajte https://www.ministrymagazine.org/archive/1975/12/nazareth-attested-in-caesarea-fragments i New International Bible Commentary, str. 1123.

P: U Mt 2,23, prema arheolozima, koliko je velik bio Nazaret?

O: Prema knjizi The Case for Christ, str. 103–104, Nazaret je bio vrlo neznatno mjesto. Bio je veličine oko 60 jutara, s maksimalno oko 480 stanovnika u vrijeme Isusova rođenja.

P: U Mt 2,23 gdje je prorečeno da će se Isus nazivati Nazarećaninom?

O: Prvo ćemo navesti odgovor ranog crkvenog pisca Tertulliana (koji je vjerojatno netočan), a zatim najvjerojatniji odgovor.

Tužaljke 4,7 (Septuaginta) Tertulijan je na to odgovorio 207. g. u svom djelu Protiv Marciona, knjiga IV, poglavlje 7. Dok masoretski tekst Tužaljki 4,7 kaže: "njeni su knezovi bijeliji od snijega", Septuaginta kaže: "njeni nazirejci bijeliji od snijega". Tertullijan to spominje u značenju i "nazirejaca" (onih koji se obvezuju Bogu da će se suzdržavati od alkohola, mrtvih tijela i druge nečistoće) i "nazarejaca", onih koji dolaze iz Nazareta.

Tertulijan je rekao: "Krist Stvoritelja prema proroštvu morao je biti nazvan Nazarejcem; otuda nas Židovi i nazivaju Nazarejcima po njemu. Jer mi smo oni o kojima je napisano: 'Njezini nazireji bijeli su bili od snijega;'"

Proljeće: Mesija se naziva "proljeće" u Izaiji 11,1; Jeremiji 23,5; 33,5; i vjerojatno Zahariji 3,8; 6,12. Suglasnici u riječi "pupoljak" identični su onima u riječi "Nazarećanin", a hebrejski Stariji zavjet izvorno je napisan bez samoglasnika. Osim toga, u komentaru The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 23, spominje se da je riječ "pupoljak" nosila ideju neznatnog početka te da je reakcija farizeja pokazala da je Nazaret imao istu konotaciju.

Za više informacija pogledajte When Critics Ask, str. 328, i The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 97.

P: Je li tvrdnja u Mt 2,23 da je Isusov porijeklo iz Nazareta ispunilo Stariji zavjet (Iz 11,1; Zaharija 6,12 i drugi odlomci), kako tvrdi skeptični Asimovov vodič kroz Bibliju, str. 801–802?

O: Nimalo. Prvo slijedi ono što Asimov kaže, a zatim odgovor.

Skeptični Asimovljev vodič kroz Bibliju, str. 801–802, spominje da "Matej ovdje možda vidi sličnost s riječju 'nazarenski'. (Zapravo, ta su se dva pojma u hebrejskom podudarala, budući da se samoglasnici nisu pisali.) Asimov na str. 802 kaže: "da se Matej "u najboljem slučaju služi igrom riječi i ne poziva se na nikakvo stvarno proročanstvo da će Mesija biti stanovnik Nazareta."

Odgovor je da Stari zavjet kaže da će se Mesija zvati "izdanak" bez navođenja jednog ili više razloga zašto. Matej 2,22 ne ograničava Isusa da bude i Božji "izdanak" iz kojeg će rasti Njegova crkva.

P: U Mt 3,1-4, kako bi oni zamišljali pustoš?

O: To je bilo suho, pusto mjesto, ali ne poput pustinje Sahara. Nije se moglo uzgajati usjeve bez opsežnog navodnjavanja, ali se moglo uzgajati ovce i koze ako je bilo mjesta gdje ste ih mogli napojiti. To nije bilo mjesto udobnosti i uzbuđenja, već prazna, usamljena mjesta tišine, daleko od civilizacije. Izraelci su bili u pustinji dok su pripremali sljedeću generaciju za ulazak u Obećanu zemlju. Pavao je bio u pustinji u Arabiji prije nego što je započeo svoje djelovanje.

Danas ponekad Bog vodi vjernike u pustinju. To nije mjesto uzbuđenja, već tišine. Možda nije mjesto aktivne službe, iako je u Ivanovom slučaju to bilo mjesto službe, a za narod mjesto pokore i posvećenja. To može biti mjesto pripreme.

Za više informacija pogledajte Biblijski komentar Tonyja Evansa, str. 867.

P: U Mt 3,4 i Mk 1,6, jesu li skakavci koje je Ivan Krstitelj jeo bili čista ili nečista hrana?

Postojale su i čiste i nečiste skakavice, a Evanđelja to ne navode izričito. Međutim, možemo pretpostaviti da je Ivan, kao poslušan Židov, jeo čistu vrstu. Čiste životinje uključivale su "skakavce" s krilima i zglobnim nogama, uključujući skakavice i vranca, prema Levitskom zakonu 11:21-22 i Ponovljenom zakonu 14:21. Nečiste životinje uključivale su "leteće" prema Brojevima 11:20,23 i Ponovljenom zakonu 14:19. Čak i danas bi siromašniji ljudi ubijali čiste skakavce, uklonili im krila i noge, te ih kuhali i jeli.

Za više informacija pogledajte The Expositor's Greek Testament, svezak 1., str. 80.

P: U Mt 3,4 i Mk 1,6 je li Ivan Krstitelj jeo kukce zvane skakavci ili to znači da je jeo iz stabla skakavca?

O: Evo što drevni i moderni izvori kažu o grčkoj riječi za skakavce: akrides.

Ebioniti (drevna hereza) pokušali su Ivana učiniti vegetarijancem. Stoga su tvrdili da su to bili medeni kolačići, egkrides, umjesto skakavaca.

Tatian je napravio sažetak četiriju evanđelja pod nazivom Diatessaron i naveo "mlijeko" umjesto "skakavaca".

Teofilakt 173 navodi niz mogućnosti, uključujući biljku melagron.

Razni su redovnici nazivali stablo rogača "St. John's bread tree" (drvo kruha sv. Ivana), jer su mislili da je to "drvo skakavaca".

Teodor iz Mopsuestije, možda kao odgovor na one koji su tvrdili da je riječ o nečemu drugom, rekao je da su to bile skakavice koje su imale krila.

Problem s tim tumačenjima jest u tome što očito ne postoje rukopisi Biblije koji kažu da su to bile išta drugo osim "skakavaca". Rani kršćani, poput Klementa Aleksandrijskog, pisali su o Mateju 3,4 i nisu vidjeli razloga da skakavce smatraju nečim drugim osim kukcima.

Moderne reference koje navode da su skakavci kukci uključuju The NIV Study Bible, str. 1445, The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 104, The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 102 i New Bible Dictionary, str. 744.

Informacije o alternativnim stajalištima potječu iz knjige Ulricha Luza, Matthew 1-7: A Commentary, Augsburg Fortress 1989., i djela The Expositor's Greek Testament, svezak 1, str. 80-81.

P: U Mt 3,4; Mk 9,3 i Dj 22,20 (KJV), što je "raiment" i tko je "fuller"?

O: Raiment znači odjeća, a pralja je netko čiji je posao prati odjeću.

P: U Mt 3,6, zašto je Ivan krstio druge?

O: Bilo je uobičajeno da se osoba sama krsti, u posebnoj posudi namijenjenoj za tu svrhu, kada bi prešla na judaizam. No ovo je najraniji spomen da je netko krstio nekog drugog. U Starom zavjetu prskanje vodom radi pročišćenja spominje se u Ezekielu 36,25-27, a izlijevanje Božjeg Duha spominje se u Ezekielu 39,29 i Joelu 2,28.

Ivan je rekao da krsti za obraćenje, da vrati ljude Bogu i pripremi put za Mesiju. Kada bi zemaljski kralj namjeravao posjetiti udaljeni grad u svojem kraljevstvu, radnici na cestama bi izlazili mjesecima prije i popravljali cestu. Slično tome, Ivan je bio ondje da pripremi put u srcima ljudi za dolazak Mesije.

Za više informacija pogledajte The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 24 i The Expositor's Bible Commentary, sv. 9, str. 286.

P: U Mt 3,7-9, zašto je Ivan tako oštro govorio farizejima i saducejima?

O: Ivan je pozivao ljude na pokajanje, da ispovijedaju i ostave svoj stari način razmišljanja. Iako su došli farizeji i sadukeji, znao je da većina njih nije došla u tu svrhu. U najgorem slučaju, došli su istražiti ekscentričnog učitelja i možda pronaći razlog da se riješe njega. Čak i u najboljem slučaju, tražili su načine da dodaju nekoliko savjeta svojoj postojećoj praksi. Ivan ne kaže da samo trebaju nadopuniti svoje znanje; trebaju se pokajati i odmaknuti od svoje ovisnosti o mjestu, tradicijama, svojim organizacijama ili svojim položajima unutar tih organizacija. Prije šumskog požara zmije će pokušati pobjeći; no teško im je daleko pobjeći. To je kao da bježite od Božjeg gnjeva bez pokajanja. Ali Ivan nije rekao da ne mogu ostati i slušati. Da su farizeji i sadukeji bili iskreni u želji za pokajanjem, mogli su i oni odabrati krštenje.

Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 867–868; The Expositor's Greek Testament, sv. 1, str. 82–83; i The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 103.

P: U Mt 3,9 zašto je Ivan upotrijebio izraz "ne govorite sebi", i kako se neki danas lažu?

O: Ivan se obraća laži, ali tko laže? Demoni nam mogu lagati, a i drugi ljudi nam mogu lagati, no uz to, često imamo laži koje govorimo sami sebi. To je i dalje laž, čak i ako smo jedini koji je čujemo. Možemo lagati govoreći: "taj grijeh nije tako strašan" ili "Bog razumije zašto ostajem ovdje", a Bog nas poziva na pokajanje i da se pokrenemo. Drugi primjeri su: "uvijek ima dovoljno vremena" ili "u suštini sam dobra osoba, pa se ne moram mijenjati."

P: U Mt 3,9, kako bi Bog mogao podići Abrahamove sinove iz kamenja ako bi htio?

O: Svemogući Bog može učiniti sve, pa čak i pretvoriti nežive kamenje u djecu s kopijama Abrahamovih gena. Također, ovdje je igra riječi. I na hebrejskom i na aramejskom, riječ za "kamenje" vrlo je slična riječi za "djecu".

Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, svezak 8, str. 103.

P: U Mt 3,10, koja je bila poanta Ivana Krstitelja kad je spomenuo da je sjekira već položena uz korijen stabla?

O: Neke su stvari u životu nepovratne, poput posječenja stabla. Kad jednom počnete, ne možete poništiti ono što je započeto. Isto tako, ovo je bila njihova posljednja prilika prije nego što budu odrubljeni. Njihovo je vrijeme isteklo.

P: U Mt 3,11, kako se Ivanovo priznanje da on ne daje potpunu sliku odnosi na naše svjedočenje?

O: Ivan je bio potreban preteča koji je morao vratiti narod Bogu prije dolaska Isusa. Ivan nije želio da ljudi povjeruju njegovim riječima i pomisle da je to sve što trebaju učiniti. Ne, Ivan je bio samo "predjelo", a Isus "glavno jelo". Čak i tada bilo je nekoliko ljudi u povijesti koji su ovdje ignorirali Ivanove riječi. Ti ljudi pripadaju mandaejskoj religiji, u koju vjeruju močvarni Arapi na jugu Iraka. Oni vjeruju da je Ivan Krstitelj bio od Boga, ali da Isus nije.

Danas trebamo dijeliti evanđelje s nekim tamo gdje se nalazi. Ako ne vjeruju da Bog postoji ili da postoji samo jedan Bog, trebamo se usredotočiti na to. Možda dolazi do izražaja dijeljenje drugih točaka, da smo svi grešnici, da je Isus umro na križu za naše grijehe i da trebamo prihvatiti Isusa kao našeg Gospodina i Spasitelja, a to dolazi kasnije. Ali kada moramo odgoditi dijeljenje dijela evanđelja, bilo zbog vremena ili duhovnog stanja u kojem se osoba nalazi, trebali bismo im reći da ono što smo rekli nije cijela priča; da ima još toga.

P: U Mt 3,11, kako Isus krsti kršćane Duhom Svetim i ognjem?

O: Ivanova poruka podsjeća nas na Joela 2,28-29 koji obećava Duha Svetoga, i na pročišćenje spomenuto u Malachiju 3,2-5. Vjernici se krste Duhom Svetim kada prvi put povjeruju u Krista. Iako moderna fraza "krštenje vatrom" znači teško iskušenje, to ovdje nije značenje, jer krštenje ne provode progonitelji, već Isus, i krštenje je "vatrenim", a ne "vatrenim".

Postoje tri tumačenja što "vatra" znači.

(nevjerojatno) Drugo krštenje Duhom Svetim: Postoji samo jedna prijelaznica, tj. piše "Duhom Svetim i ognjem", a ne "Duhom Svetim i ognjem". Stoga se ovo vjerojatno ne odnosi na drugi događaj.

(nevjerojatno) Duhovi: apostolima se nad glavama pojavila plamena kada su propovijedali za Duhova, a ovo tumačenje bi značilo da je Ivan Krstitelj proročanstvom najavljivao Duhove. Tractatus de Rebaptismo (oko 250.–258. g.) gl. 2, str. 668, podučava ovo stajalište. Studijska Biblija NIV na str. 1446 kaže: "Demonstrirano na dramatičan način na Duhove (Dj 1,5.8; 2,1-13; 11,16), iako ovdje 'vatra' može upućivati na budući sud (vidi stih 12)." Ali se vjerojatno ne odnosi na Duhove iz istog razloga zbog kojeg se nije odnosio na prvi. The Believer's Bible Commentary, str. 1211, dodaje da je to malo vjerojatno jer se u sljedećem stihu vatra poistovjećuje s sudom.

(nevjerojatno) Djelo pročišćenja Duha Svetoga: ovo stajalište zastupaju Novi genevski studijski prijevod Biblije, str. 1508. i Evanđeoski komentar Biblije, str. 727. Ovo stajalište također je zastupao i Origen (225. – 254. g.) u Komentaru na Ivanovo evanđelje, knjiga 6., poglavlja 16. – 17., str. 366. – 367. Međutim, to je malo vjerojatno jer se pleva spaljuje neugaslim ognjem u Mateju 3,12. Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 104–105, navodi da je to ovo stajalište, jer jedinstvena predložnica u grčkom jeziku ne bi ukazivala na dva krštenja (Duh za vjernike i oganj suda za nevjernike), već na jedno jedino krštenje (Duh i oganj pročišćenja).

(nevjerojatno) Oganj suda za djela kršćanina bila je interpretacija Bazilija iz Cezareje (357.–378./379. g.) u djelu O Duhu, pog. 15.36, str. 22.

Pakao za pojedince koji odbacuju Isusa: Vidi Today's Handbook for Solving Bible Difficulties str. 150-152 za stajalište da to znači da će Isus krstiti vjernike Duhom Svetim, a one koji odbacuju Isusa ognjem suda. Ivan Zlatousti (umro 407. g.) podučavao je ovo stajalište u Homilijama na evanđelje po Mateju, Homilija 11, gl. 6-7, str. 71-72, naglašavajući kontinuitet s Ivanovim ostalim upozorenjima o vatri. U knjizi Expositor's Greek New Testament, sv. 1, str. 84, kaže se da se Ivan usredotočio na tri stvari: vodu, vjetar/duha i vatru. Ivan je krstio vodom, Mesija će krstiti vjernike Duhom, a krštenje vatrom će u sudu uništiti one koji nisu uključeni u vodu i Duha. Irinej Lionski (182-188. g.) koristi ovaj stih kako bi govorio o Božjem sudu nad nevjernicima u djelu Protiv hereza, knjiga 4, poglavlje 4.3, str. 466. Tertulijan (198. – 220. g.) kaže da je krštenje vodom za spasenje, a da se pretvarana i slaba vjera krsti vatrom, na sud (O krštenju, gl. 10, str. 674).

Vatra sudnjega dana u posljednjim vremenima kada se Isus vrati. The Believer's Bible Commentary, str. 1211, drži se tog gledišta.

Više značenja: The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 25, navodi da se ovo odnosi i na suđenje i na pročišćenje vjernika. Teodot, vjerojatno montanist, str. 124 (ok. 240. g.), kaže da je vatra jednostavno element uništenja, koji čisti zlo u vjernicima i (implicira) uništava druge.

Nije specificirano: Sljedeći su citirali ovaj stih, ali nisu spomenuli određeno gledište.

Justin Mučenik (oko 138. – 165. g.) u Dijalogu s Tripofom Židovom, pog. 49, str. 219

Hipoliti (222.–234./5. g.) u Djelu o svetoj Teofaniji, gl. 3, str. 235

Kiprijan Kartaginski (oko 246. – 258. g.) u Trudovima Ciprijana, Trud 12, gl. 1.12, str. 511

Augustin iz Hipona (388.–430. g.) raspravlja o ovom stihu, ali ne spominje nijedno određeno viđenje (Harmonija evanđelja, knjiga 2., poglavlje 12.26, str. 117).

Pogledajte fusnotu u NET Bibliji uz Matej 3,11 za više o različitim tumačenjima.

P: U Mt 3,12, kako funkcionira prosijavanje?

O: Kada žanjete pšenicu, većina onoga što požanjete nije jestiva. Imate dobro sjeme okruženo ljuskom, koja je pričvršćena za stabljiku. Prvo se obavlja drljanje, gdje bikovi gaze pšenicu kako bi odvojili zrna, koja su gušća, od svega ostalog. Zatim se može koristiti vilica ili lopata za vjetrenje, također nazvana vjetrenjak, za bacanje smjese u zrak kako bi vjetar odnio neupotrebljivu plevu od jestivih zrna.

Slika je ovdje takva da vam žetva pšenice daje veliku količinu materijala, ali samo je mali dio toga zapravo koristan. Da, režeći stabljike pšenice je i važno i dugotrajno, ali odvajanje pšenice od pljeve jednako je važno i dugotrajno. Dostići da ljudi pozitivno odgovore na evanđeosku poruku je važno, ali to je u najboljem slučaju samo pola posla stvaranja učenika od svih naroda.

Za više informacija pogledajte The Expositor's Greek Testament, sv. 1, str. 84, The Tony Evans Bible Commentary, str. 868 i The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 105.

P: U Mt 3,14, zašto bi se Isus želio krstiti i zašto bi Ivan želio spriječiti Isusa?

O: Naravno, Isus nije imao grijeha za kajanje, ali se Isus u svakom pogledu poistovjetio s nama. Slijedeći Isusov primjer, Isus se krstio. Ovdje je Isus također potvrdio Ivanovu službu.

Ali pogledajmo ponovno ove stihove iz Ivanove perspektive. Ivanova vodeća svrha u životu bila je propovijedati pokoru i poticati ljude da javno pokažu svoju predanost pokori i slijede Boga kroz krštenje vodom. Ivan je bio ispunjen Svetim Duhom od rođenja i znao je da je njegovo razumijevanje ispravno. Znao je da je Isus bezgrešni Mesija. Stoga je Ivan bio zbunjen time što je Isus želio biti kršten.

Ivanov pogled bio je ispravan, osim što je bio prejednostavljen. Ivan je vidio da Isus ne treba pokajanje i smatrao je apsurdnim da tek preteča krsti samog Mesiju. Samostalno, Ivan je imao valjane argumente. Ali ono što Ivan nije vidio jest da se, kako bi ispunio svu pravednost, Isus na svaki način poistovjetio s nama. Isus je bio veći od Ivana Krstitelja; Isus to nije poricao. Ali Isus se ponizio i došao služiti, pa je u stihu 15 Gospodin u suštini zapovjedio Ivanu Krstitelju da dopusti Isusu da ovdje zauzme ponizniji položaj.

Ovdje se otkriva nešto dragocjeno o Ivanovu srcu. Ivan, iako nije bio u potpunosti u pravu, svoju je jedinu životnu misiju vidio u propovijedanju i krštenju onih koji su se trebali pokajati. Krštenje Isusa izlazilo je izvan Ivanova shvaćanja njegova životnog djela. Je li Ivanu bilo najvažnije služiti Bogu ispunjavajući ono što je smatrao svojom Božjom svrhom ili je bilo važnije slijediti i poslušati Gospodina kamo god da ga je vodio. Iako Ivan nije imao jasno razumijevanje svega, barem ne u početku, Ivan je odabrao drugo. I mi ne bismo trebali samo slijediti Boga, već Ga slijediti bez preduslova.

Za više informacija pogledajte: The Tony Evans Bible Commentary, str. 868; The Expositor's Greek Testament, sv. 1, str. 85-86; Evangelical Commentary on the Bible, str. 727; Believer's Bible Commentary, str. 1212; i The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 107-108.

P: U Mt 3,16 zašto je "jadan Isus (neka je mir s njim) morao čekati TRIDESET GODINA nakon svog rođenja da bi dobio dar DUHA SVETOGA na svom krštenju od Ivana Krstitelja" kad je dar Duha Svetoga "tako jeftin da 75.000.000 "PONOVNO ROĐENIH" kršćani Amerike također se hvale tim posjedom" a u Lk 1:15 Ivan Krstitelj bio je ispunjen Duhom Svetim od rođenja. (To je spomenuo musliman Ahmad Deedat.)

A: Prvo, uzgred, Muhamed je četrdeset godina čekao prije nego što je tvrdio da je prorok. Deedat miješa besplatno s jeftinim, i čini se da je zaboravio biblijsko učenje o božanstvenosti Krista. Deedat nikada nije primio dar Duha Svetoga, pa ne zna razliku između dara Duha Svetoga i Duha Svetoga koji je vidljivo sišao na Isusa u obliku goluba.

Besplatno, ali ne i jeftino: Dar je bio vrlo skup, stajao je života Isusa. Ali Bog ga slobodno daje svima koji će vjerovati u Njegovo evanđelje.

Božanstvo Krista: "Siromašni" Isus nije morao čekati trideset godina; ne samo da je milost Božja počivala na Isusu kao djetetu (Luka 2,40), nego je Isus i sam Bog, a Otac je bio u Njemu. Isusu nije trebalo da bude ispunjen Duhom Svetim kao nama; Otac i Isus poslali su Duha Svetoga nama.

Silazak Duha Svetoga na Isusa nije dar Duha Svetoga: Deedat pogrešno tumači da je Isus bio ispunjen Duhom Svetim na svom krštenju; ondje ne piše da je Isus bio ispunjen Duhom Svetim na krštenju. Naprotiv, Duh Sveti sišao je na Isusa vidljivo u tjelesnom obliku goluba. Kada kršćani bivaju ispunjeni Duhom Svetim, Duh Sveti ne silazi na njih kao golub, stoga je ovo nešto drugačije.

Na kraju, usporedimo Isusovo iskustvo s Muhamedovim.

1. Muhammeda, za kojeg hadisi kažu da je, kao prorok, bio pod zlim urokom.

1a. Labid bin el-Asim Židov stavio je Muhammeda pod čini. Ibn-i-Majah vol.5 br.3435 str.60-61

1b. Muhammed je stavljen pod zli čaroliju prema Sahih Muslimu, sv. 3, knjiga 24, br. 5428-5429, str. 1192-1193; Sahih Muslimu, sv. 2, knjiga 4, br. 1888, str. 411. Vidi također Buhari, sv. 8, knjiga 73, pog. 56, br. 89, str. 57 i Buhari, sv. 8, knjiga 73, pog. 59, br. 400, str. 266.

2. Muhammed se bojao mučenja u grobu za sebe.

2a. Židovka je rekla Muhammedu: "Neka te Allah zaštiti od mučenja u grobu." Nakon toga je Muhammed tražio zaštitu od mučenja u grobu. Sunan Nasa'i, sv. 2, br. 1479, str. 281–282

2b. "A'isha je prenijela: Sveti poslanik (neka je mir s njim) ušao je u moj dom dok je sa mnom bila jedna Židovka i govorila je: 'Znaš li da ćeš biti ispitivana u grobu?' Poslanik Allahov (neka je mir s njim) zadrhtao je (čuvši to) i rekao: 'Samo će Židovi biti ispitivani.' A'isha je rekla: Prošlo je nekoliko noći, a zatim je Allahov Poslanik (neka je mir s njim) rekao: 'Znaš li da mi je objavljeno: 'Bit ćete iskušavani u grobu''? Ebu Hurejra je rekao: 'Čuo sam Allahovog Poslanika (neka je mir s njim) kako traži zaštitu od mučenja u grobu nakon toga.' Sahih Muslim, sv. 1, knjiga 4, br. 1212, str. 290

2c. Ebu Hurejra prenosi: "Čuo sam Allahovog Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem) kako traži zaštitu od mučenja u grobu nakon toga (nakon objave)." Sahih Muslim, sv. 1, knjiga 4, br. 1213, str. 290

2d. "Ona (Ai'sha) je rekla: Nikada ga kasnije nisam vidjela (Svetog Poslanika) a da se u molitvi nije utjecao od kazne u grobu." Sahih Muslim vol.1 knjiga 4 br. 1214 str. 290

2e. "Masruq je prenio ovaj hadis od 'A'iše koja je rekla: Nikada nakon toga nije obavio molitvu u kojoj ga nisam čula kako traži zaštitu od mučenja u grobu." Sahih Muslim, sv. 1, knjiga 4, br. 1215, str. 291

2f. Muhammed je potražio utočište od mučenja u grobu. Sunan Nasa'i, sv. 2, br. 2065, str. 535; sv. 2, br. 2069, str. 537; sv. 2, br. 2071, str. 538

Sada se musliman može složiti, ne složiti se ili, što je vjerojatnije, možda nije bio svjestan onoga što ti hadisi govore. Bez obzira na to, oni se ne slažu niti ne slažu sa mnom, jer ja jednostavno prenosim ono što autoritativni sunitski hadisi govore.

Ukratko, Isus nam je poslao Duha Svetoga. Nadam se da ćete biti oslobođeni od zla, oslobođeni od straha od muka groba i zamoliti Boga da vam daruje Duha Svetoga.

P: U Mt 3,16 i Mk 1,10 tko je vidio goluba?

O: I Matej 3,16 i Marko 1,16 kažu da je Isus vidio golubicu, a Ivan 1,32 kaže da je i Ivan Krstitelj vidio golubicu. Ta poglavlja ne navode tko je još vidio golubicu, pa su je i mnoštvo moglo vidjeti.

P: Mnogi kažu da "ne postoji priča o Isusu bez teologije". Dakle, u događaju Krštenja, na primjer, vidimo kako se Isus krsti, Duh silazi na njega poput goluba i Nebeski Glas: "Ti si moj ljubljeni Sin, u kome mi je svađa milost" (Mk 1,11). Ovaj se događaj možda nije odvijao onako kako je napisano u evanđeljima, tj. sve odjednom, već postupno, tijekom Isusova života, smrti i uskrsnuća. Stoga Duh koji je sišao na Isusa odnosi se na nadolazeće doba. Također, otvoreno nebo, silazak Duha, glas Očev i prisutnost Mesije ukazuju na to da su se posljednji dani počeli zora i da je spasenje blizu. Što mislite o tome? Smatrate li da je Krštenje Isusa bilo alegorično-simbolično? Zašto? Ili zašto ne?

O: Prije svega, nikada nisam čuo za izreku "nema priče o Isusu bez teologije". Pitanje gotovo zvuči kao da optužuje evanđeliste za neiskrenost i obmanjivanje ljudi; vjerujem da se to dogodilo kako je napisano u evanđeljima. Vjerujem da su nam evanđelisti dali istinite prikaze, s razinom točnosti koja je bila potrebna. Ako tvrde da je Isus kršten od Ivana Krstitelja i da se to dogodilo, onda vjerujem da su bili iskreni i da se to dogodilo. Pričati parabole je u redu, ali ako netko kao povijest predstavlja nešto što nije istina, onda je to obmanjujuće, a ne istina.

Pitanik nije naveo nijedan razlog zašto želi sumnjati u istinitost evanđelista, stoga ne mogu odgovoriti na razloge njegove sumnje ako nijedan nije naveden.

P: Podržava li Mt 3,16-17 tvrdnju da su Otac, Sin i Duh Sveti tri odvojena lika, kako su tvrdili mormoni (Talmadge, 1977., str. 39-40)?

O: Ne. To pokazuje da su različiti, ali ne dokazuje da su odvojeni. Umjesto da je protiv Trojstva, ovaj odlomak važan je za potporu dijelu Trojstva, da su trojica različiti. Međutim, ovaj odlomak govori protiv modalizma i "Pentekostalizma jedinstva". Za više informacija pogledajte knjigu When Cultists Ask, str. 93-95.

P: U Mt 4,2, što je toliko ironično u vezi s Isusovim poslanjem u Evanđelju po Mateju?

O: Isus je ovdje gladan (Matej 4,2), a ipak je nahranio druge (Matej 14,13-21; 15,29-39).

Isus se umorio (Matej 8,24), a ipak nudi drugima počinak (Matej 11,28).

Isus je Sin Kralja (Matej 17,24-26), a ipak plaća porez (Matej 17,27).

Isusa se optužuje da koristi moć od vraga (Matej 12:24), a ipak Isus istjeruje demone (Matej 12:22-23).

Isus umire smrt zločinca i grešnika (Matej 27:37-38), a ipak nas spašava od naših grijeha (Matej 1:12).

Isus je prodan za trideset srebrnika (Matej 26,15), ali daje svoj život kao otkupninu za mnoge (Matej 20,28).

Isus odbija pretvoriti kamenje u kruh (Matej 4:4:3-4), ali simbolično daje svoje tijelo kao kruh za svoj narod (Matej 26:26).

Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 112.

P: U Mt 4,3 i Lk 4,3-4 Isus je bio gladan, a Otac ga nije nahranio, pa u čemu bi bila greška da Isus sam napravi kruh?

O: Isus se obvezao postiti, a Otac Ga je mogao održavati, budući da čovjek mora jesti unutar 40 dana da bi živio. Ali Isus je bio strašno gladan i mogao je upotrijebiti svoju nadnaravnu moć da jede da je to želio. Ali Isus nije namjeravao upotrijebiti svoju nadnaravnu moć niti učiniti išta suprotno volji svoga Oca. A Otac je na kraju poslao anđele da posluže Isusu u Mateju 4,11.

Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 869, i The Expositor's Greek Testament, svezak 1, str. 88-89.

P: U Mt 4,5-6 i Lk 4,9-12, o čemu se radilo u ovom kušnju?

O: Prije svega, ovo pokazuje da Sotona poznaje Svetu knjigu i da je čak može pokušati iskoristiti u svoju korist kako bi navukao ljude na grijeh. Budući da je Isus, kao Sin Božji, znao da će biti zaštićen ako skoči. Geografski, Hram je bio smješten iznad doline Kidron, a najviša točka hrama do dna doline Kidron bila bi oko 450 stopa.

Ovo je iskušenje zanimljivo po tome što ne bi prekršilo nijedan zakon Starog zavjeta, već bi zapravo unaprijedilo cilj uvjeravanja ljudi da je On Mesija. Dakle, umjesto da dovede do nečeg lošeg, ovo je "Božjom voljom odobreni prečac" do nečeg dobrog. Naravno, to bi se također obraćalo Isusovom ponosu u pokazivanju i povećalo njegovu popularnost. Nadalje, to bi bilo kao da se Bog stavlja u kut, kako bi se prisilila Njegova ruka da vas zaštiti. Znamo, naravno, da Bog ne želi da činimo loše stvari, "cilj ne opravdava sredstvo" u korištenju prečaca za činjenje dobrih stvari. Dakle, ako kasnite u crkvu, trebate li voziti brže? Ako želite dati više novca za službu, trebate li varati u porezima i koristiti taj novac? Kao što kaže Biblijski komentar Tonyja Evansa, str. 869: "Bogu nije potrebna Satanaova pomoć da vas dovede tamo kamo želi da idete."

Za više informacija pogledajte Evangelical Commentary on the Bible, str. 729, i The Expositor's Greek Testament, sv. 1, str. 89–90.

P: U Mt 4,8 i Lk 4,6-8, kako je Sotona mogao ponuditi Isusu svijet, budući da je Isus bio Bog i već je posjedovao svijet, kako tvrdi ateist (Cappello)?

O: Ovo je zanimljivo pitanje. U odgovoru treba uzeti u obzir četiri točke.

1. Isus je i dalje bio Bog, ali se Isus dobrovoljno ispraznio kada je došao na zemlju, što pokazuju Filipljanima 2,7 i Ivan 17,5.

2. Bog doista "posjeduje" svijet, kao što pokazuje Psalam 24,1. Ipak, kada se Isus lišio svoje slave i došao na zemlju, njegova "vlastita" ga nije prihvatila, kao što pokazuje Ivan 1,10-11.

3. Iako je Bog zadržao vrhovnu vlast, čovječanstvu je povjerio vlast nad ovim svijetom, prema Postanku 1,28.

4. Iako je Bog zakoniti vlasnik, od Pada je Sotoni privremeno dana velika kontrola nad ovim svijetom, što pokazuje 1. Ivanova 5,19. Prema 2. Korinćanima 4,4, bog ovog doba je Sotona. Sotona je knez ovoga svijeta u Ivanu 12,31; 14,30; 16,11; Efežanima 6,12; i Kološanima 1,13.

5. Konačno, Sotona je veliki obmanjivač, stoga ne možete temeljiti nijedno učenje na onome što je Sotona tvrdio, i time ovaj stih ne odgovara na pitanje. Iako je Sotona vladar svijeta, i na temelju toga bi se moglo pomisliti da je Sotona mogao ispuniti ovo, Sotona ne može učiniti ništa osim onoga što mu Bog dopušta, stoga Sotona možda nema tu slobodu. No, budući da su demoni i iskušenja ljudima dali toliko slomljenih obećanja, nema naznaka da bi se Sotona ovdje "popravio" i da bi otac laži uopće pokušao ispuniti ono što je obećavao.

Sažetak: Bog ima pravo vlasništva zbog stvaranja svijeta i svoje vječne suverenosti. Isus je privremeno odustao od potonjeg kada je došao na zemlju. No od Pada, Sotona vlada, iako nema konačnu kontrolu nad ovim svijetom.

Za više informacija pogledajte The Expositor's Greek Testament, svezak 1, str. 90–91.

P: U Mt 4,10 i Mt 12,26, je li o Sotonoj pobuni počelo poučavati tek nakon što su Židovi odvedeni u izgnanstvo, kako tvrdi skeptični Asimovov vodič kroz Bibliju, str. 779?

O: Ne. Izaija 14,12-15, napisana prije Izgnanstva, također govori o pobuni Lucifera.

Q: U Mt 4,14-16, pripadaju li Iz 9,1 i Iz 9,2 zajedno ili je Matej pogriješio što ih je spojio?

O: Pripadaju zajedno jer Iz 9,1 predstavlja prijelaz i povezuje obje sekcije.

Skeptični Asimovljev vodič kroz Bibliju, str. 816, kaže da Iz 9,1 pripada ranijem odjeljku i da se zapravo naziva Iz 8,23 u modernim židovskim Biblijama i Novoj Jeruzalemskoj Bibliji. Iz 8,22 i 9,1 doista su povezani, jer Iz 8,22 govori o ljudima u tami, a Iz 9,1 o tome da više neće biti tame.

Međutim, u Izaiji 8,22 govori se o ljudima koji će biti odvedeni u tamu, u Izaiji 9,1 stoji da više neće biti tame za Zebuluna i Neftalima, a u Izaiji 9,2-7 kaže se kako će narod koji je bio u tami vidjeti veliko svjetlo.

Zanimljivo je da Asimov pokušava reći da se oni iz 9. poglavlja Izaije, koji su bili u tmini, ali će im se ona razići, ne odnose na one iz sljedećeg stiha, koji su bili u tami i vidjeli veliko svjetlo.

Za više informacija pogledajte knjigu "When Critics Ask", str. 329.

P: U Mt 4,15-16, kako se proročanstvo o Zebulunu i Neftalimu u Iz 9,1-2 odnosi na Isusa?

O: Odnosi se na dva načina.

Djetinjstvo: Većinu djetinjstva Isus je proveo u Galileji, zapadno od Galilejskog mora.

Rani Isusov službeni rad odvijao se u Galileji, prvenstveno zapadno od Galilejskog mora. Ovaj je kraj bio pradjedovsko zemljište Zebuluna i Neftalima.

Grčka riječ za zoru, aneteilen, ne znači da je svjetlost zasjala negdje drugdje, a zatim se preselila u Galileju. Naprotiv, svjetlost je tamo najprije sjajno zasjala. To je prema The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 117.

P: U Mt 4,18–22 i Mk 1,16–20, što možemo naučiti od ovih ribara?

I: Isus je već neko vrijeme bio u Galileji, a oni su ranije bili pozvani na spasenje, u Ivanu 1,35-42. Ovdje su pozvani na službu. Ti ribari nikada nisu prestali ribariti. Samo je ono što im je Isus rekao da love bilo drugačije. Kao što kaže The Tony Evans Bible Commentary, str. 870, ako ne ribarite, onda ne slijedite. Možda kažete da niste pozvani biti evanđelist ili pastor (brinuti se za druge) jer niste pozvani u službu s punim radnim vremenom. Razmislite o ovome: svaki je kršćanin pozvan u službu s punim radnim vremenom, iako ne nužno u plaćenu službu s punim radnim vremenom. Možda ste pozvani, s punim radnim vremenom, brinuti se za svoju majku ili svoju obitelj, služiti siromašnima i drugima oko sebe, biti pobožan uzor i voditi druge u služenju.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1214.

P: U Mt 5,4, o čemu ljudi ovdje trebaju žalovati?

O: Ovo ne precizira žaljenje nad sudbinom izgubljenih, žaljenje zbog osobnog gubitka ili drugo žaljenje. Bez obzira na to, može se odnositi na tužnost zbog stvari koje tješe srce Božje. Kršćanski pisac A. W. Tozer rekao je: "Prilično točan opis ljudske vrste mogao bi se pružiti nekome tko je nije upoznao tako da se uzmu Blaženstva, okrenu naopako i kaže: 'Evo vaše ljudske vrste.'" (The Believer's Bible Commentary str. 1216)

Mnogi ljudi danas nemaju pojma o žalovanju; česta fraza, koja nije biblijska, jest "bez kajanja". Drugo, ova i sljedeće Isusove zapovijedi zaista nisu imale mjesta u farizejskoj pravednosti.

Za više informacija pogledajte The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 29 i The Tony Evans Bible Commentary, str. 870.

P: U Mt 5,5; Mt 11,29; Mt 21,5; 1 Pt 3,4, što točno jest krotkost?

O: Krotkost je povezana s blagošću i neustrajanjem na vlastitom putu. To je spremnost služiti, a ne samo da se vama služi. Isus je bio krotak.

No blagost nije slabost. Zamislite divljeg konja koji je "ukroćen". Konj je i dalje snažan i brz, ali umjesto da radi samo ono što želi, posluhat će jahača i pristati da ga se jaše. Obično, ako vuk ili velika mačka uspije uskočiti na konja, osim ako ga konj brzo ne odbaci, to je kraj za konja. Ali konj ima i povjerenje i poslušnost da pusti čovjeka da ga jaše.

Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 871 i The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 29.

P: U Mt 5,6, što su glad i žeđ ovdje?

Imate li apetit, strast za duhovni rast? Ili ne uspijevate rasti ne zato što ne jedete, nego zato što svoj želudac punite pogrešnim stvarima?

Postoji nekoliko načina na koje se ovo može promatrati. Prvo, metaforički se odnosi na one koji imaju snažnu želju za pravednošću, za sebe, druge, svoju crkvu, svoju naciju i svijet. Drugo, može se fizički odnositi na one koji moraju ostati bez hrane i vode kako bi radili Božje djelo. Treće, može se odnositi na one koji poste za te stvari. Post općenito ne podrazumijeva neuzimanje vode, stoga je prvo značenje primarno.

Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 871, ; the Believer's Bible Commentary, str. 1216, ; The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 134; i The Expositor's Greek Testament, sv. 1, str. 98-99.

P: U Mt 5,7 što znači milosrđe u ovom stihu?

O: Milosrđe može značiti poštedjeti nekoga od kazne, ali ovdje to znači pomagati drugima kojima je pomoć potrebna i koji si sami ne mogu pomoći. Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1217.

P: U Mt 5,8; 1 Iv 3,2 i Otk 22,4, kako će čisti ljudi vidjeti Boga, budući da Izl 33,23 i drugi stihovi kažu da nijedan čovjek ne može vidjeti Boga i ostati živ?

O: Od Pada nijedan smrtnik, grešni čovjek, ne može vidjeti Boga i ostati živ. Međutim, vidjet ćemo Boga licem u lice na nebu. U međuvremenu se silno trudimo živjeti dobre i autentične živote na zemlji. Kao što kaže The Expositor's Bible Commentary, svezak 8, str. 135: "Čisti srca vidjet će Boga – sada očima vjere, a naposljetku u zasljepljujućem sjaju blaženog viđenja, u čijem svjetlu ne može postojati nikakva prijevara." Za više informacija pogledajte When Critics Ask, str. 403-404 i The Tony Evans Bible Commentary, str. 871.

P: U Mt 5,9, koji su neki dobri načini na koje danas možemo biti mirotvorci?

Mir je potreban među pojedincima, na poslu, unutar grupe, između grupa, u politici i među zemljama. Jedna od prvih stvari je učiti od pobožnih ljudi koji su mirotvorci. Pripazite ne samo na ono što govore, već i na ono što su mogli reći, a nisu. Podsjetite strane na ono što ih povezuje i izazovite ih pitanjem jesu li njihove razlike toliko velike da bi ih trebalo razdvojiti. Isus je rekao da će svijet po našoj ljubavi znati da smo Njegovi (Ivan 17,21).

U tijelu Kristovu imamo zapovijed (aktivno) "da čuvamo jedinstvo Duha u vezi mira" (Efežanima 4,3), dok se odvajamo od onih koji su u trajnom grijehu (1. Korinćanima 5,13) i odbacujemo svakog učitelja koji propovijeda herezu (1. Timoteju 6,5 i 2. Timoteju 3,5).

P: U Mt 5,13 kako kršćani mogu biti sol?

Sol se dodaje hrani u malim količinama radi jednog od pet ciljeva. Zanimljivo je da mi nismo posuda soli koja dijeli Kristovu sol. Naprotiv, mi smo sama sol. Kršćani su na sličan način sol ovoga svijeta u četiri područja.

Život - Sol je neophodna za život. U zapadnoafričkom gradu Timbuktuu, gdje je zlata bilo u izobilju, jedna funta soli prodavala se za jednu funtu zlata. Kako kršćani u sebi imaju život Kristov, trebaju taj život pokazati ovom svijetu. Bog koristi našu propovijed, ljubav i služenje da bi druge privukao k Sebi i dao im život.

Okus - Sol dodaje okus hrani i čini da bude ukusna. Isto tako, mi smo ugodan miris Kristov (2. Korinćanima 2,15-16) onima koji su spašeni. Bog također gleda s neba i zadovoljan je vidjeti kršćane u ovom svijetu koji Ga slijede.

Konzervans - Kada nema hladnjaka, sol je također važna za očuvanje hrane jer suzbija bakterije. Kršćani su na sličan način sol i svjetlo ovome svijetu, imajući očuvavajući učinak stajanjem protiv grijeha.

Žrtva - U Levitskom zakonu 2,13 žrtve su se morale začiniti solju. I mi trebamo živjeti svoje živote kao žrtvu za Boga.

Žeđ – sol čini ljude žednima, i zato mnogi barovi poslužuju slanu hranu. Svojim životom također bismo trebali učiniti ljude "žednima" da čuju za nadu koja je u nama: Krista.

Kao što je rekao svjetovni rimski pisac Plinije Stariji (umro na Mt. Vesuviju 79. g.) u djelu Prirodna povijest 31.102: "Ništa nije korisnije od soli i sunca." Rimski su vojnici često bili plaćeni solju mjesečno. Mogli su je koristiti kako su htjeli, a ostatak lako prodati. Sal je latinska riječ za sol, a njihova plaća nazivana je salarium, od kojeg potječe engleska riječ "salary".

Vidi The Tony Evans Bible Commentary str. 872, Now That's a Good Question str. 248-249, Teško razumljive izreke Biblije str. 430–431, The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet str. 29, The Expositor's Bible Commentary sv. 8 str. 138, The Expositor's Greek Testament sv. 1 str. 101, Evangelical Commentary on the Bible str. 729 i Believer's Bible Commentary str. 1217–1218 za više informacija.

P: Govori li Mt 5,13 o ljudima koji prepoznaju svoju božansku narav u sebi i pomažu drugima da i oni prepoznaju svoju božansku narav, kao što tvrde neki pristaše New Agea? (Spangler, 1981, 80).

O: Nimalo; sol nije božanstvo. Tvrdnja da bismo mogli postati poput Boga samo je jedna od najstarijih laži izrečenih čovječanstvu u Edenskom vrtu. Stvoreni smo da volimo i služimo Bogu zauvijek, a ne da postanemo odvojeni bogovi kojima se klanja ili dio Boga kojem se klanja.

Čini se da ovaj čudni pogled zaboravlja da je Isus bio Židov i da je judaizam bio monoteistička religija. Pogledajte prethodno pitanje o tome što sol predstavlja i knjigu *When Cultists Ask*, str. 95–96, za opširniji odgovor.

P: U Mt 5,14a jesmo li mi svjetlo svijeta ili je Isus svjetlo svijeta, kao što kaže Iv 9,5?

O: Oboje: Isus je donio svjetlo u svijet, a mi imamo odgovornost biti odražavatelji Isusova svjetla. Pavao o tome govori u 2. Korinćanima 4,6-7. Isus je rekao da je On svjetlo svijeta "dok sam u svijetu" u Ivanu 9,5. Isusovo tijelo sada je na nebu, ne u ovom svijetu, ali Isusova prisutnost i dalje je u svijetu kroz Duha Svetoga u nama. Što svjetlo točno radi? Ono ne radi ništa osim što sjaji. Ali dok sjaji, ono prosvjetljuje druge i daje smjer putu. Stoga budi svoj i sjaji. Za više informacija pogledajte When Critics Ask, str. 329; The Tony Evans Bible Commentary, str. 872; The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 29; i Believer's Bible Commentary, str. 1218.

P: U Mt 5,15, što je svjetlo na svijećnjaku?

O: To smo mi i naše svjedočanstvo o Isusu, svjetlu svijeta. Osim ako ne postoji progon, ne smijemo skrivati činjenicu da smo kršćani i uvijek bismo trebali biti spremni podijeliti nadu koja je u nama (1. Petrova 3,15). Ne smijemo zadržavati istinu samo za sebe, već je trebamo dijeliti s drugima. Matej 5,15 ne kaže samo neka svjetlost vaša zasja, već da zasja pred ljudima. Nažalost, vjernicima je previše lako pronaći izgovore da ne dijele evanđelje. Moramo paziti da ne tražimo izgovore.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1218 i The Expositor's Greek Testament, svezak 1, str. 103.

P: U Mt 5,17 i Dj 10,10-16, budući da je Isus rekao da neće ukinuti ništa u Zakonu, zašto kršćani ne slijede prehrambene zakone Starog zavjeta kao što to navodno čine muslimani?

O: Iako ni kršćani ni muslimani ne pridržavaju se prehrambenih zakona Starog zavjeta, kršćani to ne čine jer slušaju Isusa. Pet točaka za razmatranje u odgovoru.

U to su vrijeme Isusovi sljedbenici poštovali prehrambene zakone Starog zavjeta. Isus je zapravo rekao da ni jedna jota ni jedan zavoj ne će nestati dok se sve ne ispuni.

Čin Isusova uskrsnuća temeljito je promijenio način na koji je Bog postupao sa svojom djecom. Anđeo je obavijestio Petra, Isusova apostola, da je Bog učinio svu hranu čistom u Djela apostolskih 10,9-16. Primijetite da ne stoji da su te životinje oduvijek bile čiste, već da ih je Bog učinio čistima.

Čak i muslimani koji iznose ovaj prigovor moraju priznati da se neke prehrambene zakone Starog zavjeta ne treba slijediti. Muslimani smatraju da mogu jesti devu (a Muhamed je to činio), iako Levitski zakonik 11,3-8 i Ponovljeni zakon 14,6-8 zabranjuju njezino jedenje.

Poslušajte Isusa u Mateju 15,10.17-20 i Marku 7,14-15. Isus je rekao da je ono što izlazi iz čovjeka ono što ga čini nečistim, a ne ono što ulazi. Marko 7,19 pokazuje da je time Isus proglasio svu hranu čistom. Ako Isusa nazivamo prorokom, trebali bismo slušati Njegove riječi.

Glas s neba zapovjedio je Petru da jede u Djela apostolskih 10,10-16, pokazujući mu da su zakoni o hrani vrijedili samo do Isusove žrtve, a ne nakon nje. Trebali bismo poslušati glas Božjeg anđela i Isusova apostola.

Zaključno, ne bismo trebali ignorirati ono što su rekli Božji proroci, već im slušati.

P: U Mt 5,17, budući da je Isus rekao da neće ukinuti ništa u Zakonu, zašto se više ne poštuju židovski blagdani?

A: Četiri točke za razmotriti u odgovoru.

1. Moralni zahtjevi Zakona Starog zavjeta vrijede za sve ljude i ostali su nepromijenjeni.

2. Žrtve se danas mogu smatrati namijenjenima svim ljudima u jednom smislu, jer je Isus naš veliki svećenik i On je izvršio svu potrebnu žrtvu.

3. Praznični dani, koji su bili za židovski narod i uključivali žrtvovanja, od smrti Krista ih ne-Židovi ne prate.

4. Ako musliman iznese ovaj prigovor, može se upitati zašto ni muslimani ne slijede Božje blagdane iz Starog zavjeta, ako smatraju da kršćani trebaju slijediti židovske blagdane iz Starog zavjeta.

Za više informacija pogledajte: Bible Difficulties and Seeming Contradictions, str. 234-235; When Cultists Ask, str. 96-98; i When Critics Ask, str. 329-330.

P: U Mt 5,18, što su jota i crtica?

O: U hebrejskom pismu, jot ili jod je deseto i najmanje slovo hebrejske abecede. To je u osnovi točka s malom zakrivljenom crtom koja izlazi odozgo i malom zakrivljenom crtom koja izlazi odozdo. Tittle je mala točkica. U engleskom jeziku "tittle" je sve što razlikuje veliko slovo F od veliko slovo E i P od R. Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1218.

P: U Mt 5,20, tko su pisari i farizeji i koje razine pravednosti imaju?

O: U Mt 5,20, pisari su obično bili iz stranke sadukeja, dok su farizeji bili protiv njih. Politički, sadukeji su bili među onim Židovima koji su zagovarali pomirenje s Rimom, dok su farizeji bili protiv toga. Farizeji su bili mala skupina od 5.000 do 6.000 ljudi, ali su bili vrlo utjecajni jer su im se ljudi divili. Sadukeji su općenito poricali tjelesno uskrsnuće i tvrdili da su samo prvih pet knjiga Sveto pismo. Djela apostolska 23,8 također navode da su sadukeji poricali anđele i duhove. Značajno je da je Isus ukorio sadukeje jer nisu poznavali ni Pismo ni moć Božju. Nikada nije ukorio farizeje što nisu poznavali Pismo.

Dok su pisari i farizeji nastojali ostaviti dojam da su pravedni, Isus ih nije potvrđivao niti je govorio da su pravedni. Isus nije rekao da u njima nema dobra, već da nisu dovoljno dobri. Naprotiv, rekao je da ljudi trebaju više pravednosti nego što imaju da bi ušli u kraljevstvo nebesko. To podrazumijeva tri stvari:

a) Pismoznanci i farizeji nisu imali pravednost potrebnu za ulazak u kraljevstvo nebesko

b) Isusovi sljedbenici trebali su biti pravedniji od njih

c) Zapravo, nitko samostalno nema dovoljno pravednosti da uđe u Kraljevstvo nebesko. Isus to više naznačuje u 6. i 7. poglavlju. Učenici su na kraju shvatili tu poantu u Marku 10,26-27.

d) Ako nitko nije dovoljno pravedan, nemojte gledati s visoka na ljude koji su grešnici jer i vi ste grešnik. Na zgražanje farizeja, Isus je jeo s mnogim carinicima i grešnicima u Mateju 9,9-12.

Irenaeus u svom djelu Protiv hereza (182. – 188. g.) knjiga 4., poglavlje 13., str. 477 daje dopunjujuće odgovore. Evo parafraziranih njegovih četiri točke:

1) Dok su pismoznanci i farizeji vjerovali u Oca, mi trebamo vjerovati i u Sina.

2) Ne smijemo samo govoriti, nego i činiti; jer pisari i farizeji govorili su, ali nisu činili.

3) Ne smijemo se samo suzdržavati od zlih djela, nego i od samih želja za njima.

4) Isus nas nije učio stvarima koje su se suprotstavljale zakonu, nego stvarima koje su ga ispunile. Isus nije uništio zakon, nego ga je ispunio, proširio i dao mu veći opseg.

Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 146–147.

P: U Mt 5,21, zašto ljudi ubijaju životinje, kriminalce itd., kad je Isus rekao ne ubijaj?

O: Verzija King James prevela je to kao "ubiti" iako grčka riječ phoneuo može značiti i "ubojstvo". Onaj tko to čini, phoneus, je ubojica ili atentator, a ne pogubitelj ili klalac životinja. Da je netko doista mislio da se starozavjetni "ne ubij" odnosi na životinje i pogubljenje kriminalaca, njihovo nerazumijevanje te riječi učinilo bi im cijeli starozavjetni žrtveni sustav nepojmljivom misterijom.

P: U Mt 5,22 zašto je Isus rekao da nikoga ne nazivamo budalom, kad su On i drugi to činili u Mt 23,17; Lk 24,25; 1 Kor 15,36; Gal 3,1?

O: Isus nije rekao "glup" ili "budala", već je zapravo upotrijebio aramejski žargonski izraz koji znači "praznoglavac", slično američkoj žargonskoj riječi "airhead". Isus također naziva ljude "glupima", "slijepim vođama" (Matej 23:16), pa čak i "lopovima i razbojnicima" i "zmijama". Isus je pažljivo birao svoje riječi i nije omalovažavao ljude.

Za više informacija pogledajte knjigu Hard Sayings of the Bible, str. 358-359.

P: U Mt 5,22 Isus je rekao: "Tko god kaže: 'Przhnjiku!', bit će u opasnosti od ognja paklenog". Ipak, on sam to činio više puta, što pokazuju Mt 23,17; Lk 11,40 i Lk 12,20. Ne bi li i on sam trebao biti u opasnosti od pakla? Uostalom, prekršio je vlastiti zakon!

O: Ne, iz dva razloga.

a) Ne bismo trebali dopuštati drugima da nas nazivaju Gospodinom ili da nas obožavaju, a to je primjereno za Isusa. Stoga ono što je Isus učio za nas ne primjenjuje se uvijek na Njega. Na jednostavnijoj razini, kad postavim pravilo za svoju kućnu pticu, primjerice da smije jesti samo iz hranilice za ptice, moram li i ja slijediti to pravilo?

b) Isus zapravo nije rekao "glupan" (to je parafraz), stvarni izraz bio je raca, koji se najbolje prevodi kao "praznoglavac". Isus je ljude nazivao ludima, u smislu ludih ljudi iz Knjige izreka, ali nije time želio reći da njihove glave (ili životi) ne vrijede ništa.

P: U Mt 5,25-26, zašto je često tako teško postići sporazum s protivnikom?

O: Često to znači da jedna ili obje strane trebaju priznati svoju krivnju ili da su pogriješile, a ljudski ponos se tome opire.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1220.

P: Podržava li Mt 5,26 rimokatoličku doktrinu o čistilištu, kako je učio katolički učitelj Ludwig Ott?

O: Ne, iz sedam razloga.

Nema spomena nakon smrti: Ovdje se ne spominje čistilište niti išta nakon smrti.

Čak bi se i neki katolici, poput bivšeg kardinala Ratzingera (papa Benedikt XVI.), ne bi složili. Evo što je rekao: "Očistilište nije neka vrsta nadsvjetovnog koncentracijskog logora u kojem se čovjek prisiljava da trpi kazne na više-manje proizvoljan način. Naprotiv, to je unutarnje nužan proces preobrazbe u kojem osoba postaje sposobna za Krista, sposobna za Boga [tj. sposobna za potpuno jedinstvo s Kristom i Bogom] i time sposobna za jedinstvo sa svim zajedništvom svetih" (Ratzingerova knjiga Eschatology (1990.), str. 230. Dio toga također je citiran u knjizi When Cultists Ask, str. 98-99)

Hebrejima 10,10-15 uči dvije stvari: 1) Krist je već dovršio svoju žrtvu u Hebrejima 10-12, i 2) Krist nas je zauvijek usavršio svojom žrtvom u Hebrejima 10,13-15. Ne kažimo Kristu da njegova žrtva nije bila dovoljno dobra, dovoljno potpuna ili da nije dovršila posao za koji nas Knjiga Hebreja uči da je dovršio.

Rimljanima 8,1 kaže: "Stoga sada nema osude za one koji su u Kristu Isusu…." (BSB)

2. Petrova 1,11 kaže da ćemo nakon smrti primiti bogat ili obilatan doček u Nebu. (Ne topli doček, niti vrući doček s plamenovima). Purgatorij ne bi bio baš ugodno izgledajući "trijem" za nebo.

2. Korinćanima 5,8 kaže: "Stoga smo puni pouzdanja i više bismo se voljeli odvojiti od tijela i otići u dom Gospodnji." (BSB) Isto tako, Filipljanima 1,23 kaže da će Pavao ili ostati živ u tijelu ili "odći i biti s Kristom". Bit ćemo s Bogom čim umremo, a ne u čistilištu s odgođenim obećanjem o nebu.

Rani kršćani, prije Niceje, nikada nisu čuli za čistilište i zasigurno nisu vidjeli ništa slično čistilištu u ovom stihu. U više od 5.235 spisa koje posjedujemo iz razdoblja prije Niceje, ova interpretacija Matejeva evanđelja 5,26 i ideja o bilo kakvom vatrom pročišćavanju vjernika nakon smrti potpuno su odsutni.

Za više informacija pogledajte knjigu "When Cultists Ask", str. 98-99.

P: U Mt 5,27-29, koliko je opsežna zabrana preljuba?

O: To nije nešto što može učiniti samo oženjena osoba. Naprotiv, Isus kaže "svatko". Ne radi se samo o počinjenju čina; radi se čak i o požudnom gledanju nekoga, ili slike ili videa nekoga, uključujući, ali ne ograničavajući se na pornografiju i striptiz klubove. Pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 873 za više informacija.

P: U Mt 5,29, je li Pakao svjesna muka ili samo grob?

O: To je i jedno i drugo. Grčka riječ Hades analogna je hebrejskoj riječi Sheol. U Mateju 5,29 očito je riječ o mjestu kamo ne želite ići, pa je kontekst "Pakao" u koji odlaze oni koji umru odvojeni od Boga.

Luka 16,22-23 pokazuje da će biti mučenje (grčki basanois) (Luka 16,23.28), svijest (Luka 16,23) i patnja u plamenu (Luka 16,24.25). Nevjernici ne samo da su ondje; ondje su i vječno kažnjeni. Matej 25:41,46; Otkrivenje 14:9-11; ~19:3; ~22:15

Matej 13:40-42,50 kaže da će biti plakanje i škrgutanje zuba U ognjenoj peći. (ekei "tamo" na grčkom znači tamo, "na tom mjestu", a ne tamo "gdje će se to dogoditi".

2. Solunjanima 1 uči da je to vječno uništenje; isključenje iz prisutnosti Gospodnje i njegove veličanstvene moći.

Otkrivenje 14,9-11: oni koji štuju zvijer bit će mučeni ognjem i sumporom (gorivim sumporom) u prisustvu Jagnjeta i njegovih anđela.

Nevjernici imaju boljnu svijest nakon smrti (Otkrivenje 20,10; Luka 12,5; 13,28; 16; Ezekiel 32,31-32; Matej 3,12; 5,21; 13,42; 50; 22,13; 25,41; Izakija 50,11).

Nevjernici će propasti (Luka 13:3,5; Ivan 3:16; 2. Solunjanima 2:9) i bit će uništeni (2. Solunjanima 1:9; 2. Petrova 3:16; Matej 10:28; 1. Korinćanima 3:17; Filipljanima 1:28; Jakov 4:12; Otkrivenje 11:18).

Za više informacija pogledajte knjige *Kad kultisti pitaju* (When Cultists Ask), str. 99–100, i *Kad kritičari pitaju* (When Critics Ask), str. 331–332.

P: Zašto je Isus u Mt 5,34 ovdje naglasio polaganje zakletvi?

O: Židovi u Isovo vrijeme i kasnije imali su čudna gledišta o zakletvama. O tome raspravljaju Mishna Shebuoth, Mishna Sanhedrin 3.2 i Mishna Tosephta Nedarim 1 (izvorno iz SBK 1:321-336). Zakletve nisu bile obvezujuće ako su se polagale "na nebo i zemlju", "na zlato hrama" ili "na Jeruzalem". Ali bile su obvezujuće prisege "po hramu" ili "prema Jeruzalemu". Ponovljeni zakon 6,13 kaže da se, kada se polažu prisege, one polažu u Božje ime. Ali Isus ovdje to mijenja. Isus kaže da se uopće ne prisežu; neka vaše "da" bude "da", a vaše "ne" "ne". Eseni su također izbjegavali prisege.

Uzgred, mnogi Grci također su negativno gledali na polaganje zakletvi. Sofokle, Choerilus Epicus, Plutarh, Epiktet (izbjegavajte što je više moguće), Kvintilijan bili su protiv polaganja zakletvi. Pitagora je govorio da se zakletve polažu samo rijetko, a kasniji pitagorejci su odbili polagati zakletve. Tijekom srednjeg vijeka i reformacije, valdenzi i mnogi anabaptisti odbili su polagati zakletve. Za više informacija o tome pogledajte: Ulrich Luz, Matej 1-7: komentar, str. 314, 316, 320.

Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 153–154 i Believer's Bible Commentary, str. 1222.

P: U Mt 5,34 ne smijemo li se zaklinjati ili se smijemo zaklinjati u ime Božje u Ponovljenom zakonu 10,20?

Odgovor: Prilikom proučavanja Biblije važno je poznavati opći kontekst; u ovom slučaju što je Stariji zavjet, a što Novi zavjet. Isus je izričito nadjačao ili promijenio pet zapovijedi Starog zavjeta i jednu izreku u Mateju 5,21–48. Evo sažetka onoga što je Isus rekao.

Usput, Jakovljeva 5,12 također odražava Matej 5,34 da danas ne smijemo polagati prisege.

Isus je također pokazao da je sva hrana sada čista u Marku 7:19, što se ponavlja u Djela apostolskih 10:9-16.

P: U Mt 5,39-40, kako kršćani trebaju okrenuti drugu obraz?

A: Udaranje po obrazu nije samo bolno, nego je i uvreda. Židovski traktat Mišna Baba Kama 8:6 raspravlja o tome. Ipak, kršćani ne trebaju živjeti prirodno, nego nadnaravno. Trebamo si dopustiti da budemo ranjivi (ali ne povjerovati nepromišljeno zlikovcima), prepoznajući da možemo vjerovati Bogu da pazi na nas i našu obitelj. Ponekad muslimani i drugi ismijavaju ovo Isusovo učenje. No bez obzira na to, mi, poput ovog učenja, trebamo se isticati u osvetničkom, grešnom svijetu.

Za više informacija pogledajte Now That's a Good Question, str. 522–524, i The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 136.

P: U Mt 5,39, zašto se kršćani opiru zlu?

O: Nijedan stih u Bibliji ne kaže da kršćani ne smiju pružiti otpor zlu. Naprotiv, Matej 5,39 izričito kaže da se ne treba suprotstaviti zloj osobi koja čini zlo vama. Ne smijemo tražiti osvetu niti se svetiti ljudima. Trebamo se suprotstaviti đavlu u Jakovljevoj 4,7 i 1. Petrovoj 5,9. Poput Jeremije u 7,6 i 22,16, trebali bismo se zauzeti za potlačene. U Starom zavjetu, Izreke 28:4 kažu da se pravednici "spore" s nepravednicima koji napuštaju zakon. Levitski zakonik 5:1 kaže da je grijeh odbiti svjedočiti na sudu o zlu koje smo vidjeli. Trebamo se čuvati lažnih učitelja (1. Ivanova 2:26; 3:7; 4:1; 2. Ivanova 7-8; Otkrivenje 2:16; 2. Petrova 2:2; Djela apostolska 20:28-29). Moramo opovrgavati lažne učitelje (1. Timoteju 1:3; Titu 1:9-11; Judina 3). Moramo se boriti za vjeru (Filipljanima 1:27; 4:3).

Za više informacija pogledajte New International Bible Commentary, str. 1127.

P: U Mt 5,42 i Lk 6,29-30, trebaju li kršćani dati svima koji od njih traže?

O: Da: ovo učenje nije teško razumjeti, ali je izazovno slijediti. Kršćani trebaju smatrati druge važnijima od sebe (Filipljanima 2:3). Trebamo ljubiti bližnjega kao samoga sebe, stoga naravno ne smijemo nekome dati nešto što bi mu naudilo (poput droga), čak i ako to traži. Ali ako vidimo nekoga u istinskoj potrebi, trebali bismo se potruditi da mu se te potrebe zadovolje. To vrijedi bez obzira na to je li osoba u potrebi sukršćanin ili ne.

Ljubiti bližnjega kao sebe samoga podrazumijeva da je u redu voljeti i sebe. Međutim, mnogi ljudi griješe time što vole sebe više od drugih, dajući manje nego što bi trebali, a ne vole sebe premalo i daju više nego što bi trebali.

Za dopunski odgovor pogledajte knjigu "When Critics Ask", str. 332–333.

P: U Mt 5,43, gdje piše: "ljubi bližnjega svoga i mrzite neprijatelja svoga"?

O: To nije u Starom zavjetu, i Isus nikada nije rekao da jest. Zapovijed 'ljubi bližnjega' nalazi se u Levitskom zakonu 19,18, ali nema ništa o 'mrzi neprijatelja'. No Židovi su to često čuli jer je to bila pisarska tradicija, prema Novom genevskom studijskom prijevodu Biblije (New Geneva Study Bible) str. 1513., kao i u djelu 'Kada kritičari pitaju' (When Critics Ask) str. 333, koji dodaje da Isus nije rekao da je to u Starom zavjetu iz vrlo dobrog razloga: nije bilo tamo.

U kumranskoj sekti, u njihovom Priručniku discipline pisalo je da članovi moraju zakleti se da će voljeti Sinove svjetla (tj. kumransku sektu) i da će zauvijek mrziti Sinove tame. Za više informacija pogledajte Understanding the Dead Sea Scrolls, str. 165.

Ateistički filozof Friedrich Nietzsche smatrao je da je ljubav prema neprijateljima slabost i neiskrenost. Sigmund Freud je smatrao da je ljubav prema neprijateljima "pokušaj kulturne nad-ja da potrebu za agresijom pretvori u osjećaje krivnje i tako se bori protiv nje, pokušaj koji je doista uspio, ali je neprijateljski prema sreći." Sigmund Freud, "Civilizacija i njezini nezadaci", Standardno izdanje potpunih psiholoških djela Sigmund Freud, sv. 21, str. 57–145. Mao Tse-tung je rekao: "Ne možemo voljeti svoje neprijatelje, ne možemo voljeti društvena zla i naš je cilj iskorijeniti ih." Mao Tse-tung: An Anthology of His Writings, str. 260. Ove su citate preuzeli iz djela Ulricha Luza Matthew 1-7: A Commentary, str. 350, 351. Neki autori nisu baš dobro prihvatili Isusovo učenje o ljubavi prema neprijateljima.

P: U Mt 5,48 možemo li biti savršeni?

O: Kao što dijamant sja drugačije iz različitih kutova, Biblija prikazuje četiri lica ovog pitanja. Jednostavni odgovori na ovo široko pitanje su: Da, da, ne i da.

Da, nakon smrti: trebali bismo razmišljati o istini da ćemo biti bezgrešno, savršeno sveti na nebu. Trebali bismo se radovati tome, a ako s žaljenjem mislite na ostavljanje nekih svojih grijeha, onda nešto nije u redu s vašim duhovnim putem. Nakon smrti, i samo nakon smrti, u potpunosti ćemo ostvariti ono što je rečeno u Mateju 5,48.

Da, sudski: Bog Otac nas je proglasio opriješnima i krivnja za grijeh proglašena je opranom Isusovom smrću na križu. Hebrejima 10,14 izričito nam govori da je na križu Isus "usavršio" one koji se posvećuju. Rimljanima 4,17 podsjeća nas da naš Bog zove ono što nije, kao da jest. Iako smo sagriješili protiv Boga i zaslužili pakao, ako Bog obećava naše oprost i bezgrešni život u raju, Božja obećanja su 100 % sigurna. U jednom smislu, svi koji su se pouzdali u Krista, i u Njegovu smrt i uskrsnuće tijela, proglašeni su onima koji su postigli ono iz Matejeva evanđelja 5,48.

Ne sada na zemlji, ali i dalje nastojimo: nećemo biti besprijekorno savršeni na zemlji i tko god misli da je to postigao, vara sam sebe, kako kaže 1. Ivanova 1,8. Čak ni Pavao nije bio savršen, kako kaže u Filipljanima 3,12. Iako nećemo postići besprijekornu savršenost na zemlji, i dalje trebamo težiti besprijekornoj savršenosti i Kristovoj naravi, no ne smijemo se obeshrabriti kada podbacimo, kao što to čine svi vjernici. Dakle, Isusova zapovijed u Mateju 5,48 nije bila samo buduće obećanje i proglas, nego zapovijed koju danas ozbiljno trebamo nastojati ispuniti.

Da, možemo biti savršeno u Božjoj volji: možemo biti "savršeni" vjernik, u smislu da smo cjeloviti i da smo točno tamo gdje nas Bog želi. Ali kao što "savršeno" dijete ne bi trebalo zauvijek ostati dijete, savršenstvo ovdje je jednostavno pitanje: "dosežemo li prekretnicu na našem putu da u ovom životu budemo sve sličniji Kristu?" Riječ "savršeno" koristi se u tom smislu u 1. Ivanovoj 2,5 i Filipljanima 3,15. Dakle, iako danas trebamo nastojati u potpunosti poslušati Matej 5,48 u svojim životima, i premda ćemo neizbježno podbaciti, i dalje možemo imati radost i savršeni mir prebivajući u Bogu sada.

Za više informacija pogledajte The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 33, i knjigu When Cultists Ask, str. 100–101, za dopunski odgovor.

P: U Mt 6,1–4 trebamo li činiti dobra djela u tajnosti ili pustiti da naša svjetlost zasja pred ljudima, kao što kaže Mt 5,16?

O: Oboje. Trebali bismo marljivo činiti dobra djela. Međutim, to ne bi trebala biti naša vlastita djela, već bi drugi trebali vidjeti Isusa, onoga koji živi u nama, kada nas vide. Trebamo biti odraz Krista. Naša svjetlost treba svijetliti, a ne mi.

Privilegij je što nas je Bog izabrao da mu slavimo djelujući kroz nas. Za više informacija pogledajte knjigu "Bible Difficulties and Seeming Contradictions", str. 233-234.

P: U Mt 6,1-4, pri davanju Bogu, kako kršćani ne smiju dopustiti da desna ruka zna što ljevica radi?

Odgovor: Kao što ne smijemo praviti veliku stvar od svojih dobrih djela prema drugima, tako ne smijemo praviti veliku stvar ni pred Bogom. Nemojte si slomiti ruku prečestim tapšanjem po leđima. ;-) Nemojte razmišljati o tome kako činite Bogu uslugu. Nemojte pogrešno misliti da bogatite Boga, koji ionako posjeduje sve, ili o tome koliko je Bog sretan što vas je spasio. Spaseni smo ne zbog ikakve naše zasluge, već zato što je Bog vidio koliko smo bespomoćni i u svojoj milosti nas je svejedno ljubio. Pogledajte knjigu *Now That's a Good Question* na stranicama 581-582 za drugačiji, ali dopunjujući odgovor.

P: U Mt 6,1-4, budući da ne bismo trebali davati milostinju pred ljudima, zašto kršćani prijavljuju dobrotvorne radnje radi poreza i zašto neki imaju zgrade ili druge spomenike na svoje ime?

A: "Pred ljudima" znači pred javnošću, stoga je prijavljivanje dobrotvornih donacija u porezne svrhe u redu. Međutim, ako netko donira novac kako bi se u njegovo ime izgradila zgrada ili spomenik, tada je njegova nagrada na zemlji. Međutim, ako netko izgradi spomenik u tuđe ime, a prva osoba nije ni svjesna toga, niti je išta učinila da potakne njegovu izgradnju u svoje ime, tada se ovaj stih na nju ne odnosi.

P: U Mt 6,5-6, budući da trebamo moliti u tajnosti, zašto mnogi kršćani žele javnu molitvu u školama?

O: Biblija daje mnogo primjera privatne i osobne molitve. Međutim, ona također daje primjere zajedničkih molitvi, kao što je Josua 7:6-9. Može se imati zajednička molitva u kojoj samo jedna osoba govori, kao u 1. Kraljevima 8:22-53. U tim primjerima javne molitve, svi su uključeni u molitvu, bez obzira govore li ili ne.

U Djelu apostolskom 16,25-26 Pavao i Silas molili su se i pjevali zajedno na mjestu gdje su ih drugi mogli vidjeti. Međutim, budući da su bili u zatvoru, nisu mogli birati lokaciju.

Kršćani su se mogli vidjeti jedni druge kako se zajednički mole u Djela apostolskih 2,42; 12,12; 13,3; 14,23; 20,36, tako da je to u redu.

Ne smatramo odobrenim javno moliti radi pokazivanja ili moliti javno gdje dio prisutnih nije sudjelovao, možda zato što ne vjeruju u Boga.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1224.

P: U Mt 6,5-7 osuđuje li Isus svu javnu molitvu?

O: Ne, ovaj stih to ne kaže. Radije On osuđuje molitve koje su samo za pokazivanje. Zapravo, Isus se molio javno u Ivanu 11,41–42.

U Starom zavjetu Salomon je uputio vrlo javnu molitvu u 1. Kraljevima 8,22. Isus nije protiv javne molitve, nego protiv "pohlepne" molitve, tj. molitve radi toga da te ljudi vide. Za više informacija pogledajte knjigu When Critics Ask, str. 333-334.

P: U Mt 6,7, trebamo li ikada ponavljati molitve?

O: U redu je ponavljati molitve, sve dok imaju značenje za vas dok ih molite. Ako ih ne molite s osjećajem, onda ih uopće nemojte moliti. Unutar molitve ili tijekom bogoslužja, ponavljanje fraze je u redu, kao što je bilo u nekim psalmima. Za više informacija pogledajte knjige *Now That's a Good Question*, str. 207–210, i *Today's Handbook for Solving Bible Difficulties*, str. 411–412.

P: U Mt 6,7-8 ne bismo li trebali izbjegavati isprazno ponavljanje ili bismo trebali neprestano moliti, kao što je udovica bila primjer u Lk 18,5,7?

O: Neprekidna molitva ne znači nužno da morate koristiti ponavljanja. Možete reći različite stvari u svojim molitvama.

Isus nije rekao da je ponavljanje pogrešno, već samo ako je riječ o ispraznom ili besmislenom ponavljanju. Neka ponavljanja su u redu ako su smislena. Kao primjer pogledajte Psalam 118:1-4. Stoga, ako bogoslužje koristi neke iste stvari svaki tjedan, to je u redu sve dok je smisleno. Za više informacija pogledajte knjigu Bible Difficulties and Seeming Contradictions, str. 236-237.

P: U Mt 6,7-8, zašto mnogi kršćani, osobito oni u bogatijim liturgijskim tradicijama (katolici, episkopali, anglikanci, luterani itd.), svake nedjelje ponavljaju iste stvari?

U redu je ponavljati istu stvar više puta ako ona za njih svaki put ima značenje. Isus ovdje nije kritizirao ponavljanje, već isprazno (besmisleno) ponavljanje. U nekim psalmima, kao što je Psalm 136, koristi se ponavljanje. Isus nas je upozorio da ponavljanje može biti besmisleno, ali to ne znači da je sve ponavljanje besmisleno.

Zdravo Marije nisu dobre molitve jer su upućene Mariji, a ne Isusu. Ali čak i da imamo analogne "Zdravo Isusove molitve", ni one ne bi bile dobre, a to bi pretpostavljalo da bismo blagoslov dobivali na temelju učestalosti izgovaranja naučenih fraza.

Za više informacija pogledajte: Ulrich Luz, Matej 1-7: Komentar, str. 366.

P: U Mt 6,9 i Jak 3,9, jesu li Židovi često nazivali Boga "našim Ocem"?

O: To je zasigurno bilo uobičajeno. Poznati židovski spis pod nazivom Osamnaest blagoslova, finaliziran oko 110. godine, sadrži 44 kratke molitve Bogu, od kojih svaka započinje riječima "Oče naš, Kralju naš". Za više informacija pogledajte The Expositor's Greek Testament, svezak 4, str. 453.

P: U Mt 6,9-13 i Lk 11,1-4, što je Isus učio u Očenašu?

O: Evo vrlo kratkog sažetka.

Oče naš: molimo se Bogu Ocu. Isus je Bog (Hebrejima 1,8-9), stoga su molitve upućene Isusu također u redu, kao što ih je Štefan uputio u Djela apostolskih 7,59.

Koji jesi na nebesima: Iako je Bog svugdje istovremeno, nikada ne zaboravite da je Bog transcendentan. Njegov prijestolje udaljenije je od nas nego što su zvijezde.

Sveto ime Tvoje: Nemojte misliti da je Bog samo prijatelj ili "cimer". Sjetite se tko je Bog.

Dođe kraljevstvo Tvoje: Ova se vrsta molitve danas često zanemaruje. Osim hvale/obožavanja, ispovijedi, zahvaljivanja i molbe za sebe i druge, postoji i molitva da uskoro dođe Božje kraljevstvo. 1. Solunjanima 4,18 samo je jedan stih koji pokazuje da trebamo čeznuti za Njegovim kraljevstvom. Stihovi koji pokazuju da trebamo bdjeti i čekati Njegovo kraljevstvo uključuju 1. Solunjanima 4,18, 2. Petrova 3,13 i 1. Petrova 4,7.

Ovaj izraz ne ukazuje na ravnodušan stav. Naprotiv, njime izražavamo gorljivu želju da se Božje kraljevstvo uskoro uspostavi.

Neka bude volja Tvoja: trebamo moliti za Božju volju, a ne samo trošiti na svoje sebične želje (Jakov 4,3). Kad želimo ono što je najbolje za Božje kraljevstvo, tko je, po našem mišljenju, najbolji da to odredi – mi ili Bog?

Na zemlji kao i na nebu: Ne moramo moliti da se Božja volja ispuni na nebu, gdje nema kušnje, ali trebamo moliti da se željena volja svemogućeg Boga ispuni na zemlji. Nebo je naš standard za to koliko želimo da se Božja volja ispunjava.

Daj nam danas: Trebamo moliti za primanje naših potreba, a ne samo naših želja. Iako bezbožni bogataši mogu dobiti sve što im treba i više bez molitve, mi to trebamo zanemariti i moliti Boga za naše potrebe. (Vidi Izreke 30, 7-9.) Očito ne postoji plan da se za sve što nam treba tijekom cijelog tjedna moli samo jedan dan, pa da bismo potom mogli u potpunosti zanemariti molitvu tijekom preostalih šest dana.

Naš svakodnevni kruh: Molite se svakodnevno za naše potrebe, a ne za našu pohlepu. Nemojte se moliti samo jednom za sve potrebe u životu, već molite se svakodnevno. U ovoj molitvi nema zahtjeva za naše želje i sebične pohote, što pokazuje Jakovljeva 4,3. Ovo je molitva za ono što nam je legitimno potrebno.

Oprosti nam dugove naše: Potrebno nam je oprost za riječi, djela i nečinjenje na vanjskoj razini. Osim toga, potrebno nam je oprost za naše misli i pročišćenje za naše griješne želje na unutarnjoj razini. Neki pogrešno kažu da ne bismo trebali moliti da nam Bog oprosti nakon što smo postali kršćani i već nam je oprošteno. Ova molitva pokazuje suprotno. Jakovljeva 5,16 također pokazuje molitvu za vjernika kako bi mu grijesi bili oprošteni (u budućem vremenu). Oprost grijeha temelji se na Kristovoj smrti na križu, a ne na našim riječima, no oprost ima prošlo, sadašnje i buduće stanje koja se sva vraćaju na križ. Prema Novom međunarodnom biblijskom komentaru (New International Bible Commentary), str. 1127, najbolji prijevod ovdje je "grijesi"; nazivanje istih samo "prijevarama" nije vrlo točno.

Kao što opraštamo onima koji griješe protiv nas: Božje opraštanje za one koji se kaju i obraćaju Njemu je potpuno. Tako bi trebalo biti i naše opraštanje drugima.

Uzgred, Gospodnja molitva također je citirana u Tatianskom Diatessaronu, odjeljak 9:32-41, str. 58, te u ranim kršćanskim spisima: u Origenovoj Molitvi, poglavlje 18.1, str. 65, i u Didacheu, poglavlje 8, ANF, svezak 7, str. 379. Didache dodaje da se treba moliti tri puta dnevno.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1224–1225, i Ulrich Luz, Matthew 1–7: A Commentary, str. 369.

P: U Mt 6,9-13 i Lk 11,2-4, zašto bismo trebali moliti?

O: Molitva nije informiranje sveznajućeg Boga, osnaživanje Svemogućeg niti promjena srca vrlo ljubaznog Boga. Naprotiv, ona je zapovijed, privilegij razgovora s Bogom i obećanje da će Bog uslišiti naše molitve. Molitva je nevjerojatna, jer Svemogući Bog ne samo da je pristao, nego je čak i sam osmislio ideju da dopušta našim molitvama da budu "djelotvorne" (Jakov 5,16) u tome da Bog mijenja stvari.

Za dopunske odgovore pogledajte današnji priručnik *Handbook for Solving Bible Difficulties* (str. 299–302) i *Complete Book of Bible Answers* (str. 160).

P: U Mt 6,10 i Lk 11,2 možete li objasniti zašto u KJV-u postoje dva prijelaza "in" i zamjena redoslijeda neba i zemlje, za razliku od grčkog i drugih prijevoda koji koriste "on" i "in"?

Odg: U Mateju 6,10 u KJV-u piše: "Dođe kraljevstvo tvoje. Bude volja tvoja na zemlji kao i na nebu."

U Mateju 6,10 nema značajnih rukopisnih varijanti, a grčki tekst je onakav kakav navodite. U Luki 11,2 postoji rukopisna varijanta, ali ni ona nije kao u KJV-u.

U svakom slučaju, u grčkom tekstu piše "u nebu" i "na zemlji". Tako je u NKJV-u, NIV-u, Greenovom doslovnom prijevodu i u gotovo svemu osim KJV-a. Ne znam zašto je KJV preveo "in" za oba, iako mogu nagađati da je tada "in earth" moglo značiti isto što i "on earth danas". Ne znam zašto su zamijenjene; možda su prevoditelji KJV-a mislili da riječi bolje zvuče zamijenjene, ali za to nema potpore u grčkom. Iako je ovo slučaj da je KJV manje precizan nego što bi trebao biti, to zapravo nije pogreška, jer je značenje svejedno jasno.

Vjerujem da je KJV bio dobar prijevod, napravljen od pobožnih ljudi prije više od 400 godina, ali danas imamo bolje prijevode.

P: U Mt 6,13, zašto bismo trebali moliti da nas Bog ne uvede u napast, kad Jak 1,13 kaže da Bog nikoga ne kuša?

O: Smisao je bolje prenesen onako kako mnogi Britanci izgovaraju ovu molitvu: "spasi nas u našem času potrebe". Bog nas ne kuša, ali dopušta da budemo kušani, kao što je bio Isus, i kao što je Pavao bio kušan do očaja u 2. Korinćanima 1. Bog nas kuša, ali ne dopušta da budemo kušani iznad onoga što možemo podnijeti (1. Korinćanima 10,13a). Kada smo na kušnji i mislimo da smo blizu toga da ne možemo izdržati, možemo se pomoliti Bogu i On će pronaći način da se spasimo ili način da nas ojača. Za dopunski odgovor pogledajte knjigu When Critics Ask, str. 334.

P: U Mt 6,14-15 trebamo li oprostiti tuđe prijestupe ili sve njihove grijehe?

Odgovor: Riječ "prijevare" ovdje znači grijehe, tako da nema razlike.

P: U Mt 6,16-18 trebaju li kršćani postiti?

O: Da, post je način na koji vjernici mogu izraziti intenzitet naših osjećaja prema Bogu.

Trebamo postiti radi obožavanja (Djela 13,2-3); da molimo za pomoć (Izaija 58,3-9; Djela 14,23; Psalam 35,13; Nehemija 1,4; Estera 4,3,16; 1. Kraljevima 21,27; Ezra 8,23), te za pojedinačno i zajedničko pokajanje (Nehemija 9,1; Danijel 9,3; Joil 1,14; 2,12-15; Jon 3,5).

Ne bismo trebali postiti zbog tradicije (Zaharija 7,5) ili radi pokazivanja (Matej 6,16-18).

Držanje dijete radi mršavljenja je u redu, ali to nije post jer je primarna svrha drugačija. Prejedanje, naizmjenično s postom, nije posebno zdravo niti u skladu sa Svetim pismom.

Za više informacija pogledajte: Now That's a Good Question, str. 229-230; New Dictionary of Christian Ethics and Pastoral Theology, str. 377-378; i 1001 Bible Questions Answered, str. 463-464.

P: U Mt 6,19-21, zašto kršćani imaju novac i druga blaga na zemlji?

O: Davanje Bogu nije opcionalno za vjernike (Malahija 3:10-12). Trebamo davati za Gospodinovo djelo (2. Korinćanima 8:1-8; 9:6-11; Izreke 3:9,10; 11:24; 1. Korinćanima 16:2; Titu 2:13). Važno je da pomažemo siromašnima i drugima da pomažu drugima (Izreke 11,24–25; 14,21; 24,11–12; 28,22; 29,7; 31,9.20; 2. Korinćanima 9,6–7).

Veliki broj stihova u Bibliji govori nam da dajemo siromašnima i drugima: Izreke 11:24-25; 14:21; 19:9-10,17; 21:13; 22:9; 24:11-12; 29:7; 31:9,20; Psalam 41,1; Izaija 58,7-8.10; Jeremija 5,28; 22,16; Matej 6,2-4; 19,21; Galaćanima 2,10; Efežanima 4,28; 1. Timoteju 6,18-19; Jakov 1,27; Ponovljeni zakon 15,11; Psalam 68,5; Job 29,12-13; 1. Ivanova 3,17-19; Djela apostolska 4,32-35

Međutim, također prepoznajte da bogatstvo može biti blagoslov od Boga, prema Izreke 28:20. Za kršćane je primjereno učiniti sljedeće.

a) Imati osobno vlasništvo (2. Timoteju 4,13).

b) Trebamo uzdržavati svoju obitelj (1. Timoteju 5,4.8; Izreke 31,13-15; Marko 7,10-13; ~Luka 15,18-30).

c) Osigurati za naše službenike (1. Korinćanima 9,4-12; 1. Timoteju 5,18; Galaćanima 6,6)

d) Brinuti se za sebe (Titu 3,14).

e) Plaćajte svoje poreze (Matej 22,17; Rimljanima 13,7).

f) Pripremati za budućnost (Izreke 6,6-8; 10,5; 31,16; Luka 15,18-30; Titu 3,14).

g) Ostaviti nasljedstvo našoj djeci (Izreke 13,22; 17,2; 19,14; Psalam 17,14).

h) Trebali bismo se brinuti o svojoj imovini (što ponekad zahtijeva dodatni novac) (Izreke 12,10.11.27). Trebali bismo znati stanje svog bogatstva, jer se ono može izgubiti zbog zanemarivanja (Izreke 27,23-24).

Ipak, nije ispravno raditi stvari iz pohlepe ili straha. Ako ste toliko osigurani da možete bolje osigurati svoju obitelj i nakon smrti nego za života, vaši su prioriteti poremećeni. Pogledajte raspravu o Izreke 3:9 za opširniju raspravu o ispravnim i neispravnim stavovima i upotrebama novca.

P: Može li Mt 6,22 upućivati na neku vrstu duhovnog "trećeg oka", kako to tvrde neki pristaše pokreta New Age?

O: Nijedan rani kršćanin, niti suvremeni, nikada nije ovako protumačio ovaj odlomak. Da je to doista bilo zamišljeno, kako tvrdi nekolicina, onda Bog nije uspio komunicirati na način koji bi bilo koji kršćanin mogao razumjeti. Prilikom tumačenja odlomka ne bismo trebali pitati: "Mogu li ga natjerati da znači ovo ili ono?", već: "Što nam je Bog namjeravao priopćiti?" Mnogi ljudi čine prvo jer postoje grijesi intelekta, kao i grijesi volje i srca. Za dopunjujuće odgovore pogledajte knjigu *When Cultists Ask*, str. 101.

P: U Mt 6,24, što Matej kaže o Bogu i novcu?

A: Ovdje se govori o gospodarima. Bog kao gospodar zahtijeva našu potpunu službu i poslušnost. Potjera za novcem također zahtijeva potpunu službu.

Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 178–179; New International Bible Commentary, str. 1128; i The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 33.

P: U Mt 6,25-26, zašto mislite da nam Bog govori da se ne brinemo za svoj život?

O: Ovi stihovi nam ne govore da nikada ne razmišljamo o svom životu ili da ne planiramo, već da se ne brinemo zbog toga. Ptice zapravo naporno rade, grade gnijezda, brinu se za svoje mlade itd., a ipak se ne brinu zbog toga.

P: U Mt 6,26, budući da je Božje promatranje ptica primjer Božje brige, kakvu pomoć možemo očekivati od Boga?

O: Ovaj stih ne znači "nikada ne razmišljaj o" već "ne brini se zbog toga". Bog uzdržava ptice u zraku uz njihovo aktivno sudjelovanje u pronalaženju hrane. Evo pet točaka koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Ništa se ne događa osim onoga što Bog dopušta (Job 1,12; 2,6).

2. Imat ćemo nevolje (2. Timoteju 3,12; Jakov 1,2; Ivan 16,33 i dalje), ali Bog će nas ojačati i utješiti u našim nevoljama (2. Korinćanima 1,4-5).

3. Bog ne dopušta vjernicima da budu kušani iznad onoga što mogu podnijeti. (1. Korinćanima 10,13)

4. Neki će vjernici trpjeti progonstvo, a neki čak i smrt. (1. Petrova 1,6)

5. Draga je u očima Gospodnjim smrt svetica njegovih (Psalam 116,15). Čak i ako umremo nepravednu i bolnu smrt, Bog će se i dalje brinuti za nas na nebu, a naše sadašnje patnje ništa su u usporedbi s radošću neba (vidi 1. Korinćanima 2,9)

Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 179, The Tony Evans Bible Commentary, str. 876 i Believer's Bible Commentary, str. 1226-1227.

P: U Mt 6,33 što Isus ovdje govori?

O: Isus ne kaže da oni nisu tražili i druge dobre stvari. Ali Isus kaže da najprije traže kraljevstvo Božje. Kao što kaže The Tony Evans Bible Commentary, str. 867, u bejzbolu možete dotaknuti drugu i treću bazu te dom bez da vas dotaknu, ali ako propustite prvu bazu, nije važno; izbačeni ste.

P: Uči li Mt 6,33 da bismo trebali našu navodnu unutarnju božansku narav učiniti glavnim prioritetom, kao što to tvrde neki pristaše Nove ere?

O: Ne, nemamo unutarnju božansku narav. Stvoreni smo na sliku Božju, a vjernici (muškarci i žene) su sinovi Božji, ali nemamo vlastitu božansku narav. Ovaj stih ne govori ništa o našoj božanskoj naravi, niti o bilo čemu drugom što je naše. Umjesto toga, uči nas da tražimo Njegovo kraljevstvo i Njegovu pravednost. Ne postoji Bog osim Jednog, kao što bi vam rekao svaki židovski monoteist, a Isus je bio Židov i potvrdio je da postoji samo Jedan istinski Bog, čijim se riječima trebamo pokoravati. Trebamo se pokoravati Svetom pismu, a ne iskrivljavati ga kako bismo ga prilagodili svojim mišljenjima. Za opširniji odgovor pogledajte knjigu *When Cultists Ask*, str. 101-102.

P: U Mt 7,1-2; Lk 6,37; Jn 7,24 kako ne bismo sudili drugima, budući da nam se nalaže da sudimo u Jn 7,24; 1 Kor 5,12 i 1 Kor 6,2-5?

O: Biblija odobrava prosuđivanje postupaka, ali ne i osuđivanje ljudi. U 1. Korinćanima 6,5 koristi se druga grčka riječ, diakrinai, za prosuđivanje od onih u drugim odlomcima. Ona se odnosi na kršćanskog arbitra koji donosi presudu u građanskoj stvari između kršćana.

Grčki riječ koja se koristi u ostalim odlomcima, krinete, ima niz značenja. Matej 7,1-2 i Luka 6,37 kažu da ne trebamo suditi drugima (bez spomena neosuđivanja stvari ili postupaka). Drugim riječima, ne trebamo suditi vrijednost drugih ljudi, suditi koliko su dobri kršćani ili koliko su loši grešnici. Neka to Bog učini; mi ne trebamo suditi. Ali iako bismo trebali izvaditi trupac iz svoga oka prije nego što pokušamo izvaditi trun iz oka brata našega, svejedno bismo trebali pokušati izvaditi trun iz oka brata našega. Ovdje postoje dva aspekta. Prvi je licemjerje u tome što se više brinete za trun u oku brata vašega nego za gred u vlastitom oku. Drugi je da ne možete dovoljno dobro vidjeti trun da biste ga izvadili ako imate gred u oku. Iako je Isus upotrijebio hiperbolu, i dalje je nevjerojatno kako u stvarnom životu ljudi mogu vidjeti manu u drugome, a pritom biti potpuno slijepi na istu manu u sebi.

Ivan 7,24 također koristi riječ krinete, govoreći: "Ne sudite prema vanjskim izgledima, nego sudite pravedno." (BSB)

Neodgovorno je govoriti drugima da Matej 7,1 uči o odricanju od svakog suđenja, kako bismo tako postupili protivno ostatku poglavlja Matej 7. Trebamo prepoznati pse i svinje (Matej 7,6) i trebamo biti inspektori plodova (Matej 7,16-20).

Što se tiče ubojstava, holokausta, spolnih odnosa ljudi sa životinjama i djecom itd., neki bi mogli reći da ne bismo trebali nametati moral, odnosno da u suštini ne bismo trebali suditi o tome što je ispravno, a što pogrešno. To nije ono što Biblija uči.

Vidi Now That's a Good Question, str. 163-164, današnje *Handbook for Solving Bible Difficulties* str. 369-371, *The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet* str. 33, *The New International Bible Commentary* str. 1129, *Believer's Bible Commentary* str. 1227-1228, *Evangelical Commentary on the Bible* str. 730-731 i *The New Geneva Study Bible* str. 1515 za dopunske odgovore.

P: U Mt 7,1-5, trebaju li kršćani ne suditi ili trebamo suditi kao što kaže 1 Kor 6,2-5?

O: Ne bismo trebali suditi drugima, uključujući njihovu vrijednost, ali trebamo razlučivati dobre i loše postupke, kako uči 1. Korinćanima 6,2-5. Iako su neke riječi iste u grčkom (od krino), kontekst je drugačiji.

P: U Mt 7,6 što je Isus mislio pod izrazom "ne bacajte bisere svinjama"?

O: Ne uzimajte ono što je dragocjeno i ne dajte ga onima koji to ne cijene i koji bi to mogli iskoristiti da vas se okrenu protiv i napadnu. Ta je koncepcija "ne bacaj bisere svinjama" u pozadini Izreka 9,7-9, gdje ne trebamo pokušavati ispravljati ismijavača ili zloduha. Isus nije činio mnoga čuda pred nevjernim ljudima. Također, bolje je za čovjeka ne poznavati put istine, nego ga upoznati i okrenuti mu se leđima, kako kaže 2. Petrova 2:20-22.

Pogledajmo širok raspon mogućih tumačenja, a zatim ga sužimo kako bismo odredili najbolji izbor ili izbore namjeravanog značenja.

Izgubno lijevanje moglo bi značiti:

C1. Ne bacaj može značiti ne prisiljavaj.

C2. Nemoj prigovarati.

C3. Nemojte ulagati nikakav napor da podučavate.

C4. Budi vrlo oprezan da nikada ne kažeš.

Ovdje je glagol "cast" aktivan, pa Isus nije mislio sakrij svoje bisere, sakrij da si kršćanin ili ne ostavljaj bisere na tlu. Dakle, to nije C4.

Biseri bi mogli značiti:

P1. Božanska nauka

P2. Poruka evanđelja

P3. Bilo što vrijedno, posebne povlastice ili sudjelovanje u svetim stvarima. Knjiga Hard Sayings of the Bible, str. 370-371, zastupa ovo stajalište.

P4. Također bi moglo značiti da, kada se crkva progoni, ne izlažete druge kršćane davanjem njihovih imena bilo kome.

Isus je otvoreno propovijedao moralnu pouku, stoga to vjerojatno ne znači P1.

Prije svinja moglo bi značiti:

S1. Oni koji ne cijene te stvari (Hard Sayings of the Bible str. 370-371).

S2. Oni koji nisu spremni učiti (The NIV Study Bible)

S3. Nevjernici koji ne žele aktivno učiti.

S4. Nevjernici koji odbijaju učiti

S5. Poganici (prema skeptičnom Asimovljevom vodiču kroz Bibliju, str. 833-835). Međutim, Matej spominje ne-Židove koji su vjerovali, stoga se to ne odnosi na poganike općenito.

"Svina" je bio pogrdan izraz, stoga je vrlo vjerojatno da namjeravana značenja uključuju one koji odbijaju učiti.

Dakle, najbolji izbor može biti C1 + C2 + C3, i P2 + P3, i S1 + S2 + S3 + S4.

Pogledajte Hard Sayings of the Bible str. 370-371 i Now That's a Good Question str. 585-586 za komplementarne odgovore.

P: U Mt 7,7-11, zašto ljudi ne dobiju sve što žele?

Odg: Bog je mnogo više od pukog kozmičkog Djeda Božićnjaka. Ljudi ne dobivaju uvijek ono što žele iz najmanje pet razloga.

1. Ljudi ne traže (Jakovljev 4,2)

2. Moraju se moliti Bogu, a ne drugome. (~Ponovljeni zakon 5,6-7)

3. Moraju moliti u Duhu i u ime Isusovo (Kološanima 3,17; Ivan 14,13-14; 15,16; 16,26).

4. Bog ne čuje zlikovce (Izreke 15,29; 1. Petrova 3,12; Izaija 1,15; Jeremija 11,14; 14,12; Mihe 3,4).

5. Oni se bore protiv Božjeg naroda (Psalam 18,41; 1 Samuelova 22,16-17; 28,6).

Vidi također odgovor na sljedeće pitanje.

P: Budući da Mt 7,7-8 kaže da tko traži, prima, a tko kuca, otvorit će mu se, zašto u Am 8,12 traže riječ Gospodnju i ne nalaze je?

Odgovor: Prvo ono što nije odgovor, a zatim odgovor.

Nije odgovor: Isus je te riječi izrekao stoljećima nakon Amosa, a u vremenima Novog zavjeta stvari su drugačije nego prije. Također, postojao je 400-godišnji razdoblje tišine, tijekom kojeg nije dano nijedno Pismo, neposredno prije dolaska Isusa. Naposljetku, znanje koje nam je Isus dao nije bilo dostupno čak ni pobožnim ljudima koji su živjeli prije Isusa. No, iako su ove tri tvrdnje sve istinite, one propuštaju vječnu istinu i upozorenje koje je glavna poanta Amosa 8,12-14.

Odgovor: Postoje dvije razine odgovora.

Konkretno, Amosej 8,12-14 odnosio se na one (uglavnom Samarijance) u zemlji [Izraela] koji su išli za idolima sjevernog kraljevstva, kao i za Bogom. Dokle god su pokušavali slijediti oboje, ne bi pronašli riječ Božju.

Općenito, Amós 8,12-14 upozorenje je za sve ljude. Matej 7,7-8 ne znači da trebate pitati bilo koga; to znači da morate pitati Jednog Istinskog Boga. Ako želite kombinirati istinu Božju s lažnim bogovima i drugim religijama, doživjet ćete glad za istinom, a ne njezino ispunjenje. Morate tražiti Boga svim srcem, a ne da jedan dio srca traži Boga, a drugi dio traži idole.

P: U Mt 7,7-11, zašto kršćani ne dobivaju uvijek ono za što se mole Bogu u ime Isusovo?

O: Bog na neke molitve odgovara "da", na neke "ne", a na neke "čekaj". Kada nema odgovora, ili nema odgovora koji želimo, dobro je razmisliti zašto. Ne možemo znati svaki pojedinačni slučaj, ali općenito postoji barem 21 razlog koji se tiče nas, okolnosti i Boga.

Mi:

1. Moliti se pogrešnom Bogu, idolu. 1. Kraljevima 18:26-29

2. Zahtjevi ne bi trebali biti za trošenje na naše strasti. Jakovljeva 4:3

3. Zahtjevi moraju biti za dobre stvari. Matej 7:11

4. Nije Božja volja da ih dobijemo. Marko 14,36

5. Moramo čekati. Danijel 10:12-14

6. Naše su molitve samo isprazno ponavljanje. Matej 6:7

7. Ipak, moramo [značajno] ustrajati. Luka 11:5-10, 18:1-7

8. Gajimo grijeh u svojim srcima (Psalmi 66:18-19), zatvaramo uši pred siromahom (Izreke 21:13) ili smo zlobni (Izreke 15:29, Izaija 59:1-3). Bog nas ne čuje kada odlučimo ne čuti Boga (Zakaria 7,11-14 i implicitno u Izreke 28,9).

9. Potrebna nam je samokontrola. 1. Petrova 4,7

10. Griješili smo, na primjer razvodom. Malachija 2:13-14

11. Ignoriramo Boga i Njegov zakon. Zaharija 7,13; Izreke 28,9

12. Ignoriramo vapaj siromaha. Izreke 21:13

13. Ne uzimamo u obzir svoje žene. 1. Petrova 3:7

14. Bog neće čuti ako oni još uvijek štuju i idole. Ezekiel 8:8-18

15. Ruke su im pune krvi. Izaija 1:15

16. Bog zna koje su kušnje najbolje. 2 Korinćanima 12:7-9

17. Bog nas kažnjava. 2 Samuelova 12:16-18;22-24

Okolnosti:

1. U svoje vrijeme Bog bi mogao uslišiti molitvu, ali sada još nije pravo vrijeme. Habakuk 2:3

2. Možda se trebamo na neki način promijeniti ili se netko drugi treba promijeniti. 1 Samuelova 1:10-12; Izlazak 2:23-24

Bog:

1. Bog nam možda odgovara na molitvu s "ne"

2. Bog nam možda dopušta da budemo na kušnji.

Ponekad, kao što pokazuju Knjiga o Jobu i Danijel 10,2-3,12-14, nemamo apsolutno pojma o svemu što se događa iza kulisa. Ali znamo da naša strpljivost i ustrajnost proslavljaju Boga.

P: U Mt 7,12a, koji su primjeri zlatnog pravila?

O: Primijetite da ovdje ne stoji "braćo", tj. suvjernici, već "susjedi", i vjernici i nevjernici. U poslu postupajte s dobavljačima, kupcima, kolegama, nadređenima i podređenima onako kako biste vi željeli i očekivali da se postupa prema vama kad bi se situacija obrnula. Što se tiče suparnika, možete biti zahtjevan suparnik, ali i dalje pošten i časni. Kada se situacija, prodaja ili transakcija završi, biste li bez problema rekli drugoj strani da ste kršćanin ili biste se osjećali posramljeno i neugodno reći im da ste kršćanin?

Zlatno pravilo je dano, na negativan način, od strane Hillela sto godina prije, Filona Aleksandrijskog, Tobit 4:15 i Konfucija (Legge, Chinese Classics, 1 str. 191 i dalje).

Za više informacija pogledajte New International Bible Commentary, str. 1129; Believer's Bible Commentary, str. 1229; Evangelical Commentary on the Bible, str. 731; i The Expositor's Greek Testament, sv. 1, str. 131–132.

P: U Mt 7,13-14, zašto mislite da je vrata široka ona koja vode u propast, a uska ona koja vode u život?

O: Ta dva vrata vode na različite odredišta. Sotona vodi svijet jednim putem, koji je u konačnici sebičan i razoran. Ali Bog ima drugačiji put i moramo odabrati hoćemo li slijediti masu ili slijediti Boga.

Za više informacija pogledajte The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 34; the Believer's Bible Commentary, str. 1229; i Ulrich Luz, Matthew 1-7: A Commentary, str. 435.

P: Govori li Mt 7,20 o tome kako pokazati koja je vjerska skupina prava religija?

O: Da i ne. U svakoj religiji postoje ljudi koji tvrde da su te religije, ali ne slijede ono što ona propovijeda. Postoji mnogo kulturnih kršćana, kulturnih muslimana, kulturnih hindusa itd. Ovaj odlomak kaže da se obraća pojedincima, osobito lažnim učiteljima. Stoga se ovaj stih odnosi na osnivače kulta ili religije. Pogledajte knjigu When Cultists Ask, str. 103, za drugačiji odgovor.

P: U Mt 7,21-23, kako neki mogu misliti da su spašeni, a ipak otići u pakao?

O: Postoji važan pojam koji se naziva "lažna obraćenost". Ljudi ne mogu samo varati druge, već mogu varati i sami sebe. Ništa ovdje ne ukazuje na to da su imali hereze. Ali ako se plod njihove vjere i života ne podudara s onim što Novi zavjet uči, tada bi trebali ispitati vlastitu vjeru, kako Pavao kaže da učine u 2. Korinćanima 13,6. Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 878; New International Bible Commentary, str. 1129; Believer's Bible Commentary, str. 1229–1230; The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 34; i Ulrich Luz, Matthew 1-7: A Commentary, str. 442.

P: U Mt 7,24–29, kako se to odnosi na naše živote?

Odgovor: Tony Evans navodi primjer da je imao pukotinu u zidu koju je popravljao mnogo puta, ali se ona uvijek vraćala. Problem nije bio u zidu; ne, bio je ozbiljniji. Problem je bio u temelju. Ako u našem životu postoji pukotina, duhovno gledano, koja se stalno vraća, možda ne biste trebali gledati na pukotinu kao na korijenski uzrok. Korijenski uzrok mogao bi biti nešto pogrešno s temeljem. Tehnički, ova prispodoba ne govori o dva temelja; radije, radi se o tome gdje izgraditi svoj temelj. Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 878; The Believer's Bible Commentary, str. 1230; The Expositor's Greek New Testament, str. 135-136; i The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 34, 36.

P: Pokazuje li Mt 7,24-29 da samo oni koji prepoznaju svoju navodnu "unutarnju božansku narav" mogu izdržati oluje života, kao što tvrde Spangler i neki drugi pristaše New Agea?

O: Ne, pogledajte odgovor na Matej 6,33. U ovom odlomku nema spomena naše božanstvenosti; pripadnici New Agea to čitaju u odlomak. Radije, pitanje je je li naš život (naša kuća) izgrađen na Božjem temelju ili na pijesku. Pogledajte When Cultists Ask, str. 103 za više informacija.

P: Zašto je gubavac postavio svoje pitanje na ovaj način?

O: Gubavac je sumnjao u Isusovu sposobnost da ga očisti. Gubavac nije bio siguran u Isusovu volju da ga očisti.

Guba je također dobra metafora za grijeh. Izgleda odvratno, širi se po osobi, zarazna je za druge i bila je ljudski neizlječiva.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1231.

P: U Mt 8,4, zašto je gubavac trebao prinijeti žrtvu kao svjedočanstvo svećenicima?

To bi služilo kao svjedočanstvo da bi svećenicima pokazao da je čudesno očišćen, a također bi bilo i svjedočanstvo svećenicima da Isus i dalje poštuje zakon. Vjerojatno je vrlo malo gubavaca išlo k svećeniku tražeći da budu pregledani, budući da su sada bili izliječeni. Svećenik bi, da je bio budan, mogao istražiti tko je taj iscjelitelj; međutim, nema spomena da je svećenik to dalje istraživao. To je možda bio razlog zašto je Isus "testirao svećenika" tako što je njega prvo dao da pregleda čovjeka.

Drugi je razlog bio taj što je Isus želio da se čovjeku vrati društveni život, kao i fizičko ozdravljenje. Da je svećenik čuo od drugih da je ovaj čovjek "čist" iako nije otišao k svećeniku kako to nalaže Mojsijev zakon, onda bi mu iz zlobe mogao odbiti proglasiti čistim.

Kasnije su neki farizeji postali kršćani, prema Djela apostolskih 15,5. Unatoč svim svojim brojnim manama, mnogi farizeji i dalje su posjedovali vrline ozbiljnog shvaćanja Božje riječi i vjerovanja u ono što je Bog rekao o uskrsnuću i zagrobnom životu.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1231; The Expositor's Greek Testament, sv. 1, str. 138; i The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 36–37.

P: U Mt 8,5-13 je li stotnik došao sam Isusu ili je poslao druge, kao što kaže Lk 7,1-10?

O: Postoje dva moguća odgovora.

1) Centurion je poslao druge ispred sebe, a zatim je i sam došao.

2) Kada je stotnik "došao", to ne znači nužno da je došao osobno. Na primjer, kada Ivan 19,1 kaže da je Pilat bičevao Isusa, to ne znači da je Pilat to učinio vlastitim rukama.

Za više informacija pogledajte knjige Bible Difficulties & Seeming Contradictions, str. 174-175, i When Critics Ask, str. 334.

P: Zašto se Isus divio stotniku u Mt 8,10 i Lk 7,9?

O: Isus se zadivio usporedbi koju je primijetio. Stotnik nije bio Židov i nije odrastao u Zakonu cijelog života, a ipak je imao više vjere od mnogih Židova. Stotnik je mislio da Isus može zapovjedati bolesti na isti način na koji je zapovijedao svojim vojnicima. Vjera se ne temelji jednostavno na vašem okruženju i odgoju. Stotnik je možda rekao da nije dostojan zbog židovskih običaja ili, što je vjerojatnije, jer je prepoznao Isusovu moć i autoritet. Stotnik je možda bio svjestan ranijeg ozdravljenja u Ivanu 4,46-54 i to mu je dalo nadu i hrabrost da pristupi Isusu.

Za više informacija pogledajte Evangelical Commentary on the Bible, str. 731-732; The Expositor's Greek Testament, sv. 1, str. 139; New International Commentary on the Bible, str. 1130; i Tony Evans Bible Commentary, str. 878-879.

P: U Mt 8,12 odnosi li se to na privremenu kaznu ili na vječnu kaznu?

O: Sam stih to ne navodi. Međutim, "plakanje i škrgutanje zubima" drugdje se odnosi ne samo na agoniju, već i na počast, privilegij i radost koji su trajno izgubljeni, pa se ovo najvjerojatnije odnosi na vječnu kaznu.

P: U Mt 8,12; 22,13; 25,30 je li Pakao mjesto tame ili mjesto vatre u Otkrivenju 20,14; Mk 9,48?

O: I jedno i drugo. Prvo kratak odgovor, zatim duži odgovor.

Kratak odgovor: Ova vatra nije obična zemaljska vatra i Bog bi ovu vatru mogao stvoriti kako god želi. Bog nam opisuje nešto što nikada nismo vidjeli na zemlji i, iako ne znamo koliko je zemaljska vatra slična ili različita od paklenog ognja, dovoljno je slična da je Bog može upotrijebiti kao opisnu metaforu.

Dugi odgovor: Znanstveno gledano, vatra je svijetla jer emitira fotone svjetlosti u vidljivom spektru (od crvene do ljubičaste). Djeluje vruće jer nas zrači i fotonima svjetlosti u drugim dijelovima spektra, uglavnom infracrvenim zrakama iz vatre, dok sunčeva svjetlost kroz atmosferu sadrži više ultraljubičastih zraka. Kako biste opisali nešto što uglavnom emitira rendgenske ili gama zrake? To bi nešto moglo ispeći puno brže, ali bi izgledalo tamno golim okom. Fotone ostavimo po strani, neutronska zvijezda bi većinu svoje energije emitirala u obliku neutrina, kakve proizvodi atomska bomba, ali bi bila tamna ako bi bilo malo fotona. Sada ne znamo je li Pakao vruć zbog fotona, neutrina ili nečeg posve drugog, ali ova zemaljska opažanja jednostavno pokazuju da postoji mnogo mogućnosti o tome kakvi bi mogli biti tama i vatra Pakla.

Za druga objašnjenja pogledajte knjige *Kad kultisti pitaju* (When Cultists Ask), str. 104–105, i *Kad kritičari pitaju* (When Critics Ask), str. 335.

P: U Mt 1,13, što je značaj Isusovog izraza ovdje?

O: Nije zabilježeno da je Isus to rekao ikome drugome. Stotnik je imao takvu vjeru da bi Isus to rekao i njegova bi kći bila izliječena.

P: U Mt 8,14 i 1 Kor 9,5, dokazuje li Petrova udanost u braku pogrešno katoličku praksu da se svećenici ne smiju vjenčati?

O: Govoreći kao protestant, ovaj stih ni ne dokazuje ni ne opovrgava tu tvrdnju. Petar se oženio prije nego što je postao učenik. Slično tome, u dvadesetom stoljeću postojali su oženjeni episkopalijski svećenici koji su prešli u katoličanstvo, a Katolička crkva dopustila im je da ostanu oženjeni katolički svećenici i nastave sa svojim brakom kao i prije.

P: U Mt 8,15 što je zanimljivo u vezi s iscjeljenjem groznice?

O: Obično, kada netko prebolijedi groznicu, slab je i treba vremena za oporavak. Bolest od groznice nije bila neuobičajena zbog malarije. Petrova punica nije trebala nikakvo vrijeme za oporavak prije nego što je počela posluživati.

Za više informacija pogledajte The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 37; Believer's Bible Commentary, str. 1232; The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 204; The Expositor's Greek Testament, sv. 1, str. 140-141; i New International Bible Commentary, str. 1158-1159.

P: U Mt 8,17, odnosi li se Iz 53,4 na patnju za nas ili na naše ozdravljenje?

O: Izaija 53,4 mogao bi se odnositi na oboje.

Mesija će biti ranjen: Kao što Isus 53,5 pokazuje, ovaj se odlomak odnosi na Mesiju (Služitelja koji trpi) koji trpi za nas. Slično tome, Isus 53,6 kaže da je Gospodin na Služitelja koji trpi stavio našu nepravdu.

Božji će narod biti iscijeljen. Izaija 53,5 kao i 53,4 pokazuju da će jedna od blagodati Mesije biti naše iscjeljenje. Ništa u Izaiji 53 ne precizira da se radi samo o duhovnom ili samo o tjelesnom iscjeljenju. Svakako, Bog je upotrijebio primjere tjelesnog iscjeljenja kako bi ukazao na veću važnost duhovnog iscjeljenja omogućenog križem.

Za opširniju raspravu pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 204–206.

P: U Mt 8,20 i drugdje, može li se Isus pozivati na nekoga drugoga osim samoga sebe kada kaže: "Sin Čovječji"?

O: Ne, Marko 14,41b pokazuje da je Isus mislio na sebe. U Getsemanskom vrtu, neposredno prije svog uhićenja, Isus u Marku 14,41b kaže: "Zar još uvijek spavate i odmarate se? Dosta! Došlo je vrijeme. Gle, Sin Čovječji predan je u ruke grešnika. Ustanite, idemo. Gle, moj izdajica se približava!" (BSB). Pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 209–213 za opširnu raspravu o izrazu "Sin Čovječji".

P: Zašto se Isus u Mt 8,20 i drugdje često naziva Sinom Čovječjim?

O: Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1) Isus je smatrao da je ovaj pojam vrlo značajan. Isus je upotrijebio ovu frazu 32 puta u Mateju, 14 puta u Marku, 26 puta u Luki i 12 puta u Ivanu.

2) Dok se naslov Sin Božji koristi za naglašavanje Isusove božanskosti, "Sin Čovječji" naglašava i Isusovu potpunu ljudskost. Ali baš kao što "Sin Čovječji" podrazumijeva Isusovu potpunu ljudskost, "Sin Božji" naglašava Isusovu potpunu božansnost.

3) Danijel 7,13-14 proročki govori o Sinu Čovječjem. Isus je vjerojatno želio da se vrate i pročitaju ovaj odlomak. Piše: "U svojoj noćnoj viziji nastavio sam gledati i gle, s oblacima nebeskim dolazi Onaj nalik Sinu Čovječjem. Približio se Starcu dana i doveden je pred Njegovo lice. I njemu je dana vlast, slava i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Njegova je vlast vječna vlast koja neće nestati, i njegovo kraljevstvo je ono koje nikada neće biti uništeno." (BSB)

Za opsežnije odgovore pogledajte Encyclopedia of Bible Difficulties, str. 322-324; When Critics Ask, str. 335-336; When Cultists Ask, str. 105-106 i New International Commentary on the Bible, str. 1130-1131.

P: U Mt 8,21-22, zašto je Isus rekao čovjeku da mrtvima pusti da pokopaju svoje mrtve?

Isus je govorio da ima dovoljno duhovno mrtvih ljudi koji će pokopati mrtve te da se ne veže za stvari bez vječne važnosti. Problem je bio u čovjekovoj molbi: "Gospodine, dopusti mi najprije…".

Nema naznaka da je otac tog čovjeka već umro. Čovjek je možda htio reći: "Počekaj dok moj stari otac ne umre, a možda i dok ne dobijem nasljedstvo, pa ću te tada slijediti." Dakle, čovjek je želio slijediti Isusa, ali je to htio učiniti u svoje vrijeme. Isus ga je odbio. Suprotno tome, kada je Mateju, autoru evanđelja, rečeno da slijedi Isusa, Matej je odmah otišao i slijedio Ga (Matej 9,9).

Za opširnije odgovore pogledajte Encyclopedia of Bible Difficulties str. 324, When Critics Ask str. 336, the Believer's Bible Commentary str. 1232-1333, The Bible Knowledge Commentary: New Testament str. 38, the New International Commentary on the Bible str. 1130 i The Tony Evans Bible Commentary str. 879.

P: U Mt 8,24-25, kako je Isus mogao spavati tijekom ove velike oluje?

O: Grčka riječ ovdje, seismos, može se odnositi na potres, ali se ovdje odnosi na nasilno "tresenje" mora. Isus je pobijedio ljudske bolesti i nije se bojao ni prirodnih sila. Postoje dvije mogućnosti.

Prirodno: Isus je bio umoran nakon svog propovijedanja i čvrsto je spavao. Tada nisu imali mikrofone ni zvučne sustave, pa je govornik morao govoriti vrlo glasno. Također zapamtite da Isus nije osjećao tjeskobu oko dolaska na drugu stranu. Ako je Isus mogao normalno spavati u malom čamcu, onda On jednostavno spava kad su valovi i vjetar jači.

Nadnaravno: Ako je oluja bila toliko jaka da nitko nije mogao spavati tijekom nje, onda je Otac možda dopustio da Isus bude u vrlo dubokom snu kako bi iskušao vjeru učenika u Božju zaštitu nad Isusom.

Za više informacija pogledajte Evangelical Bible Commentary, str. 732, i The Expositor's Greek Testament, svezak 1, str. 143.

P: U Mt 8,24-27, što iz ovoga možemo primijeniti na svoje živote?

Svi imaju oluje, neke toliko ozbiljne da bi mogle potopiti naš brod. Međutim, Isusov pogled na oluju i naš pogled na oluju mogu biti radikalno različiti. Učenici su bili ribari i znali su da ribari mogu umrijeti u ovakvim olujama. Kao što kaže Matthew Henry, Isus ih nije ukorio što su Ga probudili da zatraže pomoć, već zbog njihovog straha i nedostatka vjere. Učenici nisu shvatili da ne bi trebali strahovati da će se njihov brod potopiti dok je u njemu Isus. Učenici su imali vjeru, ali nisu imali vjeru na koju su se mogli osloniti. Oluja je bila doista žestoka, ali ono što su trebali učiniti bilo je pustiti Isusa da umiri oluju. U našem životu možemo imati oluje koje ne samo da se čine žestokima, već i doista jesu žestoke. Trebamo zamoliti Isusa da umiri oluju.

Isus je ovdje imao dvije prijekore: jedan za vjetar i valove, a drugi za učenike zbog njihove male vjere. Kao da nisu u potpunosti shvaćali, ili se doista nisu sjećali, tko je bio s njima u čamcu. Možda se trebamo pokajati kada zaboravimo tko je s nama u čamcu našeg života. Jedna dobra stvar kod kušnji u našem životu jest to što nas iznova uvode u bolje razumijevanje tko je Isus.

Konačno, kada vjetar utihne, voda je još neko vrijeme vrlo nemirna. Ali učenici su se zadivili jer u Mateju 8,26 stoji da su se utišali ne samo vjetar nego i valovi. Brod ne bi bio siguran dok se valovi ne utišaју, pa je Bog utišao i valove.

Za više informacija pogledajte The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 38-39; The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 215; Believer's Bible Commentary, str. 1233; i The Tony Evans Bible Commentary, str. 880.

P: U Mt 8,28, je li bilo dva čovjeka opsjednuta demonima u zemlji Gergezenskih, ili samo jedan prema Mk 5,1-4; Lk 8,26-33?

O: Iako je moguće da su se radile o dva različita događaja, vjerojatnije je da je riječ o istom događaju i da je došlo do prepisivačke pogreške u Mateju. Papija, učenik Ivana apostola, napisao je da je Matej izvorno napisao svoje Evanđelje na hebrejskom/aramejskom jeziku. Knjiga When Critics Ask, str. 337, dodaje: "ako je bilo dva čovjeka, onda su oba prikaza ispravna, jer postoji vrlo temeljni matematički zakon ... – gdje god su dva, uvijek postoji i jedan. Nema iznimaka!" Imali bismo problem da su Marko i Luka rekli da je bilo samo jednog čovjeka, ali riječ "samo" nije tamo.

P: U Mt 8,28, koji je točno grad bio blizu čovjeka opsjednutog demonom?

O: Bilo bi to ili u Gadari ili u Gerasi. Teškoća je u tome što su postojala tri grada s prilično sličnim imenima. Povrh toga, ako je ovo prepisano s hebrejskog, hebrejska slova za "r" i "d" vrlo su slična.

Gergesenci (iz Gergeze), današnja Khersa, grad je naveden u većini rukopisa. Nalazi se na istočnoj obali Galilejskog mora, a brežuljci strmo padaju prema moru.

Gadarenci (iz Gadare), današnji Um Qeis, nalazili su se samo 5 do 8 milja jugoistočno od Galilejskog mora, a "zemlja Gadarenaca" doista je dosezala do Galilejskog mora, što dokazuje da je to spomenuo Josip Flavije i da je novčić iz Gadare prikazivao brod. U tom gradu spominju ovaj grad Vatikanski kodeks, tekst Efrema Reskripta i neke kopije Dijatesarona.

X Geraseni (iz Gerase) (današnji Jerash) udaljeni su oko 30 milja od Galilejskog mora, pa to ne bi bio taj grad. Ovo ime nalazi se samo u italijanskim rukopisima, Vulgati, u margini (ne u tekstu) haraklejske sirijske verzije i u sahidskom koptskom prijevodu.

X Gersa u Gileadu nalazi se 20 milja istočno od rijeke Jordana

X Gaxarenes nije grad koji je postojao. Ova očita pogreška u pisanju nalazi se samo u izvornom Siniaticusu, a kasniji prepisivač ispravio ju je u rukopisu Sinaiticus na Gergasenes.

Vidi Encyclopedia of Bible Difficulties str. 324-326, Teško shvatljive izjave iz Biblije str. 373, Kad kritičari pitaju str. 336-337, Komentar biblijskog znanja: Novi zavjet str. 122, Grčki Novi zavjet Alaanda i sur. str. 29, Grčki Novi zavjet iz Expositiona, sv. 1 str. 144-145 i Expositionov komentar Biblije, sv. 8 str. 219-220 za više informacija.

P: U Mt 8,28-29, što iz toga možemo naučiti za naše živote?

O: Prije svega, grobovi su trebali biti mirno mjesto, bez ikakvog živog bića u blizini. No, u području mrtvih demoni djeluju. Opsjednuti nisu trebali biti ondje; trebali su živjeti među svima ostalima. Ne znamo zašto su bili ondje; jer su odabrali izbjegavati ljude, jer su ih ljudi protjerali, da bi pljačkali grobove, da bi pljačkali ili ubijali one koji bi došli, ili iz nekog drugog razloga. Ali bilo bi iznenađujuće da netko odaje počast nečijem grobu, a onda se odjednom pojave ta dva čovjeka opsjednuta demonima.

U našem životu i životima onih oko nas mogu postojati mrtve stvari iz naše prošlosti koje se ne bi smjelo ponovno posjećivati, oživljavati ili se čak dobrovoljno prisjećati. Ali odjednom, iz nekog razloga, nešto što više ne bi trebalo biti tamo svejedno se pojavi. Trebali bismo čvrsto stajati na tome da to ne može biti; da to mora biti izgonjeno, u Ime Isusovo. Mi smo novo stvorenje; dio toga znači da staro i grešno mora umrijeti – i ostati mrtvo.

Za više informacija pogledajte Biblijski komentar Tonyja Evansa, str. 880.

P: U Mt 8,29, što su demoni mislili pod "muči nas prije vremena"?

O: Demoni su znali da će biti poslani u bezdan (Juda 6; Otkrivenje 20,1-2) i kasnije u jezero ognjenog (Otkrivenje 20,14-15).

P: U Mt 8,32, zašto je Isus udovoljio molbi demona da uđu u svinje?

Odgovor: Sveto pismo to ne navodi. Čini se, međutim, da demoni nisu imali nikakve koristi od ulaska u svinje koje su se odmah utopile. Zanimljivo je da su se mještani više brinuli za 2000 svinja koje su se utopile nego za dvoje opsjednutih ljudi. Više cijene financijski gubitak od duhovne dobiti. Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1233; The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 219; i Tony Evans Bible Commentary, str. 880.

P: U Mt 9,1; Mk 6,45 i Jn 6,17, zašto je Isus proveo vrijeme ovdje u Kapernaumu, koji Luka naziva "svojim gradom"?

O: Zapamtite, ljudi iz Nazareta (udaljenog oko 20 milja) pokušali su ubiti Isusa u Lk 4,29-31, a Gergezeni su ga izričito zamolili da ode nakon što je 2000 svinja potonulo, pa je Isus učinio Kapernaum svojim domom. Vrlo je vjerojatno da je to današnji Tel Hum, oko 2,5 milje jugozapadno od mjesta gdje rijeka Jordan ulazi u Galilejsko jezero, na sjeverozapadnoj obali. Šimun Petar, Andrija i Filip bili su iz Betsejde (Ivan 1,44; 12,21), koja je bila vrlo blizu. Kao odrasli radili su u gradicu na jezeru Kapernaumu, zajedno sa Jakovom, Ivanom i Matejem (Marko 1,29). Za više informacija pogledajte Wycliffe Bible Dictionary, str. 66, 226, 310 i Believer's Bible Commentary, str. 1234.

P: U Mt 9,2-6, što bi bilo pogrešno u tome da Isus oprašta grijehe?

O: Ljudi su griješili protiv Boga i ispravno su zaključili da bi Isus morao biti Bog da bi mogao oprostiti grijehe protiv Boga. Primijetite da Isus nije rekao: "Bog mi je odobrio ili dopustio da kažem da su ti grijesi oprošteni". Naprotiv, Isus je jednostavno izrekao: "Oprošteni su ti grijesi". Iako su Židovi trebali očekivati Mesiju, nisu očekivali da će sam Mesija opraštati grijehe. I opraštanje grijeha i iscjeljivanje bolesti navedeni su u Psalmu 103:3, ali oboje su isključivo Gospodinov posao.

Prirodno gledano, reći čovjeku "oprostili su ti se grijesi" bilo bi jednako apsurdno kao zapovjediti šepavom čovjeku da hoda.

Za više informacija pogledajte New International Bible Commentary, str. 1131; Evangelical Commentary on the Bible, str. 732; Believer's Bible Commentary, str. 1234; i The Expositor's Greek Testament, svezak 1, str. 148.

P: U Mt 9,9 (KJV), što znači "prihod carine"?

O: To znači prikupljanje poreza.

P: U Mt 9,9–10 koja je pozadina Mateja i njegovih prijatelja?

O: Matej (što znači dar Božji ili možda vjernik) ista je osoba poznata kao Levi u Evanđelju po Marku. Oba su hebrejska imena. To se dogodilo izvan Kapernauma, gdje je bila rimska posada. Porezni službenik tamo trebao je tečno govoriti aramejski i grčki, iako bi i latinski bio od pomoći. Ne znamo sa sigurnošću koji je bio glavni jezik na gozbi, pa čak ni je li aramejski uopće bio u upotrebi. Bez obzira na to, nijedan farizej ili Židov koji drži do sebe ne bi se tamo pojavio, jedući s "grešnicima".

Poreznici su bili prezreni jer su naplaćivali poreze za rimskog okupatora. Također, očekivalo se da će naplatiti više nego što je vlada zahtijevala i zadržati razliku. Bilo je toliko prilika da naplate još više i iskoriste druge da je to bila teška napast kojoj se teško oduprijeti.

Budući da je bilo mnogo gostiju, možda je Matejeva kuća bila velika ili je večera možda bila u vanjskom dvorištu kuće. Vjerojatno su na večeri gosti bili pozvani da i oni postanu učenici. (Isus je imao mnogo učenika osim užeg kruga dvanaestorice.) Kako kaže komentar "Believer's Bible Commentary" na str. 1234. o Mateju: "Izgubio je udoban posao, ali je pronašao sudbinu. Izgubio je dobar prihod, ali je stekao čast. Izgubio je udobnu sigurnost, ali je pronašao avanturu kakvu nikada nije ni sanjao." Zamislite da je Matej rekao "ne" kada ga je Isus upitao. Matej ne bi postao apostol, ne bi napisao evanđelje, već bi jednostavno proveo svoje dane kao besciljni, prilično imućan, ali prezren i kasnije zaboravljen anonimni čovjek.

Za više informacija pogledajte The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 39; The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 223–224; The Expositor's Greek Testament, sv. 1, str. 150–151; i Evangelical Commentary on the Bible, str. 733.

P: U Mt 9,12 što je Isus time htio reći da samo bolesni trebaju liječnika?

O: Svi su bolesni, ali samo oni koji shvate da su bolesni traže liječnika. Dakle, u jednom smislu optužba kojom su optužili Isusa bila je apsolutno istinita. Ali time što je jeo s farizejima, odnosno s bilo kime drugim, Isus je jeo i sa grešnicima! Budući da je Isus upravo dokazao da može oprostiti grijehe paraliziranom čovjeku, mogao je oprostiti i grijehe carinika. Ako netko kaže da ne želi ići u crkvu jer je puna nesavršenih ljudi koji griješe, recite mu da ga to ne bi trebalo spriječiti, jer u crkvi uvijek ima mjesta za još jednu osobu! Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1234-1235 i The Expositor's Greek Testament, sv. 1, str. 152.

P: Zašto je Isus u Mt 9,13 spomenuo da Bog želi milosrđe, a ne žrtvu?

Isus se poziva na Hošeu 6,6. Iako je Bog zapovjedio žrtvu i milosrđe, više je cijenio da imamo srce puno milosrđa nego žrtvu. Kao i u Hošeino vrijeme, neki su religiozni ljudi u Isusovo vrijeme manje brinuli za druge, a više su se trudili biti u "pravoj" družini. Isus je bio zabrinut za izgubljene carinike i grešnike i ukorio ih što ne prepoznaju da su svi grešnici pred Bogom te da nemaju razloga smatrati se boljim od drugih grešnika. Pisci i farizeji pokazali su svoje srce jer Isusa nikada nisu optužili da je carinik ili grešnik, nego da se druži s njima. Za više informacija pogledajte knjige Bible Difficulties & Seeming Contradictions, str. 118–119, i The Expositor's Greek Testament, svezak 1, str. 152.

P: Zašto učenici nisu postili u Mt 9,14?

O: Isus nije rekao da njegovi učenici nikada neće postiti, već da nisu trebali postiti dok je Isus još bio s njima u tijelu. Za ispravne svrhe posta pogledajte raspravu o Mateju 6,16-18. Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 226-227.

P: U Mt 9,16-17 i Mk 2,21-22, koja je poanta analogija odjeće i kožnih mešina?

O: Čak ni u prirodnom svijetu ne može se uvijek postupno ući u nešto novo. Ponekad je potrebno "razbiti kalup", promijeniti paradigme ili započeti novi početak. Isus je ovdje govorio da se prihvati Njegovo učenje; prekid je bio toliko radikalan da se morate ponovno roditi (Ivan 3,5-7) i postati novo stvorenje (2. Korinćanima 5,16-17). Vidi također raspravu o Mk 2,21-22.

Nažalost, u davna vremena ljudi protiv kojih je Pavao govorio u Poslanici Galaćanima, nazvani Judaizatorima, pokušavali su upravo to; pomiješati milost i Isusovo učenje sa Zakonom i zapovijedima Starog zavjeta. Na drugačiji način, to čine i neki Sedmodnevni adventisti.

Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 227; The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 40; The Expositor's Greek Testament, sv. 1, str. 153; i Believer's Bible Commentary, str. 1235-1236.

P: U Mt 9,20, što je posebno u vezi s rubom odjeće?

O: Vjerojatno su to bili kićanke na rubu odjeće. Smatralo se da su to sveti dijelovi odjeće jer su kićanke s plavim koncem u sredini zapovijeđene u Brojevima 15,38 i sl.; Ponovljenom zakonu 22,12.

Činilo se da je ta žena o tome bila vrlo tajnovita. Prema Levitskom zakonu 15,19–33, njezin neprestani krvavi iscjedak učinio bi je nečistom, pa se uopće nije smjela miješati u gomilu i približavati Isusu.

Za više informacija pogledajte New International Bible Commentary, str. 1131; The Expositor's Greek Testament, sv. 1, str. 154; i Evangelical Commentary on the Bible, str. 733.

P: U Mt 9,20-22; Mk 5,27-34; i Lk 8,43-49, zašto je Isus javno prozvao ženu s krvavim iscjetkom?

O: Fizičko iscjeljenje nije bio razlog zašto je Isus došao na zemlju. Isusu je više bilo stalo do ženinog vjere nego samo do fizičke bolesti. Kao što je jedan pastor duhovito primijetio o ovom javnom čudu: "Na kraju naše užadi nalazi se rub Isusove haljine."

P: U Mt 9,20-22 i Mk 5,27-34 određuje li količina vjere koju imamo hoće li naše molitve biti uslišene?

O: To je čimbenik. Za molitve koje su u Božjoj volji, moramo imati vjeru kada molimo. Jakovljeva 1,6-7 kaže da moramo tražiti bez dvojbe jer dvolična osoba neće dobiti ono što traži. Međutim, ako vjerujemo, ali i dalje imamo neke sumnje, možemo moliti, istovremeno iskreno priznajući svoju nevjeru kao čovjek u Evanđelju po Marku 9,24, i Bog će poštovati našu molitvu. Također je lijepo znati da Duh Sveti posreduje za nas u molitvi (Rimljanima 8,26-27).

Naravno, čak i ako nešto zatražimo s više vjere nego što je itko ikada prije išta zatražio, a Bog ne želi to dati, onda nam Bog neće udovoljiti, što pokazuje Jakovljeva 4,3. Ovo je dio veće rasprave: kada Bog uslišava molitvu, a kada Pismo kaže da ne. Za više informacija pogledajte raspravu o Mateju 7,7-11 i knjigu Hard Sayings of the Bible, str. 419-421.

Pogledajte odjeljak Evanđelja za pitanja o kćeri Jairusovoj.

P: Zašto u Mt 9,23-26 postoje plačanke?

O: Plaćeni žalosnici bili su uobičajeni kako bi se imalo vremena posvetiti svim gostima na pogrebu. Prema Mişni Ketuboth 4:4, čak je i siromašna obitelj morala platiti dvoje svirača flaute i jednu profesionalnu žalosnicu. Neki su to nazvali "sintetičkom tugom". Umiranje je veliki posao, tada i sada. Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 231 i Believer's Bible Commentary, str. 1236.

P: U Mt 9,28-31, zašto ova dva slijepa čovjeka, koji su imali vjeru da povjeruju u Isusa, nisu imali poslušnost da se suzdrže od širenja te vijesti drugima?

O: Ovo je zanimljivo pitanje. Ti slijepi ljudi "vidjeli" su da je Isus Sin Davidov, tj. Mesija, bolje od većine onih koji su vidjeli. Ti ljudi imali su vjeru da se obrate Isusu kada nije bilo druge alternative. Ipak, iako su se u vjeri obratili Isusu za velike stvari, Njemu nisu poslušali u ovoj maloj stvari. Možda su mislili da bi širenje te vijesti u to vrijeme bilo korisno i drsko su smatrali da znaju više o tome što je korisno od samog Isusa. Mudrost i vjera ne vrijede mnogo bez poslušnosti. Da, dobili su vid, ali Isus im nije uslišio poslušnost.

Ovdje je zanimljiva, ali tužna situacija duhovno razboritih ljudi koji su imali veliku vjeru u Isusa, a zatim su izravno odabrali neposluh prema Njemu. Mudrost i vjera ne vrijede mnogo bez poslušnosti. Da, dobili su svoj vid, ali Isus ovdje nije dobio poslušne sluge.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1236-1237 i The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 232-233.

P: U Mt 9,38, trebamo li danas moliti za više radnika na žetvi?

A: Da, ovo je često zanemarena molitva. Molimo se za žetvu, a to je da ljudi dođu k Kristu i postanu Njegovi učenici, ali trebali bismo se moliti i za više žetelaca koje će Bog upotrijebiti za evangelizaciju nekršćana, jer Isus kaže da će biti malo radnika, što znači premalo. Ponekad, kada su vremena teška i ekonomski uvjeti teški, čak i oni koji služe kao pastori i rade na misijskom polju mogu osjećati obeshrabrenost i poželjeti otići. Radnike šalje Bog, ali trebali bi ostati poslani sve dok ih Bog ne pozove da čine nešto drugo. Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1237.

P: U Mt 10,1, jesu li učenici mogli liječiti i prije toga?

O: Bez obzira jesu li prije toga iscjeljivali neke bolesti, ovdje im je Isus davao vlast nad svakom bolešću. Usput, u Mateju 10,2 prvi su put nazvani apostolima.

P: U Mt 10,3 (KJV), tko je "Lebbaeus"?

O: To je isto što i Tadej.

P: U Mt 10,4 i Mk 3,18, kako je Simon Kanaanski mogao biti jedan od Isusovih učenika, budući da Simon [navodno] nije bio Židov?

O: KJV i NKJV navode "Kanaanac", pri čemu NKJV u fusnoti navodi da je većina tekstova "Kananejac". Rane verzije NASB-a i NRSV-a navode "Kanaanc". BSB i NASB 2020 navode "zelot".

Nije bitno je li Simon uopće nije bio Židov ili je bio djelomično židovskog podrijetla. Isus je mogao zvati učenike bilo kojeg podrijetla. Uzgred, mnogi iz poganskih gradova Tira i Sidona došli su vidjeti Isusa u Marku 3,8. Tir je bio udaljen oko 35 milja od Galilejskog mora, a Sidon 25 milja od Tira.

Grčki izraz Kananaios mogao bi biti transliteracija aramejskog qan'an što znači žestoki pobornik. Luka 6,15 i Djela apostolska 1,13 nazivaju ga "Šimun Žestoki". Expositor's Bible Commentary, svezak 8, str. 237 i 239, Asimov's Guide to the Bible, str. 840 te Expositor's Greek Testament, svezak 1, str. 158 kažu isto. No to otvara zanimljivo pitanje. Ako je jedan od Isusovih učenika bio zelot, a drugi, Matej, carinik, bili bi politički dijametralno suprotni, barem prije dolaska k Kristu. Za više o tome pogledajte Evangelical Commentary on the Bible, str. 734.

P: U Mt 10,4; Mk 3,19; Lk 6,16; Jn 6,71, što znači "Iskariotski"?

O: Judin je otac u Ivanu 6,71 i 13,26 nazvan Šimun, stoga to nije ime njegova oca. Postoje dva tumačenja značenja imena Iskariotski.

1. Iskariotski bi mogao značiti "čovjek s bodežom".

2. Moglo bi značiti čovjek (ish) iz Keriota, što je bio naziv za dva grada u Judeji. Za više informacija pogledajte razne izvore, uključujući Archaeological Encyclopedia of the Holy Land, str. 212, i The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 239.

P: U Mt 10,5-6, zašto je Isus izričito zapovjedio svojim učenicima da ne idu u samaritanska sela?

O: Radilo se o pitanju vremena, budući da ih je Isus izričito zapovjedio da idu u Samariju u Djela apostolskih 1,8.

Isus je poslan najprije Izraelu, a zatim ostatku svijeta. Apostoli su najprije otišli u Judeju, zatim u Samariju, a potom na krajeve zemlje. Kad bi Pavao došao u novi grad, i on je slijedio obrazac propovijedanja najprije u sinagogi. I danas u mnogim stvarima možda postoji vremenski redoslijed kojem Bog želi da i mi slijedimo.

P: U Mt 10,5-6 što je s tvrdnjom Ahmadijevaca da će platiti 20.000 dolara svakome tko može pronaći dokaz da je Isus došao za sve ljude, a ne samo za Židove?

O: Biblija, od Starog zavjeta do Otkrivenja, dosljedna je u tome da je Isus spasitelj za sve ljude, a ne samo za Židove. Zamislite na trenutak da Isusova poruka nije bila za pogane. Biste li onda rekli svih onih otprilike pola milijuna kršćana iz prva tri stoljeća nakon Krista: "Ne biste trebali slijediti Isusovo učenje; Bog od vas želi da se vratite obožavati svoje poganske idole!" – naravno da ne, to je smiješno! – kao što je i ovo pitanje. Ali ipak ga detaljno razmotrimo.

S jedne strane možemo razlikovati Isusovo djelovanje prije Njegova raspeća, Isusovu poruku i Isusa nakon Njegova uskrsnuća. No u sva tri slučaja Isus nije bio samo za Židove. Tijekom svoga zemaljskog djelovanja sam je Isus prvenstveno (ali ne isključivo) išao "izgubljenim ovcama doma Izraelova" (Matej 15,24). Prvo je prvenstveno Židovima objavio svoje spasenje. Ali i:

a) Stari zavjet je prorekao da je Isus za sve ljude.

b) Isus je išao Samaritanima, koji su bili polujevreji

c) Isus je bio i za pogane (nežidove), čak je putovao vidjeti pogane izvan Izraela.

d) Isus je rekao da je Njegova poruka za sve, a ne samo za židovski narod.

e) Isus nikada nije rekao da je Njegovo evanđelje ograničeno na Židove.

f) Na kraju, Isusovi apostoli bili su u najboljoj poziciji da razumiju što je Isus učio.

Evo dokaza.

a) Bog je u Starom zavjetu rekao da je Mesija za sve ljude

Izaija 9,1-7 je poznato mesijansko proročanstvo. U Izaiji 9,1b stoji: "ali u budućnosti će proslaviti Put mora, iza Jordana, Galileju naroda."

Izaija 42:1-9 je mesijska profetija. Izaija 42:6 kaže: "Ja, Gospod, pozvao sam te za pravednu svrhu i uzet ću te za ruku. Čuvat ću te i postaviti te za savez narodu i za svjetlo narodima [poganima], da otvoriš oči slijepima, da iz tamnice izведеš zarobljenike i one koji sjede u tami iz zatvora."

Izaija 49:1-7 je također mesijanska proroštva, ali obratite posebnu pozornost na Izaiju 49:6: "On kaže: 'Nije dovoljno da budeš moj sluga da uskrisim plemena Jakova i da vratim sačuvane Izraela. Učinit ću te i svjetlo za narode da donesem svoje spasenje do kraja zemlje.'"

b) Isus je otišao do polujevrejskih Samaritanaca

U Ivanu 4:1-42 Isus je propovijedao ne samo ženi kraj bunara, nego i drugim Samaritanima iz sela. Samaritani su Isusa zamolili da ostane s njima, pa je Isus ostao s njima dva dana. "I mnogi su drugi povjerovali zbog njegove riječi. Govorili su ženi: 'Sada vjerujemo, ali ne samo zbog tvog govora; sami smo čuli i znamo da je ovaj čovjek doista Spasitelj svijeta.'"

No, Luka 17,11-18 pokazuje da su Samarijanci i dalje bili smatrani strancima, a ne Židovima.

c) Isus je putovao k poganima na istok i sjever od Izraela

Marko 7:24-30 Isus je putovao u kraj Tira (sjeverno od Izraela u Feničiji) i ozdravio kćer jedne žene. Ta žena nije bila Židovka koja je živjela izvan Izraela. Naprotiv, tekst izričito kaže da je bila Grkinja, sirsko-feničkog podrijetla. Budući da je tvrdnja glasila da je Isus došao samo za Židove, a ne samo prvenstveno za Židove, ovaj jedan slučaj sam po sebi opovrgava tu tvrdnju o "samo".

Matej 8:28-34 Isus je iscijelio gadarenjskog opsjednutog. Zemlja Gadarenjana bila je na istočnoj strani Galilejskog mora, u ne-židovskoj, grčkoj govorećoj regiji uzgoja svinja, zvanom Dekapolis. Vidi također Marko 5:1-20 i Luka 8:26-39. Poput Sirofeničanke, i oni su bili pogani koji su se također slučajno našli prisutni. Isus je namjerno putovao izvan Izraela kako bi propovijedao i dao svoju poruku spasenja tim poganima.

Marko 7:31-37 Isus je javno izveo čudo u Dekapolisu, što je na grčkom naziv za "deset gradova". Bila je to regija grčkih naseljenika na području današnje Sirije i Jordana; nijedan dio Dekapolisa nije bio u Izraelu.

Marko 8:1-10 Nakon što je Isus nahranio mnoštvo od pet tisuća ljudi u Izraelu, kasnije je prešao Galilejsko more, na istočnu stranu prema poganskoj strani, i nahranio četiri tisuće ljudi. I to se dogodilo u Dekapolisu, deset gradova grčkih kolonista.

d) Isusova evanđelja bila su za sve narode

Isus je rekao svojim učenicima da šire Njegovu poruku "svim narodima", a ne samo židovskom narodu.

Luka 24:45-47 "Tada im otvorio um da razumiju Pisma. I reče im: 'Ovako je pisano: Krist će trpjeti i uskrsnuti trećega dana, i u njegovo će se ime naviještati pokajanje i oproštenje grijeha svim narodima, počevši od Jeruzalema.'" Ovdje ne stoji samo "u svim narodima", nego "svim narodima".

Matej 28:18-20 "Tada im pristupi Isus i reče: 'Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Zato idite i učinite sve narode učenicima, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga te učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio. I gle, ja sam s vama u sve dane do svršetka vijeka.'" Ovo ne kaže samo "učinite učenicima sve narode", već "učinite učenicima sve narode".

Matej 8:11-12 Nakon što je Isus ozdravio slugu stotnika, rekao je: "Kažem vam, mnogi će doći od istoka i zapada i sjesti na gozbu s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom. A sinovi kraljevstva bit će izbačeni u tamu vanjsku, gdje će biti plaka i škrgutanje zubima." Vidi također Luka 7,1-10 za slugu stotnika i Luka 13,28-30 za druge koji sudjeluju na gozbi. Isus NE kaže samo da će židovski narod doći iz drugih zemalja, jer su sinovi kraljevstva Židovi, a oni koji nisu sinovi doći će sa istoka i zapada.

Marko 3,7b-8 "…velika mnoština iz Galileje, Judeje, Jeruzalema, Idumeje, iz predjela preko Jordana i iz okoline Tira i Sidona. Velika mnoština pristupi mu kad čuše kakva velika djela činio." Ako netko pokuša reći da su iz tih mjesta došli samo Židovi (inače argument o "samo" pada), Isusovo propovijedanje svoje poruke grčkoj sirofenikanskoj ženi u Tiri to opovrgava.

Luka 2,32 Kad je Isus bio dojenče, prorok Šimun proreče za njega da će biti "svjetlo za otkrivenje narodima i slava narodu tvome Izraelu". Dok posljednja rečenica pokazuje da je Isus bio i za Židove, podcrtana rečenica pokazuje da je Isus bio "otkrivenje" narodima, a narodi su ne-Židovi.

Luka 3:14 Neki rimski vojnici upitali su Ivana Krstitelja što da čine, a on im je rekao. Zašto bi Ivan Krstitelj naredio tim ne-židovskim okupatorima što da čine ako Isus nije bio i za njih?

Ivan 1,4: "U Njemu [Riječi] bijaše život i taj život bijaše svjetlo ljudi." Ivan je ovdje mogao upotrijebiti riječ "Židovi", ali nije; Ivan je upotrijebio riječ "ljudi".

Ivan 1:9-12 "Istinski Svjetlost, koja prosvjetljuje svakog čovjeka, dolazila je na svijet. Bio je na svijetu, iako je svijet postao po njemu, svijet ga nije spoznao. Dođe k svojim, a svoji ga ne primiše. A svima koji su ga primiše, vjernicima u njegovo ime, dade moć da postanu djeca Božja."

Ivan 1,29 "Sutradan Ivan vidje Isusa kako mu dolazi i reče: 'Gle, Jaganjac Božji koji oduzima grijeh svijeta!'" Ivan je mogao reći "oduzima grijehe Židova", ali je rekao: "oduzima grijeh svijeta."

Ivan 3,15b-17 "da svatko tko vjeruje u Njega [Sina Čovječjeg] ima život vječni. Jer Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da svatko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima život vječni. Jer Bog nije poslao Sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da spasi svijet po njemu."

e) Isus je pokazao da Njegovo evanđelje nije samo za Židove

Moramo razumjeti da je Isus u početku rekao da ostanu u Jeruzalemu, ali je potom rekao da izađu u svijet.

Djela apostolska 1,4-5: "I dok su bili zajedno, zapovjedio im je: 'Ne odlazite iz Jeruzalema, nego čekajte dar koji je Otac obećao, o kojem ste me čuli govoriti. Jer Ivan je krstio vodom, a vi ćete se za nekoliko dana krstiti Duhom Svetim.'" Ali potom u Djela apostolskih 1,8 Isus je rekao: "Ali primit ćete snagu kad dođe na vas Duh Sveti, i bit ćete moji svjedoci u Jeruzalemu i u svoj Judeji i u Samariji i do kraja zemlje."

Matej 25, 31-46: Kada se Isus vrati u slavi, sve će se narode sabrati pred Njim, i Isus će odvojiti ljude na ovce i koze. Ovce su metaforički nahranile, napojile, ugostile i odjenule Isusa, dok koze to metaforički nisu učinile.

U Ivanu 5,22-23 govori Isus: "Štoviše, Otac nikoga ne sudi, nego je svu sudbinu povjerio Sinu, da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti Oca koji ga poslao."

Matej 21:43: Isus reče: "Zato vam kažem: kraljevstvo Božje oduzet će vam se i dat će se narodu koji bude donosio njegove plodove."

Matej 12,50: Isus reče: "Tko god čini volju Oca mojega nebeskoga, taj je moj brat i sestra i majka." Vidi također Marko 3,34-35. Isus nije rekao "Židovi koji čine volju Oca mojega", nego "tko god čini volju Oca mojega".

Matej 16,25: "Jer tko hoće spasiti svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život zbog mene, pronaći će ga."

Ivan 8,12a: "Ja [Isus] sam svjetlo svijeta." Je li Isus izrekao neistinu tvrdeći da je on svjetlo svijeta, ako je bio samo svjetlo za Židove? Ne, Isus nas nije zavarao!

Ivan 10,16: Isus je rekao: "Imam i druge ovce koje nisu iz ovog ovčnjaka. I njih moram dovesti, i poslušat će moj glas. I bit će jedno stado i jedan pastir."

Ivan 12,32: "A ja [Isus], kad budem uzvišen s zemlje, sve ću privući k sebi." (12,33) Time je naznačio kakvu će smrt umrijeti. Je li Isus onda rekao: "Šalim se! Privući ću samo Židove"? – naravno da nije.

Ivan 12,46: "Ja [Isus] došao sam u svijet kao svjetlo, da nijedan koji u mene vjeruje ne ostane u tami." Koliko puta Isus mora ponoviti da je njegovo svjetlo ili njegova poruka za sve, prije nego što počnemo ozbiljno shvaćati da je za sve?

Ivan 14,6: "Odgovori mu Isus: Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi Ocu osim po Meni.'" Koliko je drugih načina Bog dao ljudima da Mu priđu, osim Isusa? Usput, kršćani kažu da su i pobožni ljudi prije Krista također išli u raj po Isusu. Iako nisu znali ono što mi znamo o Isusu, iščekivali su dolazak Mesije, prinosili žrtve životinja koje su privremeno pokrivale njihove grijehe, dok mi gledamo unatrag na Mesiju, koji je svojom žrtvom trajno iskupio naše grijehe.

Ivan 17,20 "Ne molim se samo za njih [učenike], nego i za one koji će vjerovati u mene po njihovoj riječi." Dakle, ako je ne-Židov vjerovao u svjedočanstvo apostola (kao što su to činili svi kršćani), onda je i on uključen među one za koje Isus moli. Iako je istina da je među prvim kršćanima bilo mnogo Židova, od vremena Stjepana mučenika sve je više ne-Židova postajalo kršćanima.

Ivan 18,37: Isus govori: "Svaki koji je od istine sluša moj glas." Slušanje ili ne slušanje Isusova glasa, Njegove poruke, Njegova evanđelja vrlo je ozbiljno. Isus nije rekao: "samo Židovi koji su od istine slušaju moj glas, a pogani koji su od istine neće me čuti." Ne, Isus je rekao da "svaki" koji je od istine sluša Njegov glas.

f) Što su Isusovi učenici rekli o Njegovom poslanju

Petar je rekao u Djela apostolskih 4,12: "I u nikome drugome nema spasenja, jer nema drugoga imena pod nebom danog ljudima po kojem se moramo spasiti." Iako je istina da je Petar govorio židovskom narodu, rekao im je da nema drugog imena 1) pod nebom, 2) danog ljudima.

1. Ivanova 2,1b-2: "Isus Krist, Pravednik. On je sam žrtva pomirnica za naše grijehe, i ne samo za naše, nego i za grijehe cijeloga svijeta."

Zašto je Ivan apostol otišao u Malu Aziju, Toma na istok, vjerojatno sve do Indije, Andrija u Skitiju, a ostali apostoli na druga mjesta, kako bi dijelili evanđelje s ne-Židovima. Oni, više od svih, znali su kome je Isus želio da se propovijeda Njegova poruka, i oni su tu poruku propovijedali po cijelom svijetu.

Zaključak

Nije ispravno zanemariti sva ova poglavlja, objavljena u različito vrijeme, i gledati samo jedno poglavlje dano za određeno vremensko razdoblje. Ne možete koristiti Matej 15,24 da je Isus, svjetlo svijeta, tijekom svog zemaljskog djelovanja bio samo za izgubljene ovce Izraela, ni više nego što možete koristiti Matej 16,20: "Tada je zapovjedio učenicima da nikome ne kažu da je on Krist." (Krist znači Mesija). Isus je mislio da u TO VRIJEME ne bi trebali nikome reći da je On Krist, jer ih je kasnije poslao da idu u sav svijet, i to su oni razumjeli. Isto tako, Isus je poslan prvenstveno izgubljenim ovcama izraelskim U TO VRIJEME (prije svoje raspeća), i On nije samo tada otišao do nekih pogana, već je i rekao učenicima da prošire Njegovu poruku po cijelom svijetu.

Dokazi da je Isus došao za sve ljude dosljedni su, kumulativni i neupitni. Prema bilo kojem pravnom standardu (prevažnost dokaza, izvan razumne sumnje itd.), svjedočanstvo Biblije i povijesti dokazuje da je Isus došao za sve narode. Samo bi pristrani sudac ili porota mogli zaključiti drugačije.

Svi citati su iz BSB-a. Za više informacija pogledajte knjigu When Critics Ask, str. 339.

P: U Mt 10,5-6; 15,24-26, je li Isus bio rasist koji je došao samo za Židove? (To je tvrdio musliman Ahmad Deedat.)

O: Nimalo, kao što možemo vidjeti čitajući ta 24 odlomka. Matej 2:1; 3:9-10; 4:15-16; 5:13-16; 8:1-13; 8:18-28; 10:18; 21:43; 24:14; 25:31-46; 28:16-20; Marko 7:24-30; 7:31-37; 8:1-10 (istočna obala Galilejskog mora); Luka 8:22-33; 24:45-47; Ivan 1:9,29; 3:17; 10:16; 12:46; 14:6; 17:20; 18:27; Djela 1:7-8. Međutim, Isus je imao osjećaj za vrijeme.

Prije svog Uskrsnuća, Isus je najprije objavio evanđelje Božjem narodu, Židovima. Čak i u Djela apostolskih 1,8, Isus je odredio redoslijed da budu njegovi svjedoci u Jeruzalemu, Judeji i Samariji, a zatim do kraja svijeta. Međutim, prije Isusove smrti i uskrsnuća, Isus nije služio samo Sirijsko-feničanskoj ženi u Mateju 15:24-26, već i Samaritanima u Ivanu 4:1-42, kao i poganima istočno od Galilejskog mora.

Nakon Svoje uskrsnuća u Mateju 28,19-20 Isus je rekao: "Zato idite i učinite sve narode učenicima, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga te učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio. I gle, ja sam s vama u sve dane do svršetka vijeka." Poruku je Bog ponovno naglasio u Djela apostolskih 10.

Uzgred, muslimani Ahmadiyya također tvrde da je Isus došao samo za židovski narod.

Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 244–245.

P: U Mt 10,10; Mk 6,8; Lk 9,3; 22,35-36 i 1 Sam 17,40 (KJV), što je "scrip"?

O: Ovaj izraz iz King James verzije znači vrećica ili novčanik, obično s novcem.

P: U Mt 10,12 (KJV), što znači "pozdraviti kuću"?

Odg: Ovaj izraz iz King James verzije znači tražiti Božji blagoslov za kuću i njezine stanovnike.

P: U Mt 10,13 što znači da blagoslov učenika ostaje na kući ili se vraća na njih?

O: "Kuća" se ovdje odnosi na one koji borave u kući. Nisu se trebali brinuti hoće li "slučajno" blagosloviti nekoga tko ih zapravo ne prihvaća. Blagoslov dolazi od Boga, a ne iz neke magije njihovih riječi.

P: U Mt 10,14 i Mk 6,11, zašto su učenici trebali otresti prašinu sa svojih nogu pred onima koji ih ne bi prihvatili?

O: To je bilo svjedočanstvo protiv njih. To jest, neugostoljubivi ljudi mogli bi preispitati svoje postupke nakon što vide tu prijekor. Također, to bi bilo svjedočanstvo Bogu protiv onih koji su odbacili Njegovu poruku.

P: Znače li Mt 10,14 i Mk 6,11 da se nikada ne bismo smjeli raspravljati s nikim, već samo otići?

O: Ne, iz više razloga: treba pogledati sva posebna poslanja u to vrijeme za dvanaestoricu, i ne kaže da trebaju otići ako se netko protivi njima. Naprotiv, kaže da otresu prašinu sa svojih nogu kao znak KADA odu ako ih nitko ne prihvati. Na kraju, apostoli Petar i Pavao raspravljali su s drugima, a i Apol, koji nije bio apostol, također je raspravljao.

Posebno poslanje u ovo vrijeme:

Matej 10,5-20 vjerojatno je isti događaj kao i Marko 6,11, i treba gledati cijele odlomke, a ne samo dio jednog stiha. Dvanaestorici učenika nije bilo dopušteno uzeti štap, novac ni išta drugo, a trebali su boraviti u tuđim kućama. To nije uzor za svu kasniju evangelizaciju. Činjenica da nisu smjeli ostati na jednom mjestu i raspravljati i debatirati (za razliku od onoga što je Pavao kasnije činio u dvorani Tiranusa u Djela apostolskih 19,9–10) je razumna jer su u početku širili poruku.

Čak ni tada nisu smjeli otići ako bi im se netko suprotstavio. Naprotiv, trebali su ostati u kući nekoga tko bi ih ugostio. Ako ih nitko u gradu ne bi ugostio, tada bi otišli, otresajući prašinu sa svojih nogu.

Otresti prašinu s nogu KADA ODEJU

Grčki tekst ovdje im zapravo ne nalaže da odu. Umjesto toga, kaže da otresu prašinu s nogu KADA odu. I oni, budući kršćani, i mi imat ćemo situacije u kojima će ih na istom mjestu neki ljudi protiviti, a drugi podržavati. U 2. Korinćanima 10,3–6 Pavao kaže: "Jer, premda živimo u tijelu, ne vodimo rat po tijelu. Naše oružje u borbi nije svjetovno. Naprotiv, ono ima božansku moć rušiti tvrđave. Rušimo rasprave i svaku tvrdnju podignutu protiv spoznaje Boga; i vodimo u zatočeništvo svaku misao da je pokorimo Kristu." (BSB)

Isus raspravlja s drugima

Isus se raspravljao s farizejima koristeći pitanja u Mateju 22:41-46 i na drugim mjestima.

Zatim se Isus preobrazio i upotrijebio tešku, tešku prijekor u Mateju 23:1-37.

Isus je rekao farizejima da mogu počiniti nepopustiv grijeh, blud u Duhu Svetom, u Mateju 12:22-33.

Isus je upotrebljavao pogrdna imena! Nazvao je te Židove "pokoljenjem zlom i preljubničkom" u Mateju 12:39-41. Ljude koji su Mu se suprotstavljali nazvao je "sinovima pakla" u Mateju 23:15.

Isus je izričito rekao Sadukejima da su u zabludi jer nisu poznavali Pisma niti silu Božju u Mateju 22:29-32.

Petar, Pavao, Stjepan i Apol raspravljali su s drugima

Osim Isusa, Pavao je u Antiohiji u Djela apostolskih 9,19-25 dokazivao da je Isus Krist. Imao je i uspjeha i protivljenja. Nije otišao sve dok Židovi nisu pokušali ubiti ga.

Kada se Elymas suprotstavio Pavlu u Djela apostolskih 13,8-12, Pavao ga je ukorio i nije otišao.

Kada je u Efezu došlo do nemira protiv Pavla, Pavao je želio govoriti s njima u Djela apostolskih 19,30.

U Jeruzalemu je Pavao govorio neprijateljskoj gomili u Djela 22:2-22.

Petar je raspravljao s nevjernicima u Djela apostolskih, a Pavao je još češće raspravljao s nevjernicima. Da netko ne bi rekao da je to bilo samo ono što su apostoli trebali činiti, Apol je bio neapostol i raspravljao je. Međutim, nije ispravno pretpostaviti da je svaki vjernik opremljen za raspravu s drugima.

Rani prednikeni kršćani

Rani prednikeni kršćani, koje je Bog upotrijebio da preoblikuje rimski svijet, u svojem su svjedočenju opsežno koristili uvjeravanje i rasprave. Opsegali su raspon od prijateljskog i opsežnog dijaloga između Justinova Mučenika i Židova Trifona, preko drugih kao što su Aristides, Teofil Antiohijski, Mateh Dignetu, Tertulijan, koji su detaljno opisivali navodna sramotna djela grčko-rimskih bogova, pa sve do Ireneja i Hipolita koji su opsežno pobijali brojne različite škole gnosticizma. Arnobije je koristio vrlo duhoviti podsmijeh grčko-rimskom paganstvu. Laktancije je pokazao zašto je grčka filozofija bila u krivu. Popis možete vidjeti na

www.BibleQuery.org/History/ChurchHistory/WhatEarlyChristiansTaughtOnExperienceandPractice.html (ili .docx). Pretražite počevši od "r1" malim slovima.

Konačno, ako se ne slažete sa mnom i drugima koji žive u istom gradu, a i dalje mislite da ne biste trebali uvjeravati ili raspravljati s ljudima koji se ne slažu s vama, već da biste umjesto toga trebali napustiti grad, mogu vam nazvati kamion za selidbu ako želite. ;-)
Ozbiljno, ovo zapravo postavlja dva dobra pitanja: kako su Isus i prvi kršćani raspravljali s ljudima koji se nisu slagali s njima i u kojem trenutku bismo trebali prestati raspravljati i otići? Sljedeća dva pitanja bave se tim temama.

P: U Mt 10,14 i Mk 6,11 kada bismo trebali prestati raspravljati s nekršćaninom i jednostavno otići?

O: Postoje barem tri razmatranja.

Neposredna opasnost

Ako je vaš život, životi vaše obitelji ili životi drugih kršćana u neposrednoj opasnosti zbog vaše prisutnosti, možda biste trebali razmisliti želi li vas Bog da odete. Pavao je pobjegao iz Antiohije kada su ga pokušali ubiti, a kršćani su često bježali kada su bili progonjeni. S jedne strane, trebali bismo biti spremni umrijeti za Krista, ali s druge strane, Bog bi nas mogao htjeti da još neko vrijeme živimo kako bismo više širili evanđelje, a naše bijeganje moglo bi biti odabrano sredstvo koje je Bog odabrao da nas sačuva.

Smanjen povrat u odnosu na druge prilike

Došao sam do točke kada ne mogu posvetiti sav mogući vrijeme svjedočenju svakoj osobi koja mi se javi e-mailom, a da pritom imam vremena za spavanje, druženje s obitelji i redovni posao. Neki će ljudi možda dobiti samo brze odgovore ili ću odustati od nekih službenih prilika kako bih imao vremena za stvari za koje mislim da su mi važnije. Jednom je Pavao otišao u jedan grad i neki su ljudi prihvatili Krista. Pavao je mogao odabrati učiniti dobru stvar i provesti ostatak života u tom gradu pokušavajući obratiti sve ostale. No umjesto toga, Pavao je otišao u druge gradove. Ne dopustite da vas činjenje dobrih djela spriječi u činjenju velikih djela.
S druge strane, nastavio sam raspravljati s ljudima iz kultova za koje sam imao iznimno malo nade da će se pokajati. To sam činio jer su ondje bili i drugi nekršćani i želio sam da budu upozoreni da se ne pridružuju.

Ako bi tvoje raspravljanje ili propovijedanje bilo štetno ili zatvorilo uši ljudi

Oklijevam to spomenuti jer većina ljudi ima suprotan problem, budući da nisu dovoljno odvažni u propovijedanju Evanđelja. Isus je rekao da molimo za više radnika na žetvi, a Pavao se u Filipljanima 1,14 radovao što su njegove muke potaknule druge vjernike da propovijedaju hrabrije i neustrašivije. Nadalje, 2. Korinćanima 2,15 kaže da ćemo (ako radimo kako treba) za one koji propadaju SMRDJETI na miris smrti. Evanđelje je neprihvatljivo i ako naše riječi nikada ne uvrijede, ne radimo svoj posao. Međutim, koliko god je evanđelje nekima neprihvatljivo, mi ne smijemo tome pridodati. Trebamo govoriti istinu u ljubavi, kako stoji u Efežanima 4:15. Posebno u suvremenoj kulturi, istinu možemo izreći na odbojan ili neosjetljiv način i nepotrebno odbiti ljude. Možemo toliko često dijeliti evanđelje istim ljudima da naše uporno ponavljanje može biti iritantno. Ne želimo povećati uvredljivost evanđelja, ali također ne želimo ni ublažiti njegovu oštrinu.

P: U Mt 10,14-15.40-42, zašto je Isus učio da je primanje pravednika bilo tako važno?

O: Primanje pravednika podrazumijevalo je mnogo toga. To nije značilo samo ugostiti ga, već i pružiti pravedniku pomoć, podršku i, u nadolazećim desetljećima, utočište od vlasti koja ga je progonila. Primanje pravednika također je podrazumijevalo prihvaćanje njegova učenja i spremnost učiti od njega. Također je podrazumijevalo omogućiti mu platformu da uči druge.

P: U Mt 10,15, zašto će na Dan sudnji biti podnošljivije za Sodomu i Gomoru nego za one koji nisu primili učenike u svoje domove?

O: Sveto pismo to ne kaže, ali Bog sudi ljudima na temelju onoga što su mogli znati (Rimljanima 4,15; 5,13). Iako su ljudi iz Sodome i Gomore bili vrlo zli, vrlo malo su znali o Bogu. Ljudi koji nisu tako zli, ali znaju mnogo o Bogu, a ipak odbace Božje učenike, morat će se suočiti sa strogim sudom.

P: U Mt 10,16, kako oni (a i mi) trebaju biti mudri kao zmije, a ipak bezazleni kao golubovi?

O: Vrlo jednostavno, trebamo biti svjesni spletki i potencijalnih zamki koje drugi mogu postavljati, ali nikada ne smijemo sami smišljati zle spletke.

P: U Mt 10,19, kako Duh Sveti daje kršćanima riječi koje trebaju reći kad su pod progonstvom?

O: Bilo da je kršćanin u nekom trenutku pod progonom ili ne, ponekad Duh Sveti jednostavno navuče u misli riječi koje treba reći. Sekundarno, Bog vam može dati da vidite ili čujete svakodnevne stvari oko sebe koje se odnose na poruku koju trebate prenijeti. Na primjer, neposredno prije nego što je govorio Atinjanima, Pavao je vidio mnogo idola, kao i žrtvenik nepoznatome bogu. Također, na istinu smo podsjećeni čitanjem Biblije. Čak i da kršćanin savršeno poznaje svaku priču i svako učenje iz Biblije, i dalje je važno čitati Bibliju kako bi se podsjetio na istinu.

P: U Mt 10,19-20, kada Duh Sveti daje kršćanima riječi koje trebaju reći, znači li to da su te riječi u tom trenutku bez pogreške (bez ikakve pogreške) ili nepogrešive (bez značajne teološke pogreške)?

O: Ako Duh Sveti ne bi davao točne riječi i ne bi se moglo biti sigurno da je osoba čula riječi bez pogreške, tada je moguće da poslušni kršćanin i dalje govori s pogreškama.

P: U Mt 10,21-22, 35-36, zašto bi članovi kršćanskog kućanstva ustali protiv kršćanina?

O: Zlo je da članovi obitelji štovatelja Boga ustanu protiv njega ili nje. Pričano mi je o jednom alžirskom dječaku koji je prešao iz islama u kršćanstvo. Kad je odbio odricati se svoje vjere, vlastita mu je majka stavila otrov za štakore u hranu.

P: Zašto je Isus u Mt 10,23 rekao kršćanima da bježe od progona, budući da ih Bog štiti?

O: Bog nas može zaštititi na bilo koji način kako On želi, a jedan od načina da nas zaštiti jest da nam kaže kada bježati.
S jedne strane, nema sramote u bijegu, kao što su to učinili mnogi kršćani nakon što je Štefan kamenovan u Djela apostolskih 8,1-8. S druge strane, postoje trenuci kada Bog ne želi da bježimo, već da ustrajemo i trpimo za Njega. U različitim su trenucima i Isus i Pavao namjerno išli u Jeruzalem, znajući što ih ondje čeka.

P: U Mt 10,23, je li Isusov dolazak nikada ne ostvario jer je trebao doći prije nego što obiđu sve gradove Izraela? (To je spomenuo musliman Ahmad Deedat.)

O: Ne, jer u svom bijegu ne bi pobjegli kroz svaki grad u Izraelu prije dolaska Isusa, a oni nikada nisu pobjegli kroz svaki grad u Izraelu. Taj budući događaj najvjerojatnije će se dogoditi tijekom nevolje.

P: U Mt 10,23, što znači da će Isus doći prije nego što oni obiđu sve gradove Izraela?

O: Prvo što nije odgovor, zatim neke činjenice i na kraju odgovor.

Nije odgovor: Piše da će Isus "doći", pa se to ne može odnositi na Njegovo uzašašće, kada je Isus otišao. Neki smatraju da se to odnosi na Isusov budući sud o uništenju Jeruzalema, ali ovdje se ništa ne spominje o hramu.

Nekoliko činjenica: Nemamo dokaza da su učenici trpjeli progonstvo prije Isusova raspeća. Iako je uništenje hrama bilo 70. godine, ako je Isus tada došao tajno i nevidljivo, nitko u ranoj Crkvi nije imao pojma o tome. Zapravo, nakon 70. godine, oko 14 ranih kršćana pisalo je o Kristovom povratku kao o budućem događaju.

Dvije su točke u odgovoru: Prvo, Isus u Mateju 10,21-22 ne govori o propovijedanju evanđelja, već o odlasku iz grada u grad kako bi se pobjeglo od progona. Dakle, bijeg od progona "pokreće sat", da tako kažemo. U to će vrijeme kršćanima neće ponestati gradova u koje bi mogli pobjeći prije Kristovog povratka. To će se dogoditi u budućnosti, vjerojatno tijekom nevolje.

Drugo, bez obzira na to kada se to dogodi, ne postoje dokazi da su apostoli uspjeli proći kroz svaki grad u Izraelu, pa se to još nije dogodilo.

P: U Mt 10,23 hoće li evanđelje biti propovijedano u svakom gradu, ili ono neće biti propovijedano u Mt 24,14?

A: Važno je pažljivo čitati stihove kako se ne bi pogrešno shvatilo što govore. Matej 24,14 kaže da će evanđelje biti propovijedano cijelom svijetu kao svjedočanstvo svim narodima. To ne znači da je svaki pojedinac prisiljen slušati; ali uz televiziju, radio i internet, evanđelje je danas propovijedano gotovo cijelom svijetu, osim možda u nekim izoliranim plemenskim područjima.

Matej 10,23 ne govori o tome hoće li se u svakom gradu u Izraelu propovijedati ili ne. Radije, govori o bježanju od progona, a kršćaninu neće ponestati gradova u Izraelu u koje bi mogao pobjeći prije Kristova povratka.

P: U Mt 10,25; Mk 3,22 i Lk 11,15-19 tko je "Beelzebul"?

O: To je ime demona koje su Židovi poznavali pod tim imenom. "Beelzebub" potječe od Baal, što znači Gospod, i zebub, što znači "muhe".

P: U Mt 10,26, što znači da ništa nije skriveno što se neće otkriti?

O: Na kraju će sve biti otkriveno. Konkretno, na Posljednjem sudu Bog će suditi svakoj radnji (Otkrivenje 20,13), svakoj ispraznoj riječi (Matej 12,36-37) i čak će znati sve naše misli (Psalam 139,2.4).

P: U Mt 10,28, tko je taj koga treba strahovati da će uništiti i tijelo i dušu u paklu, Bog ili Sotona?

O: Ovaj se odlomak odnosi na Boga.

P: U Mt 10,28, kako se fizička tijela uništavaju u paklu?

O: Grčka riječ ovdje je Gehenna, koja se odnosi na Pakao, ali ta riječ također označava veliku hrpu smeća južno od Jeruzalema. Bez obzira na to gdje je tijelo zle osobe prvi put uništeno, njezino uskrsnuće tijelo odlazi u Jezero ognjenog sumpor i uništava se jer odbijaju prihvatiti Isusa Krista za svoga Gospodina i Spasitelja.

P: U Mt 10,33, ako kršćanin u trenutku slabosti poriče Krista pred ljudima, hoće li ga Isus poricati i hoće li on otići u pakao?

O: Petar je to učinio, ali Petru je oprošteno. Oporicanje Krista i pokajanje nisu neoprostiv grijeh, jer nijedan grijeh nije neoprostiv, osim bogohuljenja protiv Duha Svetoga (Matej 12,31.32; Marko 3,28-30; Luka 12,10-11).

P: U Mt 10,34, kako je Isus, knez mira, došao ne donijeti mir, nego mač?

O: Isus nije mačem udario na nikoga (barem ne do svog drugog dolaska), a ipak su se obitelji podijelile i mnogi kršćani ubijeni su zbog imena Isusova. Isus ovdje kaže da, iako je On Knez mira, ne pretpostavljajte da je došao donijeti mir na zemlju, iako Isus sada donosi mir srcima vjernika, prema Efežanima 2,14-17 i Filipljanima 4,6-7.

P: U Mt 10,37, zašto moramo voljeti Boga više od svoje obitelji?

O: U Marku 12:29-30 Isus je rekao da je ljubav prema Bogu prvi zapovijed. Bog nas je stvorio i voli nas više od bilo koga, i Bogu trebamo biti najodani.

P: U Mt 10,41, kako primamo nagradu proroka ili pravednika primajući proroka ili pravednika?

O: To je istinito na barem dva načina.

1. Kada osoba ugosti proroka ili pravednika i primi njegovu poruku, može se obratiti u kršćanstvo i također postati pravedna osoba.

2. Kada u Isusovo ime primimo kršćanina, to je pravedan čin i kao da primamo Isusa, kako stoji u Mateju 25,33-40.

P: U Mt 11,3, zašto je Ivan upitao Isusa je li On obećani Mesija, budući da je vidio Duha kako silazi na Isusa kao golub u Iv 1,32?

O: Ivan Krstitelj bio je u zatvoru u utvrdi Maquerus na obali Mrtvog mora prema Djelu Josipa Flavija "Antiquitates Iudaeae", knjiga 18, poglavlje 119 (stih 2). Možda Ivan nije čuo za čuda i djelovanje Isusa. Ili se možda pitao hoće li ga Isus natprirodno osloboditi iz zatvora. Postoje najmanje četiri međusobno povezane mogućnosti:

Sumnja: Možda je Ivan u ovom trenutku sumnjao. Rani crkveni pisac Tertulijan (198.–220. g.) prvi je to predložio.

Zbunjenost: Možda je Ivan vidio da se proročanstva o prvom dolasku ispunjavaju i pitao se za proročanstva o Drugom dolasku.

Nestrpljenje: William Hendriksen kaže da je "Možda je Ivanova teškoća bila ne u vjeri, nego u strpljenju. Ivan je donio vrlo mudru odluku kada je, umjesto da svoju teškoću u vezi s Isusom zadrži za sebe ili da o njoj razgovara s drugima, ali ne s pravom osobom, to iznio Isusu." (The Gospel of Matthew 1973 str. 84)

Poticanje Isusa: Slično tome, možda je Ivan poticao Isusa da pokaže više moći, ili oboje.

P: U Mt 11,3-6, zašto Isus jednostavno nije rekao da ili ne?

A: Lako je tvrditi da si Mesija. Druga je stvar potkrijepiti tu tvrdnju čudesnim dokazima. Isus je podsjećao i Ivana i Isusove slušatelje na dokaze koje je Isus pružio.

P: U Mt 11,3, jeste li u životu bili u situacijama kada ste svjedočili i živjeli za Boga, a bili ste zbunjeni ili razočarani?

O: Ivan Krstitelj hrabro je propovijedao Riječ i vjerno je slijedio Boga. Za svoj ustrajan trud, Ivan je završio iz slobode pustinje u skučenom zatvoru, gdje će kasnije biti pogubljen. Ali to je činio za velikog Mesiju, koji će činiti spektakularne stvari i vrlo brzo se objaviti u moći – osim što se činilo da se to ne događa, barem ne u vremenskom okviru koji je Ivan očekivao. Ivan Krstitelj je bio zbunjen i samo je želio potvrditi da sve za što je radio i trpio nije bilo uzalud.

Umjesto da prekorije Ivana, privatno ili javno, zbog njegove sumnje, Isus je poslao glasnike Ivanu da mu kažu kako će se stvari uskoro ostvariti te da može gledati čuda koja se događaju, koristeći jezik iz Izaije 35,5-6. Zatim ga je javno potvrdio, unatoč njegovoj sumnji.

Ivan je možda bio zbunjen, ali i mi ponekad možemo biti zbunjeni. Ponekad se dobro ne ostvari u našem vremenu. Ponekad se može činiti da je sve što smo učinili bilo uzalud. Ponekad, poput Jobova, nemamo pojma zašto vjerno slijedimo Boga, a ipak nam se događa toliko loših stvari.

P: Uče li Mt 11,11 i Lk 7,28 da je Ivan Krstitelj otišao u pakao, kako to uči Božanski princip Rev. Moona na str. 161?

O: Ne. Ivan 10,41-42 pokazuje da je Ivanovo svjedočanstvo navelo mnoge da povjeruju u Isusa. Trebali bismo biti oprezni pri osuđivanju mučenika koji je umro za Boga kao onoga koji je podbacio i uvrijedio Boga. Isusova izjava da je onaj tko je najmanji u kraljevstvu nebeskom veći od Ivana Krstitelja odnosi se na činjenicu da Isus još nije otvorio put u nebo, a Ivan Krstitelj je zapravo bio posljednji prorok pod starim saveznim zakonom. Također, ako je Ivan Krstitelj u svom učenju zakačio, zašto je Isus u Mateju 21,32 rekao da narod treba vjerovati Ivanu Krstitelju?

P: U Mt 11,11 i Lk 7,28, što znači da je onaj tko je najmanji u kraljevstvu nebeskom veći od Ivana Krstitelja?

O: Ovo ne znači da Ivan nije bio spašen ili da je bio loš čovjek, jer ga je u prvom dijelu stiha visoko hvalio, a kao izabrani preteča, Ivan je imao mjesto kakvo nitko drugi u povijesti nije imao. Ali kraljevstvo nebesko još nije došlo na zemlju, pa je Ivan Krstitelj ubijen prije nego što je mogao biti njegov dio. Štoviše, duhovni uvid vjernika bio bi veći od onoga koji je imao Ivan Krstitelj.

Postoje i tri dodatna gledišta, od kojih sva mogu biti istinita.

Hebrejska idioma: Ovaj izraz vrlo je sličan rabinskoj izreci Johanaana ben Zakkaja, jednog od najcjenjenijih učenjaka prvog stoljeća, koji je bio "najmanji od" osamdeset učenika Hillela; ta izreka nije imala za cilj umanjiti Ivanov status, već povećati status njegovih suvremenika.

Nitko prije Isusa: Čak ni Ivan Krstitelj još nije bio u kraljevstvu nebeskom. Nitko nije bio, sve dok Isus nije otvorio put svojom smrću i uskrsnućem.

Relativan položaj na nebu: Zapamtite da je Ivan Krstitelj bio ispunjen Duhom Svetim još od majčine utrobe. Pretpostavlja se da će vjernici na nebu, koji su morali biti regenerirani nakon rođenja, imati viši položaj od onoga koji nije morao proći kroz to.

P: U Mt 11,12-13, kako je kraljevstvo nebesko trpjelo nasilje?

Od vremena uhićenja Ivana Krstitelja (i kasnijeg pogubljenja) do danas, nasilje se čini i činiti će se protiv kraljevstva nebeskog. Isus je to rekao nakon što mu je Ivan Krstitelj, tada zatvoren od Heroda, poslao poruku. Mnogi smatraju da nasilje i nasilni/silični ljudi nisu pozitivni, nego negativni. Međutim, drugi to smatraju pozitivnim.

P: U Mt 11,12-13, od vremena Novog zavjeta, kako su nasilni ljudi napredovali ili pokušali napredovati kraljevstvo Božje?

O: Unutar 50 godina nakon Prvog nicejskog sabora, ljudi u crkvi progonili su druge kako bi unaprijedili crkvu. Možda će neke kršćane iznenaditi da Sotona i demoni NE ulažu sav svoj trud u pokušaje uništenja crkve. Zašto uništavati nešto ako to možete preuzeti i iskoristiti kao sredstvo za svoje zle svrhe? Uništavanje je samo jedna od Sotinih taktika; infiltracija je druga. Iako je Španjolski inkvizicijski sud najpoznatiji primjer, postoje bezbrojni križarski ratovi i progoni protiv valdenska, Židova, protestanata i drugih.

P: U Mt 11,14; 17,12; Mk 9,11-13; i Lk 1,17, kako je Ivan Krstitelj bio u duhu i moći Ilije? Je li on bio reinkarnirani Ilija?

O: Ne. Došao je u duhu i moći Iliji, ali Ivan nije bio reinkarnirani Ilija. U Isusovom prvom dolasku, Ivan je imao svrhu i poslanje Ilije. Naravno, sam se Ilija (a ne Ivan) nakratko pojavio na Preobraženju. Mnogi misle da će Ilija biti jedan od dva svjedoka neposredno prije sedme trube u Otkrivenju 11,3-12.

Prvi poznati pisac koji se bavio ovim stihom je Justin Mučenik (oko 138. – 165. g.), koji je primijetio da koncept posjedovanja tuđeg duha nije jedinstven samo za Iliju i Ivana Krstitelja. Bog je obećao da će Jošua imati duha Mojsijeva. (Dijalog s Triphonom Židovom, pog. 49, str. 220). Također, Elizej je dobio dvostruki dio duha Ilija u 2. Kraljevima 2,9-10.

Ivan je otvorio put za Isusa, a zatim se maknuo s puta za Isusa.

P: U Mt 11,16-17 i Lk 7,32, kako je ta generacija bila poput izbirljive djece na tržnici?

O: Djeca loše slušaju, imaju kratko pamćenje i ponekad su vrlo nerazumna. Teško im je vidjeti bilo kakvu perspektivu osim vlastite. Isus objašnjava zašto je to rekao u Luki 7:33-35. S jedne strane, kritizirali su Ivana Krstitelja jer ne pije vino niti jede običnu hranu, a zatim se okrenu i kritiziraju Isusa jer pije vino i jede običnu hranu.

Sličnu sam situaciju vidio u Salt Lake Cityju dok sam služio mormonima. Mormoni bi me pitali jesam li ikada bio mormon, a ja bih odgovorio "ne". Budući da nikada nisam bio mormon, kako bih mogao razumjeti ono što su oni učili. Postavljali bi isto pitanje kršćanima koji su bili mormoni, a oni bi odgovorili "da". Kako su mogli slušati nekoga tko je apostata i napustio njihovu crkvu? Očito je da nekim ljudima nema doprijeti.

P: U Mt 11,20, zašto je Isus osudio ta grada po imenu?

O: Grčka riječ za osuditi ovdje, oneidizein, znači vrlo snažnu prijekor ili ogorčenje. Isus nije samo govorio da će, ako Ga ne prihvate kao Mesiju, biti izgubljeni. Ali, što je još jače, Isus kaže da će na posljednjem sudu biti bolje za zla, pokvarena grada poput Sodome i Gomora nego za ove gradove. Razina kazne uzima u obzir priliku. Drugo, Isus je bio ogorčen što nisu vjerovali da je od Boga, čak i nakon što je izveo ta čuda u njihovim gradovima.

Uzgred, nismo sigurni gdje se Korazin nalazi, ali vjerojatno je na mjestu današnjeg Khirbet Kerazeha, dvije milje sjeveroistočno od Kapernauma.

P: U Mt 11,23-24, zašto bi se Sodoma ovdje htjela pokajati?

O: Isus ovdje koristi hiperbolu da kaže kako, da su ljudi iz Sodome imali Božje znanje koje su imali Židovi, ne bi bili toliko zli da budu uništeni. Čak su se i Asirijci pokajali kada im je došao Jonah, ali neki ljudi iz Galileje nisu se htjeli pokajati čak ni kada im je Bog sam došao.

P: U Mt 11,25-26, zašto je Isus zahvalio Ocu što je istinu sakrio od takozvanih mudrih?

A: Zar ne bi bilo čudno da su inteligentniji, i oni koji si mogu priuštiti više obrazovanja, samo svojim znanjem ugodniji Bogu ili bliži nebu? Nije tako; svi su jednaki što se tiče inteligencije i obrazovanja. Oni koji su spremni priznati Bogu svoju vlastitu nemoć bliski su Bogu, kao što pokazuje prispodoba o farizeju i cariniku.

P: U Mt 11,25-26, na koje načine Bog sprječava ljude da shvate Njegovu mudrost?

O: Ljudi koji su bili toliko pametni da misle da mogu shvatiti život neovisno o Bogu. Biti mudar nije loše, ali pouzdavanje u vlastitu mudrost umjesto u Boga jest.

P: U Mt 11,25-26, trebamo li ikada zahvaljivati Bogu što je sakrio istinu?

O: Bolje je jednostavno zahvaliti Bogu na istini i na tome kako ju je objavio. Isus kaže da inteligentniji ljudi nemaju prednost nad manje inteligentnima u pronalaženju istine o Bogu. Istina je bila skrivena na takav način da je ljudi ne mogu pronaći vlastitom mudrošću bez Boga. Ipak, paradoksalno, oni koji žele spoznati istinu, pronaći će je, čak i ako su samo mala djeca.

P: U Mt 11,27, kako su sve stvari predane Isusu?

O: Sve je predano Isusu na više načina. Svi će se pokloniti Isusu, Isus će suditi ljudima i Isus nas je spasio.

Međutim, glavna poanta koju Isus ovdje ističe nije da je on "jedan" spasitelj, već da nema spasenja osim kroz Isusovo spasiteljstvo. Moderni odrasli, beba ili osoba koja je umrla u davna vremena prije nego što je Krist bio poznat, ili odlazi na nebo kroz Isusa, ili uopće ne odlazi.

P: U Mt 11,27, kako to da nitko ne poznaje Oca, osim Sina i onima kojima Sin objavi Oca?

O: Ovo je istinito ne samo na jedan, već na dva načina.

Spoznaja: Da je Bog tako htio, mogao se sakriti tako da o Njemu ne bismo mogli znati gotovo ništa. Bog je odabrao da se objavi, djelomično kroz Abrahama i proroke, ali najpotpunije objavljivanje Njega samoga došlo je dolaskom Isusa Krista na zemlju.

Spasenje: Svi koji su spašeni, i svi koji će biti spašeni, spašeni su po Mesiji, Isusu. Čak i ljudi koji su prije Isusova rođenja slijedili Istinskoga Boga, a nisu znali ime Isus, spašeni su po Isusu. Djela 4,12 kažu da se spasenje nigdje drugdje ne nalazi. Filipljanima 2,9-11 kaže da će se na ime Isusovo savladati svako koljeno, na nebu, na zemlji i pod zemljom, i svaki jezik priznati da je Isus Krist Gospodin.

P: Devet pitanja koja ljudi postavljaju o judaizmu (str. 86-87) spominje ovo. U odgovoru treba uzeti u obzir tri točke.

O: To se spominje u knjizi "Devet pitanja koja ljudi postavljaju o judaizmu", str. 86–87. U odgovoru treba uzeti u obzir tri točke.

Svi koje Isus izabere: Isus nikada nije rekao da će samo On poznavati Oca. Naprotiv, Isus je rekao da će samo On i oni koje On izabere poznavati Oca.

Vremensko razdoblje: Isus nije precizirao odnosi li se to na budućnost, na posljednji sud, na sadašnjost, na prošlost ili na sve navedeno. Ova je izjava istinita u budućnosti, jer će na kraju svi stati pred Krista koji je naš sudac, kao što pokazuje Ivan 5,22-23. Isusove riječi bile su istinite i u njegovo vrijeme, jer je Isus rekao Židovima u Ivanovom evanđelju 8,24 da će, ako ga odbace, doista umrijeti u svojim grijesima. To bi se moglo činiti nepravednim nekome tko je mislio da je put u nebo samo čitanje Svetog pisma i oslanjanje na riječi, a ne na poslušnost. Međutim, Isus je rekao u Ivanovom evanđelju 14,6 da je on Put, Istina i Život te da nitko ne dolazi k Ocu osim po njemu. Međutim, u jednom su smislu Isusove riječi bile istinite i prije Njegova vremena. Ne samo da je bio s Izraelcima u pustinji prema 1. Korinćanima 10,4, već su i Njegovo raspeće i uskrsnuće, koje je donijelo život svim vjernicima, živima i prije i poslije Krista, bili predodređeni od postanka svijeta u Djela apostolskih 2,23.

Poseban odnos: Sve prethodno rečeno, Isus i Duh Sveti doista imaju poseban odnos s Ocem kakav nitko drugi nema.

P: U Mt 11,28 kako nam Isus daje počinak?

O: Ovu istinu možemo primijeniti na naše živote na najmanje pet načina.

Sloboda od straha: Bog će se brinuti za nas i neće nam se dogoditi ništa osim onoga što Bog dopusti. 1. Petrova 1,6–9 i 1. Korinćanima 2,9 pokazuju da će slave nebeske učiniti da patnje koje trpimo na zemlji izgledaju male.

Sloboda od tjeskobe i brige: U Propovijedi na gori Isus posebno naglašava našu vrijednost za Boga, kao i nepoželjnost i beskorisnost brige. Filipljanima 4,6-7 kaže da se ne trebamo ničega brinuti, nego iznijeti svoje molbe pred Boga.

Sloboda od vlastitog rada, ciljeva i ambicija: Kada postanemo kršćani, naša se mjera uspjeha redefinira. Uspjeh nije samo ostvarenje onoga što Bog želi da ostvarite, već i to da budete sve što Bog želi da budete. To je sve. Više ne moramo brinuti o tome da budemo uspješni u očima drugih ili da živimo u skladu s kulturnim idealima.

Sloboda od brige o Sudnjem danu: Na Sudnji dan kršćani mogu stajati neustrašivo. Krist će suditi kršćanima prema njihovim nagradama (ili gubitku nagrada), ali kršćani mogu imati sigurnost spasenja i izbavljenja od Jezera vatre.

Vječna sloboda: naša sloboda započinje već sada na zemlji, na ograničen način. Ali imat ćemo slobodu kao sinovi Kralja na nebu, zauvijek.

Knjiga "Kad kritičari pitaju", str. 342, to dobro sažima: "Život vjernika je 'lagan' jer donosi 'odmor vašim dušama' (Mt 11,29), ali je težak za 'meso', kojem je često potrebna Božja kaznena ruka da ga drži u redu. Spasenje donosi 'mir s Bogom' (Rim 5,1), ali također donosi sukob sa svijetom (1 Iv 2,15-17; Gal 5,17)."

P: U Mt 11,29-30, koja je razlika između jarma i tereta?

O: Jaram vuče kola koja nose teret. Jaram se vuče zajedno s drugima. Jaram i teret koji njime vuče mogu biti laki ili teški, a Isus kaže da je njegov jaram lagan.

Poljoprivrednik mora paziti da jaram dobro pristaje, da su sve podloške na pravom mjestu itd. Ponekad se čovjek zapita je li poljoprivredniku lakše ili teže spojiti bika s bikom ili Bogu spojiti kršćane. Ako je vol uginuo ili odbija krenuti, ne pomaže mu da ga se jarmom veže. Ako Bog kršćanima pruži priliku povezujući ih zajedno, ali kršćanin odbije krenuti jer Bog ne ispunjava njegova očekivanja, to ne pomaže ostalim kršćanima s kojima je uparen. Ili, što je još gore, ako se kršćanin odluči uputiti u drugom smjeru od onoga kojim Bog želi orati, tada to može biti teško.

Ponekad kršćani očekuju da će, ako slijede i slušaju Boga, to u njihov život donijeti najveći blagoslov i prosperitet. Bog to nikada nije obećao. Kamenovanje i premlaćivanje mogu osakatiti osobu, a Pavalova premlaćivanja i kamenovanja nisu mu donijela fizički blagoslov. Pavao je vjerojatno mogao biti prosperitetniji da je proveo više vremena izrađujući šatore, a manje vremena radeći "financijski neisplative stvari" poput propovijedanja evanđelja. Ako Pavao nije mogao očekivati da će mu sljedeći Boga biti bolje fizički i financijski, onda ni mi ne možemo. Cilj Boga nije pokazati nam najveću udobnost, već pokazati Svoju slavu na zemlji. Božja slava uključuje naše dijeljenje evanđelja, učenje drugih, življenje dostojnog života (Mt 10,37-38; Lk 20,35; Fil 1,27; 2 Sol 1,5,11), ali ne nužno i naše neprestano uživanje. Vol možda ne zna ništa o oranju u koncentričnim krugovima; on samo zna slijediti vodstvo svoga gospodara. Ako možemo odustati od vlastitih očekivanja o tome što Bog treba učiniti za nas i jednostavno slijediti Njegovo vodstvo, tada ćemo biti lakši za Božje jarmu.

P: Podržava li Mt 11,29 na neki način jogu, kako je podučavaju Mark i Elizabeth Prophet u knjizi *Izgubljena Isusova učenja 3* (1988.), str. 273-274?

O: Nimalo. Isus kaže da na sebe uzmete moj "juk", a ne "jogu". Grčka riječ ovdje, zugon, značila je jarmu volova za rad na polju i podrazumijeva služenje Isusu, a ne izvođenje posebnih fizičkih aktivnosti ili kontrolu disanja.

P: U Mt 11,29-30, kako danas uzeti jaram Isusov?

O: Pokorite se Kristovoj volji, predajte mu cijeli svoj život, neka vas Isus oblikuje, budite blagi i ponizni poput Isusa.

P: U Mt 12,1-5 jesu li Isusovi učenici prekršili židovski šabat ili ne?

O: Oni ovdje nisu prekršili subotu iz Mojsijevog zakona, iako su prekršili farizejsko tumačenje iste. Iako je Izlazak 34,21 zabranjivao žetvu u subotu, oni nisu imali srp i imali su samo nekoliko klasova žita. Branje klasova žita bez srpa bilo je dopušteno Ponovljeni zakon 23,25.Nemamo zapisa da su učenici ili Isus prekršili Mojsijev zakon dok je Isus služio na zemlji prije svog uskrsnuća. Primijetite da spor nije bio oko različitih tumačenja zakona, već o temeljnom pristupu zakonu.

Zanimljivo je da ni sami Židovi nisu bili suglasni da je branje žita na Šabat pogrešno. "Žetva žita" bila je jedna od trideset i devet vrsta poslova zabranjenih u Misni Šabat 7.2.9.c prema njihovim tradicijama. Međutim, ona je također dopuštala iznimke za službu u hramu. Iznimka se također dopušta kada je život ugrožen u Mishna Yoma 8:6; Mek Exodus 22:2; 23:13. Mishna Shabbath 10.2 ne bavi se slučajnim branjem žita. U kasnijem razdoblju, Gemara izričito dopušta branje žita rukama; ona zabranjuje samo upotrebu alata.

P: U Mt 12,1-8 i Mk 2,27, je li ono što je Isus ovdje rekao o suboti promjena Božjeg zakona ili je Isus govorio o tome kako su je trebali prakticirati i u vrijeme Starog zavjeta?

O: Isus ovdje ne uvodi nikakve promjene. Čupanje klasova već je bilo izričito dopušteno u Zakonu. Iako je Zakon nalažio da ljudi ne smiju raditi subotom, smjelo se čupati žitarice za jelo, sve dok se nije radilo o žetvi u smislu stavljanja u vreću.

Isus je ukazivao na to da treba gledati cjelokupni Zakon, jer je Zakon također predviđao posebne odredbe za svećenike. Također, Isus ističe da je u Davidovoj nuždi, kako bi ostao živ i pobjegao od Šaula, njegov život bio važniji od prikazničnog kruha. Koliko je tek više Mesija važniji od farizejskih predaja?

Na kraju, Isus je rekao da je ovdje nešto veće od Božjeg Hrama. Jedna stvar veća od Božjeg hrama je sam Bog.

P: U Mt 12,3-5 i Mk 2,25-27, zašto je bilo u redu uzeti prikazni kruh i kako se to odnosi na poštivanje subote?

O: Ključni princip ovdje je hijerarhija zapovijedi, a njihova je konačna poslušnost trebala biti Bogu, a ne suboti. Samo su svećenici smjeli jesti prikazni kruh, a David i njegovi ljudi bili su na Božjoj misiji, imali su hitan slučaj (bježeći od Saula) i nakon što su o tome razgovarali sa svećenikom, pojeli su ga (1 Samuelova 21, 3-6).

Za farizeje je Šabat zapravo postao njihov idol! Nije bilo zato što je Šabat na neki način bio loš, već zato što su se više brinuli za Šabat nego za Boga. Bili su ljudi pravila, ali ne ljudi Božji.

Irenej (182. – 188. g.) je napisao: "David je bio postavljen za svećenika od Boga, iako ga je progonio Šaul. Jer svi pravednici posjeduju svećenički čin. I svi su učenici Gospodnji svećenici, jer ni zemlju ni kuće ne nasljeđuju. Naprotiv, neprestano služe Bogu i oltaru … Njegovi učenici imali su svećeništvo Gospodnje. Stoga je njima bilo zakonito, kad su gladni, jesti klipove žita." Irenaeus, Protiv hereza, knjiga 4, poglavlje 8.3, str. 471

P: U Mt 12,5, kako su svećenici bezgrešno oskvrnuli svaki šabat?

O: Zakon je naložio svećenicima da čine ono što nije bilo zakonito za druge činiti subotom, kada su trebali raditi. Isusova poanta nije bila da svećenici prestanu činiti ono što im je Bog zapovjedio. Naprotiv, Isusova poanta bila je da, ako gledate Božje upute zanemarujući kontekst, možete imati svakakve probleme. Legalist je onaj tko gleda zakone, a da ne gleda kontekst.

Tertulijan (198. – 220. g.) u djelu Pet knjiga protiv Marciona, knjiga IV., poglavlje 12., str. 362. – 363., iznosi zanimljivo zapažanje o prvenstvu poslušnosti Bogu naspram ritualnog pridržavanja sabata. Prvi primjer u kojem su svi ljudi prekršili sabat, a ipak poslušali Boga, bio je kada im je Bog zapovjedio da marširaju oko Jerihona. Bog je Izraelcima zapovjedio da osam dana zaredom marširaju oko Jerihona, pa su marširali i subotom. Dakle, i ovo je primjer Božje izravne zapovijedi koja nadilazi subotu.

P: U Mt 12,5, kada je Isus rekao: "Ili niste li čitali u Zakonu da subotom svećenici u hramu krše subotu i ipak su bezazleni?", zašto to nije bio citat iz Zakona?

O: Isus to nije naveo kao citat ničega. Isus je donosio logički zaključak da su prema Zakonu svećenici obavljali svoj svećenički posao u subotu i da je to i dalje bilo ispravno i ugodno Bogu.

P: U Mt 12,3-8 i Mk 2,25-28, koja je bila svrha tih ilustracija?

O: Slijediti Boga ne znači samo slijediti pravila, već i prioritete. Slijediti Isusa kao svog Gospodina je suština poslušnosti, a ne samo pravila, čak ni Božjih pravila. Drugi odlomci pokazuju da je u Božjem sljedovanju uključeno više od pravila i prioriteta, ali Isus je ovdje bio elementaran. Isus je imao strpljenja dati jednostavno objašnjenje neprijateljskim farizejima, i hvala Bogu što je i s nama strpljiv.

P: U Mt 12,8 i Mk 2,28, što znači da je Sin Čovječji također Gospodar subote?

A: Stvoreni smo za Boga, a ne za zakon i ne za subotu. Zapovijed o odmoru u subotu dana je da pomogne čovjeku, a ne da mu smeta. Bog je gospodar svoga zakona.

P: U Mt 12,8 i 12, kada, ako ikada, bismo danas trebali prekršiti slovo zakona?

P: Povremeno mogu postojati situacije u kojima bismo trebali. Naš primarni cilj nije poslušnost "zakonu". Niti je evangelizacija. Naš primarni cilj nije poslušnost "zakonu". Niti je to evangelizacija. Za jednostavan primjer, ako imate prijatelja na čijoj ste skrbi i koji je na umoru, a vi jurite da ga odvezete u bolnicu, trebate li paziti da ne vozite iznad ograničenja brzine? Ako vlada donese zakon koji vi kršite? Za jednostavan primjer, ako imate prijatelja na čijoj ste skrbi i koji je na samrti, a jurite s njim u bolnicu, trebate li paziti da ne vozite iznad ograničenja brzine? Ako vlada donese zakon da morate prijaviti što vaši susjedi rade (kao u Sjevernoj Koreji), a neki susjedi imaju proučavanje Biblije, trebate li to prijaviti vladi?

Konačno, Isus nam pokazuje da ta ideja, kako Bog neke stvari želi više od žrtava ili drugih zakona, nije novo učenje koje je On dao, već je implicirana u Starom zavjetu u Ozeju 6,6, koji Isus citira u Mateju 12,7.

P: U Mt 12,10-14 i Mk 3,3-6, što bi farizeji smatrali pogrešnim u ozdravljenju subotom?

Odgovor: Farizeji bi iscjeljivanje smatrali kreativnim činom, a time i radom. Međutim, sami Židovi iz prvog stoljeća raspravljali su o tome što je dopušteno u skrbi za bolesne u Mişni Eduyoth 2:5 i Mişni Shabbath 6:3; Mek Exodus 22:2; 23:13.

P: Zašto je Isus ovako odgovorio farizejima u Mt 12:10-14?

O: Isus je ukazivao na njihovu nedosljednost. Zamislite čudan humor te situacije. Tu su bili neki ljudi koji su vlastite dodatke Božjoj riječi podučavali kao Božju riječ, govoreći samome Bogu da On ne može učiniti nešto. Budući da je čudo došlo od Boga, mogli su jednako dobro reći Bogu da mora povući to čudo!

P: Je li Mt 12,18 referenca na Trojstvo?

O: Da, jednom kada shvatite da je Službenik Bog. Službenik je poslan i u Njega je stavljen Božji Duh.

P: U Mt 12,31-32, Mk 3,28-30 i Lk 12,10-11, što je bogohuljenje protiv Duha Svetoga?

O: Isus se nije često branio od optužbi za autoritet, ali smatrao je važnim obraniti svoj autoritet ovdje, kada su Ga optužili da djeluje po Sotoni. Iz konteksta se vidi da se radi o odbijanju evanđelja, pri čemu se izravno vidljivo Božje djelovanje odbacuje i pripisuje Sotoni. Uobičajeno je u redu postavljati pitanja ili nešto preispitivati, ali kada se osporava ono što je očito neosporno, oni zapravo odbacuju ono za što znaju da je istina.

Ne radi se samo o tome da se traži od Duha Svetoga da se udalji iz života. Znam jednu studenticu na kršćanskom fakultetu koja je zamolila Boga da se udalji iz njezina života. Nakon otprilike mjesec dana osjećala se tako nesretno da se pokajala i vratila Kristu. Ako bi netko počinio bogohuljenje protiv Duha Svetoga, nikada ne bi poželio vratiti se Kristu.

P: U Mt 12,31-32; Mk 3,28-30 i Lk 12,10-11, zašto je bogohuljenje protiv Duha Svetoga mnogo ozbiljnije od bogohuljenja protiv Isusa?

O: Isus to nije izričito rekao. Međutim, ako netko odbaci Isusa, Duh može djelovati tako da promijeni svoje mišljenje i kasnije prihvati Isusa. Međutim, ako netko trajno ne želi Svetog Duha u svom životu, a Sveti Duh poštuje tu želju, ta osoba nikada neće doći k Kristu i otići na nebo.

P: U Mt 12,31-32, znači li bogohuljenje protiv Duha Svetoga preziranje svjetla poricanjem Božjih manifestacija (poput Bahá'u'lláha), kako to uče bahaisti u djelu *Some Answered Questions* na str. 127-128?

O: Ne, to je kruženje argumentom jer se pretpostavlja da tvrdnja kako je Baha'u'llah svjetlo dokazuje da je Baha'u'llah bio svjetlo. Međutim, čak i u slučaju Isusa, primijetite da je u Mateju 12,32 rekao da će onima koji govore protiv Isusa biti oprošteno, stoga govoriti protiv Božjeg proroka NIJE bogohuljenje protiv Svetog Duha.

P: U Mt 12,32, ne podupire li to neoprostanje u ovom životu za bogohuljenje protiv Duha Svetoga na neki način vjerovanje u čistilište, kao što je rekao katolički pisac Ludwig Ott?

O: Ne, čak i Novi katolički enciklopedijski rječnik, sv. 11, str. 1034, kaže: "Nauka o čistilištu nije izričito navedena u Bibliji." Matej 12, 31–32 ni na koji način ne podupire čistilište iz tri razloga:

1) Katoličko učenje je da čistilište čisti vjernika od blažih grijeha, a ne od smrtnih (ozbiljnijih ili kobnih), a bogohuljenje protiv Duha Svetoga smatra se smrtnim grijehom.

2) Isus ne govori o vjernicima, nego o pismopiscima i farizejima koji su Ga odbacili.

3) Ovaj stih ne govori ništa o trajanju, težini, vrsti ili mjestu kazne ili pročišćenja; uopće ne govori o kazni ili pročišćenju. Naprotiv, govori o tome da Bog ne oprašta.

P: U Mt 12,34 što Isus kaže o nekim ljudima?

O: On ne kaže samo da su oni porodica zmija ili da govore zle stvari. Naprotiv, Isus opisuje uvjetnu rečenicu. S obzirom na to da su oni porodica zmija i zli, onda iz njih može izaći samo zlo. To vrijedi za neke ljude i danas. Za neke, s obzirom na to gdje im je srce, nisu sposobni reći ništa dobro o nečemu, samo loše. Ono što je nevjerojatno jest da su, poput farizeja, sami obično slijepi za to da imaju zlo srce. Nije zato što nisu dovoljno pametni da to shvate, nego zato što nikada nisu pomislili dovesti u pitanje stanje svoga srca.

Zapravo nije da Farizeji nisu razumjeli. Dapače, nisu htjeli razumjeti. Isus im je stajao na putu i činio da njihov "veliki" program izgleda loše.

Naravno, kao vjernici, trebali bismo se pobrinuti da i mi nismo takvi. Ponekad, ako osoba psuje, može se izgovoriti: "oprosti, samo mi je izmaklo." Pa, zašto je to uopće bilo unutra u prvom redu! Moramo se pobrinuti da i mi nemamo "neispitane" dijelove srca koji su zli. 2. Korinćanima 13,5 kaže da se trebamo ispitati. Ali potražimo pomoć! U Psalmu 139,23-24 psalmist je zamolio Boga da pretraži njegovo srce i otkrije mu sve što je zlo u njegovom srcu.

Nažalost, neki se ljudi nisu promijenili, čak ni u Isusovoj izravnoj prisutnosti. Neki se neće promijeniti bez obzira na to što im kažemo; ali možemo prijeći na ljude koji će slušati.

P: U Mt 12,38-39 i Mt 16,1-4, kada su farizeji zatražili znak, je li Isus rekao da će imati samo znak Jonin, ili nije bilo nikakvog znaka, kao što kaže Mk 8,11-13?

O: Četiri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Oni su upravo vidjeli znak; oni su zapravo tražili "još jedan znak". Ali čemu bi poslužio još jedan znak, budući da su vidjeli Isusa kako izgonio demona i proglasili da je to znak iz pakla. Čemu bi poslužio bilo koji znak ako bi oni samo rekli da je od Sotone? Sjetite se, u Mateju 12,14, oni su već počeli smišljati kako uništiti Isusa.

2. Matej 12,38-39 bio je prvi zahtjev za znamenjem, a Matej 16,1-4 i Marko 8,11-13 bio je drugi zahtjev za znamenjem.

3. U svim slučajevima Isus je ili rekao da neće vidjeti nikakav znak s neba, ili da će vidjeti samo znak koji su vidjeli Jonini slušatelji.

4. Jonini slušatelji nikada nisu vidjeli nikakav čudesan znak, samo proroka Jonu. Jonja nikada nije izveo nijedan čudo koje je zabilježeno u Bibliji.

P: Jesu li stihovi o znaku Joninom u Mt 12,38-39; Lk 11,30 neautentični i vjerojatno dodani u sedmom stoljeću n.e., kako tvrde Stendahl, Peake i G. Schmitt u radu "Das Zeichen Jona", ZNW [1978] [str. 120-123]?

O: Ne. Odlomak iz Diatessarona 16:1-4, str. 68, citira ove stihove, a napisan je oko 172. godine. Na ove stihove pozivaju se Justin Mučenik (138. – 165. g.), Irenej (182. – 188. g.) i Ciprijan iz Kartage (oko 246. – 258. g.). Biblijski rukopisi Vaticanus (325.–350. g.) i Sinaiticus (340.–350. g.) to citiraju.

P: U Mt 12,39-40, kako generacija može biti zla i bludna?

O: Isus ne kaže da se radi samo o nekim farizejima i učitelje Zakona, nego o čitavoj kulturi židovskog naroda u tom određenom vremenskom razdoblju. Ljudi imaju običaj slijediti svoju kulturu, a njihova kultura u to vrijeme nije imala mjesta za Mesiju.

P: U Mt 12,45 što Isus uči o ljudima i demonima?

O: Isus uči dvije stvari.

Konkretno, kada se demon natjera da napusti osobu, ako ta osoba održi duhovni vakuum, demon se može vratiti s još gorim demonima.

Općenito, ljudi ne ostaju dugo u duhovnom vakuumu. Ako nisu ispunjeni Bogom, demoni će doći i ispuniti ih, njihovu kulturu i njihovo društvo.

P: Zašto je Isus u Mt 13,1 sjedio u lađi i govorio narodu?

O: Isus je vjerojatno govorio s broda jer bi se na miran dan zvuk Njegova glasa dobro nosio preko vode. Ovo je jedan od pet glavnih govora u Mateju upućenih mnoštvu, i to bi pomoglo da ga mnoštvo bolje čuje. Nema naznaka nikakvog skrivenog značenja, apokaliptičnog ili drugog.

P: U Mt 13,1-23, što je drugačije, sjeme ili zemlja, i kako se to odnosi na nas danas?

O: Sjemenka (poruka evanđelja) bila je ista. Ali ono što se razlikovalo bila je sposobnost zemlje da prvenstveno primi sjeme, a zatim da ono i proklija. Neki ljudi ne mogu primiti poruku evanđelja. Drugi je mogu primiti, ali u njima ono neće imati trajan rast. No evanđelje nije nešto što bismo trebali selektivno sijati samo na ono što smatramo dobrim tlo. Trebamo je sijati svugdje, a zemlja će je prihvatiti ako može. Ali ne bismo se trebali zavaravati misleći da će se cijeli svijet obratiti Kristu samo zato što mi dijelimo evanđelje. Na kraju, ova bi parabola navela čitatelja na razmišljanje: "U Božjim očima, kakva sam ja zemlja?"

P: U Mt 13,1-58, što je neobično kod ovih prispodoba?

A: David Wenham bio je prvi suvremeni znanstvenik koji je prepoznao da je Matej 13,3-52 kiazam. Međutim, to nije savršen kiazam.

13:1-2 Isus dođe

-13:3-9 Prispodoba o sijaču, upućena mnoštvu

-- 13:10-12 Učenici pitaju i Isus odgovara

--- 13:10-17 Svrha prispodoba (za vanjske)

----13:18-23 Tumačenje prispodobe o sijaču

-----13:24-33 Još tri prispodobe upućene mnoštvu "Kraljevstvo nebesko je kao…" (kukuruzna pogača, gorušičino zrno, kvasac)

odstupanje

--- 13:34-35 Svrha prispodoba (za učenike)

---- 13:36-43 Tumačenje prispodobe o pšenici i kukolju

kraj odstupanja

-----13:44-48 Još tri prispodobe upućene učenicima "Carstvo nebesko je kao…" (blago, biser, mreža)

---- 13:49-50 Objašnjenje

-- 13:51 Isus pita, a učenici odgovaraju

- 13:52 Prispodoba o novom i starom blagu

13:53 Isus je otišao

Unutar ove strukture, Matej 13,13-17 također je kiazam.

P: U Mt 13,6-7, koja je razlika između puta, drugog, kamenitog tla i trećeg, trnovitog tla?

A: Prvo tlo imalo je dovoljnu dubinu i nije imalo trnja koja bi blokirala sunčevu svjetlost. Ali jednostavno nije prihvatilo sjeme. Sjeme je proklijalo u preostala tri tla, ali nije imalo priliku proklijati u prvom tlu.

Sjemenke u drugom i trećem tlu niču i na početku izgledaju dobro. No, biljke ne mogu imati zdrave korijene u plitkom tlu. Kada je vrijeme suho, ne mogu pronaći vodu da bi preživjele u isušeno tlu na površini. Imale su dobar pristup suncu, ali jednostavno nije bilo dovoljno dubine tla da bi te biljke mogle nastaviti rasti.

Što se tiče trećeg tla, ono je bilo dobro, možda jednako dobro kao i plodno tlo. Međutim, bilo je toliko suvišnih stvari, poput trnja, da su biljke bile blokirane u dobivanju sunčeve svjetlosti. Čak je i drugo tlo rado prihvatilo, ali ne i preopterećeno treće tlo. Treće tlo imalo je dovoljnu dubinu, ali bilo je previše drugih stvari koje su im blokirale pristup suncu. Također, dok neke biljke s trnjem mogu biti očite, druge mogu biti suptilne. Trnje se možda ne vidi odmah.

Četvrto tlo nije ništa posebno niti "čarobno". Dapače, ono se zapravo ne razlikuje od najboljih značajki drugog i trećeg tla zajedno. Kao što je prvi istaknuo Ivan Zlatousti (umro 407. g.), ne postoji jedan put do propasti, već više puta do propasti.

Razlika u rezultatima ne proizlazi iz sjemena, nego iz tla. Koliko Bog smatra plodnim vaše srce?

Uzgred, staza ovdje je pješčana staza, poput one između polja, a ne autocesta.

P: Odgovor se nalazi u Mateju 13,10-13. Isus je imao mnogo učenika (uključujući i 70-oricu), a ne samo dvanaestoricu. Gomile su u to vrijeme dobile samo uvid u Isusovo učenje,

O: Odgovor se nalazi u Mateju 13,14-15. Isus je imao mnogo učenika (uključujući i 70), a ne samo dvanaestoricu. Mnoštvo je u to vrijeme dobilo uvid u Isusovo učenje na način da bi se možda potaknulo njihovo zanimanje za saznati više. Isus je ovdje bio ekskluzivan; objašnjenje je dao samo svojim učenicima. Naravno, ljudi iz mnoštva također su mogli odlučiti postati Isusovi učenici. Također, time se ispunilo Izaija 6,9-10.

No, pogrešno je misliti da je svrha ovih prispodoba "da bi svatko lakše shvatio istinu". Isto tako, i danas bismo mogli reći neke stvari koje će razumjeti samo oni koji žele spoznati istinu.

P: U Mt 13,10-11, u kojoj mjeri naša prezentacija evanđelja treba imati tajanstvenost?

O: Misterij je bila nešto tajno, skriveno ili zavezano u Starom zavjetu što je kasnije otkriveno. Isus nije govorio o misterijima dok ga židovski narod nije odbacio.

Isus i Evanđelje su stvari koje ljudski rod nikada ne bi mogao shvatiti da nam ih Bog nije objavio. Ne bismo trebali uzimati zdravo za gotovo da nas je Bog mogao ostaviti u tami, ali On je odabrao prosvijetliti nas. Muka i Božja priča općenito su dramatične, i trebali bismo istaknuti tu dramu kada ih prepričavamo.

P: Što znači Mt 13,10-16?

O: Oni koji ne vole istinu nemaju pravo na svjetlo istine. Zapravo, "ptice" bi im mogle odnijeti svjetlo koje već imaju. U ovom je odlomku nekoliko važnih točaka.

13:10 Nakon što je Isus izrekao prispodobu o sijaču (zapravo prispodobu o tlima) u Mateju 13:1-9, učenici su pristupili i upitali zašto govori u prispodobama. Pitanje nije bilo ograničeno na prispodobu o sijaču, već zašto Isus općenito govori u prispodobama.

13:11 Većina ljudi ne bi imala niti zadržala znanje o kraljevstvu nebeskom.

13:12 Oni koji imaju znanje rasći će u znanju. Onima koji nemaju znanje, čak će i ono malo znanja što imaju biti oduzeto.

13:13 Zašto je Isus govorio narodu u prispodobama, a nije sve objašnjavao kao što je to činio svojim učenicima? Odgovor ćemo pronaći u 2. Petrovoj 2,21 i Poslanici Rimljanima 4,15; 5,13. Ako netko odluči ne slijediti istinu o Bogu koju posjeduje, tada je što manje zna, to će mu biti bolje na posljednjem sudu.

13:14 pokazuje da su ljudi zapravo čuli svu istinu, ali je nisu razumjeli. To NE znači da morate biti iznimno inteligentni da biste bili kršćanin; to bi bilo protivno 1. Korinćanima 1:26-28. Naprotiv, njihov problem s razumijevanjem, čak i među inteligentnim i visokoobrazovanim farizejima, jest taj što nemaju mjesta za Isusovu riječ (Ivan 8,37), a poruka križa je jednostavno ludost onima koji su mudri mudrošću ovoga svijeta (1. Korinćanima 1,18-25). Vidio sam pametne ljude kako smišljaju domišljate, genijalne izgovore zašto ne žele vjerovati onome što je jasno napisano u Bibliji.

13:15 Ovo pokazuje otvrdnjavanje naroda. Kršćani su raspravljali o tome je li Bog odgovoran za to što je Faraonovo srce bilo tvrdo prema Mojsiju i Izraelcima ili je Faraon sam bio odgovoran. Biblija kaže da je Faraon otvrdnuo vlastito srce na osam mjesta, a da ga je Bog otvrdnuo na osam mjesta. Jedan od Božjih sudova nad ljudima koji otvrdnjavaju svoja srca jest taj da im se srca još više otvrdnu.

Konačno, isto Božje djelovanje može imati suprotne učinke na dvije različite osobe. Jedan crkveni pisac to je objasnio ovako: "vosak se topi, a blato se suši istom toplinom; tako isto djelovanje, koje je izvršeno posredstvom Mojsija, s jedne strane pokazalo je tvrdoću Faraona, posljedak njegove zlobe, a s druge strane pokornost pomiješane egipatske mnoštine koja je otišla s Hebrejima." Rufinus (374. – 406. g.) prevodi Origenovo djelo De principiis (225. – 254. g.), knjiga III., poglavlje 1.11, str. 311.

13:16 Usput, iako je Isus imao 12 posebno imenovanih učenika, Isus nije imao samo 12 učenika; imao je i širu skupinu od 70, kao i druge učenike. Učenici Isusovi bili su blagoslovljeni i privilegijom poznavanja tih istina, i činjenicom da nisu zaslužili niti stekli pravo naučiti te istine. Bog je mogao odlučiti sakriti sve od nas; ali Bog je želio otkriti nam te stvari.

13:17 ide dalje i kaže da su čak i pobožni proroci u vrijeme Starog zavjeta željeli naučiti te stvari, ali ih Bog još nije poučio; Bog je čekao da ih objavi sve dok Isus nije došao.

Ponekad ljudi pogrešno misle da Bog duguje nama da se potrudi koliko god može kako bi svima podučio istinu. Zapravo, ako netko odbaci istinu o Bogu koju već posjeduje, Bog nije pod nikakvom obvezom da pokuša usaditi još istine u njih. Dapače, što manje istine znaju, to je za njih bolje (2. Petrova 2,21). Ali za one koji žele slijediti istinu, Bog uživa u tome da nam otkriva sve više i više.

Kako točno ljudi ne čuju i izgube istinu? Isus to objašnjava u Evanđelju po Mateju 13,18-23.

P: U Mt 13,12 je li Bog bio nepravedan što je uzeo od onih koji nisu imali i dao onima koji su imali?

O: Bog nije bio nepravedan, ali treba promatrati međusobnu povezanost između posljedice i naknadne svrhe. Postoje tri kontrasta koja treba uzeti u obzir: pravda naspram jednakosti, plaća naspram darova i zadovoljavanje potreba naspram davanja nagrada.

Pravednost naspram jednakosti: Bog je pravedan prema svima, ali Bog nije obvezan tretirati sve jednako, što ilustrira Poslanica Rimljanima 9,6-18.

Plaće naspram darova: U prispodobi o minama (Luka 19,11-27), da kralj nije isplatio dobra koja je nekome dugovao, to bi bilo nepravedno. Ali kada ulažete novac svog poslodavca, poslodavac vam ne duguje sav taj novac; poslodavac vam duguje samo vašu plaću i ono što je dogovorio dati. Kralj u prispodobi nije dugovao nijednom od svojih slugu nijedan grad. Kada je onome s najviše dao još gradova, to je bio besplatan, milostiv dar, a kralj (i Bog) može činiti što god želi.

Zadovoljavanje potreba naspram davanja nagrada: Kralj se pobrinuo za sve svoje sluge prije nego što je itko od njih dobio gradove na upravljanje. Gradovi su bili nagrade, odnosno bonusi. Bog će obilno zadovoljiti sve potrebe u nebu za sve ondje (1. Korinćanima 2:9), ali osim toga Bog će u nebu dati nagrade nekima, a ne drugima. O tome možete pročitati u 1. Korinćanima 3:8-15.

P: U Mt 13,15, nije li to prilično tvrdo od Boga, što ne omekša njihova srca i ne otvori im oči?

O: Nimalo. Bog kaže da bi, da se oni obrate Bogu, Gospodin ih zasigurno iscijelio. Međutim, oni snose odgovornost za to što im je srce otupjelo, što dovodi do toga da se neće obratiti Bogu.

Bog otvara oči slijepima, ali obično ne otvara oči onima koji čvrsto zatvaraju oči. Bog omekšava srca ljudi, ali nije obvezan omekšati srce bilo koga tko je već odlučio otvrdnuti.

P: U Mt 13,24, kako je kraljevstvo nebesko poput ove situacije, budući da je Nebo savršeno?

O: Kraljevstvo nebesko nije poput čovjeka, već poput situacije. Odgovor na ovo pitanje dio je Isusove glavne misli. Kraljevstvo nebesko nije samo nešto savršeno kamo idemo nakon smrti. Kraljevstvo nebesko je nešto što je također i u srcima nas vjernika upravo sada. U kraljevstvu nebeskom na ovom svijetu, pšenica i kukolj rastu jedni pored drugih.

P: Znači li Mt 13,28-30 da heretike trebamo pustiti da ostanu u crkvi?

O: Nimalo. U Mateju 13,38 "njiva" nije crkva, već svijet. Postojat će heretičke crkve, ali trebali bismo izopćiti one koji imaju heretičko učenje ili zle prakse, osim ako i dok se ne pokaju. Tvrdnja da bismo u svojim crkvama trebali dopustiti ljudima s heretičkim naukom ili bezbožnim, pokajnički nepokornim djelima protivi se Božjem nauku iz 1. Timoteju 1,3-4; 6,3-5; 2. Timoteju 2,16-17; 3,1-5; 2. Ivanova 10 te praksi iz 1. Korinćanima 5,11-13 i Otkrivenju 2,20. Nažalost, Augustin iz Hipona, u djelu "Do Donatista", bio je jedan od prvih koji su pomiješali crkvu i svijet. One koji griješe (u praksi ili u učenju) treba ukoriti pred svima, prema 1. Timoteju 5,20.

Ukratko, ako nešto u prispodobi pogrešno protumačite na jedan način (crkva), a Isus je izričito rekao nešto drugo (svijet), možete se doista izgubiti u korovini!

P: U Mt 13,30, na koje točno korovlje Isus misli?

O: To su bile dobro poznate Isusovim slušateljima. Postoje četiri vrste korova, a "korov" ovdje gotovo sigurno označava korov zvan psevdožito (lolium temulentum), koji u mladosti izgleda poput pšenice, a ponekad se korijeni mogu ispreplesti, tako da zaista ne možete iščupati jednu biljku, a da ne iščupate i drugu. Zanimljivo je da ni zoboljak ni pšenica više ne mogu dobro rasti samoniklim širenjem, već im je potreban poljoprivrednik da posije sjeme. Rabini su znali da je to pokvarena pšenica, a na nekim se mjestima naziva "lažnom pšenicom", a oko 2000. godine 10 % etijopijske žetve pšenice zapravo je bilo zoboljak. Međutim, suvremene sortirne strojeve odlično razdvajaju pšenična zrna od zoboljka. Zlatica je često zaražena gljivicom zbog koje se ljudi, kada jedu sjemenke zaraćenih biljaka, drogiraju. Za više informacija pogledajte https://www.atlasobscura.com/articles/wheats-evil-twin-has-been-intoxicating-humans-for-centuries.

P: U Mt 13,30, koja je važnost korova pokupljenog prije pšenice?

O: U poljoprivredi ima smisla očistiti polje od korova prije žetve. Sud iz korova čisti nepravednike iz Nebesa. Ne znači da smo izbačeni iz svemira u koji korov prirodno pripada. Naprotiv, korov se uklanja iz Božjeg svemira, u koji djeca Božja nadnaravno pripadaju. Kad su učenici s mnoštvom slušali prispodobu o pšenici i korovu, pitam se što je Juda Iškariotski mislio?

P: U Mt 13,32 i Mk 4,30-34, kako gorušičino sjeme može biti najmanje od svih sjemenki?

O: Prije svega, u Palestini su postojale dvije vrste gorušičinih sjemenki: crna gorušica koju su ljudi sadili i divlja gorušica. Isus je mislio na crnu gorušicu jer govori samo o sjemenu koje se sije, a u Palestini nisu sadili nijedno sjeme manje od gorušičinog. Također, u židovskom rabinskom djelu M Niddah 5:2 (vidi SBK 1:669) gorušičino sjeme bilo je izrečito simbol sićušnosti.

Sjemenka gorušice neznatna je veličine i najmanja je od svih sjemenki usjeva na području Palestine. Jedan grm crne gorušice može proizvesti 1200 sjemenki. Isus je komunicirao s narodom spominjući sjemenke usjeva s njihovog područja.

Međutim, za one koji vole detalje, grčka riječ za "najmanji" u Mateju 13,32 i Marku 4,30-34 je microteron, što može značiti mali po veličini ili, figurativno, dostojanstva. Riječ za sjeme u oba odlomka, spermaton, može značiti ono što se sije. Bez obzira na to je li Isus govorio aramejski ili grčki, On se i dalje pozivao na sjeme koje se sije.

P: U Mt 13,32 i Mk 4,30-34, kako gorušičin grm može podnijeti ptičje gnijezdo?

Iako ptičica može napraviti gnijezdo u malom grmu ako mora, to nije odgovor. Sjemenka gorušice može narasti u stablo visoko i do tri metra, što je zasigurno dovoljno veliko da ptičica napravi gnijezdo. Drugim riječima, trenutna veličina ne odražava buduću veličinu. Isus ne naglašava toliko buduću veličinu kraljevstva koliko njegove sićušne početke na zemlji.

P: U Mt 13,33, koja je ovdje važnost kvasca?

O: Isus je rekao da je kvasac u ovoj prispodobi dobar jer predstavlja kraljevstvo nebesko, dok je u drugim prispodobama kvasac loš. Važno interpretativno načelo koje ovdje treba naučiti jest da ne možete nužno uzeti značenje simbola u jednoj prispodobi i primijeniti to isto značenje na taj simbol u svim ostalim prispodobama.

Neki pogrešno vide kvasac i ptice kao loše, što mijenja cjelokupno značenje prispodobe, jer je kvasac kao simbol na svim ostalim mjestima u Bibliji loš ili svjetovni. Međutim, neki ptice i kvasac smatraju zlim, a drugi dobrom obiljem.

Kvasac je dobar u ovoj prispodobi. U ovom poglavlju nema naznaka da je loš i ono je paralelno s drugim prispodobama u ovom poglavlju.

Treće je stajalište da su prispodobe o gorušici i kvascu vrlo općenite, a ptice i kvasac neutralni.

Sažetak: kraljevstvo nebesko je dobro, a ne loše. Matej 13,33 kaže da kvasac predstavlja kraljevstvo nebesko, stoga je kvasac u ovoj prispodobi dobar. Iako zaključak nije tako očit kod ptica, pohvalno je što gorušičin grm može pružiti gnijezdo.

P: U Mt 13,33, u ovoj prispodobi, zašto je žena u prispodobi skrila kvasac u tri mjere brašna?

Tri hlepke pšeničnog brašna čine potpuni obrok za obitelj. Tri mjere (ili satas na grčkom) jednake su starozavjetnoj efah i to je mnogo tijesta, oko 56 funti ili 23 litre. To je količina koju je Sara pripremila za tri posjetitelja u Postanku 18,6 i koju je Gideon dao anđelu u Sudcima 6,19. Potrebna je samo vrlo mala količina kvasca da promijeni prirodu cijelog brašna. Poanta je u tome da su Židovi sami znali da i najmanja količina kvasca može uzrokovati dizanje čak i velike količine tijesta.

P: U Mt 13,34 kako je Isus govorio samo u prispodobama, budući da na drugim mjestima, kao što je Govor na gori, Isus nije koristio nikakve prispodobe?

O: Matej 13,34 odnosi se na vrijeme kada je Isus govorio mnoštvima. Kada se obraćao svojim učenicima, Isus je sve objašnjavao. Iako je i mnoštvo slušalo, Propovijed na gori bila je upućena učenicima. Nadalje, Matej 13,34 odnosi se na Isusovo učenje u to vrijeme, a ne nužno na razdoblje prije ili poslije tog razdoblja Njegove službe.

P: U Mt 13,38, je li svatko dijete Kraljevstva?

O: Ne. Kao što ovaj stih pokazuje, prije dolaska k Kristu nismo djeca Kraljevstva. Poslanica Efežanima 2,3 kaže da smo mi (uključujući i Pavla) bili djeca gnjeva prije dolaska k Kristu.

P: U Mt 13,44, zašto u prispodobi čovjek na polju ne bi jednostavno potajno iskopao i uzeo blago?

O: Prema židovskom zakonu, ako bi netko iskopao blago na polju, blago je pripadalo vlasniku polja, prema Derrettu (Law, str. 1-16). Naravno, da su blago zakopali sami vlasnici i da su znali za njega, ne bi prodali polje po niskoj cijeni. Ali ako blago nije bilo njihovo, što pokazuje činjenica da nisu znali za njega, radnik je mogao kupiti polje i dobiti blago.

P: U Mt 13,44 tko je čovjek i što je blago?

O: Prvo što nije odgovor, a zatim odgovor:

Nije odgovor: Isus i Židovi. Neki dispensacijski spisi kažu da je Isus čovjek, a blago je ostatak Židova u posljednjim vremenima. Međutim, Isus nije dao sve što je imao (božanstvenost itd.), umro na križu samo za ostatak Židova. Drugo, nitko tko je čuo prispodobu ne bi je tako razumio, pa ako bi to bilo pravo značenje, ništa od pravog značenja nije preneseno.

Odgovor: svaka pojedina osoba i spasenje u Kraljevstvu nebeskom. Osoba bi trebala biti spremna odreći se svega što ima kako bi stekla tako dragocjen blag kao što ga Isus nudi. Sve se ove prispodobe odnose na kraljevstvo nebesko prema Mateju 13,52. Kupnja polja je odluka koju čovjek mora donijeti, inače za njega nema blaga.

P: U Mt 13,45-46, što znači prispodoba o dragulju?

O: Prvo što nije odgovor, a zatim odgovor.

Nije odgovor: Isus je trgovac, a biser je Crkva. Međutim, opet, je li Isus "prodao" sve, uključujući i svoje božanstvo, za biser, i kome ga je prodao?

Odgovor: Svaki pojedinac koji traži Boga je trgovac, a biser je spasenje. Kršćanski teolozi općenito se slažu da su radnik i trgovac u obje prispodobe ista osoba, kao i blago i biser.

Obje parabole imaju istu poantu. Isus je u Mateju 13,52 rekao da se obje ove parabole odnose na kraljevstvo nebesko. Međutim, dok je čovjek prepoznao blago, ova parabola zapravo naglašava da trgovac mora prepoznati vrijednost ovog bisera u odnosu na druge bisere i ne smije težiti drugim biserima kako bi težio samo ovom jednom.

P: U Mt 13,47, što znači prispodoba o vučnoj mreži?

O: To bi bila vrlo velika mreža koja se ili vuče između dva broda ili je pričvršćena za obalu i jedan brod. Vrlo je slična prispodobi o pšenici i kukoljima. Sve ribe su dio svijeta, ali na kraju vijeka bit će razdvajanje između dobre i loše ribe. Jeste li vi dobra riba?

P: U Mt 13,51, jesu li učenici bili u pravu kad su rekli "da", da su razumjeli ove prispodobe?

O: Da i ne. Da, učenici su razumjeli osnovne prispodobe i simboliku iza njih. Međutim, nisu imali pojma o svim posljedicama u povijesti prispodobe o pšenici i kukolju te gorušičinu zrnu. Ali bili su u pravu što su rekli da, jer su ispravno razumjeli ono što je Isus želio da oni u to vrijeme razumiju.

P: U Mt 13,51, postoje li trenuci kada ste sigurni i u pravu da imate osnovno razumijevanje nečega što vam Bog uči, a kasnije otkrijete da niste imali pojma što to sve uključuje?

O: Jedan jednostavan primjer moglo bi biti braku. Možda mislite da znate koga ćete se oženiti i znate da se želite oženiti tom osobom. Međutim, kako godine prolaze, otkrili ste da ste znali vrlo, vrlo malo o toj osobi u usporedbi s onim što znate sada. Nadajmo se da su vaša iznenađenja uglavnom bila ugodna.

Slično tome, ako vas Bog poziva da za Njega obavljate službu, možda imate osnovno razumijevanje onoga što On želi i želite to činiti. No, kako obavljate tu službu, otkrivate da niste imali gotovo nikakvu predstavu o tome što ta služba podrazumijeva, pa čak ni o tome kako će vas promijeniti.

P: U Mt 13,52, zašto je Isus spomenuo da pisar ima nove riznice, kao i stare?

O: Ovo je bio milostiv način da se kaže kako bi oni i dalje trebali cijeniti prethodnu istinu koju su naučili, kao i nove stvari koje je Isus rekao. "Pisari" ovdje nisu posebna klasa kršćana. Naprotiv, pisar ovdje je pozitivan naziv za svakog vjernika koji je ozbiljan učenik Svetog pisma.

P: U Mt 13,52, kako je naše srce poput skladišta blaga?

O: Spremište ovdje (thesauros na grčkom) mjesto je za pohranu uspomena, odluka, emocija i vrijednosti za koje smatramo da su važne, bez obzira na to smatra li ih Bog dobrima ili važnima.

Govori se o cijelom skladištu blaga, a ne samo o kutiji ili sanduku za pohranu jedne stvari u mraku. Skladište može sadržavati mnogo blaga i ono se može vidjeti, a ne samo skrivati u kutiji.

Dva zadatka koja kršćanin treba obaviti su: a) prepoznati i odbaciti stvari u našem skladištu koje Bog ne želi ondje, i b) napuniti naše skladište dobrim stvarima koje nam Bog uči..

P: U Mt 13,53-58, nije li Isus bio prorok, jer "Prorokovanje može postojati u Izraelu samo kada je zemlja naseljena većinom svjetskih Židova. Tijekom vremena Esre (oko 300. g. pr. Kr.), kada je većina Židova odbila preseliti se iz Vavilona u Izrael, prorokovanje je prestalo smrću posljednjih proroka -- Aggeja, Zaharije i Malachije." (Ovaj je prigovor iznio jedan Židov)

Odgovor: To je pogrešno iz tri razloga:

1) U Bibliji ne postoji stih koji to kaže; ovo pravilo je izmišljeno.

2) Daniel i Ezekiel bili su proroci tijekom izgnanstva. Većina svjetskih Židova tada nije živjela u Palestini. Zapravo, Daniel i Ezekiel bili su proroci koji su živjeli izvan Izraela, iako je Daniel kao mladić živio u Judeji.

3) Ne bismo trebali pokušavati govoriti Svemogućem Bogu što On može, a što ne može učiniti!

Zanemarimo li činjenicu da je mnogo Židova živjelo u Palestini za vrijeme Krista (bilo ih je većina ili ne, ne znam), to nije važno, jer Svemogući Bog može poslati proroka kad god to poželi.

Biblija (i Stari i Novi zavjet) navodi niz stvari koje Bog ne čini (promijeniti mišljenje u Brojevima 23,19; 1. Samuelovoj 15,29 itd.), ali postoje samo četiri stvari u cijeloj Bibliji za koje se kaže da ih Bog NE MOŽE učiniti. (Međutim, morate pogledati u Novi zavjet da biste pročitali ove stavke.) Ta četiri stvari su: Bog ne može biti stavljen na kušnju zlim (Jakov 1,13), Bog ne može lagati (Hebrejima 6,18), Bog se ne može zakleti nikim većim od sebe (Hebrejima 6,13) i Bog se ne može odreći/oporicati samoga sebe (2. Timoteju 2,13). Osim toga, neću govoriti o onome što Bog ne može učiniti, već ću samo proučavati Bibliju kako bih ponizno naučio što je Bog odabrao učiniti, a što nije.

P: U Mt 13,54-58 Isusovo je učenje bilo polarizirajuće; pa kada bi onda naše učenje trebalo biti polarizirajuće?

O: Činilo se da Isusovo učenje dijeli ljude na dva tabora: one koji su Ga slijedili i one koji su Mu se žestoko protivili. Ne vidimo nikoga tko sluša Isusovu poruku i kaže: "nije loše, tek tako-tako". Ne bismo trebali samo dijeliti evanđelje i poučavati Božju istinu na isti način na koji bi se mogla poučavati matematika ili stari vijek. Također bismo trebali poučavati o važnosti evanđelja za njihovu vječnu sudbinu i o hitnosti evanđelja da se ne odgađa vjerovanje. Ako ustanovimo da smo manje popularni kod nekih kada to činimo, onda to samo znači da radimo svoj posao.

P: U Mt 13,55 kako je Isus mogao imati braću i sestre, budući da je Marija (prema katoličkoj crkvi) uvijek bila djevica?

O: Matej 1,25 na to odgovara sažeto: "Ali on [Josip] nije bio u zajednici s njom [Marijom] dok nije rodila Sina. I dade mu ime Isus." Dakle, Marija je bila djevica kada se Isus rodio, ali su Marija i Josip kasnije imali i drugu djecu.

Katolici obično odgovaraju da se u mnogim mediteranskim kulturama rođaci također mogu nazivati braćom i sestrama.

Međutim, u Bibliji nema nijednog mjesta koje uči da je Marija uvijek bila djevica. Suprotno tome, postoje i druga mjesta gdje se spominju Isusovi braća ili sestre: Ivan 7,5; Galaćanima 1,19; Marko 3,31; Ivan 2,12; i Djela apostolska 1,14. Bilo bi čudno da, kad bi bili samo rođaci, riječ "rođaci" nije upotrijebljena barem na jednom od tih šest mjesta.

Kao povijesnu napomenu, jedina dva mjesta prije Niceje gdje je Marija nazvana vječno djevicom su:

Hipolet, biskup Portusa (225.–235./6. g.), nazvao je Mariju vječno djevicom. Protiv Berona i Heiksa, fragment 8, str. 234

Petar Aleksandrijski (306,285-311. g.) "od Boga, i Vječna Djevica, i, uistinu, od Marije Majke Boga;" Fragment 5.7 str. 282

Marija je službeno proglašena "uvijek djevicom" na Drugom koncilu u Konstantinopolu (553. g.), gl. 2, str. 312. Iste je godine papa Vigilije to isto rekao u svom pismu, str. 322.

P: U Mt 13,55, što je točno radio stolar?

O: Stolari su gradili zgrade. Dakle, radili su s kamenom, kao i sa drvom. U to su vrijeme Rimljani gradili novi grad, prvenstveno za pogane, nazvan Seforis, sjeverno od Nazareta, pa je u to vrijeme za stolare bilo puno posla. Stoga, kada je Isus raspravljao o gradnji na čvrstim temeljima u Luki 6,49 i 14,29, mogao je imati praktično iskustvo s temeljima.

P: U Mt 13,55-57, zašto prorok nije bio cijenjen u svom zavičaju?

O: Sjetite se da su ga prošli put kad je Isus govorio u svom rodnom gradu htjeli baciti s litice. Isus ovdje nije davao zapovijed ili proročanstvo, već je radije iznosio zapažanje. Proroci nisu bili cijenjeni među ljudima među kojima su odrasli. Za nekoga tko je odrastao na istom mjestu i imao mnoga ista iskustva, može biti teško povjerovati da Bog može upotrijebiti obične ljude na neobičan način. Nažalost, u izreci "stalna blizina rađa prezirom" ima istine. Grčki pisac Pindar imao je sličnu poslovicu o slavi koja blijedi uz obiteljsku peć. (Pindareve ode, Oda 12:3)

Povezana je i činjenica da su se čini da su više brinuli za slavu i popularnost svoga sumještanina nego da su slušali što Isus zapravo ima za reći. Karakteristika ljudske prirode jest da je ljudima općenito, pa i nama, previše lako usredotočiti se na sporedne ili trivijalne stvari te propustiti važnu glavnu poantu.

P: U Mt 13,58, kako je nevjera naroda ograničila Isusova moćna djela?

O: Ovaj stih ne kaže da je Svemogući Bog bio nesposoban učiniti čudo ovdje. Naprotiv, Isus je odlučio ne činiti čuda ovdje zbog njihove nevjere. Nije da Isus nije mogao činiti čuda; na kraju krajeva, Isus je hodao po vodi, uskrsnuo je Lazara, uskrsnuo je iz mrtvih itd., a da nitko nije vjerovao da će Isus učiniti te stvari. Naprotiv, zašto bi Isus blagoslovio ljude kada oni nisu željeli biti blagoslovljeni od njega?

P: U Mt 14, zašto je smrt Ivana Krstitelja smještena ondje gdje jest u Mateju?

O: Iako se to ne navodi, a Matej je mogao smjestiti ovaj osvrt unatrag bilo gdje, možda je razlog što ga je smjestio ovdje taj da naznači zašto se Isus u to vrijeme želio povući od javnosti. Isus je znao da će doći da Ga ubiju i želio je pričekati dok ne dovrši ostala djela prije nego što bude razapet. Također, od ovog trenutka nadalje, Matej i Marko imaju isti redoslijed događaja koji se nalaze u oba evanđelja.

P: U Mt 14,3-4, zašto je točno Ivan Krstitelj osudio Heroda Antipu?

O: Prvo genealoški kontekst, a zatim odgovor.

Pozadina:

Herod Antipa (= Herod Tetrarh): sin Heroda Velikog i Malte, jedne od njegovih deset žena. Herod Antipa je vladao Galilejom i Perejom pod Rimom od 4. pr. Kr. do 39. g. n.e. Želio je da ga se naziva kraljem, što mu je stvorilo probleme s carem Kaligulom.

Aretas IV Nabatejac: Herod Antipa bio je oženjen kćeri Areta IV, kralja Nabatejaca u današnjem Jordanu, Phasaelis. Razvod od nje i brak s Herodijom bili su politička mina, ali barem je živio s Herodijom. Kasnije su se vodile borbe između Heroda Antipe i kralja Areta, pri čemu je Aretas bio pobjednik sve dok Rimljani nisu intervenirali.

Filip: sin Heroda Velikog i Mariamne II.

(Filip je živio u Rimu i ne smije se miješati s drugim sinom Heroda Velikog, po imenu Filip tetrarh Itureje i Trahonitide, u Luki 3,1)

Aristobul: sin Heroda Velikog i Mariamne I.

Herodija: kći Aristobula i njegove supruge Berenice. Razvela se od svog prvog muža kako bi bila s Herodom Antipom.

Odgovor: Herod Antipa bio je polubrat Herodijade, ali to je bilo u redu prema Levitskom zakonu 18:1-17 i 20:12,14. Razvod od supruge bio je prihvatljiv u vrijeme Starog zavjeta. Problem je bio u tome što Levitski zakonik 18,16 izričito zabranjuje ženidbu s ženom brata, a Herodija je bila žena Filipa, brata Heroda Antipe, a Filip je još bio živ.

Kako navodi The Expositor's Bible Commentary, svezak 8, str. 670, "Herodija je znala da je 'jedino mjesto na kojem je njezin bračni list mogao biti sigurno napisan bilo leđa smrtne presude Ivana'" (iz djela T. W. Mansona, The Servant Messiah, str. 40).

Kasnije, kada su Nabatejci 36. godine n.e. porazili Herodovu vojsku, Josif je u Djelu "Antikviteti židovskih", knjiga 18, poglavlje 119.2, napisao da su Židovi smatrali da je to bila Božja kazna za Heroda Antipu.

P: U Mt 14,6-12, zašto se ovaj jezivi događaj nalazi u Bibliji?

O: Ponekad ljudi mogu imati umjetno ružičast pogled na život na zemlji. Život je ponekad jeziv kada zli ljudi imaju kontrolu. Ovdje možemo naučiti da čak i vjernici poput Ivana Krstitelja mogu pretrpjeti nepravedne posljedice u ovom životu.

Drugo, usporedite hrabrost Ivana Krstitelja u osuđivanju vladara s Herodovom kukavičlucima jer nije želio ni osloboditi Ivana ni pogubiti ga. Herod se donekle čini poput kralja Ahaava, koji je bio i zao i slab.

Nakon ovog događaja vidite promjenu u Isusovoj službi ovdje. Isus se usredotočio na poučavanje učenika za vrijeme nakon svoje smrti, i nemamo zabilježeno ništa drugo što je Isus učinio kako bi uvjerio židovske vladare i narod da je On Mesija.

P: U Mt 14,6-12, zar ne bi pokvarilo svečano raspoloženje dovesti odsječenu glavu?

Odgovor: Neki su optužili Mateja i Marka da su neistiniti jer su ovo izvijestili. Međutim, to je tipično za jezive živote kraljeva. Na primjer, Ciceron se politički suprotstavio Marku Antuniju. Kada je glava Cicerona govornika donesena Fulviji, supruzi Marka Antunija, ona je pljunula na nju i probola joj je jezik iglom. Drugi je primjer kada je Aleksandar Jannaeus, kralj i veliki svećenik iz dinastije Hasmonejaca, priredio javnu gozbu sa svojim bludnicama te naredio da se 800 pobunjenika razapne, pri čemu su prvo javno ubijene njihove žene i djeca.

P: U Mt 14,15, budući da je to bila pustinja, zašto je u stihu 19 bilo trave?

O: To nije bila suha pustinja, već pusto mjesto. Također, Palestina ima dvije sezone: kišnu i sušnu, a ovo se vjerojatno dogodilo tijekom kišne sezone. Kišna sezona nije imala monsune poput onih u jugoistočnoj Aziji, ali je rijeka Jordan u to vrijeme bila prevelika za prelazak i bilo je mnogo zelenog travnjaka na mjestima koja bi nama tijekom sušne sezone izgledala kao pustinja.

Također, grčki izraz opsios, preveden kao večer, označava bilo koje vrijeme od sredine poslijepodneva do neposredno nakon zalaska sunca.

P: U Mt 14,24-32, kako bi kršćani trebali hrabro dočekati oluje?

O: Ovaj je odlomak poučan o tome kako hrabro dočekati oluje, a kako NE dočekati oluje.

1. Nemojte se preplašiti kada Bog čini neočekivano djelo (14,25-26).

2. Kad nam Isus kaže da budemo hrabri, trebamo se ohrabriti i hrabro djelovati (14:27-28).

3. Moramo poslušati Isusa, znajući da On nije samo veći od opasnosti oko nas, već i od naših strahova, sumnji i slabosti (14:29).

4. Gledaj u Isusa, a ne u vjetar i valove ili druge moguće opasnosti (14:30). Opasnosti nisu zamišljene, ali svejedno gledaj u Isusa.

5. Kad pogriješimo ili posumnjamo, trebamo vapiti Isusu da nas spasi (14:30-32).

6. Nakon što smo sigurni, ne zaboravimo slaviti Boga (14:33).

P: U Mt 14,25, kada je četvrta straža noći?

O: Dok su drevni Hebreji noć dijelili na samo tri straže, Rimljani su noć dijelili na četiri straže, a četvrta straža bila bi otprilike od 3 do 6 sati ujutro.

P: Zašto je Petrova vjera u Mt 14,29-31 bila tako jaka, a zatim tako slaba?

O: Petar je bio spreman poslušati na trenutak, i Petrova je vjera u tom trenutku bila dovoljno jaka da povjeruje, pogleda Isusa i izađe iz čamca. Ali kad je ta vjera trebala nastaviti u hodanju po vodi, tada je došlo do posrtaja.

P: U Mt 15,1-3, je li Isus bio protiv pranja ruku?

O: Ne. Iako Isus nije bio protiv higijene, bio je protiv uzdizanja pranja ruku u razinu vjerskog obreda. Danas su druge zdrave stvari, poput dobre prehrane, ljekovitog bilja i tjelovježbe, u redu, ali i one mogu postati idoli ako ljudi štuju svoje zdravlje umjesto Boga.

P: U Mt 15,3-6, odakle potječe ideja o qorbanu/korbanu (grčki korban)?

O: Samo to riječ i pojam posvećivanja nečega Bogu nalaze se u Levitskom zakonu 1:2-3, 2:1, 3:1 i Brojevima 7:12-17. Međutim, farizeji su nekome dopustili da se odrekne odgovornosti brige o svojim roditeljima tako što je pomoć koju bi im pružio posvetio Bogu.

Farizeji su ovdje imali pomiješane prioritete. Dopuštanje nekome da posveti stvari Bogu smatralo se važnijim od činjenja onoga što Bog želi, što uključuje brigu o svojim roditeljima. To se može dogoditi kada su ljudi više zabrinuti za poštivanje tradicije nego za poslušnost Bogu.

P: U Mt 15,7, što točno znači licemjer?

O: To izvorno nije bio loš izraz. Bio je to grčki izraz za glumca u predstavi. Svi su glumci nosili maske i glumili svoju ulogu u komediji, tragediji ili što god je scenarij u to vrijeme zahtijevao. Ovo je prvi put da je Isus farizeje i učitelje zakona nazvao licemjerima. Isus to koristi u lošem smislu, govoreći da ljudi stavljaju masku da bi se pokazali predanim Bogu, ali iznutra samo glume.

P: U Mt 15,8, zašto se ljudi usnama približuju Bogu, a srcem su daleko od Njega?

O: Ljudi se obraćaju religiji, a nominalno i Bogu, iz svakakvih razloga, i nisu svi ti razlozi najbolji. Neki dolaze radi pohvale drugih, neki zbog novca, a neki da bi pronašli muža ili ženu.

Neki žele karijeru u kojoj mogu pomagati drugima, i to im je glavni cilj, a ne zato što vole Boga. U tom slučaju postoji mnogo dobrih dobrotvornih organizacija, kao što su Crveni križ, Mirovni korpus, Goodwill ili UNICEF. Trebali bi se pridružiti njima, a ne predstavljati se lažno kao da vole Boga želeći raditi kroz kršćansku crkvu.

Uzgred, Biblija kaže da kršćani trebaju pomagati siromašnima, ugroženima, siročadi itd. To ne znači da bismo trebali davati novac samo kršćanskim organizacijama. Također je dobro podržavati i dobrotvorne organizacije u zajednici koje nisu povezane s religijom.

P: U Mt 15,9, kada su ljudske predaje dobre, a kada loše?

O: Tradicije prenose prijašnja uvjerenja i mišljenja na doktrine i zakone sljedećih generacija. Mogu biti dobre ili loše ako kamufliraju Riječ Božju. U odgovoru treba uzeti u obzir četiri točke.

Zla: Ako je prošla tradicija bila pogrešna ili loša, tada se pogreška i možda grijesi uče i oponašaju. Biblija govori o grijesnim tradicijama kao što je Kraljica neba u Jeremiji 44:17-19.

Prazne: Tradicija je češće jednostavno bezvrijedna (Kološanima 2,16-19). Ako se shvate ozbiljno, te tradicije mogu umanjiti pobožnost Bogu. Biblija govori o praznim i obmanjujućim tradicijama u Kološanima 2,8 i 1. Timoteju 1,4.

Corban: Čak i ako mišljenje ili praksa iz prošlosti nisu bili protivni Svetom pismu, ljudi imaju običaj izjednačavati ljudsku tradiciju sa Svetim pismom, pa ono što je nekada bilo ljudsko mišljenje sada u očima ljudi postaje "Bog kaže", a ljudska praksa, možda vrlo prikladna za određeno vrijeme i okolnosti, navodno postaje "Božji zakon" za sva vremena i okolnosti. Tradicija čak nadjačava Božju riječ za neke ljude, poput onih koji su prakticirali "Corban" u Marku 7,10-13.

Božji zakon: Trebali bismo slijediti ono što je Bog zapovjedio, kao što su krštenje vodom i Gospodnja večera. Međutim, ne bismo ga trebali slijediti zato što je to kršćanska tradicija, već zato što to Bog želi. Trebali bismo paziti da ne uzdižemo simbol iznad stvarnosti. Ne trebamo samo slijediti pravila (Marko 7,6-7), već služimo na novi način Duha, a ne na stari način pisane zapovijedi (Rimljanima 7,6; 2,29; Kološanima 2,14).

P: Zašto je Isus u Mt 15,10-20 i Mk 7,15-23 poništio prehrambene zapovijedi Starog Saveza?

O: Isus nije poništio prehrambene zapovijedi Starog Saveza, nego ih je nadmašio. Ovdje treba razmotriti četiri točke.

1. Iako su Isus i Njegovi učenici ponekad kršili ljudske tradicije farizeja, oni su sami živjeli u poslušnosti Starozavjetnom zakonu.

2. Čak i u Starom zavjetu Bog je mario za njihovu poslušnost, a njihova prehrana bila je samo jedan način, ali ne i jedini način, da pokažu svoju poslušnost.

3. Nakon što je Isusov uskrsnućem započeo novi period, učenici nisu odlučili jesti sve vrste mesa. Anđeo Božji siđe i naloži nevoljkom Petru da jede u Djela apostolskih 10,11-16. Tko je bio Petar da se prepiru s anđelom s neba?

4. Muslimani ne bi trebali imati problema s ovim odgovorom, budući da je i Muhamed navodno učinio istu stvar. Govorio je o ukinutim zakonima (iako je ukidanje malo drugačiji koncept od Novog saveza preko Isusa). Također, pokazao je da muslimani mogu jesti devino meso, a Stari zavjet gleda na devino meso jednako kao i na svinjsko meso (Levitski zakonik 11:4,7,26; Ponovljeni zakon 14:7,8).

P: U Mt 15,11.17-18, kako to da samo ono što izlazi nečisti?

O: Kontekst je dan u Mateju 15,20, gdje su se farizeji brinuli za jelo neopranih ruku, a Isus je govorio o unutarnjoj čistoći.

Kada biste nešto kuhali u posudi u koju se tekućina polako ulijevala i iz koje se polako izlijevala, biste li probali tekućinu na ulazu ili na izlazu kako biste provjerili je li unutarnja temperatura ispravna i zadovoljava li specifikacije? Naravno, trebali biste probati tekućinu na izlazu. Tako je i Isus govorio da se ne treba previše opterećivati prehranom, jer ono što izlazi iz vas može biti nečisto.

P: U Mt 15,12, ne bi li bilo čudno da neki farizeji izađu iz Jeruzalema da bi pronašli Isusa samo kako bi ga pitali za mišljenje o osobnoj higijeni?

A: Nije se radilo o tome. Pitanje je bilo samo izgovor da se Isusa pokuša uhvatiti u zamku. Problem nije bila osobna higijena; oni nisu imali teoriju klica i bolesti. Radilo se, dapače, o njihovim dodacima pravilima o ceremonijalnom pranju. Vidjeli su Isusa kao prijetnju svojoj vrhovnosti u tome da ljudima govore koja je Božja volja za njih.

P: U Mt 15,12, zašto se Isus nije brinuo da će se farizeji osjećati loše?

O: Isus je bio svjestan, ali ga je više zanimalo iznošenje istine nego što su farizeji mislili. No, osim toga, Isus je bio zabrinut; želio je da im bude neugodno. Posebno u 23. poglavlju Matejeva evanđelja, Isus ih je oštro ukorio iz dva različita razloga. Budući da su čuli ukor, možda bi se neki zaustavili, razmislili o Isusovim riječima i pokajali se. Drugo, bez obzira na pokajanje farizeja, mnoštvo bi čulo i znalo da ne vjeruje farizejima koji su odbacili Isusa.

P: U Mt 15,14, zašto Bog ponekad dopušta da slijepe vode slijepe?

O: Kao što je netko rekao, nema nijednog slijepca koji je slijepiji od onih koji odbijaju vidjeti. Bog dopušta ljudima da idu kamo žele. Bolje je pitanje: zašto slijepi dopuštaju, ili čak preferiraju, da ih vode slijepci?

P: U Mt 15,21-29 i Mk 7,24, zašto je Isus otišao u Tir i Sidon?

A: Na prvi pogled ovi ne-židovski gradovi čine se daleko izvan Isusova puta. Sljedeći stihovi pokazuju da je imao demona kojeg je morao izbaciti (Marko 7,29) i da su mnogi ljudi s feničanske obale slušali Isusa. Tir je bio na obali otprilike 35 milja (56 km) od Galilejskog mora, a Sidon je također bio na obali, 25 milja (40 km) od Tira i 60 milja (96 km) sjeverno-sjeverozapadno od Galilejskog mora.

P: U Mt 15,21-28, kada je "Kananejka" zamolila Isusa da joj se smiluje, Isus je rekao: "Ja sam poslan samo izgubljenim ovcama doma Izraelova". Zašto to nalazimo samo u Mateju? Također, zapovijed Isusa Njegovim učenicima: "Ne idite putem prema poganima i ne ulazite u nijedan grad Samaritanaca; nego idite radije izgubljenim ovcama doma Izraelova" (Mt 10,5-6)? Jesu li ove dvije izreke Isusa doista autentične, iako su u suprotnosti s Njegovom porukom o univerzalnom spasenju? Ili su izmišljotina ili djelo ranih crkvenih zajednica?

O: Ne, nema razloga sumnjati u Boga i misliti da je Bog dopustio da Njegova riječ bude "zamijenjena" izmišljotinama ili stvarima koje su stvorile rane crkvene zajednice. Ta se dva navoda zapravo jasno uklapaju u Isusovo djelovanje. Prije Njegova raspeća, židovskom je narodu pružena prilika da prihvati svoga Mesiju i pokaže put svim narodima. Čak je i u Pavlovu djelovanju Pavao prvo išao u židovsku sinagogu, a zatim nakon toga k narodima.

Međutim, ako pogledate kartu, područje Tira i Sidona nalazi se daleko izvan zemlje Izraela. Dakle, Isus je svjesno skrenuo s puta kako bi posjetio tu Kanaančanku (ili Sirijsko-feničanku). Posjetom toj ženi Isus je pokazao da će Njegova poruka biti i za nemuslimane.

P: U Mt 15,21-22 i u evanđeljima općenito nalazimo da Isus obećava spasenje svim ljudima bez ikakve razlike ili diskriminacije među njima, bilo da su Židovi, narodi ili pogani, ali u Mateju nalazimo da je fokus na Židovima kada je riječ o spasenju. Što mislite?

O: Pogledajte vremenski raspored. Treba uzeti u obzir tri točke.

1) U svim evanđeljima, ne samo u Matejevom, prije raspeća, Isus je propovijedao prvenstveno Židovima kako bi židovskom narodu dao priliku da prihvati Mesiju.

2) Nakon Isusova uskrsnuća, evanđelje se trebalo propovijedati svim Židovima i poganima. Redoslijed koji je Isus dao u Djela apostolskih 1,8 bio je: "Jeruzalem, zatim u svoj Judejskoj zemlji (gdje su bili Židovi), zatim u Samariji (polužidovi) i potom do kraja svijeta."

3) Međutim, iako pogani i Samarijanci nisu bili primarne skupine kojima je trebalo evangelizirati prije raspeća, Isus je ipak dijelio s njima kad god bi ih sretao. Na primjer, ne samo sa ženom iz Tira i Sidona (Marko 7,24-30), već i s Gerasenskim opsjednutim demonima na istočnoj (nežidovskoj, uzgajivačima svinja) strani Galilejskog mora u Marku 5,1-20. Isus je nahranio 5000 na židovskoj (zapadnoj) strani Galilejskog mora u Mateju 14:13-21; Marku 6:30-44; Luki 9:10-17; Ivan 6,8-12, te je Isus imao drugo hranjenje 4000 ljudi na ne-židovskoj (istočnoj) strani Galilejskog mora u Mateju 15,32-38 i Marku 8,2-9.

Ali sada trebamo dijeliti evanđelje sa svima, bez obzira jesu li Židovi, Arapi, Europljani, Azijati ili bilo tko drugi.

P: U Mt 15,21-22, s Kanaanomkom, je Isus očito govorio da trebaju voljeti samo Židove i one koji štuju Boga na odobren način? (To spominje i musliman Ahmad Deedat.)

O: Ne, to je teško održivo, budući da je Isus svim silama nastojao otići u kraj Tira i Sidona.

Isus je prvi poslan izgubljenim ovcama izraelskim, ali je kasnije prešao Galilejsko more (više puta). Značenje toga jest da su na zapadnoj strani Galilejskog mora uglavnom živjeli Židovi, dok su na istočnoj strani živjeli pogani, uključujući i paganske čobane svinja. Ipak, čak i prije toga Samarijanci nisu obožavali Boga na odobren način, a Isus je rano u svom djelovanju razgovarao sa Samarijankom.

P: U Mt 15,24, je li Isus bio samo za Židove, a ne za sve?

O: Ne. Isus je prvo došao ovcama Izraela, ali je također rekao da ima i druge ovce, koje nisu iz ovog ovnjakinjinog tor, u Ivanu 10,16. Isus je otišao daleko izvan Izraela, u kraj Tira i Sidona, kada je govorio u Mateju 15,24, da posjeti Sirijsko-feničanku. Također su mnogi Samaritanini povjerovali u Isusa u Ivanu 4,39-42. Isus je kasnije propovijedao i hranio te ne-Židove na istočnoj obali Galilejskog mora. Kasnije je Isus rekao da će privući sve ljude k sebi u Ivanu 12,32. Put da Isus prvo propovijeda Židovima slijedio je i Pavao, koji je općenito najprije govorio Riječ Božju Židovima, a zatim i poganima.

P: U Mt 15,24-26 je li Isus bio rasist jer je usporedio Kanaanakinju (sirijsko-feničanku) sa psima? (To je spomenuo musliman Ahmad Deedat)

O: Postavimo jedno pitanje zauzvrat. Gdje je Isus bio kada je rekao da je poslan samo izgubljenim ovcama iz Doma Izraelova? Odgovor je da je napustio Izrael i prešao pješice više od 30 milja (zračnom linijom) preko ili oko planina kako bi stigao do Tira, koji nije bio i nikada nije bio izraelski grad. Isus je otišao tamo razgovarati ne s Židovkom koja je živjela izvan Izraela, već sa ženom koja je izričito identificirana kao poganka. Ali nakon što je prešao dodatni put (ili zapravo 30 milja), Isus je želio da ona bude sigurna da ne misli da dobiva nešto na što ima pravo, već nešto što je od milosti. Usput, grčka riječ za "pas" u Mateju 15,26 ima značenje "štene" ili "kućni pas", a ne divljeg psa.

P: U Mt 15,21-29 i Mk 7,27-29, što su točno Isus i sirofenikanska žena govorili?

Odgovor: Četiri točke za razmatranje.

1. Nakon što je Isus otputovao na feničansku obalu, žena ga je zamolila samo za jedno: da istjera demona iz njezine kćeri. Primijetite da nije bilo nikakvih dokaza da se ova etnička sirofeničanska žena, koju su nazivali Grkinjom, obratila na judaizam ili da je uopće vjerovala u pravog Boga.

2. Nakon što je Isus prešao tako dug put, milje izvan Izraela, Isus joj je izravno rekao da Božja poruka dolazi preko Židova, koji bi trebali biti izliječeni prvi (Marko 7,27). Drugim riječima, Isus joj nije namjeravao udovoljiti zahtjevu ako se ne obveže vjerovati Božjoj poruci, kako je ona prenesena Židovima.

3. Ona je ponizno pristala doći k Isusu pod njegovim uvjetima, a ne pod nikakvim drugima. I mi trebamo imati vjeru u Božju milost.

4. Iako Židovi nisu mnogo cijenili ni pogane ni pse, Isus ovdje nije upotrijebio uobičajeni izraz za psa. Ova se riječ bolje prevodi kao "psić" ili "štene". Rimljani i Grci su pse visoko cijenili. Isus je upotrijebio dvostruko značenje: Židovi su to smatrali izrazom prezira, dok su ga pogani koristili za iskazivanje velike ljubavi i naklonosti, uspoređujući je s voljenom kućnom ljubimicom. Međutim, Isus je i dalje jasno dao do znanja da je Njegova poruka prvenstveno za Židove. Ako je Bog nekoga drugoga obilno blagoslovio, a ne nas, i dalje bismo trebali biti sretni zbog blagoslova koje nam je Bog dao.

Ukratko, Isusovo dugo hodočašće, u kombinaciji s njegovim oštrim riječima, lijepo ilustrira paradoks da će Isus prijeći velike udaljenosti da bi nas dosegao, ali mi moramo doći k Njemu bez ponosa, po Njegovim, a ne po našim uvjetima.

P: U Mt 15,24 odnose li se "izgubljene ovce Izraelove" na ljude koji su navodno migrirali iz Izraela u Ameriku oko vremena Izgnanstva, kako uči mormon Joseph Fielding Smith u djelu *Doctrines of Salvation* (Učenja o spasenju) iz 1975., svezak 3, str. 214?

O: Ne. Ta interpretacija bila je potpuno nepoznata Židovima i kršćanima. Isus nije govorio o ljudima koji su geografski izgubljeni, već o onima koji su duhovno izgubljeni. Isus je bio spasitelj, a ne GPS. Isus je rekao svojim učenicima: "Radije idite izgubljenim ovcama doma Izraelova…" (Matej 10,6-7), a oni su to ispunili u danima koji su uslijedili tako što su prošli kroz Izrael, a nisu sjeli u avion i odletjeli u Ameriku.

P: U Mt 16,1-4, zašto je bilo pogrešno tražiti od Isusa znak s neba?

O: Učenicima je moralo djelovati čudno da Farizeji i Sadukeji traže znak neposredno nakon što je Isus izveo sva ta čuda, od kojih su mnoga bila u prisustvu Farizeja i Sadukeja. Očito su time htjeli reći da svi prethodni znakovi i čuda nisu bili dovoljno dobri, već da bi možda samo još jedno moglo zadovoljiti njihov standard. Grčka riječ za "kušnju" ovdje, u smislu da su htjeli iskušati Isusa, ista je riječ koju Matej 4,1 koristi za Sotonu koji kuša Isusa. Isusova čudesa već su pomogla hromima, slijepima i opsjednutima demonima, a farizeji su tražili znak s neba koji ne bi pomogao nikome. Isus je odbio činiti čudesa na njihov zahtjev.

P: U Mt 16,2-4, kakve veze ima ciklus večeri i jutra s znamenjima vremena?

O: Predvidljiv ciklus dana i noći vrlo je jednostavna istina koju mogu primijetiti čak i djeca. Isus kaže da postoje i drugi ciklusi, kao što su znakovi Njegova dolaska, nakon kojih slijedi Njegov dolazak. Isus će doći drugi put, a mnogi znakovi neposredno prije prvog dolaska također će biti prisutni i prije drugog dolaska. Isus ovdje nije govorio da su farizeji i sadukeji slijepi, ili da nisu bili inteligentni. Dapače, pohvalio ih je što mogu vidjeti vremenske prilike i povezati činjenice kako bi predvidjeli vrijeme. Ali ti isti ljudi nisu mogli duhovno povezati znakove vremena. Ili nisu mogli, ili pak, možda, jednostavno nisu htjeli.

P: U Mt 16,3-4, kada su još drugi primjeri u kojima netko može vidjeti sve činjenice i detalje, a ipak biti slijep za njihovo značenje i zaključke?

O: Jedan primjer je da, unatoč čestim ustancima, nezadovoljstvu općeg stanovništva rimskim vladarima i okrutnosti careva, sadukeji i farizeji i dalje nisu imali pojma da je blizu kraj Judeje kakvu su poznavali. Godine 70. n.e. cjelokupno je stanovništvo Jeruzalema ubijeno ili porobljeno. Unutar petnaest godina nakon toga, sadukeji su izumrli.

Još jedan primjer je veliki tsunami uz zapadnu obalu Sumatre. Kad su se morske vode povukle, mnoge životinje nisu razumjele što se događa i pobjegle su u unutrašnjost. No neki su turisti, koji bi trebali biti pametniji od životinja, bili tamo s fotoaparatima i fotografirali povučeno more.

Tijekom uragana pete kategorije na Floridi, jedan je čovjek imao dva skupa automobila, ukupne vrijednosti 500.000 američkih dolara. Imao je tjedan dana da evakuira automobile, ali ih je umjesto toga jednostavno ostavio u garaži. Garaža je uništena, automobili su prevrnuti i uništeni.

Jedno pitanje koje si možemo postaviti jest ovo: da netko drugi promatra naš život, možda 30 godina kasnije, što bi ga moglo iznenaditi kad sazna da smo mogli vidjeti sve znakove, ali nismo imali pojma da će se to dogoditi? To se može odnositi na fizičko područje (prehrana, nedostatak tjelovježbe), na međuljudske odnose (kako postupamo sa svojim supružnikom) ili na duhovno područje (koliko olako shvaćamo neke od odgovornosti koje nam je Bog dao).

P: U Mt 16,4, što je točno bio znak proroka Jonu?

Odgovor: Poanta je bila da nije bilo čudesnog znaka osim svjedočanstva ovog pobožnog čovjeka.

P: U Mt 16,7-11 i Mk 6,52, koja je bila važnost pet hljebova i 5000, te sedam hljebova i 4000?

O: Četiri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

Isus je Hleb života. Budući da je mogao nahraniti toliko ljudi, ne moraju brinuti jesu li ponijeli hlebove ili ne.

Općenito, Isus se pobrinuo za njih i ne bi trebali imati strah da Bog neće moći ili neće htjeti brinuti se za njih u budućnosti.

Ponovno podučavanje iste lekcije jer Marko kaže da učenici prvi put nisu shvatili poantu hranjenja.

Moguće je da su ovdje namijenjene dvije poruke: jedna da Bog hrani Židove, a druga da Bog hrani i pogane.

Mnogi siromašniji ljudi brinuli su se kako će svakodnevno nabaviti hranu. Ako ribar, koji je radio šest dana u tjednu, jednog dana ne bi ulovio ribu, toga dana ne bi imao novca. Ipak, čak i nakon što su vidjeli Isusa kako hrani 5000, a zatim 4000 ljudi, i dalje su se brinuli hoće li imati dovoljno hrane. Ponekad nam stare navike i obrasci, poput oskudice ili boli, i dalje odzvanjaju u glavi, čak i kada su vremena drugačija. To pokazuje nedostatak povjerenja da je s Isusom sve drugačije i da Bog može promijeniti stvari. "Malo je mnogo ako je Bog u tome".

P: U Mt 16,7-11 i Mk 8,19-20, što Isus kaže o značenju tih brojki?

O: Neki bi mogli vidjeti mistično značenje u pet hlepova, broju 5.000 i pet knjiga Zakona za Židove pri prvom hranjenju, te u 7 hlepova (savršenom broju) i broju 4.000 (pri čemu 4 možda predstavlja četiri kuta svijeta) za drugo hranjenje, prvenstveno za pogane.

Međutim, postoji mnogo jednostavnije objašnjenje. S Isusom, vrlo mali broj štruca kruha može nahraniti vrlo velik broj ljudi.

P: U Mt 16,8, zašto je Isus rekao da ovdje imaju malu vjeru?

O: Nisu bili zabrinuti za svoju hranu zbog ograničenja svog znanja, s obzirom na sve što su vidjeli. Naprotiv, bili su usredotočeni na svoje kratkoročne probleme i izgubili su iz vida što Bog može učiniti.

Ponekad danas kršćani mogu biti zabrinuti, ne zato što nisu naučili dovoljno, nego zato što su toliko usredotočeni na svoje probleme da izgube fokus na Boga.

P: U Mt 16,11-12, kako učenje farizeja i sadukeja nalikuje kvascu u kruhu?

Odgovor: Može biti vrlo mala dodatna tvar, a ipak imati velik utjecaj na cijeli kruh. Isto tako, neko učenje može biti mala dodatna tvar, ali imati velik negativan utjecaj.

Bez sumnje su farizeji i sadukeji učili i neke dobre stvari; oboje su, na primjer, vjerovali u jednoga Boga i da je On stvorio sve stvari. No loš dio mogao je toliko prožeti njihovo učenje da Isus nije rekao razlikujte dobro od lošega, uzmite dobro, a ostavite loše. Naprotiv, čak je i malo "kvasa" u njihovom učenju bilo takvo da je Isus rekao da se u potpunosti klonite njih.

Sadukeji su imali istine jer su prihvaćali Toru. Međutim, onaj tko bi učio od Sadukeja sklono bi sumnjao u Božju riječ, jer su Sadukeji poricali ostatak Starog zavjeta, a prema Djela apostolskih 23,8, poricali su uskrsnuće, anđele i duhove.

P: Upućuje li Mt 16,11-12 na kasno autorstvo, budući da pisac nije mogao razlikovati farizeje od sadukeja?

O: Suprotno tvrdnjama nekih liberalnih kritičara, to nije slučaj. Sadukeji su nestali kao skupina unutar 15 godina nakon što su Rimljani uništili Jeruzalem 70. godine. Pisac bi se vjerojatno pozvao na Sadukeje samo ako je bio upoznat s događajima koji su prethodili tom razdoblju. Da se Matej nikada nije pozvao na sadukeje, njihovo ne spominjanje zapravo bi upućivalo na kasno autorstvo. Iako u cijeloj književnosti imamo najviše nekoliko stranica koje opisuju sadukeje, Matej bi bio upoznat s njima i znao bi jesu li se udružili s farizejima protiv Isusa, slično kao u mnogo kasnijim vremenima kada su se Rimljani i Vizigoti udružili protiv Huna, ili katolici i protestanti protiv turske vojske. Matej također piše o njima u Mateju 3:7; 16:1,6,11,12. Poziv da se čuva učenja dviju skupina ne znači da pisac nije mogao razlikovati te skupine. Politički danas trebamo čuvati se učenja krajnje ljevice i krajnje desnice. Ali to ne znači da su ista.

P: U Mt 16,13-14 i Mk 8,27-29, zašto je Isus želio znati koga su drugi govorili da jest?

Odgovor: Isus se nije zamaralo pitanjem tko su farizeji i sadukeji smatrali da jest; u tome nije bilo smisla. Umjesto toga, Isus je pitao tko su ga ljudi u mnoštvu smatrali. Mjesto gdje je upitao učenike bilo je Cezareja Filipova, grad izgrađen sjeverno od Galileje u današnjoj Siriji na ravnici neposredno južno od planine Hermon, otprilike 25 milja sjeverno od Galilejskog mora i 5 milja istočno od rijeke Jordan. Postojala su dva grada nazvana Cezareja, a ovaj je bio na teritoriju kojim je vladao Herod Filip, brat Heroda Antipe. Ova Cezareja imala je vjerski hram u čast pokojnog rimskog cara Cezara Augusta. Ako su ljudi ondje častili Augusta, običnog čovjeka koji nije činio čuda, kao boga, što su onda govorili o Isusu? To se naziva Sokratovom metodom podučavanja, postavljanjem pitanja. Često je korisno postaviti pitanje na koje već znate odgovor. To vam može otkriti što ispitanik misli, pa čak i pomoći mu da organizira svoje misli. Kad je Isus pitao: "Za koga me vi držite?", riječ "vi" je u množini, pa je Isus pitao sve učenike zajedno. Ipak, znamo samo da je Petar odgovorio.

P: U Mt 16,16-17, kako je Petar to znao samo po Duhu Svetom?

O: Očito, Petar još nije čuo da Isus to izričito tvrdi. Petar nije rekao: "Mislim..." ili "Nadam se...", već je znao sa sigurnošću. Štoviše, jedno je da mu netko kaže tu tvrdnju, a drugo je da Petar sam u nju povjeruje.

P: U Mt 16,18, o čemu se rimokatolici i protestanti mogu složiti u ovom stihu?

O: Postoji sedam stvari oko kojih bi se katolici i protestanti trebali moći složiti.

1) Petar je stijena na kojoj je crkva izgrađena. Crkva je zasigurno izgrađena na "stijenu" ovog apostola; uostalom, crkva je izgrađena na temelju svih apostola i proroka prema Efežanima 2,20a. Petar je glavni temelj crkve, ali nije jedini glavni temelj, jer Otkrivenje 21,14 kaže da postoji dvanaest temelja grada Novog Jeruzalema, a oni predstavljaju dvanaest Isusovih apostola.

2) Ovdje nema nasljednika Petra. Matej 16,16-18 ne govori ništa o bilo kakvim nasljednicima Petra. Zapravo, nijedan stih u Bibliji ne govori ništa o nasljednicima Petra.

3) Isus, a ne Petar, je kamen temeljac. Petar nije važniji "kamen" od samog Isusa, kamena temeljca, kako stoji u Efežanima 2,20b. Kao jedan kamen čvrsto postavljen na drugi, Petar nam je sam rekao da je stijena ili kamen temeljac Isus u Djela apostolskih 4,10-11 i 1. Petrova 2,6-7, kao i Pavao u 1. Korinćanima 10,4. Petar nikada nije napisao da je i sam "stijena" ili kamen temeljac, ali Pavao je rekao da su svi apostoli temelj u Efežanima 2,20, iako je Krist bio kamen temeljac. Međutim, iako je Isus kamen temeljac, ovdje u Mateju 16,16-18 Isus ne govori o sebi kao o stijeni.

4) Petar nije bio besprijekoran u onome što je rekao ili učinio, ni prije uskrsnuća (Matej 16,22–23) ni poslije (Galaćanima 2,11–14).

5) Unatoč tome, Petar je govorio s autoritetom kao apostol (1. Petrova 1,1 i Djela 1,15-22) i mi bismo trebali priznati njegovo učenje kao takvo. Poput ranih kršćana, trebali bismo se posvetiti učenju apostola u Djelima 2,42.

6) Petru su dana ključeva kraljevstva nebeskoga, ovlasti vezanja i odrješenja u Mateju 16,19. Doista, svim je apostolima i Crkvi dana ista ovlast vezanja i odrješenja u Mateju 18,18.

7) Nijedno učenje kršćanstva ne može biti temeljnije od ispovijesti koju je Petar ovdje dao. Ako osoba ne priznaje da je Isus obećani Mesija, Sin živoga Boga, i ako ne priznaje da je Isus umro za naše grijehe i uskrsnuo od mrtvih (1. Korinćanima 15,1-11), onda je njezina vjera uzaludna i neće je dovesti u nebo.

P: U Mt 16,18, što ili tko je ovdje stijena?

A: Mnogi ljudi ne shvaćaju da je Petar povezan s "stijenom" ne samo jednom nego dvaput u Mateju 16. U Mateju 16,18 Petar je povezan s "dobrom" stijenom, temeljnim kamenom. U Mateju 16,23 Petar je povezan s "lošom" stijenom (u nekim prijevodima "spoticanje"), ali doslovno kamen spoticanja. Kako bi Petar mogao biti i jedno i drugo? – to su metafore. Postoje dva glavna stajališta, i oba bi mogla biti istinita.

Stijena je Petrova ispovijest o Kristu. Ovdje nisu korijene samo jedna, već dvije različite grčke riječi za stijenu. Šimun je nazvan Petar "stijena" jer je prvi dao ispovijest da je Isus Krist. Isus je govorio Petru u drugom licu "ti", ali "ova stijena" je u trećem licu. Isus i učenici, budući da su bili iz Galileje, najvjerojatnije su govorili grčki. Bez obzira na kršćansko tumačenje ovog određenog stiha, 1. Ivanova 4,1-3 i 2. Ivanova 7-10 pokazuju da se oni koji ne priznaju da je Isus došao u tijelu ne smiju prihvaćati niti pozdravljati. 1. Korinćanima 15,1-4 pokazuje da vjera onih koji ne vjeruju da je Isus umro za naše grijehe i fizički uskrsnuo iz mrtvih je uzaludna. 1. Korinćanima 12,3 uči da nitko ne može reći da je Isus Gospodin, osim u Duhu Svetom. Praktično govoreći, crkva je izgrađena na ispovijesti o Isusu Kristu.

Stijena je sam Petar. Isus i učenici nesumnjivo su znali aramejski, pa je Isus ovdje mogao govoriti aramejski. Ta su dva riječi različita u grčkom jer je jedna ženskog, a druga muškog roda. Međutim, aramejski nema muške, ženske i neutralne nastavke. Također, Papija, učenik apostola Ivana, kaže da je Matej bio prvi napisan na hebrejskom [što možda znači na aramejskom] i kasnije preveden na grčki. Na aramejskom bi se koristila ista riječ kepha. Katolici općenito smatraju da je stijena ovdje Petar, jer vjeruju da to podupire tezu o osnivanju crkve na Petru. Zatim dodaju da je Petar prenio papinsku službu na svoje nasljednike. Iako u Bibliji nema naznaka za taj posljednji dio, ni protestanti nemaju problema s tumačenjem Petra kao stijene ovdje. Bez obzira na kršćansko tumačenje ovog stiha, dobri temelji se grade od stijene, a svi apostoli i proroci su temelj crkve u Efežanima 2,20. U praktičnom smislu, crkva je izgrađena na Bibliji, koja je učenje apostola i proroka.

Budući da je Petar povezan s dvjema vrstama stijena, nerimokatolik bi lako uvidio da su oba aspekta istinita i važna. Petar je temeljni kamen crkve, a inovacija da su pape Petrovi nasljednici predstavljala je kamen spoticanja za rimokatolike.

P: Što Mt 16,18 ne kaže?

O: Postoji najmanje osam važnih stvari koje NE kaže.

1. Ne kaže da je Petar bio temeljni kamen na kojem je crkva izgrađena. Da jest, onda bi to bilo u suprotnosti s time da je Krist temeljni kamen u Efežanima 2,20b.

2. Ne isključuje Petra i ostale apostole kao stijenu na kojoj je crkva izgrađena. Da jest, to bi bilo u suprotnosti s time da je crkva izgrađena na temelju (stijenama) apostola i proroka u Efežanima 2:20a, i protivilo bi se Otkrivenju 21:14.

3. Ne ukazuje da je Petar imao nasljednike kao apostol, niti spominje papu. Zapravo, čak i na Nikeji bilo je priznato četiri glavne crkve: Jeruzalem, Konstantinopolj, Rim i Aleksandrija.

4. Iako stoji da vrata pakla neće nadvladati crkvu, ne kaže da Sotona neće uspjeti unijeti korupciju u crkvu. Naime, papa Formozus je nakon smrti, po nalogu sljedećeg pape, bio suđen za herezu i proglašen krivim. Ovi su pape bili suđeni:

a) pape Zephirin i Kalist I. zbog sabelijanske hereze

b) Stjepan VI. (896.–897.) i sinoda mrtvaca. Skinuo je prste s tijela pape Formozusa. Kasnije je ubijen.

c) Celestin V. (1294. – 1296.) Gotovo sva njegova službena djela poništio je njegov nasljednik, nemilosrdni Bonifacije VIII. Celestin je ubijen nakon što je dao ostavku. Bonifacije je naredio križarski rat protiv obitelji Colonna.

d) Bonifacije VIII. (1294. – 1303.) bio je uključen u mnoge ratove. Napisao je bulu Unam Sanctam. Umro je od "tuge" ubrzo nakon uhićenja.

e) Benedikt XI. (1303. – 1304.) poništio je papinsku bulu Unam Sanctam Bonifacija VIII. iz 1302. godine.

f) Klement V. (1305. – 1314.) sučio je Bonifacija VIII. za herezu i sodomiju.

g) 1328. car Ludovik IV. Bavarski svrgava papu Ivana XXII. zbog hereze

h) 1328. – Marsilij iz Padove, kasniji nadbiskup Milana, progonio je katoličko svećenstvo lojalno Ivanu XXII.

5. Ne obećava da će nasljedstvo rimskih biskupa biti neprekinuto. Jedan je papa bio iz stranke koja je ubila prethodnog papu. Ako to ne prekida papinsko nasljedstvo, onda papinsko nasljedstvo nema nikakvog smisla.

Sljedeća tri su prema rimokatoliku Karlu Keatingu.

6. Pogrešna osoba ne bi postala papa. The Francis Feud str. 82-83. Pročitajte o Aleksandru VI., Bonifaciju VIII., Juliju II., koji je napadao gradove u Italiji, ili Benediktu IX. koji je prodao papinsku službu.

7. Loši primjeri: nasilni, zli, nemoralni, nepotistički ljudi ne bi vodili kao papa

8. Papezi nisu uspjeli u podržavanju ispravnog učenja Katolicizam i fundamentalizam str. 227

P: U Mt 16,18 je Isus u biti rekao da je Petar prvi papa, kako tvrdi Katolička crkva?

O: To je prvi put upotrijebio papa Damas za potporu papinskoj sukcesiji 382. godine. Kako Dave Hunt piše u knjizi "Žena jaše zvijer" (A Woman Rides the Beast), str. 101: "Jedan od najranijih primjera više papa stvoren je istovremenim izborom papa Ursina i Damaza od strane suparničkih frakcija. Prisljednici prvog uspjeli su ga, nakon mnogo nasilja, instalirati za papu. Kasnije, nakon krvave trodnevne bitke, Damas je, uz potporu cara, izašao kao pobjednik i nastavio kao Kristov namjesnik 18 godina (366. – 384.). Dakle, 'apostolski nasljedni red' preko 'neprekinute linije od Petra' koji je funkcionirao uz pomoć oružane sile? Stvarno?"

Iz iste knjige, str. 135-136, biskup Joseph Hefele iz Rottenburga kaže: "'Ali u svim tim dokumentima [povijesti i nauku Crkve] nikada nisam vidio doktrinu [o papinskoj nepogrešivosti iz vjerodostojnog izvora].'… Von Döllinger, jedan od najvećih autoriteta tog vremena za povijest Crkve, u potpunosti se složio s Hefelem. Njegova knjiga (zabranjena u Rimu) upozoravala je na nadolazeći pokušaj Pija IX. da nametne dogmu o nepogrešivosti i podsjetila biskupe koji će se okupiti kako bi raspravljali o ovoj ključnoj odluci: "Nijedno od drevnih ispovijesti vjere, nijedan katekizam, nijedan od očevih spisa sastavljenih za pouku naroda, ne sadrži ni riječi o Papi, a kamoli ikakav nagovještaj da sva sigurnost vjere i nauka ovisi o njemu."

Augustin iz Hipona (388. – 430. g.) rekao je: "Na ovoj stijeni, dakle, On [Isus] reče, koju si ispovjedio, sagradit ću svoju Crkvu. Jer Stijena (petra) jest Krist; i na ovom temelju sam je Petar izgrađen." Zatim Augustin nastavlja s citatom iz 1. Korinćanima 3,11 i kaže da je crkva reprezentativno u Petru, stijeni. (O Evanđelju po Ivanu, Traktat 124, gl. 21,5, sv. 7, str. 450.)

P: U Mt 16,18, kako je "stijena" bila najznačajnija igra riječi u cijeloj povijesti?

O: Netko je rekao: "Bio je to najutjecajniji kalambur u cijeloj povijesti." U jednom je smislu ta opaska točna, budući da su se te riječi stoljećima koristile za potporu papama.

Međutim, iako bi svi trebali biti suglasni da je Isus namjeravao da Petar i ostali apostoli imaju najvišu vlast na zemlji nad Crkvom, Isus nikada nije rekao ništa o navodnim nasljednicima. Stoga, nisu riječi same po sebi bile najutjecajnija igra riječi u povijesti, već njihovo neopravdano proširenje na papine.

Međutim, ako je Isus govorio aramejski, kephas/cephas (velika stijena) nije bilo uobičajeno ime, ali ovdje to ne funkcionira kao igra riječi.

Usput, jedan je čitatelj sugerirao da bi igra riječi mogla biti na hebrejskom, a ne na grčkom. Na hebrejskom bi to moglo biti "kamen" 'eben i "izgradit ću" ebneh. Na primjer, George Howard ukazuje na hebrejski traktat iz 14. stoljeća napisan od rabina po imenu Shem-Tob Ben Shaprut, čiji hebrejski tekst glasi: "Ti si kamen (eben) i na tebi ću izgraditi (ebneh) svoju kuću molitve." Za više informacija pogledajtewww.jerusalemperspective.com/Default.aspx?tabid=27&ArticleID=1859 .

P: U Mt 16,18, je li ime Petar pronađeno u Kumranu među svitcima s Mrtvog mora?

O: Ne. Postojao je izvještaj u prijevodu transkripcije Johna Allegra u onome što se sada naziva svitak 4Q432. Međutim, Martin Abegg sa Sveučilišta Trinity Western u e-mailu kaže da se to ne nalazi u 4Q432.

P: U Mt 16,18, što bi ovaj stih mogao značiti o trima komplementarnim stvarima vezanim za vrata pakla?

O: Ovdje postoje tri različita konteksta i u sva tri slučaja Vrata pakla neće nadvladati crkvu.

Pri uskrsnuću, kada je Krist uskrsnuo, uzeo je svece Starog zavjeta sa sobom na nebo, kao u Efežanima 4,8-10.

Na zemlji sada vrata pakla ne mogu zaustaviti širenje kraljevstva Božjeg.

Prilikom Uznesenja, Božji će narod uskrsnuti i njihova tijela neće ostati u grobu.

P: U Mt 16,19, što znači "vezati i odvezati"?

O: Zamislite kršćane danas kako pokušavaju razlučiti kultiste od krivo uvjerenih kršćana i strano učenje od pobožnog učenja, a da nemaju Novi zavjet. Takva je bila situacija u ranoj Crkvi. Bog je apostolima dao sposobnost razlučivanja i vlast da proglašavaju što je dobro učenje. Vlast da vežu i odriješe dana Petru u Mateju 16,19 dana je cijeloj Crkvi u Mateju 18,18. Nešto poput ovoga, vezano za opraštanje ili zadržavanje grijeha, Isus je dao svim apostolima u Ivanovom evanđelju 20,23. U neku ruku, apostoli to čine i danas, u pisanom obliku, putem Novog zavjeta. No prije nego što je Novi zavjet bio u potpunosti napisan, bilo je vrlo važno da to čine izravno.

Neki kažu da to nije bilo za utvrđivanje krivnje ili nevinosti, već za njihovo objavljivanje, kao što je Petar objavio Ananiju i Safiru krivima za laž duhu Svetomu u Djela apostolskih 5,1-10.

Drugi kažu da su pojmovi "vezati" i "razvezati" bili poznati pojmovi iz rabinskog judaizma. Ti su pojmovi značili donošenje odluka kojima se odobravaju ili zabranjuju različite vrste aktivnosti.

P: U Mt 16,19, što su točno bili ključi nebeskog kraljevstva?

O: Prije svega, primijetite da stoji ključeve Kraljevstva nebeskog, a ne crkve. Spominje se više ključeva, a i pakao se spominje kao da ima više vrata. Ovdje nije riječ o metalu ili fizičkom predmetu. To bi mogao biti ili evanđeoski poruka, o Petru koji otvara vrata evanđelja Židovima (Djela 2) i kasnije poganima u Djelima 10, kako navodi The NIV Study Bible na str. 1466.

Isus je također rekao da su pismoznanci i farizeji zatvorili kraljevstvo nebesko ljudima u Mateju 23:13. U Luki 11:52, stručnjaci u zakonu oduzeli su ključ znanja.

P: U Mt 16,19, mogu li se ti ključevi kraljevstva nebeskog prenijeti?

O: Sveto pismo nikada ne nagovještava da se bilo kakvi "ključevi" mogu prenositi, osim što ih je Isus dao svim apostolima. Međutim, Isusova metaforička izjava apostolima da imaju "ključeve" ne znači da je on sam odustao od njih, jer Isus i dalje ima "ključeve smrti i pakla" u Otkrivenju 1,18.

Hipotetski gledano, čak i da je rani papa imao te ključeve i mogao ih prenijeti dalje, to ne bi značilo papinsku sukcesiju ako bi se ta sukcesija prekinula. Čini se apsurdnim da papa preuzme ključeve tako što je prethodni papa svrgnut. Ako bi papa bio potpuno nemoralan, poput Aleksandra VI. (1492.–1503.), to bi također prekinulo papinsku sukcesiju. Naravno, od tog trenutka nadalje, ne može se prenijeti ono što se nikada nije imalo.

Koliko su neki pape bili loši? Prema Austinovoj Topičkoj povijesti kršćanstva, str. 148,

"Tada [nakon 904.] započela je takozvana 'pornokracija', tijekom koje su Teodora i njezine dvije kćeri, Teodora Mlađa i Marozija, praktički kontrolirale Rim i samu crkvu. Privlačeći bludnice, te su žene prodavale svoja tijela za položaje, titule i zemlju, čime su stekle veliku moć. Marozia je imala nezakonitu aferu s papom Sergijem III., iz koje se rodio sin koji je kasnije postao papa Ivan XI. Kada je Marozia pokušala da bude okrunjena za caricu, njezin mlađi sin Alberik oteo je i zatvorio majku, strpao u zatvor polubrata, papu, i sam postao car. Vladao je od 932. do 954., vršeći apsolutnu kontrolu nad papinstvom. Nakon Alberikove smrti, njegov sin Oktavian izabran je za papu Jovana XII. i pokazao se najodvratnijim članom ove izopačene obitelji.

b. Otonske vladavine. Godine 962. zli Ivan XII. okrunio je njemačkog kralja Ota I. za cara Svetog rimskog Carstva. Smatrajući da ima saveznika u poroku, Ivan je ubrzo otkrio da je novi car čovjek čvrstog karaktera i predan obnovi dostojanstva i časti papinstva. Kada je Otto sazvao sabor kako bi raspravljao o svrgavanju Ivana, papa ih je sve zaprijetio izopćenjem iz crkve, ali su ga svejedno svrgnuli. Tri mjeseca kasnije Ivan je sazvao još jedan sabor koji je poništio odluke Ottaovog sabora. Stoga je Otto odlučio upotrijebiti silu kako bi se papinstvo oslobodilo svog zlog vladara.

... Sljedećih četrdeset i dvije godine [nakon 1004.] papinske povijesti bile su ispunjene žestokim rivalstvom, oportunističkom prosječnošću, duhovnom nemoći, porocima i korupcijom. Činilo se da je dno dosegnuto izborom degeneriranog dvanaestogodišnjeg dječaka, papu Benedikta IX. (1032. – 1045.), koji je nakon sramotnog razvratništva i neuredne uprave prodao svetu tiaru (tj. papinsku službu) onome tko je ponudio najviše. Poznat je kao Grgur VI. (1045. – 1046.)...."

Katolički profesor na sjemeništu Pacwa i drugi katolici imaju odgovor koji bi zatekao mnoge protestante. Slažu se s protestantima da su mnogi pape bili bezbožni ljudi i vjerojatno su otišli u pakao. No, budući da su bili pape, svejedno ih moramo slušati.

Ako je papa nasilno zatočen i svrgnut, ima li novi, neprijateljski nastrojen papa autoritet i pravo nasljeđivanja od starog pape? Trebali li su kršćani tada strahovati od Ivanove prijetnje ekskomunikacijom? Trebali li su kršćani podržati Ottoovu pripremu za rat protiv pape? U kojim je okolnostima netko tko kupuje naslov pape nasljednik sv. Petra? Zasigurno se ne bi trebalo pokoravati nekome tko je usporediv sa Šimonom u Djela apostolskih 8,13-25 ako je kupio službu pape???

P: U Mt 16,20 i Mk 8,30, zašto Isus tada nije želio da učenici drugima govore da je On Krist (što znači Mesija)?

O: Prvo, primijetite da Isus nikada nije rekao da lažu i poriču da je on Mesija, već samo da o tome ne govore. Postoje barem dva moguća razloga.

1. U ovom trenutku Svoje službe, Isus je želio da čuju Njegove riječi prije nego što odluče jesu li On Mesija. Ponekad je bolje dopustiti slušateljima Evanđelja da sami čuju Isusove riječi nego trošiti previše vremena na "kontekstualizaciju" i "prilagođavanje" Evanđelja.

2. Kao što pokazuje Matej 16,21, učenici su prvo morali biti potpuno sigurni tko je Isus prije nego što su to rekli drugima.

Isus je to javno objavio svečanim ulaskom na Cvjetnicu. Naravno, nakon uskrsnuća, Isus im je kasnije rekao da to kažu cijelom svijetu u Mateju 28,18–20 i Djela apostolskih 1,8.

P: U Mt 16,21 i Mk 8,29, zašto je Petrova ispovijed bila velika prekretnica u Isusovu poslanju?

O: Od trenutka kada su prepoznali da je Isus Mesija, Isus je počeo poučavati da mora ići u Jeruzalem i umrijeti. Morali su vjerovati tko je Isus prije nego što su mogli razumjeti zašto je Isus morao umrijeti za njihove grijehe.

P: U Mt 16,21 i Mk 8,31, zašto je Isus baš u to vrijeme svog djelovanja, a ne ranije, počeo govoriti svojim učenicima da će patiti i biti odbačen?

O: Isus nije rekao da će patiti i biti ubijen dok barem jedan od Njegovih učenika nije prepoznao i povjerovao da je Isus obećani Mesija.

P: U Mt 16,21, zašto je Isus čekao do sada da svojim učenicima kaže da će patiti, umrijeti i uskrsnuti?

O: Bilo je važno da učenici prvo prepoznaju da je On Mesija, Sin Božji. Ali čim su to uvidjeli, Isus je prešao na sljedeći korak: Mesija će morati patiti, umrijeti i uskrsnuti. Isus možda također nije želio da donesu pogrešne zaključke o tome da će Mesija sada trijumfirati nad Rimom. Isus je ranije aludirao na svoju smrt (Mt 9,15; 10,38; 12,40; Iv 2,19; 3,14), ali ovo je bio prvi put da ju je otvoreno objavio.

P: U Mt 16,21; 17,22; 20,19; Mk 8,31, budući da će Isus uskrsnuti nakon tri dana ili trećeg dana, znači li to da je bio mrtav najmanje 24 x 3 = 72 sata?

A: Ne, budući da Luka 24,21 kaže da je dan uskrsnuća bio treći dan. Isus je umro u petak poslijepodne, a uskrsnuo je u nedjelju oko zore. "Poslije tri dana" bio je poznati hebrejski idiom koji je značio dio ili sve tri dana. Evo još pet primjera "trodnevnog idioma".

1. U Postanku 42:17 Josip je zatočio svoje braće na tri dana. No u stihu 18 oslobodio je devetero od njih trećeg dana.

2. Rehabeam je u 2. Ljetopisima 10,5 rekao narodu: "Vratite mi se za tri dana". A ipak, u 2. Ljetopisima 10,12 narod se vratio i rekao: "Vratit ćemo ti se trećeg dana".

3. U 1. Samuelovoj 30,12 bolestan egipatski rob rekao je Davidu da nije jeo hranu niti pio vodu tri dana i tri noći. Međutim, osoba ne bi mogla preživjeti vani u pustinji bez ikakve vode 72 sata. Nesumnjivo je da je rob mislio na dio od tri dana.

4. U Esterinom 4,16 Estera kaže da postu za nju "tri dana, dan i noć", a i ona će isto učiniti. Međutim, u Esterinom 5,1 stoji da se to dogodilo "trećeg dana", kada je Estera priredila gozbu, pa je to ekvivalentno razdoblje.

5. Govoreći o Kristovoj smrti i uskrsnuću, sam Isus kaže u Mateju 12,40: "tri dana i tri noći", u Marku 8,31: "trećega dana uskrsnuti će", u Marku 14,58: "za tri dana", u Ivanu 2,19: "za tri dana", a u Luki 24,21: "Ovaj treći dan dolazi danas".

Ukratko, dokazali smo da ovaj hebrejski idiom može značiti unutar tri dana i da je taj izraz bio prepoznatljiv od vremena Rehoboama do vremena Isusova.

P: U Mt 16,22-23 i Mk 8,32-33, zašto je Isus ovdje ukorio Petra, rekavši: "Odlazi od mene, Sotono"?

O: Petar je imao na umu ljudske stvari, a ne Božje. Sotona je iskoristio Petra, Isusova bliskog prijatelja, da napasti Isusa. Međutim, Isus je prepoznao napast onakvom kakva jest. Isus nije govorio da je Petar opsjednut demonom ili pod kontrolom Sotone. Naprotiv, Isus je prepoznao da je iza prijedloga bio Sotona. Kada Bog želi da nešto učinimo za Njega, a mi imamo ili pomislimo na prijedlog da odaberemo lakši put, trebali bismo to prepoznati za ono što jest: napast Sotone. Čak i ako je osoba dobronamjerna i suvjernik, trebali bismo prepoznati da vam i dalje može dati prijedlog koji je napast Sotone. Sotona u pustinji i Petar ovdje, obojica su predložili da Isus može imati kraljevstvo bez patnje. Danas, ako pokušamo učiniti Isusa svojim Kraljem i Spasiteljem bez križa ili bez potrebe za njim, potkopavamo Božju poruku spasenja.

P: U Mt 16,22-23 i Mk 8,33, kako je Petar mogao imati drskost ispraviti i ukoriti Isusa?

O: Isus je izabrao odvažnog učenika kada je izabrao Petra. Odvažnost sama po sebi nije ni dobra ni loša. Odvažnost u slijeđenju Boga je dobra, ali odvažnost da krenete svojim putem obično nije.

P: Zašto je Petar ovdje nepromišljeno ukoravao Isusa?

O: Petar je mislio da Isusu treba ispravak i savjet. Čak i danas neki mogu imati stav da su znali bolje od Boga.

P: U Mt 16,23 i Mk 8,33, na koje načine ljudi danas mogu imati na umu ljudske stvari umjesto Božjih?

O: Možemo zamijeniti ljudsku mudrost Božjom mudrošću. Možemo odlučiti raditi stvari na svoj način kada je to suprotno Božjem načinu. Možemo zaboraviti da je naša nada u Bogu, a ne u našoj snazi ili mudrosti. Možemo koristiti vlastite zemaljske metode. Naposljetku, možemo biti toliko željni brzo obaviti svoje "dužnosti" da ne uživamo u Božjoj prisutnosti koliko bismo trebali i radije bismo odabrali obožavanje nalik "brzoj hrani" nego da se posvećujemo Bogu.

Nisi u potpunosti rekao "da" Bogu, ako nisi pritom rekao "ne" samome sebi.

P: Zašto je Isus ovdje spomenuo križ prije nego što je rekao svojim učenicima da će biti razapet?

O: Isus je znao da će biti razapet i prije nego što je to rekao svojim učenicima. Svi su već znali za razapinjanje, jer su Rimljani često razapinjali pobunjenike i razbojnike. Razapinjanje je trebalo poslužiti kao poticaj drugima da ostanu poslušni. Kako su zelotski revolucionari riskirali razapinjanje zbog malog, zemaljskog cilja, učenici su trebali biti spremni riskirati razapinjanje zbog nebeskog cilja koji je bio puno vrijedniji. Na kraju, svaki od dvanaestorice apostola mučenički je stradao za svoju vjeru, osim Ivana, koji je protjeran na Patmos i umro prirodnom smrću.

P: U Mt 16,27, hoće li Isus doći u slavi Očevoj ili u vlastitoj slavi, kao što kaže Iv 1,14?

Odg: Ivan 1,14 kaže da su vidjeli dio Isusove slave. Na primjer, vidjeli su dio slave na Duhove. Matej 16,27 odnosi se na događaj u dalekoj budućnosti, kada se Isus ponovno vrati. Drugim riječima, još niste ništa vidjeli!

P: U Mt 16,27 odnosi li se to ne na kraj svijeta, nego na vrhunsko očitovanje Bahá'u'lláha, kako uče bahaisti u djelu "Bahá'u'lláh i nova era", str. 268-269?

O: Ne, pročitajte stih pažljivije. U njemu stoji da će Sin Čovječji doći u slavi Očevoj sa svojim anđelima i nagraditi svakoga prema onome što je učinio. Ljudi nisu vidjeli nikakve anđele s Baha'u'llahom, a Baha'u'llah nije nagradio ni vjerne bahaiste koji su bili prognani ili su umrli, niti muslimane koji su ga progonili.

P: U Mt 16,28 i Mk 9,1 što je Isus mislio kad je rekao da neki neće okusiti smrt dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo u moći?

O: Prvo, što odgovor nije, a zatim što jest.

X1. Ne postoje dokazi da je Isus učio da će učenici ostati živi dugo vremena. Zapravo, iz crkvene povijesti znamo da je 11 od 12 apostola umrlo mučeničkom smrću. Samo je jedan, Ivan, umro prirodnom smrću. Ipak je, unatoč tome, patio izgnanstvo na otoku Patmosu.

X2. NE odnosi se na tisućljetno Kraljevstvo u Otkrivenju 20,1-6.

X3. Ne može se odnositi na reinkarnaciju prije nego što vide Sina Čovječjeg kako dolazi u svom kraljevstvu. Ne samo da reinkarnacija nije istinita, nego čak i da jest, ljudi koji se reinkarniraju i dalje bi umirali.

X4: Neki smatraju da se radi o Preobraženju, koje se dogodilo ubrzo potom. Kada u 2. Petrovoj 1,16-18 Petar govori o tome da su bili očevici njegove slave, u knjizi "1001 Bible Questions Answered" (str. 299-300) stoji da to ukazuje na to da je Petar tako razumio.

Odgovor: To se odnosi na trenutak kada je Isus "osvojio" svoje kraljevstvo raspetanjem, što je dokazano uskrsnućem. Ušao je u svoje kraljevstvo nakon što je nadvladao Sotonu. Kršćani se ne slažu oko toga je li prvi dan bilo uskrsnuće ili Duhovi, ali to je vrlo sporedna stvar.

Matej posebno naglašava kraljevstvo nebesko. Kraljevstvo nebesko započet će vidljivo malo poput gorušice (Matej 13,31), poput kvasa neće biti vidljivo, ali njegovi će učinci biti vidljivi u tijestu svijeta (Matej 13,33), no na kraju će anđeli iz kraljevstva nebeskog iskorijeniti sve što uzrokuje grijehe i sve koji čine zlo (Matej 13,41-42). Kraljevstvo nebesko je poput zakopanog blaga koje netko tajno pronađe (Matej 13,44), ali je i iznimno vrijedno poput trgovca koji sve proda da bi kupio dragulj (Matej 13,45-46). Kao što prikazuje prispodoba o mreži u Mateju 13,57-50, Kraljevstvo nebesko je nešto u ovom životu s dobrim i lošim ribama, ali ono također ima svoje konačno ispunjenje na kraju vremena. Kraljevstvo Božje je unutar nas (Lk 17,21).

Petru u Mateju 16,19, a kasnije i ostalim apostolima, dani su ključi kraljevstva.

Na Posljednjoj večeri Isus je rekao da više neće piti od plodova vinove loze dok je ne pije ponovno s njima u Očevu kraljevstvu (Mt 26,29). Isus je jeo i pio s učenicima nakon svog uskrsnuća.

Sažetak: Učenici, koji su živjeli uobičajen životni vijek, kažu da je kraljevstvo nebesko došlo na zemlju nakon Isusova uskrsnuća. Dok su Židovi možda tražili vojno kraljevstvo koje bi svrglo Rimljane, Isus je učio da je kraljevstvo poput gorušičina zrna, kvasa ili dragocjenog bisera. Bilo je malo, teško ga je bilo vidjeti na početku, velike vrijednosti i imalo bi velike učinke.

P: U Mt 17,1-8, zašto je Isus preobražen?

O: Iako Sveto pismo ne navodi, moglo je biti zbog kombinacije razloga, vezanih i za učenike i za samog Isusa.

1. Za učenike je ovo objavljenje bilo znak za potvrdu njihove vjere te za ohrabrenje i jačanje trojice učenika koji su mu svjedočili. Možda je bilo dobro ojačati vjeru ove trojice prije raspeća.

2. To je izdvojilo trojicu učenika kao vođe ostalih.

3. Otac i Duh mogli su iskoristiti ovaj događaj da ojačaju Isusa i upute Ga što činiti uoči raspeća te što činiti između raspeća i uskrsnuća iz mrtvih.

4. To bi mogao biti svjedočanstvo da je Isus "prošao" kao savršeni, bezgrešni čovjek, a u daljnjem razgovoru je riječ o njegovu raspeću.

Isus je i prije toga dao mnogo dokaza o svojoj moći. Ali sva ta čuda su ono što je Isus učinio, ili što je bio sposoban učiniti, a ne jednostavno tko je On bio. Ponekad trebamo napraviti pauzu od služenja i drugih poslova te jednostavno provesti vrijeme nasamo s Gospodinom, usredotočeni na to tko On jest.

Naravno, Bog nam ne mora objašnjavati razloge za sve.

P: U Mt 17,1, na koju je goru Isus uzeo njih?

O: Vjerojatno je bila gora Meron visoka oko 3.926/3.963 stopa ili 1.204 metra. Vjerojatno nije bila gora Hermon (9.232 stope), koja je bila pod snijegom i na kojoj ne bi imalo smisla provesti noć. Vjerojatno nisu otišli na vrh gore Tabor (1.900 stopa, kako su smatrali Kirilo Jeruzalemski i Jeronim), jer je na njezinu vrhu bio rimski fort.

Planina Meron pješačka je staza od pet do osam sati umjerene težine. Zimi je na vrhu često snijeg, ali ne i ostatak godine.

P: U Mt 17,1-8, je li preobraženje bilo uskrsnuće ili vizija?

O: To nije bilo točno ni jedno ni drugo. Mojsije i Ilija su zapravo bili prisutni, barem u duhu, i razgovarali s Isusom. Sveto pismo ne kaže jesu li se pojavili s tijelom ili ne. Mojsije i Ilija došli su u sjajnom oblaku, a zatim su otišli. Ilija je uznesen na nebo u vihoru (2. Kraljevima 2,1), i iako je Mojsije umro, njegovo tijelo nikada nije pronađeno (Ponovljeni zakon 34,6), a đavao se prepirao s arkanđelom Michaelom oko Mojsijeva tijela (Juda 9).

P: U Mt 17,2 i Mk 9,3, zašto su Isusove odjeće postale tako bijele?

O: Sveto pismo ne navodi zašto su se odjeće obojile u bijelo (ili zasjale) kada je slava bila prikazana. Drugi primjeri bijele odjeće u slavi su anđeli koji su se pojavili.

P: U Mt 17,3-4 i Mk 9,4, kako su Matej i Marko znali da su to Mojsije i Ilija?

O: Vjerojatno zato što su mu to rekli Petar, Jakov i Ivan. Kako su Petar, Jakov i Ivan to mogli znati? Ili su čuli kako ih Isus oslovljava po imenu, ili im je Isus to rekao kasnije, ili im je Otac to izravno objavio.

P: U Mt 17,9 i Mk 9,9, zašto Isus izričito nije želio da učenici itko govori o preobraženju dok ne uskrsne?

O: Mnogi Židovi odbacili su Isusa kao Mesiju; kako bi ikada povjerovali u preobraženje? Ključno je vjerovati da je Isus bio Mesija, Sin Božji. Nije bilo ključno znati ili vjerovati u sporedna pitanja poput preobraženja. Ako netko nije prihvatio Isusa kao Mesiju nakon što je vidio čuda, malo je vjerojatno da bi povjerovao zbog izvješća o preobraženju. Nakon što je Isus uskrsnuo, netko tko je vjerovao u Isusa ne bi imao nikakvih poteškoća s prihvaćanjem preobraženja.

Slično tome, kada s drugima govorimo o Kristu, osobito prvi put, od svih stvari o kojima bismo mogli govoriti, pobrinite se da to dragocjeno vrijeme provedete govoreći o onome što je najvažnije.

Petar, Jakov i Ivan mogli su ići okolo i svima pričati o preobraženju, i možda bi ih više ljudi dovodilo u pitanje zbog njihovog zdravog razuma nego što bi im vjerovalo. No, takav posredni dokaz ne bi bio vrlo značajan u usporedbi s uskoro događajućim uskrsnućem. Ponekad, kada svjedočimo drugima, ne želimo spominjati "donekle uvjerljive" stvari o kršćanstvu umjesto "snažno uvjerljivih".

P: U Mt 17,11-13, kako je Ivan Krstitelj bio Ilija koji je trebao doći?

O: Prvo ćemo govoriti o Iliji, a zatim o Ivanu Krstitelju.

Sam Ilija bio je prisutan na Preobraženju. U Mateju 17,11 Isus kaže da je Ilijino obnavljanje svega u budućnosti i da će se sam Ilija pojaviti prije Drugog dolaska Isusa. Neki smatraju da je Ilija jedan od dva svjedoka u Otkrivenju 11,3-12.

Ivan Krstitelj došao je u Duhu i sili Iliji, i upravo na Ivana Krstitelja Isus metaforički misli u Mateju 17,12-13.

U drami netko može zamijeniti glumca tijekom probe, a sam glumac pojavljuje se tijekom izvedbe.

Zaključak: tijekom Prvog dolaska Ivan Krstitelj došao je u ulozi Ilije, ali to ne sprječava samog Iliju da se pojavi prije Drugog dolaska.

P: U Mt 17,12 i Mk 9,11-13, kako je Ivan Krstitelj ispunio proročanstvo Ilije? Je li on bio reinkarnirani Ilija?

O: Ne, jer je reinkarnacija pogrešna, što pokazuju Hebrejima 9,27 i Rimljanima 9,11. Prilikom Isusova prvog dolaska, Ivan je imao svrhu i poslanje Ilije. Naravno, sam Ilijina (a ne Ivanova) pojavila se nakratko na Preobraženju. Mnogi misle da će Ilija biti jedan od dva svjedoka neposredno prije sedme trube u Otkrivenju 11,3-12. Kad je Isus došao (prvi put), kraljevstvo tada nije bilo u potpunosti uspostavljeno na zemlji ne zato što Ilija i Mojsije nisu bili prisutni. Oni su se pojavili.

P: U Mt 17,14-16 i Lk 9,37-39, zašto demoni često ozljeđuju ljude koje opsjedaju?

O: Jedan razlog mogao bi biti jednostavno mržnja prema ljudima. No drugi razlog mogao bi biti sličan razlozima zbog kojih zli ljudi često ozljeđuju one koji su im pomogli. Za logično, zapravo okrutno logično objašnjenje ovoga, Machiavellijeva pokvarena knjiga "Vladar" govori o slučajevima u kojima je plaćenički vođa opasan dok služi vladaru, a još opasniji ako pređe na stranu protivnika. Napisao je da je najsigurnije često atentat, čak i ako se ta osoba u prošlosti pokazala uvijek odanom! Ako se netko druži sa zlom, ne bi se trebao iznenaditi kada mu zlo učine oni kojima je pomagao.

P: U Mt 17,15 izraz za epilepsiju doslovno je "obuzet mjesecom". Postoji li ikakva veza između epileptičnih napadaja i faza mjeseca?

O: Čini se da su tako mislili stari, budući da su koristili taj izraz. U moderno doba nismo sigurni, ni na jedan ni na drugi način. Članak iz 2008. u Nacionalnoj medicinskoj knjižnici autorica Sallie Baxendale i Jennifer Fisher, "Pogođen mjesecom? Utjecaj lunarnog ciklusa na napadaje", https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/18602495/. Istražile su 1.571 napadaj i pronašle korelaciju između tame noćnog neba i napadaja. Bila je to osvijetljenost noćnog neba, a ne faza mjeseca, jer su uzele u obzir oblačnost. S druge strane, članak iz 1999. godine C. L. Raison i sur. na https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/10363673/ nije pronašao nikakvu korelaciju. Predložili su da bi mogla postojati korelacija između napadaja i nedostatka kvalitetnog noćnog sna. Naravno, ako ste bili u kući s teškim zavjesama, osvjetljenje mjeseca možda ne bi bilo važno.

P: U Mt 17,15-21, Mk 9,17-18.28-29 i Lk 9,40, zašto učenici nisu mogli izagnati ovog demona?

O: To nije bilo zbog toga tko su bili učenici, niti zbog ikakvog ograničenja Božje moći. Naprotiv, u to su vrijeme uzimali zdravo za gotovo da mogu izgoniti demone i nisu se molili niti postili, možda zbog ponosa ili samozadovoljstva. Danas neki kršćani ne vide rezultate koje bi trebali vidjeti jer ne odvajaju vrijeme za molitvu i post.

P: U Mt 17,15-21; Mk 9,17-18.28-29 i Lk 9,40, trebamo li polagati ruke pri izgonjenju demona ili je to samo gesta?

O: Naše ruke nisu čarobne. Ali baš kao što nam može pomoći u molitvi da se molimo u različitim položajima, u redu je i biblijski položiti ruke na opsjednutu osobu. To nije nužno, u smislu da "demon ne može biti istjeran ako ne možemo položiti ruke".

P: U Mt 17,15-21, hoće li se zlo duh, koji je izagnan, vratiti i napasti slabijeg člana tima koji pokušava izagnati demona?

O: Demoni ne posjeduju istinskog vjernika, ali ga mogu tlačiti i na taj način napadati kroz veće napasti, strah, depresiju i druge načine da mu skrenu pažnju s Isusa. Stoga članovi tima trebaju imati blizak odnos s Gospodinom.

Usput, postoji još jedna opasnost pri izgonjenju demona. Ako osoba iz koje je demon izgonjen ne želi imati Krista u svom srcu, tada se demoni mogu vratiti i dovesti još više svojih drugova. Vidi Matej 12,43-45 i Luka 11,24-26.

P: U Mt 17,15-21, neke se crkve drže prakse da obitelj mora dovesti opsjednutu osobu u crkvu, a ne u svoj dom. Je li to zato što je sigurnije izgoniti demona u crkvi nego u nečijoj kući?

O: Mislim da su i crkva i dom u redu. Ali ako je moguće, ne bih to radio u domu u kojem se nalaze idoli (Bude itd.), astrološki simboli ili predmeti za gatanje.

P: U Mt 17,15–21, ako je nekršćanska žena opsjednuta zloduhom, a muž se isprva ne protivi. No nakon 2–3 dolaska muž promijeni mišljenje, ne dočekuje tim, ili sprječava dolazak tima, a žena je i dalje otvorena, kakav je naš stav? Mora li poslušati muža?

To je teška situacija. Supruge trebaju poslušati svoje muže, ali prije svega trebaju poslušati Boga. Stoga, ako muž zapovijeda supruzi da učini nešto što je protivno Bibliji, supruga mora poslušati Boga, a ne muža. Ipak, trebala bi ga i dalje poslušati u drugim stvarima. Međutim, ako supruga želi da kršćani dođu, ne mislim da je opsjednuta demonom; mogla bi, međutim, biti pod napadom demona. Je li supruga voljna doći u posjet crkvi? Ako suprug ne želi da se supruga druži s vjernicima, a Hebrejima 10,25 zapovijeda nam da ne napuštamo okupljanja, dužnost supruge je da najprije posluša Boga.

P: U Mt 17,15–21, što ako opsjednuta osoba ozlijedi sebe ili skoči kroz prozor tijekom služenja, a član obitelji odluči podnijeti pritužbu ili tužbu vođi tima ili timu, kakav je stav crkve?

O: To je moguće; ljudi mogu podnositi tužbe optužujući druge za gotovo sve. Bez obzira na to, članovi crkve trebaju poduzeti mjere opreza radi sigurnosti uključene osobe.

P: U Mt 17,15-21, moramo li obavijestiti i zatražiti odobrenje od pastora prije posjeta osobi opsjednutoj demonima?

O: Snažno bih savjetovao da o tome obavijestite svog pastora ili starješine. Poslanica Hebrejima 13,17 kaže da se trebamo pokoravati onima koji nas vode, a to se odnosi na pastore/starješine.

P: U Mt 17,17, zašto se i s kim je Isus razljutio?

O: Isus je rekao ovoj nevjernoj i izopačenoj "generaciji", što može značiti skupinu ljudi koji su živjeli u to vrijeme ili skupinu ljudi poput Židova. No, bez obzira na to, ovaj prijekor odnosi se i na devetoricu učenika. Učenicima je već bila dana moć iscjeljivanja, ali, nažalost, oni su se povukli i nisu mogli izliječiti ovoga. Isus je jadikovao nad općim nedostatkom vjere kod ljudi te kulture, čiji su i učenici bili dio. "Mala vjera" ne odnosi se na neki "mali dio" vjere, već na oskudicu vjere.

P: U Mt 17,17, na koje načine mislite da danas Bog može biti iznerviran nedostatkom vjere vjernika?

O: To može biti na više načina. Ponekad naša briga i tjeskoba mogu pokazivati nedostatak povjerenja u Boga. Ponekad su kršćani nevoljniji činiti Božju volju ako vide rizik za svoju sigurnost, sigurnost svojih najmilijih ili svoje bogatstvo. Ponekad kršćani rade stvari samo "napola", kako bi na neki način osigurali svoje opcije, umjesto da se u potpunosti predaju. Ponekad kršćani žele raditi po Božjoj volji koristeći se svjetovnim metodama jer u svom nedostatku vjere osjećaju da moraju. Ponekad je to mentalitet "mogu sam", uz neprepoznavanje potrebe za traženjem Gospodnjeg vodstva.

P: U Mt 17,25-27, zašto je Isus rekao da su sinovi izuzeti od poreza, a ipak je Isus platio porez?

O: Zamislite da možete vidjeti Isusa i postaviti Mu bilo koje pitanje. Bi li vam najvažnije pitanje na umu bilo: "Plaćate li hramsku pristojbu?" Čini se gotovo komičnim da se Stvoritelju i Gospodinu zemlje traži da plaća poreze. Unatoč tome, Isus je to ljubazno učinio, bez prigovora, kako ne bi izazvao uvredu. Iako stih 24. ne navodi o kojoj se vrsti poreza radi, iznos od dvije drahme (pola šekela) značio bi godišnji porez za sve židovske muškarce u dobi od dvadeset i više godina, kako u Izraelu tako i izvan njega, za židovski hram, a plaćao se u ožujku, a ne kao porez rimskoj vladi. To je bio porez u Isusovo vrijeme prema Josipu Flaviju u Djelu "Jevrejske starine", knjiga 3, br. 193–196; knjiga 18, poglavlje 312 i Misni Šekalim. Međutim, stih 25, koji se odnosi na kraljeve zemaljske, definitivno se odnosi na rimski porez.

Osim ovog primjera, Rimljanima 13,6-7 također zapovijeda vjernicima da plaćaju poreze vladi, čak i vladi tako korumpiranoj kao što je bilo Rimsko Carstvo.

Neki bi ljudi mogli pogrešno protumačiti Isusove riječi kao nejasne, jer je Isus govorio hipotetski da se, iako bi svemu što pripada Cezaru trebalo dati njemu, zapravo ništa ne bi trebalo pripasti Rimljanima. Međutim, da je to Isus mislio, traženje da donesu denar bilo bi ili besmisleno ili, što je još gore, zavaravajuće.

P: U Mt 17,25-27, jesu li i ostali učenici platili hramski porez?

O: Sveto pismo ne kaže. Ili su ga vjerojatno platili, ili su bili oslobođeni ako su bili mlađi od 20 godina. Mnogi su učenici živjeli 30 ili 40 godina nakon Isusova uskrsnuća, pa je Isus mogao odabrati mladiće.

P: U Mt 17,27, zašto se ponekad iznerviramo zbog drugih i kako bismo trebali reagirati u takvim situacijama?

O: Netko tko radi nešto loše, a od koga smo to očekivali, obično nas ne ljuti previše. Ono što nas može iznervirati jest kada imamo više standarde ili očekivanja od nekoga ili od skupine ljudi, a oni nas razočaraju ili izdaju. Prije nego što izgubimo živce i smirimo se, trebali bismo se sjetiti kako mi ponekad možda živciramo Isusa. Drugo, moramo se sjetiti da će oni morati odgovarati svome Gospodinu, a mi nismo njihov gospodar, nego Bog. Naposljetku, jesmo li uopće trebali postavljati ta očekivanja? Umjesto da samo "reagiramo" na emocije vlastitog razočaranja, trebali bismo "odgovoriti" na primjeren način, vodeći se onim što je najbolje u toj situaciji. Ako odgovor očito ne funkcionira, možda biste trebali zastati i odgovoriti na drugačiji način. Konačno, sjetite se Jakovljeve 1,20: "jer bijes čovjeka ne čini pravednost Božju."

P: U Mt 18,1-6, kada se netko, osobito kršćanin, usredotočuje na postavljanje pogrešnog pitanja, kako ga preusmjeriti?

O: S strpljenjem i taktom. Prekor možda ovdje nije koristan jer im je razmišljanje možda previše zbunjeno da bi to uvidjeli. U ovom slučaju nije bilo tako da je njihovo pitanje bilo nelogično ili besmisleno, već su njihovi prioriteti bili pogrešni. Samo reći nekome da su mu prioriteti pogrešni samo po sebi nije od velike pomoći; trebali biste im reći, ili još bolje, pokazati im, koji bi trebali biti njihovi prioriteti.

P: U Mt 18,1-6, što biste trebali učiniti kada primijetite rivalstvo među vjernicima?

O: Postoji sedam koraka koje možemo poduzeti.

1) Molite se za njih, ili za obje strane, da vide svoju situaciju onako kako je Bog vidi i da imaju srce i hrabrost promijeniti smjer i slijediti Božje vodstvo.

2) Pokušajte razumjeti njihov način razmišljanja, zašto misle da bi se trebali tako osjećati.

3) Primijetite da ih Isus nije osudio što su postavili pitanje, niti vi trebate prezirati njih. Ali, kako je rekao Ivan Zlatousti (umro 407. g.), "Ne možemo dostići čak ni vrline Dvanaestorice; ne pitamo tko je najveći u Kraljevstvu nebeskom, nego tko je veći u kraljevstvu zemaljskom: što je netko bogatiji, to je moćniji". (Homilije o Mateju, homilija 58 NPNF1, str. 360)

4) Pokušajte pokazati i njegovati srce sluge te smatrati druge važnijima od sebe (Filipljanima 2,3).

5) Pokušajte im pomoći da shvate da je njihova rivalnost grijeh koji moraju promijeniti.

6) Potičite ih da rade zajedno.

7) Svi bismo trebali biti poput djece (u dobrom smislu), jer smo svi djeca Božja.

P: U Mt 18,5 i Mk 9,35-37, kako primanje djeteta u Isusovo ime sliči primanju Isusa?

O: Isus je naglašavao nedostatak razlike između srdačnog primanja Njega u tijelu i primanja drugih u Isusovo ime. U davna vremena, izaslanik kralja tretirao se kraljevski kao predstavnik kralja.

P: U Mt 18,8 i Mk 9,43.47, trebamo li odrezati ruku ili iskopati oko ako nas navode na grijeh?

O: Ne, iz jednostavnog razloga što nas naše ruke i oči ne navode na grijeh. Isus kaže da je grijeh toliko ozbiljan da bi bilo bolje poduzeti drastičnu mjeru i ostati bez tih udova nego griješiti. Bolje je odsjeći ud nego umrijeti od gangrene. S vremena na vrijeme, svi trebamo napraviti "provjeru stvarnosti" sebe samih. Upitajte se, poboljšava li se naš odnos s Kristom ili se udaljavamo od Njega.

P: U Mt 18,9 i Mk 9,43-44,48, dokazuju li ovdje navodi o neugasivom ognju vječno mučenje?

O: One impliciraju istinu o vječnoj kazni, ali je ne dokazuju, jer je moguće da je vatra bila vječna, ali ljudi koji su u njoj preživljavali nisu. Naravno, u tom bi slučaju vatra imala neko drugo gorivo ili sredstvo za održavanje.

P: U Mt 18,10, ima li Bog Otac lice?

O: Ne. Ne bi se očekivalo da će Isus ovdje dati detaljno učenje o bliskosti i anđeoskoj percepciji u dimenzijama Neba. Radije, Isus je jednostavno upotrijebio metaforu da kaže kako anđeli koji paze na ovu malu djecu imaju izravan pristup Ocu. Međutim, ništa ne kaže da i drugi anđeli također nemaju izravan pristup Ocu.

P: U Mt 18,14, budući da Bog ne želi da ijedan od ovih najmanjih propadne, zašto ljudi propadaju?

O: To su dva pitanja u jednom: zašto umiru bebe i zašto ljudi idu u pakao.

Bebe umiru, kao što ćemo svi na kraju umrijeti, kao posljedica toga što smo dio pale rase. Živimo u svijetu punom zla i nepravde, a Bog će sve ispraviti na Sudnji dan.

Bebe i fetusi imaju grešnu narav, ali to što fetus umre ne dokazuje da je kriv za grijeh, baš kao što to što mačiće umre ne dokazuje da je bio kriv za grijeh.

Ljudi idu u pakao, prema 2. Solunjanima 1,8, koje kaže da će oni koji ne slušaju evanđelje Gospodina Isusa Krista biti osuđeni, stoga je evanđelje nešto čijem smo slušanju svi odgovorni. Isusova smrt na križu bila je dovoljna za sve. Ipak, Bog i dalje dopušta ljudima koji odbacuju Jednog Istinskog Boga da snose posljedice izbora za koje su odgovorni.

P: Znači li Mt 18,15–18 da nikada ne bismo smjeli kritizirati doktrinu kršćanskog vođe?

O: Nimalo. Iako se Matej 18,15 odnosi na postupanje s vjernicima, a ne s nevjernicima, Matej 18,15-18 bavi se ponašanjem, a ne javnim propovijedanjem laži ili hereze. Iako je dobro kontaktirati osobu privatno, pokušati je pridobiti prije nego što se okrene javnosti, ako je laž bila javno propovijedana, tada se laž mora javno ispraviti. Ako to ispravi osoba koja je iznijela i ranije vjerovala u lažne tvrdnje, tim bolje. A ako ne, onda to treba ispraviti netko drugi. No, to se ne bi smjelo činiti u duhu animoziteta ili mržnje prema osobi koja je izrekla pogrešku, već u ljubavi i s željom da se pokaže istina.

P: U Mt 18,17, što znači "drži ga kao pogana ili carinara"?

O: Riječ "vi" ovdje je u jednini, što znači da se pojedinac treba distancirati od osobe koja čini zlo. Poganin ili navodno pohlepan i nepošteni poreznik očito su bili izvan sfere Božjeg kraljevstva i Crkve. Nemojte nikome stvarati dojam da imate isto spasenje ili vjeru kao ta osoba. Čak i ako je ta osoba zapravo vjernik koji griješi, ne znamo je li ona doista sveti grješnik ili nikada zapravo nije bila spašena.

P: U Mt 18,18 što znače "vezati" i "razvezati"?

O: "Veza" znači zaustaviti, ograničiti ili zabraniti, a "razriješiti" znači dopustiti da se nastavi. Neki kažu da su "vezanje" i "razrješenje" bili židovski idiomi za ono što je na zemlji objavljeno, a što je već bilo unaprijed predodređeno na nebu. Ta je moć vezanja i razrješenja dana svim apostolima.

P: U Mt 18,21-22, kako se Isusova velikodušnost u zapovijedi da oproste drugima "sedamdeset puta po sedam" uspoređuje s drugim učenjem?

O: Sadukeji i mnogi rabini učili su da brata treba oprostiti samo tri puta. Međutim, za nekoga poput Isusa uopće nije velikodušno reći drugome da oprosti. Ono što je bilo iznimno velikodušno jest to što nam je Isus oprostio, nama koji smo ga pribili na križ (Luka 23,34), i umro za naše grijehe.

P: U Mt 18,28-31, o kojoj se količini novca ovdje radi?

Deset tisuća talenata bilo je mnogo novca. David je dao tri tisuće talenata zlata i sedam tisuća talenata srebra za izgradnju hrama u Jeruzalemu. Princovi su dali pet tisuća talenata zlata i deset tisuća talenata srebra, prema 1. Ljetopisima 29,4-7. Neki su to procijenili na 12 milijuna dolara, ali bolja procjena mogla bi biti nešto manje od milijardu. U Mateju 18,28, 100 denara bilo je otprilike 100 dana plaće za običnog radnika ili pješaka. Zaista dobar rob mogao je vrijediti jedan talent, ali većina robova vrijedila bi desetinu talenta. Također je bilo protiv zakona da se čovjek proda u ropstvo za iznos veći od duga koji je imao.

P: U Mt 18,32-35, otkazuje li Bog ikada oprost ili ne oprašta grijehe?

O: Ne. Dug nije obnovljen; radije je oprost neprimijenjen. Gospodar je oprostio dug sluzi, ali kada je zli sluga uhvatio drugog slugu za grlo da mu vrati dug, gospodar se razljutio zbog te nepravde i ponovno je nametnuo dug. Bog je slobodno i milostivo oprostio naše grijehe, iako to nismo zaslužili, ali hoće li oprost biti primijenjen ovisi o našem odgovoru. Hebrejima 4,2 kaže da evanđelje nije donijelo koristi nekima jer ga nisu udružili s vjerom. Rimljanima 11,29 kaže da su Božji darovi i poziv neopozivi.

P: U Mt 18,32-35, može li ova prispodoba značiti da je gospodar poslao zlom slugi u zatvor zbog naknadnih dugova, umjesto da mu je ponovno naplatio stari dug?

O: Ne, to nije poanta, jer parabola ukazuje da je gospodar predaje nepravednog slugu stražarima zbog nedostatka milosrđa kod nepravednog sluge.

P: U Mt 18,35, jesu li neka djela, poput opraštanja braći, potrebna za spasenje?

O: Ni opraštanje drugima ni bilo koje drugo djelo neće pomoći čovjeku da postigne spasenje. Naprotiv, ako osoba ima spasenje, moći će oprostiti drugima za sve što su učinili. Ako smo iskusili veliko milosrđe Božje, mnogo je manja stvar za nas oprostiti drugima.

P: U Mt 19,3-9; Mk 10,11-12, pod kojim je okolnostima dopušten razvod?

O: U vrijeme Starog zavjeta (Ponovljeni zakon 24,1-4 itd.) razvod je bio dopušten gotovo iz bilo kojeg razloga jer su ljudska srca bila tvrda, ali Isus je ukinuo taj razlog. Razvod nije prihvatljiv osim u sljedećim okolnostima:

1. Nevjerujući supružnik želi otići (1. Korinćanima 7,12-15).

2. Dopuštena je kada je netko počinio preljub (Matej 5,31-32).

3. Mnogi kršćani smatraju da je razvod neizbježan u slučaju napuštanja, jer je jedan supružnik zapravo već "razveo" brak.

4. Naravno, trebamo slijediti i ostatak Božje riječi, a mnogi kršćani smatraju da je razvod opravdan ako je život supružnika ili djeteta u opasnosti zbog drugog supružnika.

Chuck Swindoll u svojoj brošuri Razvod vidi samo tri okolnosti u kojima je kršćaninu dopušteno ponovno se vjenčati nakon razvoda:

4a. Brak i razvod prije spasenja

4b. Nemoralan i nepokajan supružnik

4c. Napuštanje/razvod od strane nevjernika

Imajte na umu da smrt supružnika nije razvod te Pismo u Poslanici Rimljanima 7,3 uči da je ponovni brak dopušten nakon smrti supružnika.

Ovi stihovi kažu da se ne smije razvesti, osim iz ovih razloga, ali što ako vi ne želite, a supružnik vas razvede? Baš kao i kod smrti supružnika, ništa ne sprječava ponovno vjenčanje kada je supružnik taj koji je podnio razvod.

U Isusovo vrijeme židovski učitelji imali su različita stajališta o razvodu. Škola Šimona ben Šamaija tvrdila je da muškarac ne može razvesti svoju ženu ni iz kojeg razloga osim zbog "nepristojnosti". Međutim, ako je do razvoda došlo iz pogrešnog razloga, prema školi Šimona ben Šamaija, ponovni brak i dalje je bio dopušten (M. Gittin 9:10). Škola Šamaja tvrdila je da se muškarac ne može razvesti od svoje žene ni iz kojeg razloga osim zbog "nepristojnosti". Međutim, ako je do razvoda došlo iz pogrešnog razloga, prema školi Šamaja, ponovno vjenčanje je i dalje bilo dopušteno (Mishna Eduyoth 4:7-10). Ili, kako neki danas kažu, "ne može se vratiti ono što je bilo". Mala skupina u Kumranu tvrdila je da razvod nije dopušten ni iz kojeg razloga (11QTemple 57:17-19). Židovski komentatori nisu razmatrali slučaj žene koja se razvodi od muža. Možda je Isusu postavljeno to pitanje kako bi se vidjelo s kojom se skupinom slaže, a možda i kako bi se sljedbenici druge škole otuđili od Isusa. Drugi razlog za postavljanje pitanja Isusu jest taj što je (prema Josipu Flaviju) Herodija razvela svog muža Heroda II. kako bi se udala za Heroda Antipu, a Isusov odgovor, u oba slučaja, ne bi ga u dobrom svjetlu prikazao vlastima.

P: U Mt 19,8-9, znači li da Isusovim mijenjanjem zakona o razvodu Bog, koji je nadahnuo Svetu knjigu, nije bio suglasan s njom?

O: Pod Starim saveznim zakonom Isus je rekao da je razvod dopušten jer su im srca bila tvrda. To pokazuje da Bog dopušta stvari koje ne želi, i to na određeno vrijeme. Međutim, pod Novim saveznim zakonom, muškarac se ne bi trebao razvesti od svoje žene, osim zbog preljuba. Ali danas ne bismo smjeli imati tvrda srca. Trebali bismo se pobrinuti da naš brak nije samo zalijepljen jeftinim ljepilom, već božanskim cementom.

Uzgred, našu riječ "skleroza" dobili smo od grčke riječi za "tvrdo" – "skleros". Cijela riječ je sklerokardian.

P: Zašto u Mt 19,9 muškarac koji se razveze od svoje žene i oženi drugom čini preljub, budući da je poligamija bila dopuštena?

O: Ne, poligamija nije preljuba. Isusovo učenje ovdje je isto bez obzira na monogamiju ili poligamiju. U odgovoru treba razmotriti pet točaka.

Božje stajalište o razvodu jasno je izrečeno u Malachiju 2,16: Bog ga mrzi. U vrijeme Mojsijskog zakona Bog ga je dopuštao samo zato što su im srca bila tvrda, prema Mateju 19,8. U Novom zavjetu nije dopušteno razvesti se od supružnika, osim zbog preljuba.

Međutim, ako nevjernik-supružnik inzistira na razvodu od vas, Bog nam zapovijeda da to dopustimo jer nas je Bog pozvao na mir, kako stoji u 1. Korinćanima 7,15. Poslušnost Božjoj zapovijedi da [nevoljko] dopustite supružniku da se razveže od vas biblijski se razlikuje od neposlušnosti Božjoj zapovijedi odabirom razvoda od supružnika.

Božje viđenje poligamije. Adam i Eva bili su uzor dvoje (a ne više) koji postaju jedno tijelo (1. Korinćanima 6,16). Poligamija je bila dopuštena i u Starom i u Novom zavjetu. Međutim, u Novom zavjetu na nju se gledalo s neodobravanjem, budući da crkveni vođe ne mogu biti poligamni.

Više od Božjeg uzora za monogamni brak, primarna je Božja zapovijed o razvodu. Kada kršćanski misionari propovijedaju među primitivnim narodima, govore poligamnim muškarcima da ne razvedu svoje žene, jer bi time žene ostale bez financijske potpore; međutim, odvraćaju muževe od uzimanja više žena.

Stoga je razlog preljube bio odabir da se prekrši bračna zavjet, a ne poligamija. Bez obzira na to je li muškarac imao više od jedne žene ili ne, ako muškarac grješno odluči razvesti se, što Bog mrzi, onda Bog ne želi da se ponovno oženi.

P: U Mt 19,9 postoje li rukopisi koji ne sadrže "osim zbog bludnosti"?

O: Svi rukopisi koje bilježe Aland i sur. (3. izdanje) kažu ili "osim zbog bludnosti" ili "ako nije zbog bludnosti", osim rukopisa 1574. Rukopis 1574. napisan je u 14. stoljeću, neposredno prije kraja srednjeg vijeka.

Također, Tertulijan, pišući od 198. do 220. godine, napisao je da razvod nije dopušten osim zbog bludnosti, i to u djelu *Tertullian To His Wife*, knjiga 2., poglavlje 2., str. 45, i u djelu *On Modesty*, poglavlje 16., str. 92. Dakle, ova odredba nije dodana nakon Tertulijanova vremena. Ne postoje dokazi koji bi dovodili u pitanje da je fraza izvorno bila prisutna.

P: U Mt 19,12, ukratko, uči li se da se čovjek može učiniti eunuhom za kraljevstvo Božje kao ateist (Capello) kaže?

O: Ne. Ispitajmo obje mogućnosti. Budući da bi kirurška kastracija također značila celibat, pitanje je odnosi li se ovaj stih samo na celibat ili na celibat putem kastracije. Slažemo se?

Budući da je fizička kastracija u suprotnosti s Ponovljenim zakonom 23,1, tumačenje da se radi o celibatu vrlo je slično 1. Korinćanima 7,2,7, a rani kršćani su to svejedno shvaćali kao celibat, trebali bismo to tumačiti u skladu sa Starim zavjetom, Novim zavjetom i načinom na koji su kršćani to dosljedno tumačili. Za opširniji odgovor pogledajte sljedeće pitanje.

P: U Mt 19,12 Isus kaže: "...i ima uškopljenika koji su se sami uškopili radi kraljevstva nebeskog. Tko može to primiti, neka primi." Ovdje navodno imamo Kristovo odobravanje samokastracije. Pitam se koliko bi kršćanskih muškaraca dokazalo svoju odanost Bogu tako što bi to učinili? Zanimljivo je da ovo odobravanje kastracije proturječi Ponovljenom zakonu 23,1.

O: Ovo govori o celibatu, a ne o kastraciji. Ali, razmotrimo obje mogućnosti.

Celibat: Isus je slobodno koristio hiperboli u govoru (misliš li da sam si bez potrebe iskopao oko i odsjekao ruku!), i očito nije bio zabrinut da će ti Židovi koji su poznavali zakon to krivo shvatiti. Sadukeji i farizeji kritizirali su Isusa zbog mnogih stvari, ali Isus nije bio kritiziran zbog ovoga, jer je hiperbola shvaćena.

Fizička kastracija: Ako se ovaj stih odnosi i na fizičku kastraciju, to bi bilo protivno Starom zavjetu u Ponovljenom zakonu 23:1, a ništa u Svetom pismu ni u spisima ranog kršćanstva ne ukazuje da je Isus učio išta suprotno Zakonu Starog zavjeta, osim u pogledu prehrane gdje je bio manje restriktivan te razvoda i ljubavi, gdje je Isus imao viši standard.

Da je Isus doista namjeravao kastraciju, onda u ovom stihu ne bi bilo razlike između onih koje su ljudi učinili eunukima i onih koji su odabrali celibat/kastraciju za kraljevstvo Božje.

Također, ovo Isusovo učenje vrlo je slično Pavlovom učenju u 1. Korinćanima 7,2,7, gdje Pavao jasno govori o celibatu (i za muškarce i za žene) za kraljevstvo Božje.

Konačno, ne bismo trebali pitati kako bi ljudi 2000 godina kasnije mogli protumačiti ovaj stih u suvremenoj kulturi, već kako bi ga čitali prvi kršćani. Justin Mučenik u svojoj Prvoj apologiji, poglavlje 14, citira ovaj stih i govori o onima koji su dvaput u braku. Iako je upitno govori li Justin o poligamiji, ponovnom braku nakon razvoda ili ponovnom braku nakon smrti supružnika, bez obzira na to, Justin govori o celibatu, a ne o kastraciji. Tertulijan u djelu O uskrsnuću tijela, poglavlje 27, koristi ovaj stih i govori o "sjajnoj ljepoti neženjene tjelesnosti" (tj. o celibatu općenito).

Ukratko, oni koji se oslanjaju na Bibliju kao vodič za svoj život, bilo da žive u drugom stoljeću ili u dvadeset i prvom, mogu shvatiti što to znači.

P: U Mt 19,14, kako kraljevstvo nebesko pripada maloj djeci?

O: Ovo može biti istinito na više načina.

a) Moramo priznati našu dječju ovisnost o Bogu da bismo bili spašeni. Bog pomaže onima koji Mu priznaju svoju bespomoćnost.

b) Bog se brine za djecu koja umru prije dobi odgovornosti. Biblija implicira da su oni u raju, iako bez ikakvih nagrada.

I luđaci i djeca ne znaju mnogo toga, ali barem djeca znaju da ne znaju mnogo toga.

Uzgred, dovoditi djecu da ih blagoslove rabini i starješine bilo je uobičajeno u Isusovo vrijeme. To se također spominje kao primjer u Postanku 48,14; Brojevima 27,18; Djelu apostolskom 6,6; 13,3; Mateju 9,18,20; Marku 10,16.

P: U Mt 19,14, uči li kalvinizam, da bi bio dosljedan, da svi koji umru kao bebe idu u pakao?

O: Ne, to je lažna optužba koju sam čuo. Iako su Ambrozije Milanski, Augustin, Prosper Akvitanski i neki drugi učili da sve neobrezane bebe koje umru idu u pakao, oni nisu bili kalvinisti, već su većina bili augustinci.

Kalvinisti vjeruju biblijskom pogledu da je na kraju Bog taj koji ima moć spasiti; nije to krštenje, naša djela, naša vjera. Bog može odabrati spasiti po Kristu na koji god način želi. Evo što sami kalvinisti kažu.

"Svi koji umru u dojenačkoj dobi spadaju među izabrane", prema Lorraineu Boettneru u djelu The Reformed Doctrine of Predestination, str. 148., 149. Drugi škotski izričaj vjere (1580.) kaže: "Gadimo i preziremo njegovu [papsku] okrutnu presudu o dojenčadi koja umire bez krštenja." C. H. Spurgeon, pozivajući se (pogrešno) na Ezekiela 16,21, vjerovao je da bebe koje umru idu na nebo. Među ostalim kalvinistima koji su se slagali s time su Charles Hodge, W.G.T. Shedd i B.B. Warfield. Kalvinist Curt Daniel u svojoj disertaciji Povijest i teologija kalvinizma (The History and Theology of Calvinism), str. 336. – 339., ima odjeljak pod naslovom "Umiruća dojenčad je spašena".

Evo što je sam Calvin rekao u Institutu kršćanske religije, knjiga 4, poglavlje 16, str. 2:541: "Ali kako, pitaju oni, djeca se ponovno rađaju, kad ne posjeduju spoznaju ni dobra ni zla? Odgovaramo da Božje djelo, iako je izvan dosega našeg shvaćanja, stoga nije ništavno. Štoviše, dojenčad koja se trebaju spasiti (a sigurno je da se neki spase u toj dobi) bez sumnje moraju prethodno biti preporođeni od Gospodina. Jer ako sa sobom donose urođenu pokvarenost iz majčine utrobe, moraju biti očišćeni prije nego što mogu biti primljeni u kraljevstvo Božje…. Ali da utaži ovu vrstu prigovarača [kritičara], Bog je dao, u slučaju Ivana Krstitelja, … dokaz onoga što bi mogao učiniti i u drugima."

P: U Mt 19,16-17, je li Isus negirao da je dobar ili da je Bog?

O: Ne, Isus se ovdje ne bavi time. Odgovor potražite u raspravi u evanđeljima o Mt 19,16-17.

P: U Mt 19,17, što je dobro?

O: U Postanku 1. i 2., Bog je proglasio sva stvorenja dobrima prije Pada čovječanstva. Isus je rekao u Marku 10,18 i Luki 18,19 da nitko nije dobar osim Boga samoga. Bog je izvor dobrote, ali, kao što je istaknuo Toma Akvinski, definirati Boga kao dobrog samo zato što je Bog izvor dobrote nije ništa valjanije od definiranja Boga kao fizičkog tijela zato što je Bog izvor svih fizičkih tijela.

Za nas je dobrota ono što je u skladu s Božjim likom i željom. Zapovijeđeno nam je činiti dobro (1. Timoteju 6,18), stoga možemo biti dobri u ograničenom smislu. Bog je dobar na viši način jer 1) On je izvor sve dobrote koju nam daruje, 2) On je mjerilo prema kojem se dobrota promatra, 3) i ništa nije posve dobro osim Njega (Marko 10,18; Luka 18,19).

P: U Mt 19,23, je li istina da bogati ne mogu ući u nebo?

A: Ne, inače bi Abraham bio u nevolji, a Pavao, Jakov i autor Poslanice Hebrejima, da ne spominjemo Isusa, bili bi u krivu što Abrahama drže junakom vjere. I Job bi bio u nevolji nakon što ga je Bog obasuo bogatstvom. Naprotiv, ljubav prema bogatstvu i pouzdanje u njega čine da je čovjeku teško ući u nebo. Čovjek može imati veliko bogatstvo, poput Abrahama, a da ne voli niti se ne pouzdaje u svoje bogatstvo. Grčka riječ za tužan, lypoumenos, znači potišten ili vrlo tužan.

P: U Mt 19,24, Mk 10,25 i Lk 18,25 što je Isus mislio kad je rekao da deva ne može proći kroz ušicu igle?

Odgovor: Neki smatraju da je "igla" bio nadimak za uska vrata u Jeruzalemu. Međutim, iako su Jeruzalem i drugi gradovi doista imali vrlo uska vrata, nama nije poznata nijedna vrata nazvana "iglenom ušicom". Grčka riječ ovdje, rhaphidos, može značiti samo iglu za šivanje ili kiruršku iglu, a ne neku vrstu vrata unutar vrata.

Vjerojatnije je da Isus ovdje koristi hiperbolu. Potpuno je nemoguće da deva, pogotovo natovarena deva, prođe kroz ušicu igle. Isus je upotrijebio ovu komičnu analogiju da kaže da je to nemoguće. Židovski pisci u babilonskom Talmudu (Babilonski Berakoth 55b) koriste sličnu hiperbolu, "slon koji prolazi kroz ušicu igle". (Slonovi su bili češći u Vavilonu, a njihova upotreba u Vavilonu pokazuje da to nije bila vrata u Jeruzalemu.)

a) prirodno je nemoguće da čovjek koji sebe smatra bogatim ikada uđe u nebo, i

b) sve je moguće kod Boga, pa čak i da bogataš uđe u nebo (Matej 19,26; Mk 10,27; Lk 18,27).

P: U Mt 19,27 i 30, koja je ključna tema u ovom stihu i u ovom poglavlju?

O: Prvo, što to nije. Nije riječ o tome vjeruje li njihov um Isusovoj riječi; svi su vjerovali, čak i bogati mladić. Nije ni riječ o tome jesu li odlučili slijediti Isusa. Oni to već čine, a Isus je čak odbio i neke koji su rekli da ga žele slijediti. Riječ je, naprotiv, o vašem srcu. Jeste li spremni ostaviti sve ostalo kako biste slijedili Isusa. Možda je to odabir ostanka u bračnoj zajednici (bilo da ste u celibatu ili u braku), kada vam se u tom trenutku čini privlačnijom opcija koju vam Bog nije ostavio otvorenom. Možda je to odabir slabije plaćenog financijskog položaja, iako ste prilično sigurni da biste mogli postupiti protiv Boga i dobiti znatno (ili čak samo malo) više novca. Ako Bog ima vaš um i vašu volju, to je sjajno. Ali ima li Bog i vaše srce?

P: U Mt 19,27.30, na koje načine možete prepoznati ako nešto zauzima više vaše predanosti od Boga?

O: Čovjek često može otkriti čemu je posvećen gledajući svoje vrijeme, svoj novac i svoje srce.

Vrijeme: Ako vrijeme koje provodite na nečemu je više od vremena koje provodite u obožavanju, molitvi i služenju Bogu, onda nešto nije u redu. Jednom sam susreo čovjeka koji je cijelo proljeće i ljeto proveo gledajući svaku jedinu bejzbol utakmicu svoje omiljene momčadi, i domaće i gostujuće. U početku biste mogli pomisliti da je njegova odanost hvalevrijedna. No, pri drugom promišljanju, uopće nije hvalevrijedna. Je li mislio da nema ništa bolje za raditi u životu nego gledati bejzbol cijelo to vrijeme? Nije li mogao učiniti išta bolje?

Novac: Svaki mjesec pogledajte svoj bankovni izvadak. Postoje nužne troškove koje morate platiti, poput najamnine / otplate kuće, osnovne hrane i drugih troškova. Ali što je s ostatkom novca? Na koju kategoriju trošite više nego što dajete Bogu? Postoje li stvari, poput čestih odmora, fine hrane ili skupe odjeće, koje zauzimaju previše vašeg proračuna?

Srce: Naslov jednog filma sve govori: "Raj može pričekati". Ako još ne želite ići u raj, jer vam je nešto ovdje na zemlji privlačnije, vjerojatno je da je vaša predanost tome veća od vaše predanosti Bogu. Ako postoji nešto što je u Svetom pismu jasno rečeno, a vi kažete da ga se ne možete pridržavati, to bi moglo imati jači stisak na vaše srce od Boga. Čak i ako to racionalizirate s "Bog razumije" ili "svi smo mi grešnici, pa nije važno", samo varate sami sebe.

P: U Mt 19,28 i Lk 22,28-30, budući da će učenici sjediti na dvanaest prijestolja, hoće li i Juda Iskariotski sjediti?

O: Ne. Prvo, u Lk 22,28-30 ne spominju se dvanaest prijestolja, već samo dvanaest plemena. Zapravo, Mt 19,28 NE kaže da će dvanaestorica učenika sjediti na dvanaest prijestolja. Naprotiv, kaže: "… vi koji ste me slijedili, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja, sudeći dvanaest plemena Izraelovih." Dakle, kaže se da će biti dvanaest prijestolja, ali ne kaže da će na njima sjediti dvanaestorica učenika. Naprotiv, Isus je to obećao samo "vama koji ste Me slijedili". Juda nije nastavio slijediti Isusa i napustio je svoje mjesto učenika nakon što je izdaje, kako stoji u Djela apostolskih 1,20. U Mateju 19,28 Isus je to obećao samo "vama koji ste Me slijedili".

P: U Mt 19,29, kako će ljudi u ovom životu imati sto puta više očeva, majki itd.?

O: Ovaj se stih odnosi i na ovaj život i na život budući. Zamislite da imate domove diljem svijeta koji su otvoreni da vas ugostu i ljude svih rasa svijeta koji su vaša draga braća i sestre. To je ono što imamo, ili bismo trebali imati, u kršćanskoj zajednici koju nazivamo Crkvom. Osim toga, na nebu ćemo imati u usavršenom obliku ono što imamo u nesavršenom obliku na zemlji.

P: U Mt 19,30; Mk 10,31 i Lk 13,30, na koji će načine oni koji su prvi biti posljednji, i obrnuto?

O: Na kraju bismo se mogli vrlo dobro iznenaditi tko je prvi, a tko posljednji. Stvari će se razlikovati na najmanje četiri načina:

Oholost: Oni koji su bili oholi u ovom životu bit će ponizni, a ponizni će biti uzvišeni (Jakov 4,6; Luka 1,51-52).

Bogatstvo: Općenito govoreći, mnogi ljudi s mnogo novca ne vide veliku potrebu da dođu k Bogu, što implicira Izreke 30:8-9, a Luka 16:19-21 daje primjer. Pavao kaže u 1. Korinćanima 1:26-31 da je malo tko iz korintske crkve bio mudar prema svjetovnim mjerilima ili utjecajan. Jakov 2:5 pokazuje da je to bilo istinito u većini ranih crkava. Vidi također Luka 1:53 i Jakov 5:1-6.

Nagrade: Bog će suditi vjernicima na temelju onoga što im je dano. Od onih kojima je dano mnogo, mnogo se traži.

Služenje: Najveći vjernici, u Božjim očima, su sluge drugih, kao što pokazuju Marko 9:35-37, Luka 9:46-48 i Matej 18:1-4.

Pazite da ne pokušavate pregovarati o svom ulasku u nebo ili o nagradama. Jer, budući da Bog poznaje motive, oni koji se izvana čine prvima mogu biti posljednji.

P: U Mt 20,1-16 je li gospodar pravedan u ovoj prispodobi?

O: Gospodar predstavlja Boga, a Bog je pravedan prema svojim mjerilima. Ne mogu odgovoriti je li on nepravedan prema vašim mjerilima jer neki ljudi imaju vrlo čudne ideje o pravednosti. Bog nas uči da Njegovo mjerilo pravednosti i dalje dopušta posebnu velikodušnost.

Bog je pravedan i ispravno je isplatio svakom radniku ono što je obećao.

Prva je skupina pregovarala o svojoj plaći. Druge skupine su jednostavno pustile vlasnika da plati koliko god je želio. Radije bismo imali Božju milost nego pokušavati pregovarati s Bogom. Kada se suočite s izborom između pravednosti i milosti, trebate odabrati milost.

P: U Mt 20,1-16, dobivaju li svi iste nagrade na nebu?

O: Ne. iako se Matej 20:1-16 može činiti da to ukazuje na to, 1. Korinćanima 3:12-15 izričito uči da ne smijemo misliti da svi dobivaju iste nagrade na nebu.

P: U Mt 20,1-16, zašto je ovo sjajna parabola za proučavanje s mormonima (LDS)?

O: Ova lažna religija naglašava djela, a spasenje se temelji na onome što zaslužujete. Mormonska vjera uči da postoje tri neba: najviše za dobre Mormone, srednje, nešto bolje od zemlje, za loše Mormone i dobre kršćane, i najniže nebo, nešto gore od zemlje, za većinu ostatka čovječanstva. Iako Knjiga Mormona kaže: "znamo da smo spašeni milošću, nakon svega što možemo učiniti." (2. Nefi 25:23), što je samo paravan za "sve što možete učiniti". Ostavimo li po strani pitanja jeste li doista učinili sve što ste mogli ili što znači "nakon", barem ovo kaže da se spasenje postiže kombinacijom djela i milosti. Ova parabola ima malo smisla unutar mormonizma, kao i u većini religija temeljenih na djelima.

P: U Mt 20,17-19, kako Svevišnji Bog može dopustiti da Njegov prorok Isus bude predan poganima da ga ismijavaju i ubiju?

O: Ponekad je potrebno biti spreman na početni poraz kako bi se postigla konačna pobjeda.

P: U Mt 20:20-28, budući da su veliki kršćani sluge, a ne vladari nad drugima, zašto se čini da neki kršćanski vođe to zaboravljaju?

O: Moć može pokvariti, a mnogi bezbožni ljudi nazivali su se vjernicima. O nekim od tužnih primjera o kojima nas je Bog poučio možete pročitati u knjigama o Kraljevima i Kronikama.

P: U Mt 20,22, na što Isus ukazuje da je neznanje u njihovom zahtjevu?

A: Pitali su samo za nagradu. Poput nekih ljudi danas, kako kaže Robert Little u komentaru " the Believer's Bible Commentary" (str. 1280, ), "Željeli su krunu bez križa, prijestolje bez žrtvenog oltara, slavu bez patnje koja do nje vodi." Isus nije ukorio njihovu želju. U redu je željeti velike nagrade na nebu, ali ne ako niste voljni i sposobni činiti ono što do nagrada vodi. Svi apostoli umrli su mučeničkom smrću, osim Ivana, koji je umro prirodnom smrću. Kako je rekao Robert Little: "Jakov je umro mučeničkom smrću, Ivan je živio mučeničkim životom."

Isus nije samo zahtijevao žrtvu, već ju je i sam prinosio. No neki misle da, iako je Isus odabrao službu žrtve, oni bi nekako trebali biti izuzeti.

Ostalih deset učenika ogorčilo se na njih dvoje. Nije ih to toliko potaknulo ponos, koliko ljubomora što su ih mogli nadmašiti jednim jednostavnim zahtjevom.

P: U Mt 20,28, što možemo naučiti iz Isusova primjera ovdje?

Odgovor: Isus, vječno postojeći kao Sin Božji u slavi, došao je na zemlju ne da bi mu se služilo, nego da bi služio. Kao Isusovi sljedbenici, moramo se zapitati koliko smo ozbiljni. Osjećamo li da smo ovdje da bismo "uzimali" i da bi nama služili, ili smo uglavnom na ovoj zemlji da bismo "davali" i služili Bogu i drugima.

P: U Mt 20,30, je li to bilo dvoje slijepih ljudi ili jedan slijepi čovjek po imenu Bartimej, kao što kaže Mk 10,46-52?

O: Mogli su biti dva događaja, jer su svi slijepi u Jerihonu željeli vidjeti Isusa. Međutim, budući da su u oba evanđelja povikane riječi "Sine Davidov, imaj milosti prema meni/nama", vjerojatnije je da se radilo o jednom događaju. Bartimej bi tada bio ime jednog od dva slijepa čovjeka. Marko, koji je to najvjerojatnije čuo od Petra, znao je samo za jednog slijepog čovjeka, ali je znao njegovo ime. Matej, koji je bio tamo, vidio je oba slijepa čovjeka.

P: U Mt 20,32, zašto je Isus pitao očito slijepog čovjeka što želi da mu učini?

O: Mogu postojati dva različita razloga.

Prvo, Isus je želio da ga čovjek usmeno zamoli prije nego što mu dar vida bude dan, a Isus mu je davao priliku da to učini.

Drugo, ne svatko tko je onesposobljen želi biti izliječen. Bilo je slučajeva da su ljudi u kolonijama gubavaca namjerno zarazili svoju djecu kako bi njihova djeca mogla biti uzdržavana do kraja života.

Kad imate potrebu, trebate čudo ili plačete u tuzi zbog zlobe koju vidite u vlastitom srcu, ne dopustite nikome ni ničemu da vas odvede od vapaja Isusu.

P: U Mt 21,1-3; Mk 11,2-3; Lk 19,30-31, zašto je Isus rekao svojim učenicima da uzmu magarca?

O: Kada bi kralj ulazio u grad, ulazio bi na konju, životinji za borbu, kako bi simbolizirao da je osvajač. Kada bi kralj ili sudac ulazio na magarcu, to je simboliziralo da dolazi u miru, bez svoje vojske. To je također ispunilo Zaharija 9,9-10.

Ključna je točka ovog odlomka da je Isus na vrlo očit način proglasio da je on Mesija. Da je židovsko vodstvo odlučilo ubiti Ga, to ne bi bilo zato što su bili neupućeni u Isusovo tvrđenje da je on Mesija.

Osim toga, prihvaćanje vlasnika i njegova nedostatak iznenađenja kada su učenici uzeli magarca ukazuje na to da je vlasniku već bilo u redu da ga Isus upotrijebi. Kada je Isus nakratko zastao u Betaniji, tik izvan Jeruzalema, to je dalo vremena da se glas proširi i da se okupe mnoštva.

P: U Mt 21,1-46, kako različiti ljudi danas reagiraju kada im Isus i Njegovo učenje uđu u život?

O: Neki rado prihvaćaju bliži pogled i hod s Isusom. Drugi to pokušavaju ignorirati. Još drugi gaje antagonizam, pitajući: "Tko misli da je on da dolazi i govori nam što da radimo?" Pazite s kim se družite. Ako se puno družite s posljednjom skupinom, pazite da ne postanete sve sličniji njima.

P: U Mt 21,12-13, Mk 11,12-19 i Lk 19,43-48, zašto je Isus bio ljut na mjenjače novca?

O: Ti su ljudi bili u Božjoj kući bez namjere da štuju Boga. Istovremeno su bili i smetnja i obeshrabrenje onima koji su došli štovati Boga. Bog naše štovanje shvaća vrlo ozbiljno.

Židovske Mišne bilježe incidente pretjeranog dizanja cijena za životinje. (Najranije Mišne napisane su oko 200. godine poslije Krista.) Ako je osoba morala donijeti životinju na žrtvu u Hramu, a cijene za kupnju životinje bile su nepravedno visoke, siromašni bi bili spriječeni da pravilno štuju Boga.

Prilično je zanimljivo da neki koji su se činili tako ustrajnima u ispravnoj religiji, a kritizirali su Isusa jer je dopuštao djeci da viču "Hosana", nisu imali problema s mjenjačima novca koji su ostvarivali pretjerane profite na štetu štovatelja.

Zanimljivo je da su za prinosi inzistirali na mijenjanju rimskog novca u tirijske novčiće. Neki su smatrali da je to zato što su rimski novčići nosili prikaze bogova i cara koji su sebe smatrali bogovima. Međutim, i tirijski novčići također su imali prikaze bogova.

P: U Mt 21,14-15, što je značajno u tome što slijepi i hromi dolaze Isusu da ih iscijeli?

O: Bilo je vrlo teško biti slijep, šepav ili na drugi način nesposoban za rad u drevnom društvu. Nije se očekivalo da će vam bilo koja vlada pomoći. Iako bi židovske zajednice i obitelj pomagale siromašnima, financijska pomoć koja je bila potrebna i dalje je bila nesigurna. Iako to nije zapovijeđeno u Starom zavjetu, većina židovskih vlasti zabranjivala je slijepima i šepavima da prinesu žrtvu, iako su im i dalje bili dopušteni u Hramu. Isus im je pomogao tako što ih je iscijelio.

Za razliku od uobičajene židovske prakse da se pruži određena pomoć, a da se slijepima i šepavima dopusti da u hramu prosjače za ostatak svoje uzdržbe, zajednica iz Kumrana (1QSa 2:5-22; 1 QM 7:4-5) vjerovala je da su svi invalidi isključeni iz židovske zajednice ili mesijanskog gozbe na kraju vremena.

P: U Mt 21,16-17, budući da bismo trebali obožavati samo Boga, zašto je Isus prihvatio pohvalu?

O: Četiri točke za razmotriti u odgovoru.

1. Isus nije samo prihvaćao pohvale i slavljenje, već je prihvatio i obožavanje u Ivanu 9,38. (Grčka riječ proskuneo ovdje podrazumijeva mnogo više od pukog zahvaljivanja ili poštovanja.)

2. Dobro je odati čast i hvalu pobožnim vođama (ali ne i obožavanje), što pokazuje Filipljanima 2:29. Međutim, obožavajte samo Boga (Matej 4:9-10; Luka 4:7-8; Otkrivenje 19:10; 22:8-9)

3. Ne samo ljudi (Matej 2:2), već i anđeli štuju Isusa kao Boga u Hebrejima 1:6.

4. Isus je Bog (Ivan 1,1; Hebrejima 1,8-9), i Isus je naš Gospodin i naš Bog (Ivan 20,28-29).

P: U Mt 21,18-19; Mk 11,14.20-21, zašto se Isus činio tako strogim da je osušio smokvu koja ne razmišlja?

O: To je gotovo kao da pitate koliko je zrna pšenice okrutno ubijeno da biste mogli pojesti svoj komad kruha. Odgovor je nijedno, jer biljke koje ne razmišljaju ne mogu biti okrutno ubijene. Također, ako drvo ne pokaže pupoljke i plodove kada se to botanički očekuje, to je pokazatelj da je bolesno, što je prikladan opis židovskog vjerskog establišmenta.

Isus se nije brinuo za nepostojeća osjećanja biljke. Naprotiv, u Marku 13,28-29 Isus nam govori da promatramo prispodobu smokve. Kada se pojave grančice i listovi, tada je ljeto blizu. Također, kada Mesija dođe u Jeruzalem, otkupljenje čovjeka je blizu. Ipak, ti su vođe izgledali duhovno plodonosni, ali su zapravo bili neplodni.

Derevina smokve pusti listove neposredno prije nego što pusti zelene smokve. Smokve bez plodova su svojevrsna "lažna reklama". Ali ako sada nema ranih smokava, neće ih biti ni kasnije. Oko obale Galilejskog mora smokve su bile dostupne deset mjeseci u godini, iako je to razdoblje u Jeruzalemu bilo kraće.

Nakon što je Isus učinio to, upotrijebio je ilustraciju smokve u Mateju 24,32.

Knjiga "Teško shvatljive izjave iz Biblije" (Hard Sayings of the Bible), str. 441–442, koja se temelji na članku W. M. Christija pod nazivom "Neplodno stablo smokve", pruža više detalja. U njoj stoji da krajem ožujka na stablima smokve počinju izbijati listovi, a rastu i mali izbočeni pupoljci, nazvani taqsh na palestinskom arapskom, veličine zelenih badema. Oni otpadnu jer to nisu pravi smokvi, ali ih seljaci jedu kad su gladni, iako nemaju baš dobar okus. Međutim, ako se pojave smokvine listove bez taqša, onda neće biti smokava.

P: U Mt 21,21-22 i Mk 11,24, budući da u molitvi možemo tražiti bilo što, zašto kršćani ne traže i ne dobiju da svi postanu kršćani? Također, imam dugačak popis želja....

Bog može učiniti sve (osim lagati, biti napadnut zlim, poricati samoga sebe ili se zaklinjati na nekoga veće od sebe), ali logička nemogućnost ne postoji. Bog ne može stvoriti ljude koji slobodno biraju voljeti i poslušati ga, a da oni ne mogu slobodno birati voljeti i poslušati ga.

Čak je i sam Isus zaplakao nad odbijanjem Jeruzalema u Mateju 23,37–39. Čak je i farisejima bilo dopušteno "odbaciti Božju namjeru za sebe" u Luki 7,30.

Što se tiče dugih popisa želja, pogledajte raspravu o Mateju 7,7-11 o tome kako nam Bog, poput mudrog Oca, daje samo dobre stvari koje zatražimo na pravi način. Hvaljen Bog što nam ne govori uvijek "Da"!

P: U Mt 21,21-22 i Mk 11,24, kada moliš i vjeruješ, je li ti zajamčeno da ćeš uvijek dobiti ono za što moliš?

O: Ne, ovaj stih kaže da morate zaista vjerovati u ono što tražite. Ako grijeh njegujete u srcu (Psalam 66:18), zatvarate uši pred siromahom (Izreke 21:13), zli ste (Izreke 15:29; Izaija 59:1-3), odbijate slušati Boga (Zaharija 7:11-14 i implicirano u Izreke 28:9), ili molite da potrošite na svoje sebične želje (Jakov 4:3), Bog, poput mudrog Oca, neće vam to dati.

P: U Mt 21,23, koliko je bio velik dvorišni prostor hrama?

O: Prije Isusova djelovanja, Herod Veliki proširio je dvorište Hrama na otprilike 330 jardi puta 500 jardi (300 metara puta 460 metara). Tu je Isus bio kada je istjerao mjenjače novca i propovijedao.

P: U Mt 21,23-24, zašto Isus jednostavno nije odgovorio na njihovo pitanje o tome je li on Mesija?

O: Odgovor je bio očit onima koji su htjeli znati. Ipak, čak ni nakon svih čuda, nije bilo moguće dati odgovor koji bi prihvatili, budući da su tvrdoglavce odbili povjerovati. Stoga je Isus govorio tako da bi, ako bi iskreno odgovorili na Njegovo pitanje, odgovorili i na vlastito. Nažalost, kada su ispitivači sami bili ispitanici, tražili su najpovoljniji odgovor, a ne istiniti.

P: U Mt 21,24-27; Mk 11,33 i Lk 20,7-8, zašto je Isus odbio reći im po kojem je autoritetu činio te stvari?

O: Dvije su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Isus nije bio obvezan odgovoriti na pitanje osobe, pogotovo na pitanja postavljena ne da bi se saznala istina, već da bi Ga se uhvatilo u zamku.

2. Oni su već znali odgovor. Isus je već time što je činio te stvari tvrdio da je od Boga. Oni su u tom trenutku samo željeli izravan odgovor u Njegovim riječima.

Budući da dijelimo istinu, ne smijemo lagati, ali je ponekad u redu odbiti odgovoriti, osobito ako oni koji postavljaju pitanje ne žele znati istinu, već vas samo žele uhvatiti u zamku.

P: U Mt 21,33-41, budući da je Bog simboliziran vinogradnikom, zna li On ponekad što se događa?

O: Zemljoposjednik doista simbolizira Boga, ali On zna što se događa, što dokazuje činjenica da je Isus ispričao ovu prispodobu. Bog je tako strpljiv i dugotrpljiv, ova parabola nam pokazuje da je čak spreman dopustiti stalnu neposlušnost i nepravdu, pa čak i smrt Svojem Sinu, radi izgubljenih. To je kako bi oni mogli doći k Njemu. Međutim, Božja tolerancija ima svoj kraj, na Danu sudnjega suda, kada će sve biti ispravljeno.

U ovoj prispodobi gospodar je tako blag, a opet strog. Tako je blag, gotovo do točke gluposti. Ali na kraju, zakupci dobivaju strogi gnjev koji zaslužuju.

Bog je gospodar, glasnici su bili proroci Starog zavjeta, a Sin je Isus.

P: U Mt 21,43, kako su neki grubo pogrešno protumačili ovo u vezi s Britancima?

O: Kada se kaže da će Kraljevstvo Božje biti oduzeto vama (u množini) [tj. Židovima] i dano drugom narodu (u jednini, ethnei na grčkom), neki su smislili čudnu zabludu nazvanu britanski izraelizam. U glavnoj varijaciji ovog gledišta tvrdi se da je deset izgubljenih plemena, umjesto da su se asimilirala u druge narode na Bliskom istoku, sva zajedno migrirala na Britanska otočja te su stoga Britanci potomci biblijskih Židova (unatoč genetskim dokazima koji govore suprotno). Očito je da Angli, Sasci, Juti, Danci i kasniji Normani koji su se naselili u Velikoj Britaniji nisu mogli imati nikakve potomke! Ali jeste li znali da postoje genetski markeri koji pokazuju da netko ima anglosaksonsko podrijetlo? Otprilike 25 – 40 % gena Britanaca je anglosaksonsko. Za više znanstvenih informacija pogledajte https://www.nature.com/articles/ncomms10408 (10. prosinca 2022.).

U svakom slučaju, taj je pogled populariziran u knjizi pod nazivom A View of the Hebrews, koja je napisana nešto prije Josepha Smitha mlađeg, osnivača mormonizma. Britansko-izraelsku teoriju prihvaćaju mormoni i Armstrongova Svjetska crkva Božja.

Narod ovdje je crkva, a kršćani svih etničkih podrijetla i iz svih zemalja jednako su njezini dio.

P: U Mt 21,46, je li Isus doista bio prorok ili su ga ljudi samo smatrali prorokom?

O: Činjenica da su "Ga smatrali prorokom" ne dokazuje je li On to doista i bio ili ne. Bio je od Boga, govorio je Božje riječi i predviđao budućnost, stoga je bio prorok, a mnogi su Ga tako i smatrali.

P: U Mt 22,13-14, kako je Bog svemilosrdan kad nekoga izbaci i baci u tamu?

O: Tko je rekao da je Bog sve-ljubazan? Biblija to ne kaže. Kao što kaže Rimljanima 11,22, razmotrite i dobrotu i strogost Božju. Bog je najljubaznije biće u svemiru. Ali On nije ljubazan onako kako neki definiraju ljubaznost, ako njihova definicija proturječi Njegovim ostalim atributima svetosti, pravednosti i gnjeva.

P: U Mt 22,14, odnosi li se izraz "mnogo je pozvanih, malo izabranih" na varijacije i stupnjeve vjere i sigurnosti, kako to uče bahaisti u djelu Some Answered Questions, str. 129-131?

O: Ne. Ako pročitate cijelu prispodobu u Mateju 22,1-14, ona svrstava ljude u dvije kategorije: one koji ulaze na kraljevski svadbeni banket i one koji ne ulaze. "Mnogi su pozvani, ali malo je izabranih" odnosi se na one koji su bili pozvani da uđu, ali su odbili, i na čovjeka koji je htio ući u neprimjerenoj odjeći. Moguće je da je, nakon što je pozvan, nastavio sa svojim poslovima ne pripremivši se za vjenčanje i, kada mu je vrijeme za vjenčanje došlo, nije imao vremena otići kući i presvući se. To je pomalo poput onih koji žele slijediti Krista, ali ne mijenjaju svoj raspored kako bi to učinili. Moramo se "presvući" za Krista.

Usput, ovo je drugačija parabola od one o privatnom banketu u Luki 14:16-24, s drugačijom poantom.

Ovdje postoji pouka za svakoga. Ne možete čitati samo jedan stih Biblije, zanemarujući ono što je napisano prije ili poslije, i očekivati da ćete ispravno protumačiti značenje.

P: U Mt 22,21 što Isus kaže o porezima i vlasti?

O: Prvo malo pozadine, zatim odgovor.

Mnogi Židovi bili su ogorčeni što su morali plaćati poreze idolopokloničkim, nasilnim rimskim pogancima. Zapravo, neki su zeloti tvrdili da Židov oskvrnjuje Boga kada plati porez Rimljanima. Na jednoj rimskoj kovanici nalazio se natpis: "Tiberije Cezar August, sin Božanskog Augusta." Farizeji su plaćali porez jer su morali, ali nisu bili sretni zbog toga. Dakle, ako podržavate plaćanje poreza, gubite njihovu podršku. Naravno, ako podržavate neplaćanje poreza, Isusovi protivnici mogu odmah otrčati Rimljanima i reći im. Stoga su pokušali staviti Isusa u nemoguću situaciju.

Isus nije rješavao njihovu političku raspravu o tome je li rimska vlast legitimna ili ne. Ali Isus je rekao da vladajućim civilnim vlastima, bile one pravedne ili ne, damo ono što im pripada, a Bogu damo ono što pripada Bogu. Rimljanima 13,1-6 također kaže da trebamo plaćati poreze i podložiti se vladajućim vlastima.

Isus je ovdje dao i drugu poruku. Isus je svojim odgovorom naznačio da sloboda, nacionalna neovisnost i domoljublje nisu primarni cilj za kršćanina; već je to slijediti Boga. Treća poruka koju je Isus ovdje naznačio jest da možemo biti građani Kraljevstva Božjega i istovremeno se podvrgavati svjetovnim civilnim vladama. Rimljani, osobito kasnije za vrijeme Neronove vladavine, bili su užasni vladari koji su učinili korupciju normom. Ipak, ne postoji zapis da su Pavao ili bilo koji od drugih apostola pokušali započeti pobunu ili pokret za neovisnost.

P: U Mt 22,29, zašto je Isus rekao sadukejima, koji su očito proučavali Sveto pismo, da su u zabludi jer ne poznaju ni Pisma ni moć Božju?

O: Prema ranim kršćanskim piscima, Sadukeji su vjerovali da su samo prvih pet knjiga Starog zavjeta (od Postanka do Ponovljenog zakona) sveto pismo, a ne ostatak Biblije. Josifov također kaže da su poštovali samo ono što je bilo u Tori. Djela apostolska 23,8 kaže da su sadukeji poricali uskrsnuće, anđele i duhove. Čak i danas ljudi mogu čitati i proučavati Bibliju, ali i dalje mogu birati da budu neupućeni u Božju moć i što znači vjerovati Svetom pismu.

P: Znači li Mt 22,30 da u nebu nećemo imati fizička tijela, budući da ćemo biti poput anđela, a anđeli su duhovi (Heb 1,14)?

O: Ne. Usporedba se odnosi na brak. Ne kaže da ćemo biti poput anđela u svakom pogledu, već samo na ovaj način.

P: U Mt 22,30; Mk 12,25 i Lk 20,34-35, znači li to da u nebu nema brakova, ili samo da nema novih vjenčanja, dok neki zemaljski brakovi ostaju u nebu?

A: Znamo da na nebu nema brakova čitajući Rimljanima 7,2. Žena ne može biti u braku s više od jednog muškarca. Međutim, ako muškarac umre, ona je oslobođena braka i može se ponovno udati. Dakle, ona nije više u braku na nebu.

Uzgred, lažna religija mormonizma vjeruje da su neki "hramski brakovi" vječni. Međutim, ako muž umre, žena se može ponovno udati. Samo ne može imati dva hramska braka ni za ovo ni za ono vrijeme ni za vječnost. Iz mormonske perspektive, što bi muškarac u mormonskom raju mislio dok mu je žena "flertovala" u običnom braku nakon njegove smrti?

P: U Mt 22,30, podržava li to na neki način seks izvan braka, kao što tvrdi kult pod nazivom Obitelj ljubavi (ranije Djeca Božja)?

O: Nimalo. Reći da u nebu nećemo imati bračnu zajednicu jednostavno znači ono što je Isus rekao da znači, a to je da u nebu neće biti potrebe za brakom. To ne znači da bismo na zemlji trebali biti seksualno razuzdani ili potpuno celibatni bez braka. Ovakva tvrdnja zanimljiva je jer pokazuje do kamo neki mogu ići u pokušaju da u Bibliju unesu vlastita stajališta koja u njoj ne postoje.

P: U Mt 22:30, Mk 12:25 i Lk 20:34-35, Pozdrav. Moj otac je nedavno preminuo. Moja majka to jako teško podnosi i želi znati hoće li u nebu i dalje biti u braku s njim. Ne znam kako odgovoriti na njezino pitanje. Znam da u Mateju 16,19 stoji da će ono što je na zemlji vezano, biti vezano i na nebu, a što je na zemlji odvezano, biti odvezano i na nebu. Međutim, čula sam da se kaže "na nebu nema braka". Nemam stih koji bi to potkrijepio, ali sam to čula. Možete li mi pomoći da to shvatim?

O: Moje iskreno sućuti vama i vašoj obitelji zbog vašeg oca. Ne mislim da se Matej 16,19 odnosi na brak, već na to da se netko može slobodno uputiti u nebo. Matej 22,23-32 se, međutim, odnosi na to. Sadukeji, koji su poricali uskrsnuće, mislili su diskreditirati i Isusa i farizeje govoreći da, ako se u nebu sklapaju brakovi kao i na zemlji, što je onda s ženom koja ostane udovica više puta?

U Mateju 22,30 Isus je odgovorio da se ljudi na nebu ne žene niti udaju, nego su poput Božjih anđela, a anđeli su navodno uvijek neženjeni. Neki su pokušali iz toga izvesti da na nebu nema vjenčanja, ali da ljudi koji su bili u braku ostaju u braku. Međutim, to nije valjano tumačenje ovog stiha, jer da je to sve što je Isus htio reći, tada Sadukejev argument ne bi bio opovrgnut. Današnjim rječnikom, ako bi udovica ponovno udala, onda bi:

1) Njezin prvi muž na nebu bi tek izgubio suprugu, ili

2) Imala bi dva muža na nebu, ili

3) Ako ne bi bila sigurna u spasenje svoga muža, ne bi znala je li još uvijek udana ili neudana sve dok ne umre, budući da pretpostavljeno netko na nebu ne bi bio u braku s nekim u paklu.

Ne, kao što obično glasi bračna zavjet: "dok nas smrt ne rastavi". Ako bi vaša majka kasnije odlučila ponovno se udati, u tome nema ništa loše, kako poučava Pavao u Poslanici Rimljanima 7,1-3. Možda bi vam se isprva činilo čudnim vidjeti je s drugim muškarcem, ali morali biste se naviknuti na to, jer ono što je Bog izričito proglasio u redu ne bismo smjeli nazivati pogrešnim.

Sve ovo rečeno ne znači da ona ne može provesti tisuće i tisuće godina sa svojim bivšim suprugom, kao dragi prijatelji na nebu. Očekivao bih da će je na nebu, kada budemo savršeni, njezin suprug voljeti još više nego što ju je volio na zemlji, a ona njega isto tako. Naravno, oboje će još više voljeti Boga.

P: U Mt 22,31-32 i Mk 12,26, je li Isus opravdan u iznošenju ove tvrdnje temeljene na vremenu glagola "jesam"?

Očito da jest, jer se sadukeji nisu prepirali s Isusom oko vremena glagola na hebrejskom.

Štoviše, ne bi imalo smisla spominjati Abrahama, Izaka i Jakova ako oni ne postoje i ako će Bog napustiti druge nakon njihove smrti. Sadukeji su mogli samo reći: "Bog im više nije Bog, jer su mrtvi." Ali Isus, kao i fariseji, rekao je da je Bog i dalje njihov Bog.

P: U Mt 22,35-36 i Mk 12,28-29, zašto Isus nije ukorio ovo pitanje kao što je to učinio s prethodnim pitanjem o braku?

O: Prethodno pitanje o ženi koja je imala sedam muževa nije bilo postavljeno s namjerom da se pronađe istina, već da se Isusa uhvati u zamku. Ovo je pitanje postavljeno jer je onaj tko ga je postavio iskreno želio čuti što Isus ima za reći. S poštovanjem postavljanje bilo kojeg pitanja Bogu je u redu, sve dok to činimo kako bismo spoznali istinu i slijedili je.

Isusu nije postavljeno to pitanje kao jedinome; rabini su o tome raspravljali među sobom. Hillelova "negativna zlatna pravila" dao je kada su ga pogani zamolili da im objasni sav zakon dok stoji na jednoj nozi. Rekao je da je sažetak: ne čini drugima ono što ne želiš da oni čine tebi, a ostatak zakona je tumačenje. S druge strane, Mekilta Exodus 6 i Sifre Deuteronom 12:8; 19:11 kažu da su sve zapovijedi zakona jednako važne.

P: U Mt 22,37-40 i Mk 12,30 je li Isus zapravo dodao nečega Deuteronomiju 6,4 ili ga je samo parafrazirao bez dodavanja?

O: Evanđelja često parafraziraju ono što je Isus rekao i ne navode nužno točne riječi. U Mateju 22,37-40 stoji: srce, duša i um. U Marku 12,30 stoji: srce, duša, um i snaga. Masoretski tekst Starog zavjeta kaže srce, duša, snaga, ali prema The NIV Study Bible, str. 1475, neki rukopisi Septuaginte dodaju riječ "um", pa Isus nije bio prvi koji je dodao um. (Sačuvani spisi Filona Aleksandrijskog ne spominju Ponovljeni zakon 6,4. Rukopis sa Mrtvog mora 4Q43 (=4QDt(p)) sadrži Ponovljeni zakon 6,4-11, ali nisam vidio njegov prijevod.)

Također, u židovskom razmišljanju srce, duša i um nisu odvojene kategorije, već se preklapaju.

P: U Mt 22,37, kod najveće zapovijedi, je li to samo "srce, duša i um", ili je tu i snaga, kao što kaže Mk 12,29-30?

O: Postoje dva moguća odgovora.

1. Isus je to mogao reći na različite načine, pa bi moglo biti i jedno i drugo.

2. Evanđeoski zapisi bilježe ono što je Bog htio da evanđelisti zapamte. Nema problema u tome da se usvoji konzervativno tumačenje Svetog pisma i kaže da je Matejevo pamćenje ovdje bilo neprecizno, jer je zaboravio "snagu".

Koji je od ta dva odgovora točan? To zapravo nije važno, kao što pokazuje odgovor na sljedeće pitanje.

P: U Mt 22,37, zašto je Svemogući Bog dopustio da se "najveća zapovijed" sačuva neprecizno, na dva različita načina, kao "srce, duša i um" u Mt 22,37, i kao "srce, duša, um i snaga" u Mk 12,29-30?

O: Razlog zašto je Bog to namjerno dopustio možda je dan u 2. Timoteju 2,14. Ljudi se previše lako mogu zakačiti za točne riječi i zanemariti vjerovanje i djelovanje u skladu s glavnom poantom.

Biblija je u cjelini točna i istinita, ali nije napisana i sačuvana što je moguće preciznije. S obzirom na to da je Biblija napisana i prenesena s cijelom preciznošću koju je Bog zahtijevao (a u nekim je dijelovima iznimno precizna), onda su nepreciznosti koje vidimo u Bibliji za neke ljude važnije nego što su za Boga.

Bog je mogao sačuvati ovu zapovijed i druge dijelove Biblije preciznije, ali je vjerojatno da su nepreciznosti bile namjerne s Božje strane. Bog je naglasio koliko ozbiljno trebamo slušati Pismo, ali kada počnemo raspravljati o nepreciznostima, počinjemo ne slušati Pismo iz 1. Timoteju 6,4 i 2. Timoteju 2,14.

P: U Mt 22,40, kako se sav Zakon i Proroci oslanjaju na ova dva zapovijedi?

O: Cijeli je zakon govorio o tome kako ugoditi Bogu i odnositi se prema Njemu, te kako voljeti i odnositi se prema drugim ljudima. Naravno, Zakon je imao i druge korisne učinke, poput smanjenja bolesti, higijenskijeg kampa, jačih obitelji itd., ali Izraelci ne bi nužno znali za sve korisne učinke.

P: U Mt 22:41-45, je li Matej opovrgavao da je Isus Davidov sin pozivajući se na Ps 110?

O: Nimalo, budući da se Matej izričito poziva na Isusa kao Sina Božjega u Mateju 4:3,6; 8:29; 14:33; 16:16; 26:63; 27:40,43,54. Također se na Isusa implicitno upućuje kao na Sina Božjega u Mateju 2,15; 3,17; 17,5; 22,45. Isus je nazvan sinom Davidovim u Mateju 1,1; 9,27; 15,22; 20,30,31; 21,9,15; 22,42. Isus je farizejima postavio zagonetku na koju ne bi imali odgovor dok Ga ne prihvate. Činjenica da se Isus slaže sa Psalмом 110 i citira ga kao dokaz da je ta osoba Gospodin Davidov ne osporava činjenicu da se Isus slaže sa Psalмом 110 i citira ga kao dokaz da je ta osoba također sin Davidov.

Usput, kada je Isus, koji nije pohađao nijednu rabinsku školu, postavio pitanje na koje nisu mogli odgovoriti svi oni koji su pohađali rabinske škole, to bi za njih i njihove škole izgledalo prilično loše.

Adamantius (oko 300. g.) odgovorio je na ovaj Bardesanov prigovor navodeći druga primjeri gdje su postavljana pitanja. "'Kako' nije poricanje, nego ispitivanje. Zapravo, ta se riječ u Svetom pismu ne nalazi samo jednom, nego često, da izrazi ne poricanje, nego ispitivanje. Na primjer: 'Kako može jedan potjerati tisuću?' [Pnz 32,30 (LXX)]. Opet: 'Kako je vjerna grad Sion postala bludnica?' [Izaija 1:21 LXX]. I: 'Kako je Lucifer pao s neba, koji je izlazio na zori?' [Izaija 14:12]. Krist nije rekao 'kako' da bi negirao, nego da bi istražio." Dijalog o pravoj vjeri, Peti dio F13, str. 164.

P: Dokazuje li Mt 22,42 reinkarnaciju pokazujući da je Isus, Davidov sin, bio reinkarnacija Davida, kako tvrdi (pogrešno nazvana) škola kršćanstva Jedinstvo?

O: Ne. Izraz "sin" može značiti i neposredni sin i potomak. Isus je bio Davidov potomak. U Svetom pismu nema dokaza o reinkarnaciji, ali postoji učenje protiv reinkarnacije. Poslanica Hebrejima 9,27 kaže da je ljudima određeno da jednom umru, a potom stanu pred sud. Nadalje, ideja da pokušavamo iznova i iznova, možda dok ne učinimo "kako treba", potpuno je u suprotnosti s naukom o tome da ljudi umiru, a potom odlaze u raj ili u pakao.

Rani kršćanski pisac Minucij Felix (210. g.) dobro to sažima. On kaže da je vraćanje ljudskih duša u životinje "razuzdanost klauna". Octavije, Minucija Felixa, pog. 34, str. 194.

P: U Mt 23, je li Isus bio u pravu što je bio tako prepirljiv?

O: Iako je raspravljanje u redu (kao što je to činio Pavao), Isus u ovom poglavlju ne raspravlja. On jednostavno govori kako jest i snažno prekorava farizeje. Ako vam je ideja da Isus nekoga snažno prekorijeva strana u vašoj teologiji, možda bi vaša teologija trebala promijeniti kako bi odgovarala onome što bi Isus učinio. Kao što kaže komentar "Believer's Bible Commentary" na str. 1288, Isus je "upozoravao na velika usta i mala djela".

P: U Mt 23,5-7, kako su neki danas slični farizejima, i u tome kako iskazuju svoj ponos i u tome kako ga istovremeno prikrivaju?

O: Farizeji su bili "sve u znaku predstave"; isticali su se u tome da drugi vide koliko su pobožni. No njihove velike filakterije, kako bi doslovno ispunili Ponovljeni zakon 6,8, bile su samo način da svima pokažu koliko su pobožni, nekako poput nošenja iznimno velikog križa. Danas ljudi mogu raditi stvari kako bi drugima pokazali koliko novca imaju, koliko su obrazovani ili koliko su popularni. Čuvajte se iskušenja da svoju vrijednost definirate tim stvarima.

Zamislite da idete volontirati kako biste pomogli gladnima i da pri tome nosite veliki, dijamantima ukrašeni 14-karatni zlatni križ. Je li u toj slici išta pogrešno? Zamislite da donirate veliku svotu novca nekoj ustanovi, a oni vas ne zamole da nazovete zgradu njihovom čast, no vi inzistirate da zgrada nosi vaše ime.

P: U Mt 23,9, ukratko, budući da nikoga ne bismo trebali nazivati ocem, možemo li tako nazvati svog zemaljskog oca?

O: Da. Isus nije bio protiv upućivanja na izravan fizički i predkovski odnos oca, budući da je i sam Isus upotrijebio tu riječ u tom kontekstu u Lk 11,47; Iv 6,58. Isus je bio protiv upotrebe vjerskih titula kao što su otac, gospodar, učitelj, rabin, kako su to činili Židovi.

Na to se može gledati na tri različita načina, i sva su tri ispravna. Nikoga ne nazivajte Ocem kao da može održati vaš duhovni život. Nikoga ne nazivajte nepogrešivim učiteljem. I nitko ne bi trebao biti vaš "duhovni vođa"; vaš je odnos s Bogom jednako blizak kao i s bilo kojom drugom osobom.

Rabinima se nazivalo još od vremena Hillela, generaciju prije Isusa. Nakon što je Mishnah sastavljena oko 217. godine, osoba je morala bez pogovora slušati svog rabina, nije smjela hodati pored ili ispred svog rabina te nije smjela pozdraviti rabina dok ga on prvi ne bi pozdravio.

P: U Mt 23,9, što Isus misli kad kaže: "ne nazivajte nikoga ocem"? Očito, možemo nazivati naše biološke očeve "ocem". Također, možemo nazivati naše duhovne vođe – pastire – "ocem". Sam Pavao nazivao je duhovne vođe "ocem". 1 Kor 4,15: I da imate i tisuću skrbnika u Kristu, ne imate mnogo očeva; jer ja sam vam u Kristu Isusu postao OTAC po evanđelju. Dj 7,2: A Štefan reče: "Braćo i OČEVI, poslušajte me! Bog slave ukaza se ocu našem Abrahamu dok je još bio u Mezopotamiji, prije nego što je živio u Haranu," U svjetlu ovih Svetih pisama, imaju li rimokatolici pravo nazivati svoje svećenike "otac"?

O: Ne, katolici krše ovaj stih nazivajući svećenike "ocem". Međutim, i da Katolička crkva jednostavno preimenuje "otac" u "pero", to samo po sebi ne bi ništa riješilo. Mislim da postoje neke temeljnije načini na koje ne slijede ovaj stih.

To je dobro pitanje koje se tiče vrlo važne teme u kršćanstvu: kako je Bog točno naš Otac, na način na koji nijedan čovjek nikada ne može biti? Prvo pogledajmo što nije odgovor, a zatim odgovor.

Matej 23,9 NE znači tri stvari

Biološki ili posvojni odnos ne treba se poricati. Biblija kaže da je netko bio otac nekoga, koristeći riječ 'otac' i za biološkog oca i za pretka, kao u Izaiji 38,5. Isus je govorio o biološkom odnosu kada je izričito spomenuo ljudskog oca i majku u Mateju 10,37.

Obiteljske odgovornosti ne mogu se izbjeći. Prva poslanica Timoteju 5,8 kaže da ako tko ne brine za svoje, a osobito za članove svoje obitelji, zanijekao je vjeru i gori je od nevjernika. U Evanđelju po Marku 7,11 Isus je to potvrdio govoreći o grijehu nazivanja pomoći koju bi inače dao svojoj obitelji korbanom, odnosno posvećenom Bogu.

Netko tko vas je doveo k Kristu. Pavao vjerojatno nije posvojio Timoteja, već je puno vjerojatnije da je Timoteja nazvao svojim sinom zbog toga što ga je doveo k Kristu (1. Timoteju 1,2; 18; 2. Timoteju 1,2; 2,2; Filipljanima 2,22). U tom je smislu i 1. Korinćanima 4,15-17. Ovdje se nalazi jedna stvar koju su neki kršćani možda zaboravili. Kao što ne biste odbacili doslovnu bebu, tako ni duhovno ne "odbacujte" novorođenčad u Kristu. Koliko god je to moguće, pobrinite se da se uključe u crkvu koja vjeruje u Bibliju. Pomozite im teološki, a po potrebi i materijalno, i pobrinite se da se dobro hrane mlijekom Božje riječi.

Matej 23,9 odnosi se na četiri stvari:

Što se tiče autoriteta i uloge, ne pripisujte nijednom čovjeku na zemlji ulogu Boga Oca. On je u konačnici naš izvor spasenja, naš izvor istine i naš konačni izvor autoriteta. Iako su neki Židovi mislili da je Mojsije onaj koji je dao mannu, kruh s neba, Isus ih je morao podsjetiti da to NIJE bio Mojsije, nego Bog koji im je dao nebesku hranu u Ivanu 6,32. Knjiga "Kad kritičari pitaju", str. 356, dodaje da ne bismo smjeli uzimati nijednog običnog čovjeka za našeg nepogrešivog duhovnog učitelja, ali je u redu imati ljudske mentore za koje razumijemo da su pogrešivi.

U odnosu, Bog je izvor spasenja, a ne nijedan smrtnik. Naše postajanje djetetom Božjim ne nastaje prirodnim porijeklom ili ljudskim sredstvima, već se rađamo od Boga u Ivanu 1,13. Jedan je kršćanin rekao: "Bog nema unuka. Ili ste izravno dijete Božje ili niste (1. Ivanova 3,1-2), ali ne možete biti tek unuk Božji." Kad biste mogli imati nekoliko moćnih svetaca koji stoje pred Bogom za vas, bi li vas to spasilo? Jeremija 15,1 kaže da čak i da proroci Mojsije i Samuel stanu pred Bogom za židovski narod, to ih ne bi spasilo. Nitko ne može dovesti osobu u nebo osim Boga i nema drugog puta do neba osim poznavanja Boga.

Nasuprot tome, pogledajte veliko poštovanje koje su židovski učenici imali prema svojim rabinima i ne smatrajte svoje ljudske vjerske učitelje tako visokim. Židovi su polagali nadu u Mojsija (Ivan 5,45-46). Mojsije je bio veliki i pobožan čovjek, ali unatoč tome, naša nada treba biti samo u Bogu.

Ime je naše sposobnosti da Boga nazovemo Ocem dragocjen privilegij u Efežanima 3,14. Među mnogim stihovima koji Boga nazivaju našim Ocem, nekoliko primjera su Maliakija 1,6; 2,10 i Izaija 63,16. Židovi su sebe nazvali Abrahamovom djecom u Ivanu 8,39a. Isus nije zanijekao genealogijske činjenice u Ivanu 8,39b-40, ali je u suštini zanijekao da rodbinske veze jamče duhovne odnose. Ivan Krstitelj je rekao farizejima i sadukejima: "I ne mislite da možete reći u sebi: 'Imamo Abrahama za oca!' Jer vam kažem, Bog može iz ovih kamenova podići djecu Abrahamu. Sjekira je već položena na korijen drveća i svako drvo koje ne rađa dobar plod bit će odrezano i bačeno u vatru." (Mt 3,9-10 BSB)

Knjiga "Kad kritičari pitaju", str. 356, dobro to sažima riječima da osim Boga i Njegove Riječi nemamo smrtnih nepogrešivih duhovnih učitelja, ali priznajemo pogrešive duhovne mentore.

Ali što je s…

U Jobu 29,16 stoji: "Bio sam otac potrebitima." To ne znači samo da je Job nužno pomagao duhovno, već je i preuzimao obiteljske financijske obveze za one s kojima nije bio u srodstvu. Isto tako, Psalam 68,5 pokazuje da trebamo biti otac siročadi.

Izaija 51,2 kaže da pogledamo na Abrahama, vašeg oca, i Saru koja vas je rodila. Abraham i Sara zajedno pokazuju da se ovdje radi o odnosu s precima. Bog kaže da pogledamo unatrag na te pretke, kojima se divite, i oponašajte njihovu vjeru te vidite kako su bili blagoslovljeni. Ništa u Izaiji 51 ne sugerira da bi Abraham (ili Sara) sada mogli išta učiniti za njih; Bog je taj koji nas spašava.

2. Kraljevima 2,12 Elizej je povikao za Ilija: "Oče moj, oče moj!" To vjerojatno ne ukazuje samo na blizak odnos učenika i učitelja. Iako mnogi (uključujući Bible Knowledge Commentary: Stari zavjet, str. 540) smatraju da je Elizej smatrao Iliju svojim duhovnim ocem, Isus u Mateju 23,9 kaže da danas ne bismo trebali ljude gledati na taj način.

1 Korinćanima 4:15-17 "Iako imate deset tisuća učitelja u Kristu, ne imate mnogo očeva; jer ja sam vam u Kristu Isusu postao otac po evanđelju. (16) Stoga me oponašajte. (17) Zato sam vam poslao Timoteja, moje ljubljeno i vjerno dijete u Gospodinu." To se odnosi na Pavlovo dovodjenje njih Kristu, a ne na ulogu. Pavao je bio apostol u crkvi, u crkvi nije postojala uloga "oca". Za uloge u crkvi pogledajte 1. Korinćanima 12:28-29; Djela apostolska 6:1-4; 1. Timoteju 3:1-13; Titu 1:5-9.

U Djela apostolskih 7,2, kada ih je Stjepan oslovio braćo i očevi, postoje dvije mogućnosti. Jedna je da je Stjepan jednostavno poštovao svoje starije u tom društvu, bez potvrđivanja njihovih uvjerenja. Drugo je mišljenje da je Stjepan pogriješio što ih je ovdje tako oslovio.

U 1. Ivanovoj 2,12. i 13. te 1. Ivanovoj 2,18. Ivan svoje čitatelje oslovljava kao "djeco" i "moja draga djeco". Ivan je bio starac pa ih je mogao oslovljavati kao djecu. Poslanica Hebrejima 13,17 kaže da vođe u crkvi doista imaju vlast te će morati Bogu dati račun za svoju nadležnost. Dakle, iako nigdje u Prvoj Ivanovoj pisma ne stoji da je itko Ivana nazivao "otcem", Ivan je ljude kojima je služio smatrao svojom djecom.

U 1. Ivanovoj 2,13. i 14. stihu obraćaju se "ocima" zajedno s mladima i djecom. Iako se ovaj poetski odlomak može odnositi i na odnose u dovodjenju ljudi k Kristu, ovaj odlomak ne podupire ulogu oca u crkvi, osim ako ne postoji i uloga "mladića" i "djeteta" u crkvi.

Zaključno, katolici griješe što svećenike nazivaju ocem, ali neka nam riječi ne budu sporno. Pravi je problem pouzdavanje u pogrešive svećenike umjesto u Božju nepogrešivu Riječ i držanje autoriteta ponekad vrlo zlih papa i crkvenih sabora iznad samog Boga u Njegovoj riječi.

Napomena: Konačno, nemojte misliti da to što vidite istinu u Bibliji znači da možete prestati tražiti druge istine u njoj. Cijeli odlomak iz Matejeva evanđelja 23,5-13 pokazuje kako crkveni vođe trebaju prakticirati službeno vodstvo, za razliku od farizeja i drugih koji su vladali drugima.

P: U Mt 23,13-39, zašto je Isus izrekao ove jade?

O: To nisu prokletstva, već izrazi velike tuge. To su upozorenja i prijekori, svojevrsna suprotnost blaženstvima iz Mateja 5,3-11. Pokušajmo razumjeti Isusova osjećanja ovdje, koja kulminiraju u Mateju 23,37-39. Isus je bio slomljen srca što će ljudi koji žele slijediti Boga naići na te ljude, koji naizgled djeluju kao upravo ona vrsta ljudi koje bi trebali tražiti. Ipak, ti bi ih ljudi vodili samo u gomilu pravila i dalje od Božje ljubavi. Nije samo da su ti učitelji promašili poantu, već su bili i najgori ljudi kojima su se mogli obratiti, sprječavajući druge u spasenju.

P: U Mt 23,13-39, koji je obrazac ovih "teškoća" i ima li ih sedam ili osam?

O: Rani rukopisi imaju samo sedam jer ne sadrže Matej 23,14. (To su: Sinaiticus, Vaticanus, Bezae Cantabrigiensis, neki italik, Vulgata, sirijski sinaitski, sahidski koptski, armenski i gruzijski). Drugi rukopisi stavljaju Matej 23,14 prije stihova 13 (Freer Gospels) ili nakon stihova 13 (obitelj f13, neki italik, Klementinska Vulgata, očito bohairski koptski). Ako ima samo sedam bijeda, one čine dobar kiazam.

23:13 Prva beda – zatvoriti kraljevstvo nebesko (ne prepoznati Mesiju

- 23:15 Druga propast - izgledaju pravedno, ali čine više štete nego koristi

- - 23:16-22 Treća beda - pogrešna upotreba Svetog pisma

- - - 23:23-24 Četvrto žaljenje – potpuno promašiti poantu Svetog pisma

- - 23:25-26 Peta beda – pogrešna upotreba Svetog pisma

- 23:27-28 šesta beda – prividno pravedni, ali čine više štete nego koristi

23:29-32 sedma beda – nasljednici onih koji nisu prepoznali proroke, već su ih ubili.

P: U Mt 23,13-33; 21,45; 16,4 zašto je Isus uputio pogrdne riječi starješinama svoga naroda? (Na to je ukazao musliman Ahmad Deedat)

O: Prije nego što odgovorimo na ovo pitanje, učinimo ga težim. Isus nije samo ukorio farizeje, tumače Zakona i druge vjerske vođe koji su Ga odbacili, već ih je upozorio da idu u pakao. Međutim, Isus nije ostao samo pri riječima. Čak je upotrijebio bič i dvaput prevrnuo stolove mjenjača novca u hramu. Očito je da je javno odbacio vlast onih koji su uopće dopustili stolove mjenjača novca na hramskom prostoru.

Odgovor ima tri dijela.

1) Isus je imao vlast veću od njihove. Čak i da su poslušno slijedili Boga (što nisu bili), Isus kao Mesija i Bog Sin mogao im je reći što želi da učine. Bog ima pravo mijenjati i pokvariti naše planove kad god i kako god On to želi. Zašto je Bog ponekad ukoravao vjerske vođe? - Bog ima pravo to učiniti. Isus je ustvrdio da i On ima pravo na to, i imao ga je – ako je bio Bog.

2) Isus je izričito odbacio vlast onih koji ne samo da su išli u pakao, već su i druge vodili u pakao (Matej 23,15). Suprotno tome, iako je Isus bio veći od Abrahama, Mojsija i Starog zavjeta, Isus je izričito podržao njihovu vlast i poštovanje prema njima.

3) Danas nam je zapovijeđeno da ne obraćamo pozornost na one na vlasti koji odbacuju istinu (Titu 1,14). Trebamo odbaciti one koji siju podjele u Titu 3,9-10. Zapravo, jedan je problem kroz povijest bio taj što su mnogi bili previše spremni slijediti nekoga tko nije pobožan, samo zato što je on vjerski vođa. No, nasuprot tome, Biblija nam također nalaže da slušamo i budemo pod vlasti pobožnih vođa (1. Solunjanima 5,12-23; 1. Petrova 5,2-5; Hebrejima 13,17)

P: U Mt 23,14 i Mk 12,40, kako su pismoznanci proždirali kuće udovica?

A: Možda na sličan način kao što to danas čine lažni učitelji. Kad ljudima govore da daju svojoj službi iz sebičnih motiva da bi nešto dobili natrag u ovom životu, mogu im govoriti da daju službi kojoj Bog možda ne bi želio da doprinesu.

P: U Mt 23,16-22, kada biste danas, ako ikada, trebali reći nešto što stvara dojam da ulazite u obvezujući sporazum, a zapravo ne ulazite?

O: Kada namjerno dajete do znanja da je riječ o obvezujućem dogovoru, a vaša je namjera da to nije, koristite obmanu kako biste prevarili osobu koja vidi što time implicirate. Trebali biste se kloniti "izmišljenih zakletvi" i biti "jasni i izravni", te neka vaše "da" bude "da", a vaše "ne", neka bude "ne", kao što je Isus rekao u Mateju 5,37.

P: U Mt 23,17 zašto je Isus nazvao ljude glupima, kad nam je u Mt 5,22 rekao da to ne činimo?

O: Dvije su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru, iako je druga točka važnija.

Riječ za "glupana" u Mateju 5,22, raca, pogrdan je žargonizam koji doslovno znači "praznoglavac". Engleski izraz "airhead" vrlo je sličan. Isus nije pogrdno ismijavao ljude koristeći tu riječ u Mateju 23,17 i mi ih ne bismo trebali tako nazivati. Isus je upotrijebio riječ za 'glupana' koja je bila opisna, ali ne i žargonska: meroi. Nadalje, trebamo ljude smatrati ljudima velike vrijednosti, stvorenima na Božju sliku, a ne bezvrijednima.

P: U Mt 23,23-28, kako se ovi jada razlikuju od ostalih?

O: Ostala prokletstva kritiziraju ono što su farizeji učili i govorili. Ova prokletstva kritiziraju ono što jesu iznutra i njihov primjer. Njihov primjer nije dobar, ali nije ni 100 % zao. Izvana izgleda dobro, a iznutra je ispunjen zlom; i ljudi to mogu prozrijeti. Isus u Mateju 23,26 daje preporučen redoslijed napretka. Kaže da se prvo treba pobrinuti za ono što je iznutra, a onda će i ono što je izvana biti čisto. Nema mnogo smisla čistiti ono što je izvana ako se unutarnja prljavština stalno izlijeva van. Obred bez stvarnosti gori je od nikakvog obreda i nikakve stvarnosti.

P: U Mt 23,24, kako ljudi danas procijede komarca, a progutaju devu?

A: Prije svega, ljudi to obično rade nenamjerno. Zapravo, u aramejskom je to svojevrsna igra riječi, jer je riječ za komarca, qamla', vrlo slična riječi za devu, gamla'. Najbliže što bismo mogli u engleskom jeziku je "izlučiti komarca i progutati šišmiša".

Ljudi to rade ili zato što nemaju pojma što je važno, a što nije, ili zato što se namjerno usredotočuju na male, nevažne stvari čiji ishod nije presudan, za razliku od važnih stvari na koje se ne žele usredotočiti. Neki ljudi žele jednostavno ignorirati probleme u kojima ne uspijevaju i usredotočiti se na ono u čemu su dobri. Drugim puta žele tražiti dlaku u najmanjim problemima kod drugih i ignorirati ono što drugi rade dobro.

Jednostavno pitanje koje si možete postaviti jest: ako postoje dva problema, koji bi kriteriji bili da kažete da je jedan važniji od drugog, osim vašeg emocionalnog osjećaja u tom trenutku?

P: U Mt 23,25, koja je svrha čistog čaše?

O: U skladu s prethodnim stihom o procijedivanju komarca, farizeji su se neslagali upravo oko tog pitanja. Pripadnici škole Hillel (dominantnije nakon 70. g. po. Kr.) smatrali su da je čaša čista ako očistite samo iznutra. Pripadnici škole Šamaj (dominantnije prije 70. g. po. Kr.) smatrali su da čaša nije čista dok ne očistite i iznutra i izvana. Isus je rekao da su u praksi čistili vanjsku stranu, ali ne i unutarnju.

Vidi Jacob Neusner, "Prvo očistite iznutra", u časopisu NTS 22 [1976], str. 486-496, Mishna Kelim 2:1; 25:1, 7-9 i Berakoth 8:2.

P: U Mt 23,27–29, što je Isusova poanta o pobijeljenim grobovima?

B: Bijela boja je bijela boja koja izgleda dobro, ali će se početi ljuštiti pri sljedećoj kiši. Tijekom mjeseca Adara, u ožujku, kada bi počela sušna sezona, Židovi bi mazali grobnice bijelom bojom kako bi izgledale bolje. Ono što vrijedi za grobnicu punu smrti nije prikladno za vjernika koji bi trebao biti pun života.

U Isusovo vrijeme Herod je mnogo gradio i obnavljao grobnice, no Herod je također pljačkao grobnice, pa je Isusova publika mogla pomisliti da se one mogu odnositi i na njega.

P: U Mt 23,35 i Lk 11,51, ukratko tko je bio Zaharija (ili Zacharias)?

O: To nije bio prorok Zaharija. Radilo se, naprotiv, o svećeniku Zahariji, kojega je Joas ubio u 2. Ljetopisima 24,20-21. Druga knjiga Ljetopisa bila je posljednja knjiga Starog zavjeta prema redoslijedu hebrejskih Biblija, pa kada je Isus spomenuo mučenike od Abela do Zaharije, spominjao je prvog mučenika do posljednjega u Starom zavjetu.

P: U Mt 23,35, je li spomenuti Zaharija bio sin Berecijahov ili sin Jehojadin, koji je ubijen između hrama i oltara u 2 Kr 24,20-21?

Odgovor: Prvo su četiri kršćanska stajališta, a zatim činjenice koje podupiru svako stajalište.

1. Zaharija, sin Jehojadin

Ovo je stajalište u skladu sa svime, uzimajući u obzir da je fraza "sin Berechijahov" dodatak prepisivača

2. Zaharija, sin Berekijahov

Ovo gledište je u skladu sa svime, uzimajući u obzir da nam Krist daje nove informacije o tome kako je prorok Zaharija umro.

3. Jehojada je imao dva imena: Berehija bi mogao biti nadimak koji znači "blagoslovljen od Boga". Ovo stajalište seže do Jeronima (373.–420. g.).

4. Predak: Možda je Zaharija, sin Jehojadin, bio djed/predak Zaharije i oni su ista osoba.

Činjenice koje podupiru različita gledišta:

Zaharija, sin Berekijin, služio je od 520. do 480. g. pr. Kr. Bio je jedan od posljednjih pisaca Starog zavjeta kronološki, a Stari zavjet ne bilježi kako je umro.

Zaharija, sin svećenika Jehojade, ubijen je oko 800. g. pr. Kr., prije izgnanstva. Njegov otac Jehojada živio je 130 godina i pokopan je s kraljevima u Jeruzalemu, prema 2. Ljetopisima 24,15-16. Zbog tih datuma nema mogućnosti da su ta dva Zaharije ista osoba.

Septuaginta naziva sina Jehojadina "Azariom, sinom Jodaejevim, svećenikom", a pisca knjige "Zekarijom, sinom Barahijinim, sinom Addo, prorokom". Dakle, Septuaginta ovdje ne pokazuje nikakvu razliku, osim izgovora imena.

Targum za Tužaljke 2,20 i [očito] Ivan Zlatousti kažu da je prorok Zaharija, sin Barahijahov, ubijen između hrama i oltara. (Međutim, nisam uspio neovisno potvrditi što je Ivan Zlatousti rekao o tome.)

Zahirijeva grobnica bila je istaknuta znamenitost u Jeruzalemu u vrijeme Krista.

Zaharija je bilo uobičajeno ime. Zapravo, u Bibliji postoji 32 različita pojedinca po imenu Zaharija.

Izvan Biblije, Zehelijah, sin Baruhov/Barisov/Bariscejev, ubijen je od strane dvojice zelota prema Josipu Flaviju u djelu Židovski ratovi 4:334-344. Ubijen je u području hrama, ali vjerojatno ne između hrama i oltara, stoga je to lažan trag, pogotovo jer su Židovski ratovi bili nakon Isusova doba.

2. Ljetopis bio je posljednja knjiga u redu židovskog Starog zavjeta. Iako sin Jehojadin kronološki nije bio posljednji mučenik, spominjanje Abela do Zaharije, sina Jehojadina, bilo je svojevrsno kršćansko reći "od Postanka do Otkrivenja".

U Luki 11,51 nema fraze "sin Berecijahov".

Irenaeus (182. – 188. g.) u djelu Protiv hereza, knjiga V., poglavlje 14.1, str. 541, citira Matej 23,35 navodeći "Zaharija, sina Barahijina". Dakle, ako je ovo bio prepisivački dodatak, on je i dalje postojao prije nego što je Irenaeus pisao. Tatiјанov Diatessaron (oko 172. g.) također ima Zahariju, sina Berehijina (odjeljak 41). Čini se da postoji jedan grčki rukopis stariji od Sinaitica i Vaticanusa koji sadrži Matej 23,35. To je p77 (sredina do kraj drugog stoljeća) i on također ima "sin Barahijin". Dakle, ako je "sin Berehijin" bio dodatak, morao bi biti dodan vrlo rano, prije otprilike 170. godine.

Origen (225. – 254. g.) također se poziva na ovaj stih i spominje Zahariju, sina Barahijina, u djelu Origena "Protiv Afrikanina", poglavlje 9, str. 389.

P: U Mt 23,35, je li pravedno da će farizeji biti kažnjeni za grijehe svojih otaca, budući da Ezek 18 i Dt 24,16 kažu da ljudi neće biti krivi za grijehe svojih otaca?

Ljudi se ne smatraju krivima za ono što su učinili njihovi očevi. Međutim, ako a) ne odobravaju grijehe svojih očeva i b) sami čine iste grijehe, tada će biti kažnjeni zbog vlastite krivnje za činjenje istih grijeha kao i njihovi očevi.

P: U Mt 23,37-40, budući da je Isus želio sabrati Jeruzalem, zašto se to nije dogodilo, budući da je Bog svemoguć, svemoćan i [navodno] svemilostiv?

O: U Isusovim posljednjim zabilježenim javnim riječima upućenim židovskom narodu vidite i slomljeno srce i sud. Bog nije sve-ljubeći. To što je Bog ljubazan ne znači da je Bog samo ljubav, ili da je sve-ljubeći, baš kao što to što je Bog gnjevan ne znači da je Bog samo gnjev, ili da je sve-gnjevan. Isto vrijedi i za nježnost ili ljubomoru. Bog je najljubaznije biće u svemiru, ali Njegova ljubav ne isključuje Njegova druga svojstva.

Bog je odabrao stvoriti nas s voljom, i kada su odbacili Krista, sa svim vječnim posljedicama, Bog je odabrao ne prisiliti ih da prihvate Krista, već se pridržavati njihove odluke, i to uz Isusove suze.

P: Pokazuje li Mt 24:3-44 da se Isus nevidljivo vratio 1914. godine, kako su to učili Jehovini svjedoci?

A: Ne. Grčka riječ ovdje, parousia, može značiti "dolazak" ili "prisutnost", a Jehovini svjedoci u prijevodu Novi svijet uzimaju je kao "prisutnost". Da je Krist došao 1914., nitko Ga nije vidio, to nije ništa promijenilo i to je bilo u suprotnosti s Otkrivenjem 1:7, gdje svako oko će Ga vidjeti, i Djela apostolskim 1:11. Prije nego što se Isus zaista pojavi, bit će mnogo lažnih tvrdnji o Kristovom dolasku, prema Mateju 24,5. Iako Jehovini svjedoci zapravo nisu tvrdili "da su oni Krist", tvrdnje ljudi koji su tvrdili da su Krist, kao što su reverend Moon, Guru Maharaj Ji, Jim Jones itd., dogodile su se sve nakon tog vremena.

P: U Mt 24,19-20, zašto će ovo biti osobito strašno za trudnice i dojilje?

Odgovor se može vidjeti u kršćanskom filmu "Daleki grom". Oni koji nisu primili žig zvijeri imat će teškoće.

U posljednjim vremenima postojat će ljudi koji nisu vjernici i prije nego što prime znak zvijeri, morat će donijeti odluku.

P: U Mt 24,20, koja je razlika ako je taj bijeg na subotu?

O: Primijetite kada će se to dogoditi. U posljednjim vremenima mnogi Židovi će doći k Kristu, kako stoji u Zahariji 12,10-12 i Rimljanima 11. Židovi će i dalje poštovati zakone Starog zavjeta i i dalje će se pridržavati subote.

P: U Mt 24,20 trebamo li stoga danas držati subotu (od zalaska sunca u petak do zalaska sunca u subotu)?

Odgovor: Kršćani imaju dva odgovora.

1. Postoji mali broj istinskih kršćana, poput Sedmodnevnih baptista, na primjer, koji kažu da.

2. Drugi odgovor je ne, jer se ovaj stih odnosi na Židove koji traže Boga. Uznesenje se možda već dogodilo do tog trenutka.

P: U Mt 24,22, kako Bog može "skratiti" buduće dane?

O: To ne znači da će dani imati manje od 24 sata, već kraća vremenska razdoblja ili manje dana za ovo vrijeme teškog progona.

P: U Mt 24,23-27, zašto bi Bog dopustio da ljudi koji traže Krista budu zavedeni lažnim Kristom?

O: Ponekad ljudi tvrde da traže odgovor, ali će prihvatiti samo jedan od unaprijed određenih odgovora za koje su se već odlučili.

Na ovo bi pitanje bilo teško odgovoriti da Bog nikada nije pružio nikakav mogući način da se razlikuje pravi Krist od lažnih Krista. Bog je pružio barem sedam načina da se utvrdi je li neka vjerska skupina duhovna krivotvorina ili ne.

1. Prihvaćaju li i uče li ono što Bog kaže u Bibliji ili idu protiv toga? Sada, ako grupa nije u pravu u svakoj sitnici, to ne znači da je duhovna krivotvorina, što dokazuju Rimljanima 14 i 1. Korinćanima 8:9-11. No, ako griješe u onome što je Pavao nazvao glavnim stvarima, u 1. Korinćanima 15:1-5, ili ako poriču da je Isus, Mesija, došao u tijelu (1. Ivanova 4:1-3), ili ako propovijedaju drugog Isusa (2 Korinćanima 11:1-15), ili imaju drugačije evanđelje (Galaćanima 1:6-10), onda se vi i vaša obitelj klonite njih.

2. Povezano s tim, ne poriču li oni Bibliju, već odbijaju potvrditi važne stvari koje ona uči? Druga poslanica Timoteju 3,5-7 kaže da nemamo imati posla s onima koji imaju izgled pobožnosti, ali poriču njezinu snagu.

3. Je li njihovo religijsko iskustvo nepostojeće ili čudno? Provode li vrijeme u molitvi i čitanju Božje riječi? Imaju li čudne religijske prakse koje se ne nalaze u Bibliji?

4. Žive li svoje živote u skladu s onim što Biblija uči? Ako netko tvrdi da je kršćanin, a ipak živi svoj život suprotno Bogu u nekim ključnim područjima, 1. Korinćanima 5:9-13 i 2. Solunjanima 3:10,14 kažu da ne bismo trebali biti s njima.

5. Bi li se vjersko udruživanje s njima moglo smatrati jasnim slučajem "obožavanja s đavolima" ili stavljanja jarma na nevjernike. 1. Korinćanima 10,20 i 2. Korinćanima 6,14-17 upozoravaju nas na to i govore nam da izađemo iz toga.

6. Ako netko tvrdi da je Krist ponovno došao, je li doista došao s neba u oblacima, uzeo kršćane i ispunio proročanstva iz Evanđelja i Otkrivenja?

7. Vjernici se također mogu moliti pravom Bogu, i On će nam pomoći da vidimo što je ispravno. Jedan mi je kršćanski prijatelj ispričao da su mu, neposredno nakon što je prvi put povjerovao, pristupili neki mormonski misionari. Shvatio je da, s obzirom na svoje tada ograničeno znanje o Bibliji, nije imao pojma jesu li Mormoni u pravu ili ne. Stoga se pomolio Bogu da mu pomogne, a zatim je otvorio Bibliju da čita. Na samoj prvoj stranici koju je otvorio, pročitao je Matej 7,15! Tamo piše: "Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze u ovčjem ruhu, a iznutra su grabežljivi vukovi."

P: U Mt 24,23-27, ako bi netko slijedio lažnog Krista ili drugu duhovnu krivotvorinu i zbog nevine neznanja nije znao razaznati je li to laž, zašto bi Bog to dopustio?

O: Postoje dva komplementarna odgovora.

Bog djeluje: On može usmjeriti događaje tako da kršćanin može stupiti u kontakt s tom osobom i pokazati joj istinu. Tada osoba mora odlučiti voli li više svoju organizaciju ili više voli istinu. Nijedan bog koji nije Bog istine nije vrijedan služenja. Čuo sam za misionare u Africi i Aziji kojima su se obraćali ljudi govoreći da im je Bog govorio i rekao im da je misionar od Boga. Ne trebamo se brinuti da Bog ne mari ili da nije aktivan. Ipak, trebamo poticati kršćane da budu brižni i aktivni.

Bog je pravedan: Bog sudi ljudima na temelju onoga što znaju (Rimljanima 4,15; 5,13), i grijeh se ne uračunava ondje gdje nema zakona. Netko tko danas doista nije imao priliku čuti Evanđelje mogao bi biti u sličnoj situaciji kao poganski narod prije Krista koji nikada nije čuo Evanđelje ili kao mrtvorođeno dijete.

P: Uči li Mt 24,23-24 da svatko od nas ima "kozmičkog Krista" u sebi, kao što tvrde neki pristaše Nove ere?

O: Nimalo. Ovaj stih uči da će biti mnogo onih koji će lažno tvrditi da su Krist. Isus je Krist, i dok se trebamo truditi živjeti više kao Krist, ništa u ovom stihu, niti bilo gdje drugdje u Bibliji, ne kaže da trebamo pokušati preuzeti slavu i čast koja pripada Kristu i prisvojiti je sebi. Kršćani će vječno boraviti s Bogom u slavi, ali mi nećemo postati Bog, niti čak mali bogovi.

P: U Mt 24,24 kako bi izabrani (ljudi predodređeni za nebo) mogli biti obmanuti?

O: Prilično lako. Izraz "izabrani" označava i one koji su spašeni i one koji još nisu spašeni, ali hoće biti. Mnogi kršćani bivši su mormoni, bivši Jehovini svjedoci i bivši članovi drugih duhovnih krivotvorina.

P: U Mt 24,27, ima li munja koja blista od istoka do zapada veze s bahaijskim Mesijom, nazvanim Baha'u'llah, i pojavom telegrafa iste godine (1863.)?

O: Ne. Iako su mi bahaisti govorili da telegraf ispunjava ovo proročanstvo u Mateju, to je pogrešno iz najmanje pet razloga.

1. Telegraf ne bi bio ni približno tako bliska ispunjenja kao grmljavina, električna energija, nuklearna eksplozija ili nešto vidljivo. Primijetite da u Mateju 24,27 stoji: "Jer kao što munja izlazi od istoka i svjetluca do zapada…"

2. Pravi Krist vidljivo će se vratiti na oblacima (Djela apostolska 1,11; Otkrivenje 1,7), a Baha'u'llah nije stajao niti dolazio na bilo kojem oblaku, osim ako ne računate maglovito razmišljanje. ;-)

3. Također, Bahá'u'lláh nije Krist koji se vratio, jer njegovo učenje naziva Kristovo učenje laži. Pravi Krist je rekao da nema drugog puta do Oca osim kroz Njega.

4. Nadalje, proročanstva o Kristovom povratku, uključujući Otmice kršćana, ubojstvo četvrtine svijeta mačem, glađu i kugom te druga događanja iz Knjige Otkrivenja još se nisu ispunila.

5. Matej 24 također kaže da prije nego što dođe pravi Krist, najprije će se pojaviti mnogi lažni kristi.

P: U Mt 24,28 i Lk 17,37, što znači izreka "gdje je lešina, ondje će se okupiti i lešinari"?

A: Da budemo slikoviti, kao što lešinari mogu pronaći mrtva tijela bez obzira gdje se nalaze, Božja osveta pronaći će one koji odbacuju Boga i duhovno su mrtvi. Zanimljivo je da Isus ovdje koristi analogiju ptica; ptice su također spomenute u Otkrivenju 19,17–21.

P: U Mt 24,29, kako sunce može potamniti i zvijezde pasti s neba?

Iako Bog ima moć promijeniti svjetlost koju emitira sunce i učiniti da se zvijezde pomaknu ili budu uništene, ovo bi se umjesto toga moglo odnositi na to da sunce postane zamračeno, a zvijezde nevidljive promatračima na Zemlji. Mnoge stvari mogu to uzrokovati, kao što su zagađenje, vulkani, gorući naftovodi i nuklearne eksplozije.

P: U Mt 24,30 jesu li oblaci nešto što je suprotno načinima i željama ljudi, kako uče bahaisti u djelu Baha'u'llah and the New Era, str. 280-281?

O: Ne. Ne samo da će svi vidjeti Isusa, kada se vrati u oblacima, i narodi zemaljski zažalit će zbog njega (Otkriće 1,7), nego će se isti taj Isus vratiti u oblacima na potpuno isti način na koji je otišao, prema Djela apostolskim 1,9-11.

P: U Mt 24,31, koje je vaše osobno mišljenje o Otmici? (pitao me jedan kršćanin)

O: Podržavam ga. ;-) Ozbiljno, dopustite mi da vam iznesem uobičajene kršćanske stavove o vremenu Uznesenja, a na kraju i svoj stav.

Pre-Wrath: Uznesenje se događa tijekom nevolje, ali neposredno prije nego što se izlije Božji gnjev. Glavni oslonac za ovo stajalište je zaključak: poslušni vjernici često moraju trpjeti ljudski gnjev, ali nikada ne moraju trpjeti Božji gnjev. Marvin Rosenthal napisao je knjigu u kojoj zagovara ovo stajalište. Prije je bio pre-trib.

Pre-trib: Uznesenje se događa neposredno prije početka velike nevolje. Osim potpore prethodnom gledištu, Crkva se ne spominje u Knjizi Otkrivenja nakon pisama sedam crkava. Pristalice pre-trib gledišta vjeruju da se Uznesenje događa u Otkrivenju 4,1, kada Bog kaže Ivanu: "Uziđi ovamo". Komentar Dispensacijskog biblijskog znanja: Novi zavjet, str. 79, iako pripada pred-trpljenju, ne vjeruje da se Matej 24 odnosi na Uznesenje. Biblijski komentar Tonyja Evansa, str. 910, također dispensacijski, kaže da se ovo odnosi na razdoblje kušnje nakon Uznesenja i stoga ne uključuje uznesenu crkvu.

Budući da nitko neće znati sat u Mateju 24, a da bi vjernici mogli izračunati kada će se dogoditi Uznesenje ako bi post-tribulacijska teorija bila istinita.

Omiljena fraza predtribulacionista je: "Sljedeći događaj u proročkom kalendaru je Otmica crkve." Njihovo glavno uporište je da 1. Solunjanima 5,2 kaže da će Gospodin doći kao "kraljež u noći". Međutim, protiv tog gledišta, 2. Solunjanima 2,1-3 kaže da "skupanje" neće nastupiti dok se ne dogodi pobuna i ne bude otkriven čovjek bezakonja. Stoga su sljedeća dva događaja na proročkom kalendaru pobuna i otkrivanje čovjeka bezakonja, A NE Uznesenje. (Naravno, pristradnjaci mogu uzvratiti da bi Uznesenje moglo biti odmah nakon što se te stvari dogode i da progonstvo neće započeti prije toga.)

Srednjetribulacijska vjerovanja smatraju da se Uznesenje događa možda malo prije pred-gnjeva, uz sličnu potporu.

Post-trib vjeruje da se Uznesenje događa na kraju velike nevolje. Njihova glavna potpora je 1. Korinćanima 15,52, gdje stoji da ćemo se promijeniti "pri posljednjem trubanju". Međutim, druga gledišta kažu da je to posljednje trubanje koje vjernici čuju, a ne posljednja truba koja se daje.

No-trib: Mnogi preteristi vjeruju da uopće neće biti nikakve nevolje. Moraju vrlo simbolično tumačiti Matej 24,31 i većinu Knjige Otkrivenja. No, budite vrlo oprezni s bilo kojom vrstom tumačenja koja odlomke Biblije čini besmislenima ili tvrdi da će obična osoba koja čita biblijski odlomak općenito biti navedena na pogrešan put onim što čita.

Pan-trib: Bog može uzrokovati Uznesenje kad god poželi i u Svetom pismu ne kaže jasno kada će se to dogoditi. Osoba može reći da je "pan-trib" ako će se na kraju sve ispostaviti.

Nagnut sam prema pre-wrath teoriji, ali sam i dalje pan-trib. Za različite perspektive možete pročitati "The Rapture Pre-,Mid-, or Post-Tribulational" i "The Pre-Wrath Rapture of the Church".

P: U Mt 24,31, 1 Sol 4,16 i 1 Kor 15,52, koji je poziv trube posljednja truba?

Odgovor: 1. Solunjanima 4,16 govori o glasnom trubanju, ali 1. Korinćanima 15,52 to izjednačava s "posljednjom trubom" Božjom. Sedam truba odzvanja u Otkrivenju 8:6-9:21; 11:15, ali kako kaže knjiga 1001 Bible Questions Answered (str. 270-271), nema potrebe da "posljednja truba" bude jedna od sedam truba; mogla bi biti i neka druga.

P: U Mt 24,32 što predstavlja smokva?

Ovo bi mogla biti analogija suda, pri čemu smokva koja ne daje plod predstavlja Izrael, koji bi uvelo.

Naravno, ne možete promatrati svaki detalj prispodobe i davati mu zasebno, posebno značenje. Značenje prispodobe o smokvi jest da budemo budni i oprezni u pogledu budućnosti, a Isus "koristi sklonost smokve da cvjeta i rađa plodove kao pozitivan znak za gledanje u budućnost".

P: U Mt 24,34 i Mk 13,30, budući da "ovo pokoljenje" neće proći dok ne dođe Isus, kako je to moguće? (Ovaj je prigovor iznio liberalni humanist Albert Schweitzer)

O: Kršćani imaju tri različita odgovora.

a) Grčka riječ za generaciju, genea sama po sebi može značiti rasu. Prema Thayerovom grčkom rječniku Novog zavjeta (str. 112), genea je značilo:

a1) ljudi istog podrijetla, ili obitelj: Josephus, Jevrejski starine 4.8.7 (napisano oko 93-94. g.), Septuaginta Postanak 31:3, itd.

a2) uzastopni potomci: Filon

a3) doba: Herodot 2,132, Heraklit u Plutarhu, Djela 14,16. U 1 Qp (Pesher) Habakuk 2,7; 7,3 pojam "posljednja generacija" može značiti nekoliko života.

b) Postoji samo razlika od jednog slova između ove i slične grčke riječi koja može značiti samo rasu, gonea, pa bi ovo mogao biti tipografski pogreška. Međutim, svi rukopisi Novog zavjeta koje trenutno imamo kažu genea.

c) Grčki izraz za sve te stvari, panta tauta, znači da je ovo naraštaje bio naraštaj koji je vidio prethodne znakove. (Difficulties in the Bible str. 173-174, Now That's a Good Question str. 495-496)

P: Znače li Mt 24,34 i Mk 13,30 da će se sve te stvari dogoditi unutar jedne generacije od 1914., kako je učio Stražarski toranj Jehovinih svjedoka, sv. 15, veljača 1986., str. 5?

A: Ne. Svjedoci Jehove su učili da je Isus Krist nevidljivo vratio 1914. godine, a događaji iz Mateja 24 dogodit će se unutar jedne generacije od toga. Međutim, ako je osnovna pretpostavka da je Isus došao 1914. pogrešna, onda je i njihov argument pogrešan. Ovo je primjer onoga što se naziva eisegetskim tumačenjem, odnosno čitanjem u tekst ono što želite, umjesto egzegezije, koja iz teksta izvlači ono što on kaže.

P: U Mt 24,36 i Mk 13,32, budući da je Bog svemoguć i sveznajući, zašto Isus nije imao znanja o budućnosti, kako tvrdi Ahmad Deedat?

O: Deedat ovdje ne govori istinu. Dok je Isus bio na zemlji, ovaj stih kaže da Isus nije znao dan Svojeg povratka. Laž je tvrditi da ovaj stih kaže da Isus nije imao znanja o budućem životu. Je li Deedat doista vjerovao da Isus u evanđeljima nije imao znanja o raju, paklu i apsolutno "nikakvo znanje o budućem životu"? Sumnjam da je Deedat i sam vjerovao vlastitim riječima.

P: U Mt 24,36 i Mk 13,32, budući da je Bog svemoguć i sveznajući, a Isus je Bog, kako to da Isus nije znao dan Svojeg povratka?

O: Isus se ispraznio od mnogih Božjih svojstava dok je bio na zemlji, što pokazuju Poslanica Filipljanima 2,6-8 i Ivanova 17,5. Stoga, čak i da taj izraz nije u Mateju, bilo bi razumno da Isus nije sve znao dok je bio na zemlji. Ipak, na nebu, kao dio Trojstva, Isus je svemoguć.

Atanazije (331. g.) kaže da je Isus kao Bog znao sve, ali je u svojoj ljudskosti podnio neznanje i nije znao prema tijelu. Kako je Isus rastao u znanju prema tijelu, Isus u svojoj ljudskosti to još nije znao. Četiri rasprave protiv Arijanaca, Rasprava 3, gl. 28.42-58, str. 416-425.

Atanazije također piše: "I On [Isus] je znao gdje leži Lazar, a ipak je pitao; jer Sveti Božji Logos, koji je sve podnio radi nas, učinio je to da bi, noseći naše neznanje, nama podario spoznaju o svome jedinom i istinskom Ocu i o samome Sebi…" Četiri govora protiv arijanaca, Govor 3., glava 27., stih 38., str. 414.

Evo što je kršćanski biskup Ilarije iz Poitiersa (355. – 367./368.) napisao: "Djela Božja stoga nadilaze razum naše ljudske naravi i ne uklapaju se u naš racionalni proces razmišljanja jer djelovanje bezgranične vječnosti zahtijeva beskonačno shvaćanje mjerenja stvari. Dakle, nije to zaključak razuma, nego ograničenje moći kada je Bog postao čovjek, kada je Besmrtni umro, kada je Vječni bio pokopan. S druge strane, to ne ovisi o našem načinu razmišljanja, nego o svemoći da se On pojavljuje kao Bog iz čovjeka, kao besmrtan iz mrtvog, i kao vječan iz onoga tko je pokopan. Stoga nas Bog u Kristu oživljava po njegovu smrti." O Trojstvu, knjiga I., poglavlje 13, str. 44

P: U Mt 24,36, vrlo ukratko, je li Duh Sveti znao kada će se Isus vratiti?

O: Iako se kršćani slažu da Isus u to vrijeme na zemlji nije znao tu informaciju, kršćani imaju dva stava o znanju Svetog Duha o tome. Mislim da je drugi stav ispravan.

1) Duh Sveti je znao/ne zna

Bog u Trojstvu zna sve, a sam Duh Sveti zna sve osim ove jedne činjenice. Predodređeni datum povratka u ovom trenutku poznat je samo Ocu.

2) Ovdje se ne radi o Duhu Svetom.

Riječi poput "sve" (u Poslanici Rimljanima 3., itd.) i "nitko" u Bibliji odnose se na ljude, osim ako kontekst ne ukazuje na drugačije. Stoga, ako anđeli nisu spomenuti, ne bi se znalo jesu li anđeli znali ili ne. Isus još nije učio o Duhu Svetom, i stoga se Duh Sveti ovdje ne spominje. Dakle, ovaj stih ne spominje da Duh Sveti ne zna ili da zna. Za sličnu situaciju pogledajte Matej 11,27. Tamo stoji da nitko ne poznaje Sina osim Oca, i nitko ne poznaje Oca osim Sina. Duh Sveti poznaje Oca i Sina, ali Duh Sveti ovdje nije u fokusu.

P: U Mt 24,36, je li Duh Sveti u to vrijeme znao vrijeme Isusova povratka ili ne? (Pitao je kršćanin.)

O: Prvo, razumijmo pitanje. Postoji rukopisna varijanta ove fraze, ali dokazi upućuju na to da je standardno čitanje, koje sadrži "niti Sin", ispravno. Isus, koji se ispraznio (Filipljanima 2,7) i ostavio svoju slavu (Ivan 17,5), nije znao dok je bio na zemlji. Ovaj stih ne govori o tome znaju li Isus i Duh Sveti sada. Ali pitanje glasi: je li Duh Sveti znao u vrijeme kada je Isus izrekao tu izjavu?

Razmotrimo sve tri mogućnosti.

Da, Duh Sveti je znao:

Y1: Stoga: "nitko … niti Sin" odnosi se na sva stvorenja i Isusa, ali ne i na Duha Svetoga, o kojemu Isus još nije poučavao, i koji nisu razumjeli da je on odvojen od Oca.

Y2: Duh Sveti pretražuje sve, čak i duboke tajne Božje, kako kaže 1. Korinćanima 2,10.

Y3: Bog koji sve zna znači da svaki član Trojstva, na nebu, zna sve.

Ne, Duh Sveti nije znao:

N1: "Nitko osim Oca" uključuje i Duha Svetoga.

N2: Stoga, Božje znanje o svemu znači samo da barem jedan član Trojstva zna sve. Ovaj bi stav morao priznati da je moguće da Otac nešto zna, a ostali to ne znaju sve do kasnije.

N3: Duh Sveti istražuje sve, ali istražuje, a ne zna sve odjednom. U to vrijeme nije dovršio istraživanje te činjenice.

Ne kaže:

D1: Isus je govorio o stvorenjima, Ocu i Sebe; ovdje se nije mislilo na Duha Svetoga.

D2: To bi ionako mogla biti samo pogrešna varijanta u rukopisu.

D3: Stoga bi to moglo biti da ili ne.

Zaključak: Nitko na zemlji nije znao kada će se Isus vratiti. Ne bi se trebala temeljiti doktrina o Duhu Svetom na jednostavnoj odsutnosti u jednom stihu. To je jedna od onih stvari koje ćemo saznati kada dođemo na nebo.

P: U Mt 24,42, zašto je Isus rekao "koji dan dolazi vaš Gospodin" umjesto "koji dan ja dolazim"?

O: Ne znamo točne Isusove riječi jer su evanđelisti parafrazirali ono što je Isus rekao. U Evanđelju po Marku 13,34-36 te riječi su izrečene u kontekstu kratke prispodobe, pa je naravno da su u trećem licu. U Evanđelju po Luki 21,36 Isus je upotrijebio izraz "Sin čovječji", koji je često koristio za sebe, opet u trećem licu.

Riječ za "bdi" ovdje se također može prevesti kao "budi na oprezu" i ista je riječ koja se koristi u 1. Solunjanima 5,6.

P: U Mt 24,42, budući da ne znamo kada će Isus doći, zašto tražimo znakove Njegova dolaska?

O: Dva razloga.

1. Nažalost, mnogi ljudi pogrešno misle da mogu odrediti kada će se Isus vratiti.

2. Biblija ukazuje da možemo vidjeti znakove kako bismo znali "vrijeme" Isusova povratka. Vidjeti kako stvari ne odgovaraju jedan je od načina prepoznavanja lažnih Krista. Mnogi smatraju da se, počevši od ovog dijela Matejeva evanđelja 24., govori o Otmici, za koju vjeruju da prethodi nevolji. Vidi također raspravu o Otkrivenju 22:6,7,10,12,20.

P: U Mt 24,45-47 odnosi li se vjerni i mudri sluga na Organizaciju Jehovinih svjedoka "Stražarski toranj", kako tvrde u svojoj knjizi "Reasoning from the Scriptures", str. 205 (1989)?

O: Ne. Vjerni i razboriti sluga su svi pravi kršćani, koji poslušno slijede Krista i čekaju Njegov povratak. To se zasigurno ne odnosi na organizaciju koja je dala mnoga lažna proročanstva.

P: U Mt 24,51, reže li ljubazan Bog doista ljude na komade?

A: Bog je još stroži od ove metafore; On baca ljude u pakao. Za više informacija pogledajte stranicu "Pravedni gnjev Božji" www.BibleQuery.org/Doctrine/WrathOfGod/TheJustWrathOfGod.html.

P: U Mt 25,1, budući da kršćani trebaju dijeliti, jesu li pet mudrih djevica bile u pravu što nisu dijelile s pet ludih?

Odgovor: Kršćani bi trebali dijeliti, ali ne u sljedećim situacijama:

1. Stvari koje ne možemo dijeliti, poput pravednosti i svetosti.

2. Materijalne stvari s onima koji odbijaju raditi (2. Solunjanima 3,10).

3. Primiti ili uvesti u svoj dom lažnog učitelja koji nema Boga.

4. Poučavanje ljudi koji bi istinu zgazili kao svinje (Matej 7,6).

Da su mudre djevice podijelile s nemudrima, onda možda nitko ne bi imao dovoljno ulja. Naravno, nemudre djevice mogle su ugasiti svoje svijećnjake i ponovno ih upaliti kasnije da su bile pametnije. Ali ne možete dati specifično značenje svakom detalju prispodobe, no u ovom slučaju lude su djevojke tražile ono što mudre nisu mogle dati, alegorički govoreći. Domaćin nije pustio lude unutra jer nije želio nikakve nepozvane goste.

P: U Mt 25,1–13 jesu li pet nepromišljenih djevica kršćani koji nisu bili poslušni i time propustili Uznesenje?

O: Ne. Svi vjernici sudjelovat će u Otmici. Ipak, tih pet moglo bi biti ljudi koji su sebe smatrali kršćanima, ali to nisu bili.

P: U Mt 25,24-26, kako je Bog "strogi čovjek" koji žanje gdje nije posijao?

O: Gospodar u prispodobi ne slaže se sa slugom da je on strog čovjek. Naprotiv, on kaže: ako si mislio da sam strog čovjek, zašto nisi barem učinio nešto lako i jednostavno. Bog se uspoređuje s gospodarom u ovoj prispodobi. Neki bi ljudi mogli misliti da je Bog strog čovjek jer:

1. Bog ljudima daje različite količine "talenta"

2. Bog od nas očekuje da radimo s onim što nam je dao, a Njegovo će kraljevstvo požnjeti plodove našeg napornog rada. (Naravno, svaku dobru stvar koju možemo učiniti činimo zato što nam je Bog to omogućio. Međutim, to bi moglo promaknuti nekome tko pita zašto Bog ima koristi od našeg rada.)

3. Bog ne oklijeva uzeti od vjernika, ili drugih, ono što oni ne koriste, zloupotrebljavaju ili koriste sebično.

Ako netko želi definirati biće koje čini ove stvari kao "stroga čovjeka" u prispodobi, onda je Bog poput stroga čovjeka.

P: U Mt 25,24–30, jeste li ikada vidjeli da su danas ljudi, jer su se bojali da bi se nešto loše moglo dogoditi, donijeli nepromišljene odluke koje su osigurale da se to i dogodi?

Jednom je, kad je jedna tvrtka masovno otpuštala radnike, jedan mladi zaposlenik bio toliko pod stresom da je jednostavno dao otkaz, a da nije imao drug posao. Nazvao je to "preventivnim udarcem".

Kao što kaže Evanđeoski komentar Biblije, str. 754: "tragična ironija je u tome što on [nevjerni sluga] doživljava upravo ono čega se bojao – gnjev gospodara. Čak bi i djelomična poslušnost bila bolja od čiste neposlušnosti (r. 27). Zbog zanemarivanja prilike, sada je lišen prilike."

P: U Mt 25,26-27 i Lk 19,23, zašto je čovjeku s jednim talentom rečeno da ga položi u banku i stječe kamatu, budući da je Izraelcima bilo zapovijeđeno da ne naplaćuju kamatu jedni drugima (Izl 22,25; Lev 25,35-37; Pnz 23,19; Ps 15,5)?

Odgovor se sastoji od tri točke.

a) Bila je to samo prispodoba i Isus nam nije zapovijedao da budemo ni poput lijenog sluge ni poput gospodara.

b) U prispodobi nikada nije rečeno da su gospodar ili sluga bili Židovi. U Palestini je u Isusovo vrijeme bilo mnogo pogana.

c) Izraelci nisu smjeli naplaćivati kamatu svome narodu, ali su mogli posuđivati drugima uz kamatu, kako stoji u Ponovljenom zakonu 23,20.

P: U Mt 25,26-27, s dovoljno propuštenih prilika, talenti i darovi mogu nestati. Kako mislite da se "duhovna atrofija" danas može očitovati?

O: Jedna stvar koju je lijeni sluga imao bila je "pretjerana opreznost". Ali istina je da jednostavno nije želio koristiti ono što mu je dano. Snažan sportaš koji prestane trenirati i vježbati više nije snažan sportaš. Slično tome, osoba koja je snažna u nekom talentu ili duhovnom daru, ako prestane to vježbati, možda neće biti tako snažna u tome ili joj se to može u potpunosti oduzeti.

Postoji i drugi način gledanja na ovo: dar prilika koje dobivamo. Ako imamo priliku podijeliti evanđelje s nekim ili graditi u nečijem životu, ta prilika može nestati prije nego što bismo očekivali.

P: U Mt 25,28-29, je li Bog pravedan što uzima dar od sluge koji je imao jedan dar i daje ga onome koji ima najviše?

O: Ovo je lukavo pitanje! Sluge nikada nisu posjedovale talente; bile su samo upravitelji gospodara.

Naravno, Bog je ovdje pravedan – osim ako smo zaboravili da talenti nikada zapravo nisu bili naši! Upravitelj je netko tko vjerno čuva i povećava imovinu drugih u njihovo ime, čak i kada nitko ne nadzire upravitelja. Bog nam je u početku sve talente posudio. Čak i danas, investicijski menadžer bi povukao novac iz ulaganja koja ne donose rezultate i uložio ga u ona koja bolje posluju. Ponekad zaboravimo da nam je Bog "posudio talente". Oni nisu naše trajno vlasništvo i nemamo pravo koristiti ih kako želimo.

Kada nam je Bog dao prirodne talente, duhovne darove i prilike, previše je lako pomisliti da su oni naši. Nisu. Oni su Božji i Bog nam ih je samo "posudio".

P: U Mt 25,31-46 čini se da je jedina razlika između ovaca i jaraca u onome što su učinili ili nisu učinili. Je li to istina?

O: Ne. Nemojte zanemariti činjenicu da su ovce bile ovce, a koze koze. Isus je istaknuo "ovčje" stvari koje su ovce učinile, a koze nisu, pokazujući time da su ovce bile ovce. Na sudu nisu pretvorene u ovce i koze, već su prepoznate kao ovce i koze.

Uzgred, ovce obično imaju više vune od koza i stoga im je potrebno manje skloništa. Stoga bi bilo uobičajeno da se noću odvoje, a koze ostave u pećini, štali ili zaštićenom mjestu.

P: U Mt 25,31-46, budući da je ključ [navodno] bilo pomaganje drugima, zar neće svi koji pomažu drugima ići u nebo?

O: Ne. To su djela suosjećanja učinjena za Isusa pomažući drugima. Ako to nije učinjeno za Isusa, onda nije ni za Isusa. Na primjer, "čak i grešnici vole one koji ih vole" u Luki 6,32–34. 1. Korinćanima 13,3 kaže da čak i ako bismo dali sve što imamo siromašnima, a nemamo ljubavi, to nam ne bi ništa koristilo.

P: Pokazuje li Mt 25,46 da nema svjesne kazne za zlikovce, kako su to učili Jehovini svjedoci?

O: Nimalo. Svjedoci Jehovini to su naučili u knjizi Najveći čovjek koji je ikada živio, odjeljak 111 (1991). Oni vjeruju da se fraza "vječna kazna" bolje prevodi kao "odbacivanje". U odgovoru su dvije točke.

Grčki izraz je kazna. Naša smrtna tijela samo su ljuska, a to što se s našim tijelom događa nakon smrti nije kazna. Svjedoci Jehovini vjeruju da su zli ljudi uništeni i da više nema kazne za nešto što ne postoji.

Tumačenje Jehovinih svjedoka u potpunosti je protivno Isusovu učenju o svjesnom postojanju i pravednih i nepravednih u Luki 16:22-28. Ljudi bi plakali i škrgutali zubima u Mateju 8:12; 22:13; 24:51; i 25:30, pa zašto bi se brinuli o tome kada više ne postoje.

Budući da su Zvijer i Lažni prorok bačeni "živi" u jezero ognjenog u početku tisućljeća u Otkrivenju 19,20, i budući da su još uvijek postojali i još su bili ondje nakon što je tisućljeće završilo (Otkrivenje 20,10), onda barem neka bića i dalje postoje dok su u jezeru ognjenom. Slažete li se? A ako je dokazano da neka bića postoje u Jezeru vatrene, a ne postoji ni jedan stih u Svetom pismu koji kaže da bića u Jezeru vatrene više ne postoje, onda ne postoji ni nužnost da ljudi u Jezeru vatrene više ne postoje.

To također dodaje pitanje koje je svrha vatre koja se ne gasi (Marko 9,43-48) i drugih mjesta, gdje tijela zlih neće umrijeti (Luka 12,4-5), ako ondje nema duša.

Q: U Mt 25,46, što je zajedničko sva tri dijela Mt 25?

Ovo nisu samo upozorenja; sva tri prikazuju krizu odvojenosti zbog glupog sluge, bilo zbog neočekivanog dolaska gospodara, bilo zbog ignoriranja onoga što je Gospodar želio. Na kraju Svoje zemaljske službe Isus ovdje naglašava ne novu doktrinu, već hitnost da budete spremni i donesete ispravne odluke prije nego što bude prekasno za vas. Kada drugima dijelimo evanđelje, ne dijelimo samo istinu (tj. stvarne činjenice), već moramo podijeliti i hitnost da odluče slijediti istinu.

P: U Mt 26,3-4, koji su drugi primjeri vođa koji čine suprotno od onoga za što su bili postavljeni i zašto?

O: Drugi primjer slijedi odmah nakon toga, s učenicima od svih ljudi, u Mateju 26,6-7. Naš primarni cilj u životu je voljeti, obožavati, poslušati i proslaviti Boga, a zatim voljeti druge. Pomazanje Isusa u skladu je s našim ciljem. Naš primarni cilj nije stjecati i gomilati novac (osim ako niste Juda).

Činilo bi se prirodnim da židovski vjerski vođe, na položaju koji je izvorno uspostavio sam Bog, budu prvi koji će prepoznati Isusa. Umjesto toga, oni su prvi koji su ga htjeli ubiti. Ali zašto bi ljudi to činili?

Zaboravili su svoju svrhu, zašto su ondje. Nisu bili ondje da bi povećali svoju moć, održali svoj položaj ili sačuvali svoju imovinu. Bili su ondje da vode narod u sljeđenju i obožavanju Boga. Mislili su da se njihova svrha odnosi na njih, a ne na narod ili Boga.

Danas je vođama također previše lako zaboraviti zašto su tu. Neki svoju poziciju ne shvaćaju dovoljno ozbiljno. Drugi mogu misliti da se njihova pozicija vrti oko njih, a ne oko ljudi, i ne o onome što Bog od njih želi u toj poziciji.

Kao što je rekao šah Irana: "Rođen sam da vladam." Ali je li iranski narod mislio da su rođeni da njime vlada? Jedna je osoba rekla da bi Hillary Clinton trebala biti naša predsjednica jer "ona to zaslužuje". Bez obzira na njezine zasluge, je li predsjednička dužnost u očima nekih ljudi svedena na puku političku pogodnost, samo nagradu, a ne na ono što je najbolje za američki narod?

Kao protuprimjer, ako je itko mogao biti rođen sa "srebrnom žlicom u ustima", to je bio milijunaš William Borden (1887. – 1913.), iz iznimno bogate obitelji odgovorne za mlijeko Borden. No, roditelji su mu dali snažno kršćansko odgoj i on je prihvatio Krista kada je imao sedam godina. Studirao je na sveučilištu Yale, gdje u to vrijeme nije bilo mnogo duhovnog utjecaja. No u njegovoj posljednjoj godini ondje, u molitvenim grupama i biblijskim studijima koje je organizirao bilo je 1000 ljudi. Također je pomagao pijancima i drugima iz siromašnijih gradskih četvrti; kada je bila potrebna nova misijska ustanova, mogao ju je jednostavno platiti gotovinom i kupiti. Pridružio se misiji China Inland, posebice kako bi postao misionar među milijunima muslimana u Kini. Otišao je u Egipat studirati arapski, a tamo je ubrzo obolio od meningitisa i umro u dobi od 25 godina. U svoju je Bibliju napisao: "Bez rezervi, bez povlačenja, bez kajanja." A ipak su vođe Presbiterijanske crkve SAD-a 1969. godine napisali službenu izjavu u kojoj su odbacili bezgrešnost Biblije. Ta je denominacija, kao članica Svjetskog vijeća crkava, davala novac Robertu Mugabeu, zimbabveanskom diktatoru koji je ubijao kršćanske misionare.

P: U Mt 26,7; Mk 14,3 i Lk 7,37, što znamo o alabasteru?

O: U davna vremena dva različita minerala nazivala su se alabastar.

Sam alabastar je mekan (tvrdoća = 2) i može se ogrebati noktićem palca. Dobar je za rezbarenje i oblik je gipsa. Svijetle je boje, ali može biti pjegav raznim bojama. Obično se stvara u špiljama. Alabastar je bio uobičajen materijal za pohranu mira, na temelju Plinija Starijeg, Prirodne povijesti, knjiga 13, poglavlje 3.

Mramor se također nazivao alabastar. Malo je tvrđi za rezbarenje (tvrdoća = 3) i zapravo je kalcit ili aragonit. To je ponovno kristalizirani vapnenac.

P: U Mt 26,7-11, kada je žena izlila skupocjeni miris na Isusovu glavu, je li Isus bio previše samodopad? (Na to je ukazao musliman Ahmad Deedat)

O: Prije nego što odgovorimo na Deedatovo pitanje, postavimo ga još teže. Ne samo da je Isus ovdje pohvalio njezine postupke, već je Isus prihvatio obožavanje kao Boga od anđela i ljudi na nebu (Hebrejima 1,6; Otkrivenje 5,12). Isus je također prihvatio obožavanje kao Boga od ljudi (Matej 21,15-16; 28,9; Ivan 9,38).

Možda će vas iznenaditi čuti da se u nekoj mjeri slažemo s Deedatom po ovom pitanju. Vidimo da su Deedatovo viđenje Isusove važnosti i Isusovo viđenje vlastite važnosti vrlo različiti. Prihvaćanje skupog bočica parfema na Svojoj glavi, čina štovanja, kao i prihvaćanje štovanja, iako su svi Židovi znali da se samo Bogu treba klanjati, bilo bi pretjerivanje – OSIM AKO ISUS NIJE BIO BOG.

P: U Mt 26,11 nije li Isus uvijek trebao biti s njima, ili će Isus uvijek biti s njima, čak i do konca vijeka, kao što kaže Mt 28,20?

O: I jedno i drugo. Njihova fizička prisutnost Isusa ne bi bila s njima, stoga je bilo prikladno da žena pomazije Isusa dok je još bio fizički s njima. Ali Isus bi bio s njima duhovno čak i nakon što je uzašao na Nebo. Za više informacija pogledajte "When Critics Ask", str. 359.

P: U Mt 26,21-22, što mislite da je Juda osjetio kada je Isus rekao da zna da će ga jedan od njih izdati?

O: Judino je srce vjerojatno stalo. Možda se u sebi prekoravao, misleći da nije dovoljno dobro pokrio svoje tragove. Ili je možda imao tračak nade, misleći da, budući da Isus nije javno izgovorio ime, možda Isus nije siguran da će to biti on. Ali čak i da je Juda tako mislio, nije dugo tako razmišljao, jer je Isus umakanjem kruha u zdjelu naznačio tko je to. Tako je Juda sa sigurnošću saznao da su namjere njegova tajno mračnog srca Isusu bile jasne kao dan.

Ipak, nakon što je to saznao, u 13. poglavlju Evanđelja po Ivanu, Juda je potom otišao glavnim svećenicima i svejedno izdao Isusa. Ponekad su ljudi toliko zaokupljeni griješnim putem da misle: "sada nema povratka". Ali ako koračate prema aktivnom vulkanu, uvijek se možete vratiti dokle god možete hodati. Ako koračate griješnim putem, "sada" je uvijek najbolje vrijeme za povratak. Prepustite Bogu da se pobrine za posljedice, vi se samo trebate pobrinuti da Mu budete poslušni.

Jeste li ikada vidjeli nekoga tko je bio toliko siguran i uvjeren u ono što je želio učiniti da ga ništa ne bi moglo natjerati da promijeni mišljenje? Gotovo kao da bi rekli: "Nemojte me zbunjivati činjenicama."

P: U Mt 26,27; Mk 14,23; Lk 22,17.20; i 1 Kor 11,25, moraju li svi koristiti istu kalež?

O: Svi su ležali (ne sjedili) za jednim stolom, u skupini od dvanaestorice i Isusa, s izdajicom među njima. Kao što danas ne moramo činiti te stvari, tako ne moramo koristiti istu čašu.

Znam jednog pastora, za kojeg vjerujem da je istinski kršćanin, koji misli da svi moraju koristiti istu kalež pri pričesti. Međutim, treba razlikovati ceremoniju koju trebamo slijediti od nevažnih aspekata koji su bili prisutni u to vrijeme, poput zajedničkog ležanja za istim stolom.

P: U Mt 26,28 i Mk 14,24, treba li ispred riječi savez/zakon biti riječ "novi"?

O: Vjerojatno ne.

U Mateju 26,28

"Novi" je prisutan u Aleksandrijskom evanđelju (oko 450. g.), Ephraemi Rescriptus (5. stoljeće), Bezae Cantabrigiensis, Freer Gospels, Sahidski koptski (3./4. stoljeće), Bohajski koptski (3./4. stoljeće), Bizantski lekcionar, obitelj f1, obitelj f13, Armenski, Etiopski itd.

Riječ "Novi" nedostaje u p37 (sredina 3. stoljeća), Sinaiticus (340.–350. g.), Vaticanus (325.–350. g.), itd.

U Marku 14,24

Riječ "novi" prisutna je u kodeksu Alexandrinus, sahidskom koptskom, Diatessaronu, bizantskom lekcionaru, obitelji f1, obitelji f13, armenskom, etiopskom itd.

Riječ "novi" izostavljena je u kodeksima Sinaiticus, Vaticanus, Ephraemi Rescriptus, Bezae Cantabrigiensis, Freer Gospels, Bohajarskom koptskom, itd.

Općenito, ove su dvije varijante zanimljive za ilustraciju dvaju trendova u korelaciji između varijanti.

1. Aleksandrijski rukopisi, uključujući Sinaiticus, Vaticanus, koptske, itd., općenito su kraći od bizantskih varijanti.

2. Ne postoji velika povezanost koja bi ukazivala na teološke trendove. Na primjer, Bezae Cantabrigiensis, Freer Gospels, Ephraemi Rescriptus i Bohairic Coptic ne koreliraju s tim varijantama, dok to drugi čine.

P: U Mt 26,30, koji su himan mogli pjevati?

O: Sveto pismo ne navodi, stoga je to mogao biti bilo koji himan, uključujući i novonapisan. Međutim, bilo je običaj nakon pashalne gozbe pjevati riječi Psalama 113-118, 114-118 ili 115-118.

Q: U Mt 26:31-35,69-72, kako biste savjetovali kršćanina koji je dao velike obveze da služi Bogu, a zatim potpuno pao na lice?

Petar to nije rekao zato što nije bio iskren ili nije poznavao Isusa; Petar je to rekao zato što nije poznavao vlastito srce.

Isus je Petra unaprijed upozorio, iako nema naznaka da je Petar tada prihvatio Isusove riječi. Ali kasnije, kada je Petar pao, mogao se prisjetiti onoga što je Isus ranije rekao. Kasnije, nakon Isusova uskrsnuća, Isus je posebno govorio samo Petru, u prisustvu ostalih, kako bi ga osobno obnovio u Evanđelju po Ivanu 21,15-18. Isus je uputio nježne riječi o obnovi i svrsi, a ne riječi osude koje bi govorile: "S tobom je gotovo". Petar nikada nije mogao poništiti svoja tri poricanja, osim što se mogao podići na noge i nastaviti dalje.

P: U Mt 26,39.42, budući da je Isus Bog i ima um Božji, kako je mogao moliti: "Oče moj, ako je moguće, neka me ovaj kalež mine"?

Odgovor: Filipljanima 2,6-7 pokazuje da se Isus dobrovoljno ispraznio od mnogih svojih božanskih moći i svojstava kada je došao na zemlju. Na primjer, Isus se umorio (Ivan 4,6) i Isus je naučio poslušnost (Hebrejima 5,8), što je vjerojatno nije imao razloga znati na nebu. Također na zemlji Isus nije sve znao, jer nije znao dan ni sat svoga povratka (Matej 24,36 i Marko 13,32).

U ovom slučaju Isus ne kaže da zna neki drugi put. Naprotiv, Isus vidi da će put pred Njim biti vrlo bolan i pita Boga Oca vidi li On neki drugi način.

Na ovo je pitanje odgovoreno još 246.–265. godine, kada je Dionizije, biskup Aleksandrijski, dao u suštini isti odgovor u Egzegetičkom fragmentu 3 u djelu The Ante-Nicene Fathers, svezak 6, str. 108.

P: U Mt 26,52 je li Isus protiv svih ratova i smrtne kazne (pogubljenja)?

O: Prvo što nije odgovor, a zatim odgovor.

To nije odgovor: Kada se Isus vrati, On je naučavao da će pobiti one koji su bili protiv Njega u Mateju 24:5-7,31; Marku 13:7-8; i Otkrivenju 19:15,17-21. Međutim, to ne odgovara na pitanje, jer ono što Bog čini i čemu smo mi zapovijeđeni da se pokoravamo, ne moraju biti ista.

Odgovor: Ne, i to iz četiri razloga.

1) Isus ne bi mogao nagovještavati da vjernici nikada ne bi smjeli nositi mač; inače, zašto je samo nekoliko sati prije toga Isus rekao da oni koji nemaju mač kupe ga u Luki 22,36-38? Nadalje, nakon što su apostoli rekli da imaju dva mača, Isus im nije rekao da ih se riješe, već je rekao: "Dovoljno je."

2) Isus je u toj situaciji govorio Petru, neposredno nakon što je on udario slugu velikog svećenika, a ne da udara bilo koga drugog svojim mačem.

3) Isus je govorio o onima koji "žive mačem", a ne o svima koji imaju mačeve. To može značiti i one koji zarađuju za život ubijanjem ljudi, i one koji ubijanje ljudi vide kao rješenje svojih problema.

4) Drugi dio stiha je zapažanje, a ne zapovijed.

Drugi stihovi koji pokazuju da su mačevi prihvatljivi su Rimljanima 13:1-4; Luka 14:31; 19:27; 20:14-16; Djela 25:11; 1. Korinćanima 9:7. Kad su vojnici pitali Ivana Krstitelja što da čine u Luka 3:14, Ivan je imao savršenu priliku reći im da napuste vojsku, ali to nije učinio. Slično tome, u Djela apostolskih 10. poglavlju, stotnik Kornelije bio je pobožan čovjek. Izvršenje ubojica nije bilo samo dopušteno, već i zapovijeđeno u Starom zavjetu u Brojevima 35:31,33 i prije Mojsijskog zakona u Postanku 9:6.

Drugi stihovi koji kažu ili podrazumijevaju da ne trebamo živjeti mačem su: 2. Korinćanima 10,4-5; Matej 5,25; Ivan 18,36; i Rimljanima 12,17.

Iako Isus u Luki 22,36 i Novi zavjet općenito uče o obrambenoj upotrebi mača, kao i o upotrebi mača od strane države u Rimljanima 13,1-4, nikada ne zagovaraju agresivnu upotrebu mača niti upotrebu mača od strane države protiv heretika. Nijedan rani kršćanin nije zagovarao upotrebu mača od strane države protiv nevjernika. Povijesno, ovu nebiblijsku doktrinu prvi je podučavao Firmicus Maternus 346./348. godine, a kasnije oko 386. godine, Augustin iz Hipona.

P: U Mt 26,52, kada (ako ikada) bismo trebali upotrijebiti fizička sredstva u službi Kristovog kraljevstva?

O: U povijesti smo vidjeli da su to pokušali više puta i rezultati su bili katastrofalni. Nije da su svi bili vojno neuspješni; sjetite se da su Križarski ratovi bili uspješni na Bliskom istoku nekoliko stoljeća i da su bili uspješni u pljačkanju Konstantinopola. Radije, svi su bili duhovne katastrofe u smislu da su bili vrlo korisni Sotoni za njegove svrhe. Mogli bismo reći da su obrambeni sukobi, poput bitke kod Toursa i poraza turskog napada na Beč, ipak bili uspješni.

Dakle, u obrambenom smislu, možda je u redu imati zaštitara u crkvi ili koristiti policijsku zaštitu. Ali ofenzivna nasilna akcija zaglušuje poruku evanđelja. Ako više nemate nikakvu poruku za dati, zašto uopće ići u napad?

P: U Mt 26,53, koliko je to dvanaest legija anđela?

O: Rimski legion, u punoj jačini, brojala je 6000 vojnika, što bi značilo 72 000 anđela. Budući da je jedan anđeo ubio 185 000 asirskih vojnika u jednoj noći (2. Kraljevima 19,35), 72 000 anđela bilo bi dovoljno – za obližnje sunčeve sustave!

P: U Mt 26,64 kako je Isus mogao govoriti pred Sanhedrinom, budući da Iz 53,7 kaže da Mesija neće otvoriti usta?

O: To ne znači da bi Isus bio rođen i ne bi mogao govoriti cijeli život. Naprotiv, Izaija 53 to pojašnjava riječima: "kao jagnje pred onima koji ga šišaju". Isus je toga dana govorio, ali kada su njegovi optužitelji svjedočili protiv njega pred Pontijem Pilatom, Pilat se začudio i zadivio što Isus tada nije govorio niti odgovorio ni na jednu optužbu, kako kažu Matej 27,14 i Marko 15,4-5.

P: U Mt 26,64, kako bi Kajafa vidio Sina Čovječjeg kako sjedi zdesna Sili i dolazi na oblacima nebeskim?

O: U Otkrivenju 1,7 stoji da će svako oko vidjeti Kristov povratak na oblacima, uključujući i one koji su Ga proboli. Dakle, čak će i oni koji su već umrli moći vidjeti taj događaj. Također, Isus je ovo službeno rekao Kajfi kao velikom svećeniku koji predstavlja narod Izraela, a ne samo kao pojedinca. Stoga će i sav Izrael ovo vidjeti.

P: Zašto je velikim svećenikom ovdje poderana odjeća?

O: Trganje odjeće bilo je ozbiljna stvar; nije se mogla više nositi i odjeća je tada bila prilično skupa. To se činilo samo kada bi netko čuo bogohuljenje o Bogu (Mishnah Sanhedrin 7:5), ili pak iz velike ogorčenosti ili tuge (2. Kraljevima 18,37; Judita 14,19; 1. Makabejci 11,71; Djela apostolska 14,14). Time su svjedočili da nemaju nikakve veze s bogohuljenjem protiv Boga i da ga ne odobravaju. Tako je veliki svećenik želio pokazati da on, kao dobar Židov, ne može tolerirati ono što je proglašavao bogohulnim. Međutim, samo trenutak. Knjiga Levitskog zakona 21,10. kaže da je velikom svećeniku bilo zabranjeno trgati odjeću. Dakle, veliki svećenik je, u svom žaru da pokaže koliko je on bio u pravu, a Isus u krivu, ovdje sam prekršio Zakon Starog zavjeta.

P: U Mt 26,69-75, kako je Petar, Isusov apostol, mogao lagati iz straha?

O: Petar je ovdje sagriješio, što je i sam gorko shvatio u Mateju 26,75; Marku 14,72; i Luki 22,62. Petar se nadao u Isusa i, iako ih je Isus predupredio, apostoli su pobjegli u strahu kada je Isusa uhitili. Isus je Petru posebno oprostio što ga je tri puta zanijekao u Ivanu 21,15-19.

P: U Mt 26,73 i Mk 14,70, koje su bile značajke galilejskog naglaska?

O: Iako ne znamo sa sigurnošću, u Galileji i obližnjem Dekapolisu živjelo je mnogo Grka i Židova koji su govorili grčki, a možda su to bile značajke posuđene iz grčkog jezika. Osim izgovora riječi, to je moglo uključivati i idiome i odabir riječi.

P: U Mt 26,74 i Mk 14,71, zašto je Petar ovdje psovao?

Odgovor: Iako Sveto pismo ne navodi, moglo je biti iz dva razloga.

Strah: Možda je to bilo zato što se Petar bojao.

Radi dojma: Moglo je biti da je to učinio kako bi Židovima "dokazao" da nije Isusov učenik.

Bez obzira na to, Petrov psovanj, baš kao i Petrov poricanje, nije primjer za nas da ga slijedimo danas. Ne smijemo koristiti opscen jezik prema Efežanima 5:4 i bit ćemo suđeni za svaku ispraznu riječ prema Mateju 12:36.

P: U Mt 27,1, zašto su se ponovno sastali tijekom dana?

O: Možda to nije bila toliko zasebna sjednica, koliko je trebalo da izgleda kao zasebna sjednica. Sjednice Sanhedrina ionako su trebale biti tijekom dana. Presuda o krivnji nije se mogla donijeti nakon samo jednog sastanka. Prema židovskom zakonu, mogli su izreći smrtnu kaznu samo tijekom dana i morali su se sastati dvaput kako bi bili sigurni. Također, noćni sastanak možda je bio samo podskup Sanhedrina, a na dnevnom sastanku možda je bio prisutan cijeli vijeće.

Međutim, židovski Sanhedrin nije mogao izvršiti smrtnu kaznu ni za vrijeme Rimljana (osim za oskvrnuće svetišta), pa je stoga zanimljivo da su se obratili Rimljanima, koje su mrzili, kako bi pogubili nekoga koga su još više mrzili. Naravno, za Sanhedrin bi bilo bolje da Rimljani osude Isusa, a ne samo Židovi.

Q: U Mt 27,2 što znamo o Pontiju Pilatu?

A: Pont Pilat bio je rimski upravitelj; točnije, bio je "prefekt". Prefekti su upravljali malim, problematičnim područjima. Nisu bili vrlo moćni, manje od imperijalnih legata i prokonsula; ali su imali istu moć kao i oni u sudskim odlukama na svom području. Imali su ovlast izricanja smrtne kazne, na koju se moglo žaliti samo Cezaru, ako je zatvorenik bio rimski građanin.

Prije listopada 31. godine Pilat je bio lišen pravde i straha Božjega, nepravedan, nije volio Židove i zapravo ih nije razumio, prema Josipu Flaviju (Jevrejske starine, knjiga 18., poglavlja 3.–4., str. 379.–381. i Jevrejski ratovi, knjiga 2., str. 169.–177., slike 2.–4.). To je također prema Filonu Aleksandrijskom u djelu O poslanstvu kod Gaja, poglavlja 38-40, str. 784-786. Pilat je namjerno uveo rimske standarde, s likovima cara, u Jeruzalem. Opljačkao je riznicu Hrama kako bi izgradio akvadukt. Luka 13,1 kaže da je Pilat ubio Galilejce i pomiješao njihovu krv s njihovim žrtvama. Tada je narod u Jeruzalemu pobunio, a on je dao da mnogi od njih budu ubijeni. Pilat je postavio brončane štitove, s likom cara, u Hram u Jeruzalemu samo da bi izazvao Židove. Narod je napravio takvu frku da je sam rimski car poništio Pilatovu odluku i naredio da se štitovi uklone. Pilat je tu poziciju dobio zahvaljujući svom mentoru u Rimu, Sejanu, bliskom prijatelju i povjerljivcu cara Tiberija. Prema Filonu, cilj Sejana bio je iskorijeniti Židove. Međutim, u listopadu 31. godine. n.e. Sejan je pogubljen zbog sumnje u izdaju Tiberija, a nakon toga je Tiberije donio zakone protiv antisemitizma.

Nakon listopada 31. godine, Pilat je vjerojatno osjećao da je na "tankom ledu" s carem Tiberijem. Odnos s njim i Židovima bio je još gori od oko 33. godine, a Pilat je opozvan 36. godine nakon što je ubio skupinu Samaritanaca koja se okupila da pogleda neke svete posude. Samaritanci su se žalili Vitelliju, legatu Sirije, koji je naredio Pilatu da caru položi račun za svoje postupke.

Tijekom Isusova suđenja Pilat se čini nešto pozitivnijim prema Isusu od židovskih vođa. Pilatu je vjerojatno bilo posve svejedno za samoga Isusa, već se samo suprotstavljao Sanhedrinu. No kada su židovski svećenici odigrali svoju "adutnu kartu", da će otići i reći caru da on trpi nekoga tko sebe naziva Kraljem Židova, Pilat, pragmatičan čovjek, popustio je onome što je Sanhedrin želio. U neku ruku, Isusova su leđa razderana bičem jer je Pilat bio bez kičme.

P: U Mt 27,3-5, što možemo naučiti o ljudima iz Judasa?

O: Baš kao što je Juda kasnije duboko žalio za onim što je učinio, neki se zli ljudi duboko kaju, ponekad do te mjere da padnu u očaj, zbog onoga što su učinili. Juda je mogao razmisliti kako će se osjećati zbog svojih postupaka prije nego što ih je učinio, ali nije. Slično tome, neki se zli ljudi, koji se trenutno duboko kaju zbog svojih postupaka, mogli o tome razmisliti prije nego što su ih učinili, ali nisu.

Juda je bio rob novca, a sam je osjećao užas zbog onoga što je njegovo ropstvo natjeralo da učini.

P: U Mt 27,5 Juda se objesio ili mu je tijelo puklo, kako stoji u Dj 1,18-19?

O: Djela apostolska 1,18-19 kažu da je Juda pao naglavce na polje, što implicira pad s neke visine. Spajanjem tih stihova dobivaju se dvije mogućnosti. U oba slučaja Juda se objesio, najvjerojatnije o stablo, moguće nad liticom.

Objesiti nije uspjelo: dok je Juda još bio živ, užad se prekinulo, pa je pao naglavce na polje i tijelo mu se raspelo.

Objesili su ga i Judu je to ubilo. Međutim, ako nitko ne bi prišao da ga spusti, tijelo bi prije ili kasnije samo palo, na ovaj ili onaj način.

U oba slučaja bilo je obješavanje, prekinuti užad i raspuknuto tijelo.

P: U Mt 27,7 i Dj 1,18, jesu li svećenici ili Juda Iskariotski kupili polje?

O: Svećenici su bili "previše duhovni" da bi ugodili Bogu koristeći krvni novac. Štoviše, budući da je Juda bacio novac u dio hrama u koji su mogli ulaziti samo svećenici, novac se, začudo, mogao smatrati "svetim" jer je dotaknuo sveto mjesto. Juda je već bio mrtav, pa su svećenici obavili tu transakciju kao Judini zastupnici koristeći "njegovih" 30 srebrnjaka. Na makabran način, Juda je osobno preuzeo posjed nad poljem. U Mateju 27,6 svećenici nisu željeli da 30 komada krvnog novca vrate u hramsku riznicu.

P: U Mt 27,9-10, kako je ovo ispunjenje Jeremije, budući da je Jeremija rekao samo dio ovoga, a Zaharija dio ovoga?

O: Kršćani imaju šest odgovora.

Greška prepisivača, nije naveden prorok – Augustin iz Hipona je rekao da mnogi rukopisi nemaju ime proroka, iako je smatrao da najbolji rukopisi imaju "Jeremiju". (Augustinova Harmonija evanđelja, knjiga 3, poglavlje 7.30-31, str. 191-192)

Pisarska pogreška za Zahariju – nekoliko grčkih rukopisa doista navodi Zahariju umjesto Jeremije.

Pogreška u prijevodu: Papija, učenik Ivana Apostola, bilježi da je Matej izvorno napisao svoje evanđelje na hebrejskom. Ako je to istina, a evanđelje je prebačeno na grčki, taj je detalj tada mogao biti izmijenjen.

Nepoznato proročanstvo Jeremije. Sam Zaharija 1,4 citira Jeremiju 18,11. Zaharija 7,7 spominje da izgovara riječi prijašnjih proroka.

Lanac testimonija (također nazvan catena): Jedna midraška praksa bila je citirati različita proroštva i povezivati ih u ono što nazivamo "lancem testimonija". Marko 1,2-3 vjerojatno je također lanac testimonija. Stoga bi neki rekli da, ako djelo ima dva autora, a postoji samo kratka aluzija na drugog autora, uobičajeno je spomenuti samo prvog autora. Lanac testimonija (također nazvan catena) bio je uobičajen ne samo u Bibliji nego i u ranim kršćanskim spisima. Uobičajeno je spomenuti samo poznatijeg autora, a drevnu književnost trebamo promatrati prema njihovim praksama, a ne prema našima.

Samo istaknutiji prorok u lancu testimonia, kao što je slučaj i u Marku 1:2-3. Jeremija je stavljen na čelo ovog dijela Starog zavjeta, prema babilonskom Talmudu (Baba Batra 14b).

P: Zašto je Poncije Pilat oslobađao jednog zatvorenika za blagdan (Mt 27,15 i Mk 15,6)?

O: Očito je to bila njegova praksa. Očito je mislio da će ga Židovi smatrati pravednijim ili humanijim ako to učini. Kasniji židovski spis, Mišna Pesahim 8:6, također predlaže amnestiju za jednog zatvorenika tijekom Pashe. Očito se njegove ideje o pravdi i milosrđu razlikuju od naših današnjih, a Biblija ne odobrava njegove ideje.

P: U Mt 27,19, što još znamo o ženi Pontija Pilata?

Odgovor: Biblija ne kaže ništa više. Prema crkvenoj predaji, zvala se Claudia Procula, kasnije je postala tajna kršćanka, a Grčka pravoslavna crkva smatra je svetom.

P: U Mt 27,22; Mk 15,14; Lk 23,23; i Jn 19,14, je li Isus morao umrijeti sporom i bolnom smrću na križu ili je mogao umrijeti manje bolno od mača ili bolesti? (Moja se supruga pitala o tome)

O: Sveto pismo samo govori o onome što se dogodilo, a ne o cijelom rasponu mogućnosti onoga što se moglo dogoditi. Kada je Sotona navukao ljude da ubiju Isusa, očito je Isusu nametnuo najspekulativniju smrt koju su ljudi tada poznavali. Isus je preuzeo najgoru kaznu kako bi nam donio najbolji dar.

P: U Mt 27,24, kako ljudi danas ponekad pokušavaju "oprati ruke" kako bi uvjerili druge da nisu sudjelovali u nečemu, iako su zapravo sudjelovali?

O: Čini se da su političari vrlo spretni i vješti u distanciranju od neuspješnih ishoda ili loših, a sada nepopularnih politika za koje su glasovali. Kad čujete političara kako kaže da je problem "naslijedio", to može biti istina, ali i dalje možete pitati što je on učinio da riješi problem dok je on bio na vlasti.

Pilat je bio gotovo smiješan u pokušaju da zauzme "srednji put" neutralnosti prema Isusu. Danas mnogi također pokušavaju zauzeti srednji put, ali to zapravo ne mogu. Ili je Isus bio lažni mesija, zabludjeli luđak ili Gospodin. Ovdje nema sredine.

Već su bila pripremljena tri križa, pa je Pilat i prije toga odlučio pogubiti tri zatvorenika. Ali Isus je zauzeo mjesto Barabasa na srednjem križu.

P: U Mt 27,25, zašto bi htjeli da krv Isusova padne na njih i njihovu djecu?

A: U odgovoru treba uzeti u obzir četiri točke.

1. Pilat se barem činio vrlo nevoljnim preuzeti odgovornost, a mnoštvo je možda pomislilo da Pilat možda ne bi izrekao smrtnu kaznu Isusu da se nisu pokazali spremnima preuzeti odgovornost.

2. Također, iako ga je Pilatova žena upozorila da nema nikakve veze sa smrću ovog čovjeka, Pilat je i u drugim prilikama izvan Biblije pokazao spremnost na prolijevanje krvi. Unatoč tome, Pilat je želio da mnoštvo kaže da će preuzeti odgovornost, čime bi se on donekle oslobodio jedinstvene odgovornosti za Isusovu smrt. Pilat je možda samo provocirao mnoštvo kako bi se osigurao, tako da riječi mnoštva opravdaju njegovu odluku ako bi Židovi ili Rimljani kasnije doveli tu odluku u pitanje.

3. Roditelji ne mogu birati hoće li svoju osobnu krivnju svaliti na svoju djecu ili potomke. Nažalost, Hitler i drugi nacisti nazivali su Židove svoga vremena "ubojicama Krista" i koristili tu frazu kako bi opravdali svoje strašne zločine. Sam je Hitler naredio nestanak mnogih katoličkih svećenika i drugih kršćana. Naravno, Rimljani su bili Talijani, a Hitler se udružio s Italijom. Da, grijesi Rimljana i Židova stavili su Isusa na križ, ali grijesi svih nas su ono što je Isusa doista stavilo na križ.

4. U konačnici, oni koji su pokriveni krvlju Isusovom oprani su od svojih grijeha, ali naravno, to nije ono što je ovdje gomila mislila.

P: U Mt 27,28-29, je li Isusova haljina bila grimizna ili ljubičasta kao u Iv 19,2-3?

O: Postoje dva različita odgovora i oba bi mogla biti točna.

Crvenkasto-ljubičasta: U engleskom se jeziku crvenkasto-ljubičasta može smatrati vrstom ljubičaste ili grimizne boje. U starogrčkom postoji veća neizvjesnost oko točnog raspona svjetlosnog spektra svake boje. Kada se hebrejski/aramejski prevodi na grčki, kao što Papias navodi da je bio slučaj s Matejom, neizvjesnost je još veća.

Višebojna: Doista bi bilo čudno da je skupi kraljevski plašt bio samo jedne boje. Stari egipatski crteži ljudi prikazuju više boja. Višebojni plašti bili su dostupni običnim ljudima barem od Josipova vremena, 1900 godina prije Isusa.

P: U Mt 27,29, zašto su Isusu stavili trnovu krunu i dali mu trsku?

O: Napravili su to kao lažnu krunu da bi Ga ismijali, a trska je trebala poslužiti kao ismijavani žezlo. Trnje je možda bilo okrenuto prema unutra da bi povrijedilo Isusa ili prema van da bi nalikovalo kruni, odnosno da su neke bodlje bile okrenute u oba smjera. Neki ljudi nalaze veliko zadovoljstvo u ismijavanju drugih. Ali Isus je nosio trnovu krunu kako bismo mi mogli nositi krunu slave. Primjeri rimskih vojnika koji su se zabavljali ismijavajući zatvorenike nalaze se u Dio Cassiusovoj Povijesti 15.20-21 i Philovoj raspravi In Flaccum 6.36-39.

Također, svrha možda nije bila samo ismijavanje Isusa, nego i, preko Isusa, ismijavanje židovskog naroda.

P: U Mt 27,32 i Mk 15,21, zašto je Šimun Cirenac morao nositi Isusov križ?

O: Isus je bio preslab da nosi poprečnu gredu, a Rimljani, naravno, nisu je htjeli nositi sami. Rimljani ovdje nisu pretvarali da su pravedni. Uzgred, kasniji rabini zabranili su raspelo kao previše strašnu kaznu, a Rimljani su je dopuštali samo uz izravnu zapovijed cara.

Arheolozi su pronašli sarkofag, odnosno spremnik kostiju, koji pripadao je Židovima iz Cirene. Jedan sarkofag pripadao je "Aleksandru, sinu Šimona", ali Aleksandar i Šimun bili su uobičajena imena, pa to vjerojatno nije bio isti Šimun. To je navedeno u radu N. Avigada "A Depository of Inscribed Ossuaries in the Kidron Valley" u časopisu IEJ 12 [1962] 1-12.

P: U Mt 27,32, je li Simon Kirinejac koji je nosio križ isti Simon gubavac iz Mt 26,6?

O: To je moguće, ali vrlo malo vjerojatno. Simon je bilo vrlo uobičajeno ime.

P: U Mt 27,34 i Mk 15,36, zašto je netko stavio ocat pomiješan s žučju/mirhom na spužvu da ga da Isusu?

O: Isus je rekao da je žedan, a rimski su vojnici obično imali piće, zvano posca, napravljeno od razrijeđenog octa. Prema predanju, žene iz Jeruzalema stavljale su žuč, narkotik protiv bolova, u razrijeđeni ocat. No Isus je odbio žuč jer je znao da mora u potpunosti podnijeti bol za nas. Dva su razbojnika stavljena pokraj Isusa, nesvjesno ispunjavajući proroštvo iz Izaije 53,12 da će Isus biti ubrojen među prijestupnike.

P: U Mt 27,40-42, zašto su poticali Isusa da siđe s križa?

O: Isus se nije mogao prirodno spustiti, budući da je bio pribijen ondje. Nisu vjerovali Isusu i ponovno su Ga ismijavali. Tvrdili su da će povjerovati Isusu ako siđe s križa.

Prije svega, nisu bili iskreni, budući da nisu povjerovali ni kada je Isus uskrsnuo Lazara, a nisu povjerovali ni kada je Isus kasnije sam uskrsnuo od mrtvih. Zar to nije veće čudo od silaska s križa?

Drugo, osoba koja je umrla na drvetu bila je prokletnik prema Ponovljenom zakonu 21,33, i bilo bi uvredljivo vjerovati nekome koga je Bog dopustio da bude proklet umirući na križu. Židovski vođe nisu htjeli diskvalificirati Isusa kao Mesiju, budući da su ionako već mislili da On nije Mesija. Naprotiv, židovski vođe željeli su svijetu jasno dati do znanja da je Isus diskvalificiran od Mesijanskog zvanja.

Sotona je to koristio kao napast. Isus je to mogao zaustaviti u bilo kojem trenutku pozivom svojih dvanaest legija anđela. Ali tada se ne bi dogodilo njegovo pomirenje za nas da je stao.

Mnogi muslimani smatraju da Isus nije mogao umrijeti na križu jer Allah ne bi dopustio da se to dogodi proroku. Ali oni gledaju samo na ovaj svijet i ne znaju da je Isus mnogo više od proroka.

Kao što je William Booth rekao: "Tvrdili su da bi povjerovali da je sišao; mi vjerujemo jer je ostao gore."

P: U Mt 27,46-47 i Mk 15,36, zašto je netko rekao da Isus zove Iliju?

O: Ljudi u gomili govorili su latinski, grčki, aramejski/hebrejski i vjerojatno još nekoliko jezika. Kad je Isus govorio "Eli, Eli", neki su mislili da Isus možda govori "Ilijah". Zapamtite da ni hebrejski ni rimski latinski nisu imali zvuk "j". Također, budući da je tekućina izlila iz Njegova tijela kako bi napunila perikardijalnu vrećicu oko Njegova srca, Isus je bio vrlo žedan i možda mu je bilo teže jasno govoriti.

S druge strane, neki su možda ispravno čuli što je Isus govorio, ali su namjerno iskrivljavali Njegove riječi kako bi Ga se rugali.

P: U Mt 27,46 i Mk 15,34 što je Isus mislio rekavši: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"

O: Fizička bol bila je samo jedan dio Isusova otkupljenja. Veći dio boli bila je sama činjenica da je Bog Otac napustio Isusa kada su grijesi svijeta položeni na njega. To nije bilo mirno teološko pitanje, već krik agonije. Bio je to krik emocionalne, a ne samo fizičke boli. Na način koji možda ne možemo u potpunosti razumjeti, Otac je okrenuo leđa Isusu, koji je na svojim ramenima nosio teret svih naših grijeha.

P: U Mt 27,46 i Mk 15,34, pokazuje li to da Isus nije Bog, kako uči lažni vjerski vođa rev. Moon?

O: Ne. Prvo slijedi ono što je rekao lažni Mesija rev. Moon, a zatim opovrgavanje.

Božanski princip (peto izdanje 1977.) str. 210-212 "….Isus, kao čovjek koji je ispunio svrhu stvaranja, jedno je tijelo s Bogom. ... Ipak, on nikako ne može biti sam Bog. ... Isus, budući da je jedno tijelo s Bogom, može se nazvati drugim Bogom (obrazom Božjim), ali on nikako ne može biti sam Bog. ... Isus je bio čovjek koji je ispunio svrhu stvaranja i to ne znači da je on bio sam Stvoritelj. ... Nadalje, kada nalazimo da je Isus na križu rekao: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?", postaje jasno da Isus nije sam Bog."

Međutim, Isus je Bog prema Hebrejima 1:8,10 i Titu 2:13, on ima puninu božanstva u Kološanima 1:19. Drugi stihovi koji pokazuju da je Isus Bog su Rimljanima 9:5, Ivanu 5:23 i 1. Ivanova 5:20. Učenik Toma obratio se Isusu riječima "moj Bože" u Ivanu 20:28. Ivan 1:3, 10, 11, 14 i Kološanima 1:16 pokazuju da Isus nije bio samo usavršeni čovjek, budući da su sve stvari na nebu i na zemlji stvorene po Isusu i za Isusa.

Zbunjujuće može biti to što se riječ "Bog" u Bibliji koristi u više značenja. Svakako, na zemlji je Otac služio kao Isusov Bog, budući da je Isus na zemlji učio poslušnost (Hebrejima 5,8).

P: U Mt 27,51 i Mk 15,38, koja je bila važnost rastrganja zavjese Hrama na dva dijela?

O: Zavjesa je odvajala najsvetije mjesto Boga od ostatka Hrama. Pucanje je označilo zastarjelost hramskog rituala i zakona koji ga je uređivao. Razderanje je pokazalo da je zbog Isusove žrtve pomirenja prepreka probijena i da možemo imati blizak odnos s Bogom. Da je zastor u Hramu bio izgrizen od kukaca i postupno slabio dok nije mogao podnijeti vlastitu težinu, razderao bi se odozgo prema dolje. No umjesto toga, zastor se razderao odozgo prema dolje, što nema prirodnog objašnjenja.

Zavjesa Hrama simbolizirala je tijelo Isusa, a njezino rastrganje predstavlja da mi sami možemo ući u Svetinju nad svetinjama, prema Poslanici Hebrejima 10,19-20

Također, budući da su židovske vlasti i vjerski vođe odbacili Isusa, taj hram više neće biti posjećivan od Boga.

P: U Mt 27,51, postoji li ikakav izvanjbiblijski dokaz da je velika zavjesa u hramu poderana?

A: Postoji nešto slično u b Joma 39b (str. 580). Tamo stoji da su se vrata hrama sama od sebe otvorila 40 godina prije nego što je Hram uništen 70. godine.

P: U Mt 27,51 je li istina da ne postoji nikakav dokaz za ovo potresanje izvan Evanđelja po Mateju?

O: Ne, to nije točno. Ili su skeptici u pravu i Matej je izmislio priču s nadahnjujućom porukom, u koju je rana crkva nasjela misleći da je istinita, ili je doista bilo potresa, grobnice su se otvorile, neki su mrtvi uskrsnuli i vjerojatno su otišli na nebo nakon Isusova uskrsnuća. Također, Hramova gora leži na geološkom rasjedu, pa se neki potresi mogli očekivati.

Izjava da to nitko nikada nije spomenuo osim Mateja je netočna. Imamo moderne geološke studije, dva biblijska nekršćanska izvora i pet biblijskih kršćanskih izvora koji spominju ta događanja.

Moderna geologija: proučavani su jezgri sedimenta dubine dvadeset stopa s tri lokacije oko Mrtvog mora. Pojavljuju se slojevi potresa koji su usporedeni s povijesnim potresima. Zabilježen je nepoznati potres iz prvog stoljeća. Istraživači su prebrojali godišnje slojeve od dokumentiranog potresa iz 31. pr. Kr. i došli do datuma za potres iz prvog stoljeća, 31. g. Kr. +/- 5 %. Potres je naveden kao "33. g." u nekoliko tehničkih znanstvenih radova. Za više informacija pogledajte: "High resolution geological record of historic earthquakes in the Dead Sea basin" (Institut za znanosti o Zemlji, Hebrejska sveučilišta u Jeruzalemu; Odsjek za geofiziku, Sveučilište u Tel Avivu): Journal of Geophysical Research, vol.106, br. B2, str. 2221-2234, 2001. "Tablica 3… Izvještaji za 33. g. dolaze iz regije Judeje. Hram u Jeruzalemu je oštećen."

"Potres iz ranog prvog stoljeća na Mrtvom moru", International Geology Review, DOI:10.1080/00206814.2011.639996.

Vidljiva ne samo u jezgrama uzoraka nego i u jarugama u blizini Mrtvog mora. Za sliku sloja koji je ostavio potres iz 33. godine. http://logosresearchassociates.org/Documents/Austin_33%20AD%20Seismite%20Ze'elim.pdf slika 13. (14. lipnja 2013.)

Phlegon je bio grčki pisac iz Karije (u Maloj Aziji), koji je ubrzo nakon 137. g. napisao da je u četvrtoj godini 202. olimpijade [33. g.] došlo do "najvećeg pomračenja sunca" i da je "postala noć u šestoj uri dana [12:00 sati], tako da se ni jedna zvijezda nije pojavila na nebu. Dogodio se veliki potres u Bitiniji i mnoge su se stvari prevrnule u Niceji." (The Case for Christ str. 111.) Ogrigen Protiv Celza, knjiga 2., poglavlje 14., str. 437., knjiga 2., poglavlje 33., str. 445.; knjiga 2., poglavlje 59., str. 455.

Tales (ili Talus) bio je palestinski povjesničar na kojeg se poziva Julije Afrikanus (koji je pisao od 232. do 245. g.). Julije kaže: "Ovu tamu Talus, u trećoj knjizi svoje Povijesti, naziva, po mom mišljenju bez razloga, pomrčinom sunca." (Ante-Nicene Fathers, svezak 6, str. 136.) U kontekstu rasprave o tome kako je vrijeme od Artaxerxesova dekreta do Kristova raspeća ispunilo Danijelovo 9. poglavlje, Julije navodi: "Ovo mračno razdoblje Thalus, u trećoj knjizi svoje Povijesti, naziva, po mom mišljenju bez razloga, pomrčinom sunca."

Irenaeus (182. – 188. g.), u djelu "Izlomci iz izgubljenih spisa", pog. 28, str. 573 (u zbirci Ante-Nicene Fathers), spominje da su "kad je Isus sišao, mnoge duše uzišle i vidjele su se u svojim tijelima". Također piše, u djelu Protiv hereza, knjiga IV, pog. 34, str. 512: "I točke povezane s Gospodinovom mukom, koje su bile predviđene, nisu se ostvarile ni u jednom drugom slučaju. Jer ni pri smrti nijednog čovjeka među starcima sunce nije zašlo usred dana, niti se zavjesa hrama rastrgla, niti se zemlja zatresla, niti su se stijene rastrgale, niti su mrtvi uskrsnuli, niti je itko od tih [starina] uskrsnuo trećega dana, niti je primljen na nebo… Stoga proroci nisu govorili o nikome drugome nego o Gospodinu, u kojem su se sve navedene znamenja ostvarila."

Ignacije (prije 116. g.), učenik apostola Ivana, u svojoj Poslanici Magnescima, poglavlje 9, spominje one koje je Isus uskrsnuo.

Klement Aleksandrijski u djelu Stromata (193. – 202. g.), knjiga 6., poglavlje 6., str. 491, kaže: "'Ali oni koji su zaspali, sišli su mrtvi, ali uskrsnuli živi.' Evanđelje kaže, 'da su mnoga tijela onih koji su zaspali uskrsnula' – jasno kao da su prenesena u bolje stanje. Tada se, dakle, dogodio opći pokret i prijelaz po ekonomiji Spasitelja."

Ti rani pisci ili su bili "prevareni i zavedeni" da misle kako se to dogodilo, prema mišljenju nekih skeptika. Isto vrijedi i za druga čuda, uključujući uskrsnuće: ili su rani kršćani bili prevareni i zavedeni da misle kako se to doista dogodilo, ili nisu. Nemamo dodatnih očevidaca, stoga ili vjerujemo onome što su rekli evanđelisti, ili ne. To vrijedi i za Pavla, koji je u 1. Korinćanima 15,13-19 rekao da, ako uskrsnuće nije došlo, onda je njegova propovijed beskorisna, on bi bio lažan svjedok, naša vjera je uzaludna i kršćani bi trebali biti žalosni više od svih ljudi. Poput apostola Pavla, ne vidim nikakav srednji put.

Oriigen (225. – 254. g.) spominje tamu nad zemljom i rasprsnuće grobnica u djelu Protiv Celza, knjiga 2., poglavlje 33., str. 445.

Dionizije Aleksandrijski (246. – 265. g.) spominje potres u Mateju. Pismo biskupu Bazilidu, kanon 1, str. 94.

Ukratko, imamo razloga prihvatiti priču o uskrsnuću odabranih pojedinaca jer:

1. Naše povjerenje u evanđeliste i njihovo izvještavanje o drugim stvarima.

2. Rani crkveni pisci su to spomenuli

3. To ionako ne bi bilo moguće provjeriti za nekoga tko nije poznavao preminulu osobu, pa jevrejski i rimski pisci ne bi znali za to.

4. Židovski pisci ne bi imali poticaj spomenuti ovo,

5. Događaj uskrsnuća ljudi bio bi zasjenjen Isusovim uskrsnućem.

Djelomično se slažem s onim što ste rekli o potresima. Ali umjesto da kažem da pisci evanđelja koriste te kataklizmičke događaje kako bi simbolizirali ogromnu važnost i posljedice Božjeg djelovanja, vjerujem da je Bog upotrijebio te kataklizmičke događaje. Osim evanđelja, ne zaboravite na potrese u Otkrivenju ili onaj kada je Uzaija umro u Izaiji 6. Također, u crkvenoj povijesti, kada je Ivan Zlatousti 403. godine izgnan iz Konstantinopola, tada je bilo potresa. Ne bi se očekivalo da rani pisci bilježe manje potrese. Što se tiče manjih potresa u ovom području, imam samo podatke za Grčku i Tursku. Enciklopedija Britannica za Grčku i Tursku navodi da:

Između 1902. i 1946. zabilježeno je 58 potresa

Između 1947. i 1966. bilo je 82 potresa

Između 1967. i 1976. bilo je 45 potresa

Između 1977. i 1981. bilo je 9 potresa

Još jedna napomena je da arheološka istraživanja u Qumranu pokazuju da je 31. godine pr. Kr. (prije Krista) došlo do razornog potresa, a ipak nijedan drevni pisac osim Josipa Flavija ne bilježi taj događaj.

Zaključak: Čini se da postoje dvije mogućnosti (i nema srednjeg puta)

1. Nije bilo potresa: Pisari evanđelja mogli su biti u pravu u svom uzvišenom moralnom učenju, ali su izvijestili o potresima koji se nisu dogodili. Ne možemo vjerovati onome što govore, barem u vezi s događajima iz stvarnog svijeta.

2. Potres: Pisateljima evanđelja se može vjerovati u onome što kažu i izvijestili su o potresima koji su se doista dogodili.

P: U Mt 27,52-53, kako su mrtvi mogli izaći iz svojih grobnica?

O: Svemogući Bog ima moć učiniti sve što poželi, uključujući i uskrsnuće mrtvih. Neki skeptici kažu da bi to kršilo zakone prirode; pa, Bog je stvorio zakone prirode.

Anđeli na nebu sigurno gledaju na riječi skeptika na sličan način kao što mi gledamo na riječi mnogih skeptika iz vremena braće Wright, koji su govorili: "čovjek nikada neće moći letjeti". Aerodinamički uzgon može nadvladati zakon gravitacije, a koliko više Stvoritelj može nadvladati zakone svoga stvaranja!

P: U Mt 27,52-53, kada su ljudi izašli iz svojih grobova pri Isusovom uskrsnuću, pokazuje li to vjerojatnost da je Marija tijelom uznesena na Nebo, kako uči jedan katolički pisac?

O: Ne. Ludwig Ott je to iznio, ne kao dokaz, nego kao potporni argument u djelu *Fundamentals of Catholic Dogma* (1960.), str. 209. To čak ni ne podupire da je Marija tijelom uznesena na nebo iz dva razloga:

a) Nije jasno jesu li ljudi koji su izašli iz svojih grobnica oživljeni u smrtnim tijelima (kao Lazar) ili su uskrsnuli.

b) Marija je još bila živa (Ivan 19,27; Djela 1,14) kada je Isus umro i uskrsnuo, pa ne bi bila uključena u ovu skupinu.

P: U Mt 27,54 je li rimski stotnik rekao "Sin Božji" ili "Sin Božji"?

O: Vojnici bi bili prisutni za slučaj da netko pokuša ući i spasiti osuđene ljude. Grčki jezik ima određeni član (eng. the), a on ovdje nije korišten. Međutim, red riječi pokazuje da je riječ o određenom članku, odnosno "Sin Božji" prema komentaru Believer's Bible Commentary, str. 1310. S druge strane, Evangelical Commentary on the Bible, str. 758, navodi da bi moglo biti i jedno i drugo.

P: U Mt 27,57-59, je li Josip iz Arimateje bio hrabar što je zatražio Isusovo tijelo?

Tehnički gledano, tijelo pogubljenog kriminalca bilo bi vlasništvo Rima. Rimljani su često ostavljali tijela na križu da trunu i posluže kao hrana pticama. Međutim, prema židovskom zakonu nije bilo dopušteno da tijelo ostane na križu preko noći za vrijeme Pashe. Stoga, ako bi rimski dužnosnik pristao, bilo bi razumno zatražiti rimsku dozvolu za preuzimanje tijela kako bi se ono pokopalo. Ponekad bi rimski dužnosnik to odobrio za novac, iako nema naznaka da je Pilat to ovdje učinio. Obično se nije smatralo neobičnim da netko, možda rođak, zatraži tijelo na pokop. Međutim, kada je Josip, koji nije bio rođak, izričito zatražio tijelo nakon što nije pristao na Isusovu smrtnu kaznu, označio je da više nije samo tajni sljedbenik Isusa. Kao što kaže komentar "Believer's Bible Commentary" na str. 1310., "U pravom smislu, Josip se sam zakopao ekonomski, društveno i vjerski kada je pokopao Isusovo tijelo. Taj ga je čin zauvijek odvojio od vlasti koja je ubila Gospodina Isusa." Obično bi se tijelo osuđenog zločinca bacilo u dolinu Hinnom, neku vrstu gradskog smetlišta, gdje bi ga požar ili divlje životinje uništile. Ali Josip je želio dostojan pokop. Josip vjerojatno nije znao da ispunjava Izaiju 53,9, da će Isus u svojoj smrti biti s bogatašima.

P: U Mt 27,65, kako znamo da "staviti stražu" znači 4-16 rimskih vojnika, a ne vojnike Hrama?

O: Grčki tekst može značiti oboje.

Indikativ: već imate stražu

Imperativ: uzmite ovu rimsku stražu koju vam dajem. Evo tri moguća tumačenja i prednosti i nedostataka svakog od njih.

Već imate vlastitu stražu hrama: za ovu je tezu išlo to što su Isusa uhitili hramski stražari. Budući da je tijelo razapetog zločinca sada bilo rimsko vlasništvo, morali su zatražiti Pilatovo dopuštenje da čuvaju tijelo. Protiv ovog gledišta je činjenica da bi pečat židovskih svećenika značio malo, dok bi pečat Rimskog Carstva, izrađen od užeta i voska, bilo teško narušiti. Bilo kome tko bi ga prekršio prijetila bi smrt.

Već imate dodijeljenu rimsku stražu: Možda je rimski stražar već bio dodijeljen svećenicima.

Uzmite rimskog čuvara: Protiv ovog gledišta ne postoji jasan primjer uporabe riječi echein u značenju "uzeti" ni u klasičnom ni u helenističkom grčkom.

S druge strane, to bi mogli biti židovski stražari, što pokazuje činjenica da su se kasnije javljali glavnim svećenicima, a ne Pilatu. No čak bi i rimski stražari oklijevali vratiti se Pilatu bez židovskih saveznika, jer bi to moglo značiti smrtnu kaznu za njih same.

P: U Mt 28,9, je li se Isus prvi put ukazao Mariji Magdaleni ili Petru (Kefi), kao što Pavao implicira u 1 Kor 15,5?

O: Marija Magdalela bila je prva osoba koja je vidjela Isusa, ali Petar je bio prvi apostol koji je vidio Isusa. Zapravo, Pavao nije rekao da je Petar bio prva osoba kojoj se Isus ukazao. Među ljudima koje je Pavao nabrojao, Petar je bio prvi na njegovoj listi koji je vidio uskrslog Isusa, nakon njega ostali učenici, a zatim više od 500. S jedne strane, možda Pavao namjerno nije spomenuo žene jer se u to vrijeme na sudovima svjedočanstvo žene odbacivalo, kako navodi knjiga *When Critics Ask* na stranicama 365–367. S druge strane, možda je Pavao jednostavno zaboravio da su žene bile prije Petra. U svakom slučaju, međutim, nema proturječnosti, jer Pavao nikada nije rekao da nitko nije vidio Isusa prije Petra.

P: U Mt 28,11-15, jesu li glavni svećenici morali podmititi stražu i odakle je došao novac?

O: Glavni svećenici vjerojatno nisu morali podmićivati stražu, jer se straža bojala da će se to saznati. No, glavni svećenici su vjerojatno bili u panici i smatrali su da bi podmićivanje straže i ponuda da "umire" Pilata u Mateju 28,14 bio najsigurniji postupak. Očito su se osjećali vrlo iskusnima u podmićivanju ljudi. Novac za mito potekao je od prinosova koje su Židovi plaćali Hramu u obliku hramske pristojbe.

P: U Mt 28,12-15, koji su drugi primjeri ljudi kojima se plaća mnogo novca da šire laž i zašto to ljudi čine?

O: Ljudi šire laž za novac iz više razloga. U ovom slučaju vojnici su to učinili iz straha za svoje živote. Drugi to čine jer novcu pridaju veću vrijednost od svog integriteta. Treći je razlog želja da se nadnaravni događaj objasni prirodnim objašnjenjem. Ali "držite se čvrsto", jer slijede primjeri nekih vrlo utjecajnih laži iz povijesti.

Lažne dekretalije su skup od oko 100 pisama koja su "dokazivala" da je Petar dobio ovlasti da vodi Kristovu crkvu i da te ovlasti može prenijeti na sljedećeg papu itd. Također su dokazivale da biskupi nisu podložni lokalnoj vlasti niti drugim crkvenim vođama, već samo papi. Tvrdilo se da su ih napisali autori iz razdoblja od 78. do 731. godine, no zapravo su nastali oko 847. – 859. godine, a većinu je napisao Isidore Mercator u Francuskoj. Iako ih istočna pravoslavna crkva nikada nije prihvatila, u Rimokatoličkoj crkvi korišteni su za uspostavljanje crkvenog prava na sinodima u Wormsu (868.), Kölnu (887.), Metzu (893.) i Triburu (895.). Gotovo su se svi složili da su to prevare u razdoblju od 900. do 1100. godine. Na primjer, zašto su pape citirali ljude rođene nakon njihove smrti? No, do trenutka kada je utvrđeno da su to prevare, već su obavile svoj posao učvršćivanja moći i bogatstva Rimokatoličke crkve.

Protokoli sionskih mudraca: je lažni tekst navodno napisan od strane židovskih starješina o tome kako dovesti ne-židovske poslovne ljude do bankrota i na kraju preuzeti vlast. Zapravo ga je napisao antisemitski ruski nerabin, vjerojatno Sergej Nilus, između 1901. i 1903. Čak i nakon što je britanski list otkrio da je lažan, koristio se za pokušaj dokazivanja svjetske židovske zavjere, a ruski pogromi s ciljem ubijanja Židova i oduzimanja njihove imovine započeli su nakon njegova objavljivanja. Bio je obavezno štivo za njemačku školsku djecu nakon što su nacisti došli na vlast 1933. godine.

Pušenje: Početkom 1950-ih medicinska istraživanja pokazala su uzročno-posljedičnu vezu između pušenja i raka pluća. No, duhanske su tvrtke žestoko dovodile u pitanje te tvrdnje. Čak i 2005. godine, u skotskom slučaju McTear protiv Imperial Tobacca, tvrdilo se da se ne može dokazati da je pušenje uzrokovalo rak pluća kod pojedine osobe. Uzgred, Sjedinjene Države godišnje od poreza na duhan prikupljaju oko 32 milijarde dolara.

MMR cjepiva: Godine 1998. Andrew Wakefield objavio je rad u britanskom medicinskom časopisu Lancet u kojem je povezivao cijepljenje s autizmom. Nakon toga su stope cijepljenja MMR-om u Velikoj Britaniji drastično pale. Druga su istraživanja pokušala ponoviti Wakefieldova otkrića, ali nisu uspjela pronaći korelaciju. Wakefield nije otkrio da je primio financijska sredstva od odvjetnika koji su tužili proizvođače cjepiva i koji su mogli iskoristiti njegovo istraživanje za dokazivanje svoje tužbe. Wakefield tvrdi da nije postojao motiv zarade, no Wakefield je također trebao zaraditi 43 milijuna dolara prodajom testnih setova. Nakon što je to izašlo na vidjelo, Wakefieldov je članak službeno povučen iz časopisa Lancet i zabranjen mu je ponovni medicinski rad u Velikoj Britaniji. Stoga je otišao u Sjedinjene Američke Države kako bi se bavio medicinom te je 2016. snimio film: Vaxxed: From Cover-Up to Catastrophe.

Protiv katolika u Odisi: Popularnog hinduističkog vođu Lakshmananandu Saraswatija ubili su maoisti, što su maoisti kasnije priznali. Na kraju su uhićena petorica katolika, zaposlenik organizacije World Vision i nekoliko maoista. Došlo je do nereda protiv katolika, a pet hindusa uhićeno je zbog paljenja katoličke kuće. Međutim, sud ih je sve oslobodio. Za više informacija pogledajte https://en.wikipedia.org/wiki/Murder_of_Lakshmanananda_Saraswati.

Protiv kršćana u Indiji: Usput, znate li da je oko 10. veljače 2022. u Friscu u Teksasu Global Hindu Heritage Foundation (GHHF) organizirala akciju prikupljanja sredstava koja bi, između ostalog, financirala rušenje crkava u Indiji za koje tvrdi da su "nezakonito izgrađene"?

Širenje laži za novac nije prestalo.

Pogledajte sljedeće za više informacija. (18. ožujka 2023.)

https://en.wikipedia.org/wiki/The_Protocols_of_the_Elders_of_Zion, https://en.wikipedia.org/wiki/Vaccine_hesitancy

https://en.wikipedia.org/wiki/Andrew_Wakefield

https://en.wikipedia.org/wiki/Tobacco_politics

https://www.thequint.com/us-nri-news/hindutva-fundraiser-frisco-texas-global-hindu-heritage-foundation-demolition-of-illegal-churches-tirupati-ghar-wapsi.

P: U Mt 28,19, kako da od svih naroda činimo "učenike", a ne samo slušatelje ili obraćenike?

O: Prvo se molite i propovijedajte evanđelje, ali to je samo prvi korak. Kada netko položi svoju vjeru u Krista, vaš posao ne završava; dapače, počinje učenikovanje. Netko treba provoditi vrijeme s tom osobom, možda svaki tjedan, bilo jedan na jedan ili u grupi, podučavajući je osnovama vjere i kako bi trebala živjeti za Krista u svom okruženju. Samo propovijedanje, ili samo propovijedanje i spašavanje ljudi, lakše je od onoga što nam Isus ovdje traži da učinimo. U zanatima poput vodoinstalatera, električara itd. obično postoje tri razine: šegrt, majstor i majstor-zanatlija. Majstor, ili vjerojatnije majstor, podučavao bi šegrta, a majstor-zanatlija bi mogao podučavati majstora. U crkvi trebamo osnovnu obuku za novije kršćane i zreliju obuku za "majstore" među kršćanima. Ali u oba slučaja, kada ste zadnji put nekoga vodili u učenju?

P: U Mt 28,19, budući da postoji samo jedan Bog, kako Isus može biti Bog i kako Trojstvo može biti istinito?

O: Jedan Bog može imati "pluralnost" bez da postoje odvojeni bogovi. Čak i u Kur'anu, kada Allah govori, koristi se riječ "mi" (Nahnu), a ne "ja".

Bog nije podložan ljudskim ograničenjima i može se objaviti nama kako god želi.

U Svetom pismu postoji trostrukost: Matej 28,19; 1. Petrova 1,2; Efežanima 2,18; Otkrivenje 4,8; 2. Korinćanima 13,14; Ivan 15,26.

Postoji samo jedan neodvojivi Bog. Ponovljeni zakon 4:35-39; 6:4; Izaija 43:10-12; 44:6,8; 45:5-6,14,21; 46:9; 1. Timoteju 1:17; 6:15-16.

Tri različita lica: Matej 3:16-17; Luka 3:21-22; Ivan 1:1; 6:38; 14:31; 15:26; 16:28; 17:5; Djela 5:31-32; Marko 10:38-40

Isus je Bog. Ivan 1:3; Kološanima 1:16-17; Hebrejima 1:6-9; Ivan 9:38; 2. Korinćanima 11:3; Ivan 20:28-29; Otkrivenje 5:8-9; 22:20

Duh je Bog. Rimljanima 8:9-16; Luka 1:35; 1. Ivanova 4:12-16; 1. Korinćanima 3:16 nasuprot 1. Korinćanima 6:19; Djela apostolska 5:4

Jednaki su po prirodi, slavi i časti. Ivan 5:18; 5:23; Kološanima 2:9-10; (Izaija 44:6; Otkrivenje 1:8 nasuprot Otkrivenju 1:17-18; 22:13)

Razlikuju se po ulozi i položaju. 1. Korinćanima 11,3; 1. Korinćanima 15,25-28; Matej 12,18; Efežanima 1,3,17; Ivan 1,33; 14,16,26,28; Rimljanima 8,26-27.

Usput, to što je Isus u Trojstvu ne znači da je Isus jedna trećina Boga, baš kao što visina stola nije jedna trećina stola. Boga ne možete objasniti matematikom, ali kad biste pokušali, Trojstvo ne bi bilo 1 + 1 + 1 = 1, nego 1 puta 1 puta 1 = 1.

P: U Mt 28,19; Mt 24,36 i Mt 3,16-17, što je modalizam i zašto je pogrešan?

O: Trojstvo uči da postoji jedan nerazdvojni Bog u tri različita lika. Modalizam uči o Jednom Bogu koji je istovremeno nerazdvojni i jedan lik. Zapravo, postoje dvije vrste modalizma. Patripassianizam kaže da je Otac sin koji je Duh. Dinamički modalizam kaže da je Otac postao sin, koji je potom postao Duh. Obje vrste modalizma su pogrešne iz sljedećih razloga.

1. Isus je rekao: "Očev je veći od mene" (Ivan 14,28). Iako se Isus prilikom toga rijekao ispraznio od svoje slave na zemlji, ostaje činjenica da ako je Otac veći od Njega, onda postoji razlika između Oca i Sina.

2. Da je modalizam istinit, Isus je morao biti ventriloquist, čarobnjak i, u konačnici, lažljivac na svom krštenju (Matej 3,16-17; Marko 1,10-12; Luka 3,21-22). Dok je bio na zemlji, Isus je bio poslušan Ocu (Hebrejima 5,7-8). To bi bilo besmisleno da nije bilo nikoga drugoga kome je Isus bio podložan.

3. Isto tako, Isus je činio ono što je Otac zapovjedio (Ivan 14,31). Isus je naučio poslušnost Ocu u Hebrejima 5,8.

4. Matej 24,36 kaže da nitko ne zna dan ni sat kad će Krist doći, ni Sin, nego samo Otac. Dakle, barem dok je Isus bio na zemlji, postojala je razlika između onoga što je Otac znao i onoga što je Isus znao. Iako neki grčki rukopisi nemaju "ni Sin", najbolji grčki rukopisi, kao i većina grčkih rukopisa, imaju "ni Sin".

5. Isus je poslan od nekoga drugoga, ako Ivan 5:36-37; 6:29,38 imaju ikakvog smisla. Nebo nije bilo prazno kada je Isus došao.

6. Budući da je Otac dao nešto Sinu i dao mu vlast u Ivanu 5:22, 26, 27, to pokazuje da su Otac i Sin različiti.

7. Zašto bi Isus molio Oca ili ga išta tražio u Ivanu 17,5; Ivanu 14,16; 26; 28 i na drugim mjestima, ako je Isus samo razgovarao sam sa sobom? Nadalje, budući da su Isusove molitve prikazane kao razgovor s nekim drugim, Biblija bi bila zavaravajuća da nije bilo nikoga drugoga s kim je Isus razgovarao.

8. Tko je Onaj za koga Duh posreduje za nas u Rimljanima 8,26-27?

9. Ako je Isus bio sluga, kome je Isus bio sluga u Mateju 12,18?

10. Tko je to napustio Isusa na Kalvariji u Marku 15,34 i Mateju 27,46.

11. Drugi stihovi koji pokazuju razlikovitost su Ivan 1,33; 1. Korinćanima 11,3; 15,25-28; Efežanima 1,3,17; Hebrejima 1,9

Evo nekoliko citata iz djela Witnessa Leeja, koji je osnovao lokalnu crkvu. Lokalne crkve imaju studentske skupine pod nazivom "Kršćani na kampusu". Njihove crkve obično se nazivaju "Crkva u [naziv grada]".

"Tako tri osobe Trojstva postaju tri uzastopna koraka u procesu Božje ekonomije." W. Lee. Božja ekonomija, Living Stream 1968., str. 10.

"Isto tako, Otac, Sin i Duh nisu tri Boga, već tri stadija jednoga Boga koje trebamo posjedovati i uživati u njima." W. Lee. O Trojstvu, Living Stream, bez datuma, str. 31

"Na nebesima, gdje čovjek ne može vidjeti, Bog je Otac; kada se On izriče među ljudima, On je Sin; a kada dolazi u ljude, On je Duh. Otac se izriče među ljudima u Sinu, a Sin je postao Duh da bi došao u ljude. Otac je u Sinu, a Sin je postao Duh – ta trojica su samo jedan Bog." W. Lee. O Živom toku Trojstvenog Boga, bez datuma, str. 8-9

Nakon smrti i uskrsnuća On [Sin] postao je Duh koji je udahnut u učenike. W. Lee. O Trojstvenom Bogu Živi tok, bez datuma, str. 8

"...Sin je postao Duh da bismo ga mi pili kao vodu života...." W. Lee. O Trojstvenom Bogu Živom Potoku, bez datuma, str. 8

"...Znamo da je Gospodin Sin i da se On također naziva Ocem... Sada čitamo da je On Duh. Dakle, moramo biti jasni da je Krist, Gospodin, također Duh." W. Lee. Sveobuhvatni Duh Kristov, Živi tok 1969., str. 4, 6, 8

Primijetite da je to opovrgnuto stihovima navedenima na početku ovog odgovora.

P: U Mt 28,19, što točno znači "u ime"?

O: Novi zavjet napisan je na grčkom, s iznimkom da je Papija rekao da je Matej napisan na hebrejskom jeziku. Stoga se moramo zapitati što je taj pojam značio na tim jezicima.

U grčkoj literaturi, "u ime" označava financijsku ili računovodstvenu tvrtku, kao što je "ovaj novac je položen u ime vlasnika računa.

U hebrejskoj književnosti taj pojam ima mnogo širi raspon značenja nego u grčkoj, iako uključuje i grčko značenje. U hebrejskom jeziku uspostavlja odnos s nečim ili nekime. Na primjer, kada bi Židov kupio roba, ponekad bi bio kršten "u ime ropstva". Ako bi Židov oslobodio roba, bio bi kršten "u ime slobode". Za Židove, koja je razlika između pukog klanja životinje i žrtvovanja životinje Bogu. Životinju bi ubili "u ime žrtve paljenice" (ili žrtve za grijeh, ili neke druge vrste žrtve), "u ime vatre na oltaru", "u ime ugodnog mirisa", "u ime Boga", ili "u ime Božje dobre volje".

Dakle, kada je vjernik bio kršten, ovo je ekvivalentno:

"u ime Oca, Sina i Duha Svetoga" (Matej 28,19)

"u ime Isusa Krista" (Djela 2,38; 10,48),

"u ime Gospodina Isusa". (Djela 19,5)

"u Krista" (Galaćanima 3,27)

"u Krista Isusa" (Rimljanima 6,3-4)

P: U Mt 28,19, budući da je modalizam pogrešan, a Otac i Sin su vrlo bliski, koliko su zapravo bliski?

O: Iako Pismo ne daje mnogo detalja, evo šest stvari koje možemo reći.

1. Kao što je Isus u Ocu, mi smo u Isusu, a Isus je u nama

Postoji veza između tih odnosa: Otac-Isus, Isus-mi, mi-Isus. Ivan 14,20; 17,23; 6,57

Međutim, Trojstvo je više od samo ovog analognog odnosa. Matej 28:19; Ivan 1:1,18; Filipljanima 2:6-7; Kološanima 1:15

Očev, Isus i mi svi dijelimo neke stvari, poput vječnog života. Ivan 16,13-15

Očev i Isusov su "zajednički vlasnici" svega zajedničkog. Ivan 16,15; 17,10. Duh Sveti nam to otkriva. Ivan 16,14-15

Međutim, Otac nema neke stvari koje mi dijelimo s Isusom nakon Njegovog ljudskog rođenja. Hebrejima 1:6-10; 2:14; 7:3

2. Kao što su Otac i Isus Jedno, i mi trebamo biti Jedno

Mi trebamo biti jedni s drugima na načine slične Ocu i Isusu. Ivan 17:11, 21-22

Međutim, Oni su Jedno na načine na koje mi ne možemo biti Jedno. Ivan 5:23

3. Otac živi u Isusu

Na zemlji je Otac živio u Isusu. Ivan 10,38; 14,10-11. Isus je bio ispunjen Duhom. Luka 4,1; 4,18

Ako zaista poznaješ Isusa, onda poznaješ Oca i vidio si Oca. Ivan 14,7-9

Međutim, Otac nije postao, napredovao ili se pretvorio u Isusa. Hebrejima 13:8; 1:9; Ivan 14:10,24,26; 15:1; 16:27-28,32; 17:5

4. Isus živi u Ocu

Na zemlji je Isus bio u Ocu. Ivan 10,38; 14,11

Ipak, oni su različiti; Isus nije bio ventriloquist. Matej 3:16; Ivan 8:18. Isus je bio napušten na Kalvariji. Marko 15:34; Matej 27:46

Nitko ne dolazi k Ocu osim po Isusu. Ivan 14,6; 6,45; Djela 4,12

Ipak, koliko god su bili bliski na zemlji, Isus je i dalje išao k Ocu. Ivan 14,12; Marko 16,19; Ivan 20,17

Isus je nazvan Vječni Otac, što se može odnositi na to da je izvor vječnog života. Izaija 9,6

Međutim, Isus nije postao, napredovao ili se pretvorio u Oca. Hebrejima 13:8; Ivan 20:17; 14:10,24,26; 15:1

5. Bog/Očev/Krist/Duh je u nama

Ljudi vide Boga kroz nas i u nama.

Međutim, Bog ne živi isključivo u nama, kao što zvijezde ne postoje isključivo u teleskopima. 1. Timoteju 6,16; Jeremija 23,24; Otkrivenje 19,11

Otac/Isus/Duh također zaista prebivaju/ima svoje prebivalište u svakom vjerniku. Ivan 14,17.23; 17,26; Rimljanima 8,9-11; Galaćanima 4,6; 1. Korinćanima 6,19; 1. Ivanova 4,15-16; 2. Timoteju 1,14

Međutim, Bog/Očev/Krist/Duh nije postao nama sličan, niti se pretvorio u grešnog čovjeka. Jakovljeva 1,13; Hebrejima 4,15; 1. Petrova 2,22; 1. Ivanova 3,5

Bog djeluje i djelotvoran je u nama i po nama. Filipljanima 2:13; primjeri: 1. Korinćanima 15:10; Rimljanima 15:18-19

Božji narod, Crkva, zajedno je Kristovo tijelo. 1 Korinćanima 6,15; 10,17; 12,27; Efežanima 4,12; Kološanima 1,24.

Međutim, mi nismo Kristovo fizičko tijelo. Kološanima 1,22. Bog nije ograničen na djelovanje samo kroz nas. Postanak 1; Djela 9,1-6; Otkrivenje.

Pomoć/nepomaganje nama isto je što i pomoć/nepomaganje Isusu Kristu. Matej 25:35-45; Ivan 13:20; Djela 9:4-5; 22:7-8; 26:14-15.

Ipak, ljudi mogu izravno hvaliti ili klevetati Boga, a da pritom ne čine ništa vjernicima. Rimljanima 1,18–32; Otkrivenje 9,20–21

6. Živimo u Bogu/Ocu/Kristu/Duhu

Mi smo u Isusu i Ocu. Ivan 17,21; Kološanima 2,6.12; 3,3-4; 1. Ivanova 4,12.15-16; 5,20.

Moramo ostati u Isusu Kristu i u Njegovoj ljubavi. Ivan 15,1-9; 1. Ivanova 2,27

Ipak, sada nismo u potpunosti s Bogom; još moramo otići i biti s Bogom. 2 Korinćanima 5,8; 1 Korinćanima 13,12; Filipljanima 1,23

Jer Isus živi, i mi ćemo živjeti. Ivan 14,19; Kološanima 3,4; 1. Korinćanima 15,12-22

Ipak, mi ne postajemo, ne napredujemo, ne razvijamo se niti se pretvaramo u Boga ili Krista; dapače, postajemo pobožni i Kristu slični. Izakija 42,8; 43,10; Rimljanima 8,29; 1. Ivanova 3,2; Filipljanima 3,21

Mi smo novo stvorenje u Kristu. 2. Korinćanima 5:17. Imamo um Kristov. 1. Korinćanima 2:16.

Međutim, ne postajemo zombiji; i dalje ćemo imati vlastiti (obnovljeni) um i osobnost. 1. Korinćanima 6:2-6; 11:13; 13:11+14:20; Rimljanima 14:5-6

P: U Mt 28,19, je li ovaj stih bio iskrivljen u vrijeme Nicejskog sabora, budući da ga je Eusebije iz Cezareje citirao 18 puta prije Niceje ne spominjući Trojstvo, a samo ga nakon Niceje citira s trinitarnom formulom? Victor Paul Wierwille, osnivač pokreta The Way, tvrdio je to u svojoj knjizi Isus Krist nije Bog (1981.), str. 19–20.

O: Ovaj argument iz šutnje je nevaljan iz nekoliko razloga. Iako je Eusebije iz Cezareje bio prvenstveno povjesničar, a ne toliko teolog, čak i Wierwille priznaje da Eusebije ovo citira nakon Niceje.

Drugo, i najvažnije, mnogi kršćanski pisci stoljećima prije Eusebija citirali su ovaj stih u cijelosti.

Didache (oko 60. – 120. g.) gl. 7, str. 379, navodi ga ovako: "Rekavši najprije sve ove stvari, krsti u ime Oca i Sina i Duha Svetoga u živoj vodi. [tj. tekućoj vodi]. A ako nemaš žive vode, krsti u drugoj vodi; i ako ne možeš u hladnoj, u toploj. Ali ako nemaš ni jedno ni drugo, izlij vodu tri puta na glavu u ime Oca i Sina i Duha Svetoga."

Irenej (182. – 188. g.) citirao ga je ovako: "Idite i naučite sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga." (Irenej, Protiv hereza, knjiga 3, poglavlje 17.1, str. 444)

Tertulijan (198. – 220. g.) blago parafrazira ovaj stih na sljedeći način: "On [Isus] je zapovjedio jedanaestorici, pri svom odlasku Ocu, da 'idu i uče sve narode, koji će biti kršteni u ime Oca i Sina i Duha Svetoga'." Iz djela Protiv heretika, pog. 20, str. 252.

Tertulijan to malo drugačije navodi u djelu O krštenju, glava 13, str. 676: "Bog, On [Isus] kaže, 'učite narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.'"

Hipolit (222.–235./6. g.) navodi ga ovako: "Idite i poučavajte sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga." Protiv hereze jednog Noeta, gl. 14, str. 228

Tezaj protiv Novatijana (254. – 256. g.) gl. 3, str. 658: "Idite i propovijedajte evanđelje narodima, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. To jest, da isto Trojstvo koje je u Noino doba djelovalo simbolično po golubici, sada u Crkvi djeluje duhovno po učenicima."

Traktat o ponovnom krštenju (oko 250. – 258. g.) gl. 7 str. 671 "Idite, poučavajte narode; krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga."

Sedmi kartaginski sabor (258. g.) str. 567 Munnulus iz Girbe rekao je: "… čak i osobito u trojstvu krštenja, kao što naš Gospodin kaže: 'Idite i krstite narode u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.'"

Sedmi kartaginski sabor (258. g.) str. 569 Vincentius iz Thibarisa rekao je: "Idite i poučavajte narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga."

Victorinus iz Pettau (–307. g.) navodi ga ovako: "On [Isus] posla apostole, govoreći: 'Idite, naučite sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.'" Komentar na Otkrivenje, prva glava, br. 15, str. 345

Pa zašto onda Wierwille pokušava zamutiti pitanje prepirući se oko datuma kada je Euzebije citirao koje dijelove, kada imamo sve te druge ranije pisce koji su bili vrlo jasni?

Konačno, pogledajte sljedeće pitanje za druge stvari koje su rani kršćani rekli o Trojstvu.

P: U Mt 28,19, koje su bile neke od ranih crkvenih nauka o Trojstvu?

O: Evo nekih od njih.

Mathetes Diognetu (oko 130. – 200. g.)

"Kao što kralj šalje svoga sina, koji je također kralj, tako je i On poslao Njega; kao Bog(1) poslao ga je; kao čovjek poslao ga je; kao Spasitelj poslao ga je,..." gl. 7. U fusnoti (1) stoji da se "Bog" ovdje odnosi na poslane osobe.

Justin Mučenik (oko 138. – 165. g.)

"jer kad izgovorimo neku riječ, rađamo tu riječ; ali ne odvajanjem, tako da umanjimo riječ [koja ostaje] u nama, kad je izgovorimo; i kao što vidimo da se to događa i s vatrom, koja se ne umanjuje kad zapali [drugu], nego ostaje ista;... Riječ Mudrosti, koja je sama taj Bog rođen od Oca svega, i Riječ, i Mudrost, i Moć, i Slava Roditelja, posvjedočit će za mene..." Dijalog s Triphonom, pog. 61. Zapravo, sva poglavlja od 57. do 63. raspravljaju o božanstvenosti Isusa.

Teofil Antiohijski (168-181/188. g.)

"Na isti način i tri dana koja su bila prije svjetala [sunca, mjeseca i zvijezda] su tipovi Trojstva (grčke trojke), Boga, Njegove Riječi i Njegove mudrosti." U Autolycu, knjiga 2, poglavlje 15, str. 101.

Teofil, biskup Antiohijski (168. – 181./188. g.)

"Jer nas sam božanski spis uči da je Adam rekao da je čuo glas. A što je taj glas drugo nego Riječ Božja, koja je i Sin Njegov?" Teofil, Pismo Autolycu, knjiga 2., poglavlje 22., str. 103.

Irenaeus (182-188. g.)

"Ali da je On [Isus] sam po sebi, iznad svih ljudi koji su ikada živjeli, Bog i Gospodin i Kralj Vječni i Utjelovljena Riječ, objavljen od svih proroka, apostola i samog Duha, može vidjeti svatko tko je dospio i do najmanjeg dijela istine." (Irenaeus Protiv hereza, knjiga 3, poglavlje 19.2, str. 449).

"Znaj da je svaki čovjek ili prazan ili pun. Jer ako nema Duha Svetoga, nema spoznaje Stvoritelja; nije primio život, Isusa Krista; ne poznaje Oca koji je na nebesima;..." (Irenaeus, Protiv hereza 3:16)

"Ona [crkva] također vjeruje u ove točke [nauka] kao da ima samo jednu dušu.... Jer crkve koje su posađene u Njemačkoj ne vjeruju ni ne predaju ništa drukčije, niti one u Španjolskoj, niti one u Galiji, niti one na Istoku, niti one u Egiptu, niti one u Libiji, niti ..."

Klement Aleksandrijski govorio je o "Svetoj Trojici" u djelu Stromata (193. – 202. g.), knjiga 5, poglavlje 14, str. 468.

Tertulijan (oko 213. g.)

"Riječ je, dakle, uvijek u Ocu, kako On kaže: 'Ja sam u Ocu;' i uvijek je s Bogom, prema onome što je napisano: 'I Riječ bijaše kod Boga;' i nikada odvojena od Oca, niti drukčija od Oca, budući da 'Ja i Otac jedno smo'." Protiv Praxeasa, poglavlje 8.

Hipolit (170.–235./6. g.) nakon citiranja dijela Ivanova evanđelja 1,1

"Ako je dakle Riječ bila s Bogom i bila je također Bog, što slijedi? Hoće li tko reći da govori o dva Boga? Ja doista neću govoriti o dva Boga, nego o jednome; o dvjema osobama, međutim, i o trećoj ekonomiji (načinu postojanja), tj. o milosti Svetoga Duha. Jer Otac je doista Jedan, ali postoje dvije osobe jer postoji i Sin; a zatim postoji i treći, Sveti Duh. Otac zapovijeda, Riječ izvršava, a Sin se objavljuje, po kojem se vjeruje u Oca. Ekonomija skladnosti svodi se na jednoga Boga; jer je Bog Jedan. To je Otac koji zapovijeda, Sin koji poslušava i Duh Sveti koji daje razumijevanje; Otac je iznad svega, Sin koji je u svemu i Duh Sveti koji je u svemu. I ne možemo na drugi način misliti o jednome Bogu, nego vjerujući u istini u Oca i Sina i Duha Svetoga." Protiv hereze jednoga Noeta, poglavlje 14.

Atanazije (296.–373. g.)

"Ujedinjeni bez pomutnje, razlikovani bez razdvajanja. Nedjeljivi i bez stupnjeva." Propovijed o Evanđelju po Luki 10,22 "Jer samo na križu čovjek umire raširenih ruku. Zato je Gospodinu bilo prikladno podnijeti i to te raširiti svoje ruke, da jednom privuče narod od starog saveza, a drugom narode od pogana i oboje ujedini u sebi." O utjelovljenju 25,3

Bazilije iz Kappadokije (329. – 379. g.)

"dok cijelo vrijeme trebaju ispovijedati da je Otac Bog, Sin Bog i Duh Sveti Bog, kako su ih naučile božanske riječi,..." Pismo 8 Kesarijcima (str. 116)

Hilari (355-367/368. g.)

"Djela Božja stoga nadilaze razum naše ljudske naravi i ne uklapaju se u naš racionalni proces razmišljanja jer djelovanje bezgranične vječnosti zahtijeva beskonačno shvaćanje mjerenja stvari. Dakle, to nije zaključak razuma, nego ograničenje moći kada je Bog postao čovjek, kada je Besmrtni umro, kada je Vječni pokopan. Opet, s druge strane, ne ovisi o našem načinu razmišljanja, nego o svemoći da se On pojavljuje kao Bog iz čovjeka, kao besmrtan iz mrtvoga i kao vječan iz pokopanoga. Stoga nas Bog u Kristu oživljava po njegovu smrti." O Trojstvu, knjiga 1., poglavlje 13., str. 44.

"Jer ako stvari nisu iste prirode, nikada im se ne odaje jednaka čast, a jednakost časti ne dovodi do razdvajanja onih koji se časte. No, tajna rođenja zahtijeva jednakost časti." (o Ivanu 5,23)

Grigorije iz Nysse (335.–394. g.)

"Kad kažemo da je božanstvo Oca i Sina i Duha Svetoga jedno, a ipak zabranjujemo ljudima reći 'postoje tri boga'?" O djelu "Ne tri boga"

Ambrosije Milanskog (340. – 397. g.)

"Ove su riječi, dakle, napisane u vezi s Bogom, čije su dostojanstvo i istina zajednički [i Ocu i] Sinu." O kršćanskoj vjeri 3:3:17.

Sažetak

Crkva nije imala nontrinitarce. Gnosti, arijanci i drugi heretici bili su isključeni iz crkve. Doktrine Jehovinih svjedoka, mormona i drugih su moderne izmišljotine.

P: U Mt 28,19, što je rana crkva vjerovala o Trojstvu?

O: Sljedeći crkveni vođe rane i postnikenske crkve podučavali su doktrine Trojstva. Zanimljivo je primijetiti da publikacija Jehovinih svjedoka "Službeni stražarski toranj" pod nazivom "Trebate li vjerovati u Trojstvo?" citira većinu tih ranih crkvenih pisaca kako bi pokušala pokazati da oni nisu vjerovali u Trojstvo.

P: U Mt 28,19, budući da riječ Trojstvo ne postoji u Bibliji, kako onda Trojstvo može biti biblijsko i time istinito?

O: Ni riječi Stari i Novi zavjet, uznesenje, misije, učeničenje ili evangelizacija se ne nalaze u Bibliji. Pojam jedinstva, tawhid na arapskom, također se ne nalazi u Kur'anu. Samo davanje naziva biblijskim pojmovima ne čini ih ni istinitijima ni manje istinitima. Kako nazivate Trojicu koja dijeli zajedničko Ime u kojem se trebamo krstiti?

Za muslimane, iako riječ "trojstvo" nije u Bibliji, ni riječ za jedinstvo, tawhid, nije ni u Kur'anu. Za mormone iz Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, riječi "vječna progresija" također nisu u Knjizi Mormona.

P: U Mt 28,19, zašto ne mogu zamisliti Trojstvo u svojoj glavi?

O: Ne biste trebali to zamišljati. Ne možete zamisliti ni Boga kao Svemogućeg, ni da je posvuda, niti vječnost, ali ljudske nemogućnosti ne ograničavaju Boga. Biste li očekivali da u potpunosti shvatite sve o Beskonačnom Bogu? I kako vaša glava uopće određuje i ograničava ono što je Bog? Ipak, možemo razumjeti ono što je Bog otkrio o Sebi.

Priznajemo, Trojstvo može biti zbunjujuće iz tri razloga.

1. Božja istina često je zbunjujuća za one koji nisu spašeni.

2. Lažni učitelji dodatno su stvorili zabunu. Na primjer, Jehovini svjedoci ne prihvaćaju Trojstvo, ali sami često ili pogrešno predstavljaju Trojstvo koje odbacuju, ili čak ne znaju ni što je to Trojstvo koje odbacuju. Iako neki mormoni kažu da odbacuju Trojstvo, upoznao sam mnoge mormone koji kažu da prihvaćaju Trojstvo. Međutim, oni s kojima sam razgovarao nisu znali što je to. Trojstvo je mnogo više od toga da su ta tri jednostavno jedno u ljubavi, duhu i svrsi.

3. Ne možemo jednostavno kriviti sekte. Mnogi istinski kršćani sami su slabo opremljeni da jasno objasne Trojstvo.

P: U Mt 28,19 Trojstvo jednostavno ne odgovara mojoj slici Boga.

O: Morate izabrati slijediti Boga, bez obzira na vlastite predrasude, ili ne slijediti nikoga osim vlastite slike, idola ili boga.

P: U Mt 28,19, ako je Trojstvo istinito, je li Isus 1/3 Boga?

O: Ne, ta je kriva predstava o Trojstvu ljudski zaključak, i to prilično loš. Visina stola nije 1/3 stola.

Isus ima puninu Božju prema Kološanima 2,9. Kao što je smiješno reći da, budući da sunce daje svjetlo, ono ne može dati i toplinu, tako to što Isus ima puninu Božju ne znači da je Otac i Duh ne mogu također imati.

P: U Mt 28,19, je li koncept Trojstva potekao iz babilonskih i asirskih religija, koje su imale triade bogova?

O: Ne. Kad je Isus rekao krstiti u ____ Oca, i Sina, i Duha Svetoga, Isus je rekao "Ime", a ne "imena". Triada je politeizam sa tri odvojena bića i tri odvojena boga. Trojstvo je jedan nerazdijeljivi Bog i tri različita lica.

S druge strane, da su oni bili samo tri dijela jednog bića, Grci su mogli reći "u ime Oca, Sina i Duha Svetoga", ali to zapravo ne čine. Koristi se riječ "ime" u jednini, naglašavajući njihovo jedinstvo, ali također sadrži i riječ "onaj" ispred Oca, Sina i Duha, naglašavajući njihovu različitost.

P: U Mt 28,19, zašto ne bismo odbili obožavati bilo kojeg oca koji je poslao vlastitog sina da bude mučen i umre umjesto njega, kako je rekao propovjednik pentekostne crkve Ujedinjenosti?

Žalosno je ako odbijate obožavati Boga, osim po vlastitim uvjetima. Otac nije samo poslao Isusa da dobrovoljno umre za nas, već je i pitao Abrahama bi li bio spreman žrtvovati Izaka.

P: U Mt 28,19, je li Nikejski vjerovanj prvi put formuliran na Nikeji 325. g.?

O: Zapravo, bilo je ranije. Mnogi ljudi to ne znaju, ali prema djelu Ante-Nicene Fathers, svezak 7, str. 524, Nikejski vjerovanj u Nikeji bila je mala izmjena starog Vjerovanja iz Jeruzalema. Također je vrlo slično vjerovanju iz Neocaesareje iz 315. g.

P: U Mt 28,19, je li bilo ikakvih dodataka Nikejskom vjerovanju?

A: Da. Evo izvornog Nikejskog vjerovanja iz 325. godine. (Prijevod preuzet iz Ante-Nicene Fathers, svezak 7, str. 524.)

Original na Nikejskom saboru potpisan od 318 biskupa 325. godine.

Vjerujemo u jednoga Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja svega, vidljivoga i nevidljivoga:

I u jednoga Gospodina Isusa Krista, Sina Božjega, rođenoga od Oca, jedinorođenoga, to jest iz Očeve supstance,

Po kojemu je sve stvoreno, i na nebu i na zemlji:

Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao i utjelovio se i postao čovjek:

Trpio je, i uskrsnuo trećega dana:

I uzašao je na nebo:

I opet će doći da sudi živima i mrtvima.

I u Duha Svetoga.

[anatemu]

I oni koji kažu: "Bilo je vrijeme kada On nije postojao", ili: "Prije nego što je rođen, nije postojao", ili: "Stvoren je iz ništavila", ili koji tvrde da je Sin Božji od druge supstance, ili da je promjenjiv ili nestalan – te anatematizira Katolička i Apostolska Crkva.

Dodaci odobreni na Saboru u Konstantinopolu 381. g. i potvrđeni na Saboru u Efezu (431. g.)

Od neba i zemlje.

Rođen od Oca prije svih svjetova.

Po Duhu Svetom od Djevice Marije.

I za nas je raspet, pod Poncijem Pilatom,

I pokopan.

Sjedi zdesna Ocu,

Čije kraljevstvo neće imati kraja.

Gospodin, Dajatelj života,

koji proizlazi od Oca;

Koji je zajedno s Ocem i Sinom obožavan i slavljen;

koji je govorio po prorocima:

U jednoj Svetoj, Katoličkoj i Apostolskoj Crkvi.

Priznajemo jedno krštenje za oprost grijeha.

Čekamo uskrsnuće mrtvih,

i život svijeta koji dolazi. Amen.

[Anatema je bila izostavljena]

Prema djelu "Creeds of Christendom, svezak 1, str. 24–29", neki su se izrazi pronašli u dvjema vjerovanjima Epifanija i vjerovanju Kirila Jeruzalemskog iz 350. godine.

Druga izmjena u Vjerovanju bila je umetanje riječi "i Sina", čime se navodi da je Duh Sveti poslan od Oca i Sina. To se prvi put pojavilo na Trećem toledskom saboru 589. godine. Katolička je Crkva to službeno dodala Vjerovanju, a to je bio povod za službeni raskol s Pravoslavnom crkvom pod vodstvom pravoslavnog patrijarha Fotija oko 879. godine.

P: U Mt 28,19, budući da se "oni" u izrazu "učiniti sve narode učenicima, krsteći ih" odnosi na narode, a narodi se ne mogu uroniti u vodu, znači li to da se to ne može razumjeti kao aluzija na krštenje vodom?

O: Ne. Ni "nacija" se ne može učiniti učenikom/učiti, ali "nacije" se odnose na ljude iz tih nacija. To je bilo samorazumljivo ranim kršćanima, jer su Matej 28,19 razumjeli kao da se odnosi na krštenje vodom. Evo dokaza.

Didache (oko 125. g.) gl. 7, str. 379: "krstite u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, u živoj vodi. A ako nemaš žive vode, krsti u drugoj vodi; i ako ne možeš u hladnoj, u toploj. Ali ako nemaš ni jedno ni drugo, izlij vodu tri puta na glavu u ime Oca i Sina i Duha Svetoga."

Tertullijan (198. – 220. g.) ima cjelovito djelo pod nazivom O krštenju. Na jednom mjestu Tertulijan kaže: "Ali sada, kad je vjera proširena i postala vjera koja vjeruje u Njegovo rođenje, muku i uskrsnuće, sakramentu je dodano proširenje, tj. pečatni čin krštenja; odijevanje, u neku ruku, vjere koja je prije bila gola i koja sada ne može postojati bez svog vlastitog zakona. Jer je zakon krštenja nametnut i formula propisana: 'Idi,' kaže On, 'uči narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.' O krštenju, gl. 13, str. 676

Hipolit, biskup Portusa (222.–235./6. g.), kaže da se krsti u ime "Oca, Sina i Duha Svetoga". Ukratko spominje Kornelija. Protiv hereze jednog Noeta, gl. 14, str. 228

Tezis protiv Novatijana (254. – 257. g.) gl. 3, str. 658 kaže da se krsti u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

Traktat o ponovnom krštenju (254-257. g.) gl. 7, str. 671: "krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga."

Kiprijan Kartaginski (oko 246. – 258. g.) "Jer Gospodin, nakon svoga uskrsnuća, šaljući svoje učenike, uputio ih je i poučio na koji način trebaju krštavati, govoreći: 'Svaka mi je vlast dana na nebu i na zemlji. Idite dakle i naučite sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.' On naznačuje Trojstvo, u čijem se sakramentu trebali krstiti narodi. Znači li Marcion onda priznaje Trojstvo? Tvrdi li on onda istog Oca, Stvoritelja, kao i mi? Poznaje li istog Sina, Krista rođenog od Djevice Marije, koji je kao Riječ postao tijelo, koji je podnio naše grijehe, koji je pobijedio smrt umirući, koji je sam prvi izvorno uskrsnuće tijela i pokazao svojim učenicima da je uskrsnuo u istom tijelu? Vjera je kod Marciona posve drukčija, a kamo li kod drugih heretika – kod njih nema ničega osim nevjernosti, bogohuljenja i prepirki, koje su neprijateljske svetosti i istini. Kako onda onaj tko je među njima kršten može izgledati da je dobio oproštenje grijeha i milost božanskog milosrđa svojom vjerom, kad nema istinu same vjere?" Ciprijanove poslanice, Poslanica 72, gl. 3, str. 380-381

P: U Mt 28,19, je li izvorno pisalo: "krstite u ime Oca i Sina i Duha Svetoga"?

O: Jedna internetska stranica tvrdi da nije. Kao potporu navodi neimenovani koptski rukopis i hebrejsko (ebionitsko) evanđelje po Mateju iz ranog 7. stoljeća. Ebionitska verzija je drugačijem djelo koje je skraćena verzija evanđelja po Mateju.

Suprotno tome, evo dokaza da je bilo u izvorniku.

Didache (oko 60. – 120. g.) sv. 7., gl. 7., str. 379 navodi ga ovako: "Kad prvo izgovoriš sve ove riječi, krsti u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, u vodi živoj. [tj. tekućoj vodi]. Ali ako nemaš žive vode, krsti u drugoj vodi; i ako ne možeš u hladnoj, u toploj. Ali ako nemaš ni jedne ni druge, tri puta izlij vodu na glavu u ime Oca i Sina i Duha Svetoga." Nije postojala precizna "formula", jer u Didacheu postoje i obred krštenja "u ime Oca, Sina i Duha Svetoga" (pog. 7, str. 379) i "u ime Gospodnje" (pog. 9, str. 380).

Irenej (182. – 188. g.) "I opet, dajući učenicima moć obnove u Boga, On [Isus] reče njima: 'Idite i naučite sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.'" Irenej, Protiv hereza, knjiga III, poglavlje 17.1, str. 444.

Tertulijan (198.–220. g.) blago parafrazira ovaj stih na sljedeći način: "On [Isus] je zapovjedio jedanaestorici, pri Svojem odlasku Ocu, da 'idu i uče sve narode, koji će biti kršteni u ime Oca i Sina i Duha Svetoga'." O predaji protiv heretika, glava 20, str. 252.

Tertulijan to kaže nešto drugačije u djelu O krštenju, glava 13, str. 676: "Bog, On [Isus] kaže, 'učite narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.'"

Hipoliti (222.–235./6. g.) navodi ga ovako: "Idite i poučavajte sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga." Protiv hereze jednog Noeta, gl. 14, str. 228

Tezis protiv Novatijana (254. – 256. g.) gl. 3, str. 658: "Idite i propovijedajte evanđelje narodima, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. To jest, da isto Trojstvo koje je u Noino doba djelovalo simbolično kroz golubicu, sada u Crkvi djeluje duhovno po učenicima."

Traktat o ponovnom krštenju (oko 250.–258. g.) gl. 7 str. 671 "Idite, poučavajte narode; krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga."

Sedmi kartaginski sabor (258. g.) str. 567 Munnulus iz Girbe rekao je: "… osobito u trojstvu krštenja, kako naš Gospodin kaže: 'Idite i krstite narode u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.'"

Sedmi kartaginski sabor (258. g.) str. 569 Vincentius iz Thibarisa rekao je: "Idite i poučavajte narode, krsteći ih u ime Oca, Sina i Duha Svetoga."

Victorinus iz Pettau (-307. g.) navodi ga ovako: "On [Isus] posla apostole, govoreći: 'Idite, naučite sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.'" Komentar na Otkrivenje, prva glava, br. 15, str. 345

P: Koji su dokazi da je Matej napisao Evanđelje po Mateju?

O: Rana je Crkva univerzalno prihvatila da je Evanđelje po Mateju napisao apostol Matej. Zapravo, postoji mnogo dokaza.

Papija (95. – 110. g.) izričito spominje knjige Mateja i Marka. Fragment 6 iz Crkvenih povijesti Eusebija, knjiga 3., poglavlje 39.

Claudius Apollinaris (160. – 180. g.) spominje Mateja, evanđelja i zakon. Ante-Nicene Fathers, sv. 8, pog. 772

Irenaeus (182. – 188. g.) citira Mt 1,1 kao po Mateju. Irenaeus, Protiv hereza, knjiga 3, poglavlje 16.2, str. 440

Klement Aleksandrijski (193. – 202. g.) "I u Evanđelju po Mateju, rodoslov koji počinje s Abrahamom nastavlja se sve do Marije, Majke Gospodnje." Stromata, knjiga 1., poglavlje 21., str. 334

Tertulijan (198. – 220. g.) kaže: "Mislim na evanđelja po Ivanu i Mateju – dok se ono što je Marko objavio može pripisati Petru, čiji je tumač Marko bio. Jer i oblik Evanđelja po Luki ljudi obično pripisuju Pavlu. I sasvim se može činiti da djela koja učenici objavljuju pripadaju njihovim učiteljima." Tertullijan Pet knjiga protiv Marciona, knjiga 4, poglavlje 5, str. 350

Tertulijan je napisao: "…da su autori Evanđeoskog zavjeta apostoli, … također apostolski ljudi … Od apostola dakle, Ivan i Matej najprije usađuju vjeru u nas; dok je od apostolskih ljudi, Luka i Marko potom obnavljaju." Pet knjiga protiv Marciona, knjiga 4., poglavlje 2., str. 347

Julius Africanus (232. – 245. g.) spominje "evanđelista Mateja" i "Luku" uspoređujući dva rodoslovlja Isusa u svom Pismu Aristidovcu, glava 3, str. 126

Origen (225. – 254. g.) spominje Mateja, Marka, Luku i Ivana. Origen protiv Celza, knjiga 5., poglavlje 56., str. 568.

Kiprijan Kartaginski (oko 246. – 258. g.) spominje "Evanđelje po Mateju" citirajući Matej 5,23–24 u djelu Tractatus de Testimoniis, glava 3, str. 533. Vidi također: Tractatus de Testimoniis, Tractatus 12, treća knjiga, 1.40.

Dionizije Aleksandrijski (246.–265. g.) "Bilo je 'na kraju subote', kako kaže Matej; bilo je 'rano, dok je još bilo mračno', kako piše Ivan; bilo je 'vrlo rano ujutro', kako navodi Luka; i bilo je 'vrlo rano ujutro, na izlasku sunca', kako nam kaže Marko. Tako nam nitko nije jasno pokazao točno vrijeme kada je uskrsnuo." Pismo 5 biskupu Bazilidu, str. 94

Adamantius (oko 300. g.) "Hoćete li se složiti ako pokažem iz Evanđelja da ona nisu izmišljotina?" … "Njih su napisali Kristovi učenici: Ivan i Matej; Marko i Luka. Dijalog o pravoj vjeri, Prvi dio "b 5" str. 41

Victorinus iz Pettau (mučen 304. g.) spominje Psalme, Mateja, Izaiju, Daniela, Komentar o stvaranju svijeta, str. 342

Nakon 325. g.

Hegemonius (4. stoljeće) "Duh u evanđelistu Mateju također pazi da zabilježi ove riječi našega Gospodina Isusa Krista: 'Čuvajte se da vas nitko ne prevari: jer mnogi će doći u moje ime govoreći: Ja sam Krist; i zavest će mnoge. A ako vam tko kaže: Gle, Krist je ovdje ili ondje, ne vjerujte.' Jer će se pojaviti lažni Kristovi, lažni apostoli i lažni proroci te će činiti velike znakove i čudesa; toliko da bi, kad bi bilo moguće, prevarili i same izabrane. Eto, ja sam vam to unaprijed rekao. Ako vam kažu: 'Eto, on je u pustinji', ne izlazite; ako kažu: 'Eto, on je u tajnim odajama', ne vjerujte." Disputacija s Manesom, pog. 35, str. 209

P: Kada je napisano Evanđelje po Mateju?

A: Sve što možemo reći jest da je Evanđelje po Mateju napisano nakon 33. godine n.e. i s vrlo velikom vjerojatnošću prije 70. godine n.e. Neki liberalni znanstvenici smatraju da, budući da vjeruju da Isus nije mogao predvidjeti buduće događaje, ono je moralo biti napisano između 70. i 100. godine n.e.

P: U Mateju, kako znamo da je ono što danas imamo pouzdana očuvana verzija onoga što je izvorno napisano?

O: Postoje barem tri dobra razloga.

1. Bog je obećao sačuvati svoju riječ u Izaiji 55,10-11; Izaiji 59,21; Izaiji 40,6-8; 1. Petrova 1,24-25; i Mateju 24,35.

2. Dokazi rane Crkve. Mnogi su pisci citirali ili se pozivali na Evanđelje po Mateju. Neki od najranijih su sljedeći.

Klement Rimski (96.–98. g.) citira Matej 6,12–15; 7,2; 15,8. Ipak, Matej 15,8 (p. 9) isto je što i Marko 7,6 i Izakija 29,13.

Ignacije u svojoj Poslanici Smirnjanima 1:1 (90.–116. g.), Poslanici Polikarpu gl. 2, str. 94 citira Matej 10,16b.

Didache (= Nauka dvanaestorice apostola) (120.–150. g.) glava 8, str. 379, citira Očenaš iz Mateja 6,5.9–13. Prema fusnoti 24, to je definitivno iz Mateja, a ne iz Luka.

2. Klement (120.–140. g.) gl. 3. str. 252 citira Matej 10,32 kao riječ Isusa te također aludira na Matej 22,37.

2. Klement (120. – 140. g.) gl. 4., str. 252 parafrazira Matej 7,21.

2. Klement (120.–140. g.) gl. 5, str. 252 citira Matej 5,28 kao riječi Isusa.

2. Klement (120.–140. g.) gl. 9, str. 253 parafrazira Matej 12,50 pripisujući ga Isusu

Poslanica Barnabina (oko 70.–130. g.) u poglavlju 5. citira iz Matejeva evanđelja 20,16 (također 22,14). U fusnoti na str. 139. Ante-Nicene Fathers stoji da je ovo prvi citat kojem prethodi autoritativna formula "napisano je".

Pismo Polikarpa Filipincima, poglavlje 2, str. 33 (110.–155. g.) citira cijeli Matej 7,1: "Ali pazite na ono što je Gospodin rekao u svojoj nauci: 'Ne sudite da vam se ne sudi;'"

Polikarp citira Matej 6,13a u Polikarpovom pismu Filipljanima, glava 7, str. 34–35

Polikarp citira Matej 26,41b u Polikarpovom pismu Filipljanima, gl. 7, str. 34–35

Mathetes u pismu Diognetu, poglavlje 9, str. 28 (oko 130. g.), aludira na Matej 6,25, govoreći da nas je Spasitelj naučio da se pouzdamo u … kako ne bismo bili zabrinuti za odjeću i hranu.

Mathetes u pismu Diognetu, poglavlje 8, str. 28 (oko 130. g.) aludira na Matej 19,17

Papije (95. – 110. g.) bio je rani pisac koji je osobno razgovarao s Petrom, Jakovom, Ivanom, Matejem i drugima (prema fragmentu 1). U fragmentu 6 kaže da je Matej sakupio izreke [Isusove] na hebrejskom jeziku.

Justin Mučenik (oko 138. – 165. g.) oslanja se na reference iz Evanđelja po Mateju (gotovo 38 puta), što je više nego na ostala evanđelja. Pogledajte Ante-Nicene Fathers, svezak 1., str. 591 za usporedbu s Justinovim referencama na druga evanđelja. Imajte na umu da je velik broj referenci u Evanđelju po Luki zajedničko Luki i Mateju. On citira ili parafrazira Matej 1,21; 3,11-12,17; 4,9,10; 5,20,28,29,32; 5,34,37,44,45,46; 6,1,16,19,20,21,22,25,26,33,41; 7:15,16,19,21,22; 8:11; 9:13; 10:28; 11:12-15,27; 12:38n.; 13:3,42; 15:22-28; 16:21,26; 17:12; 19:6,12,17,26,28; 21:13; 22:17,19-21,37; 23:15,23,24,27; 24:11; 25:41; 26:39

Muratorijev kanon spominje Evanđelje po Mateju (oko 170. g.) zajedno s tri druga evanđelja.

Pastir Herme (oko 160. g.) knjiga 1, Četvrta vizija, poglavlje 2, str. 18 citira četvrtinu Matejeva 26,24: "bolje bi im bilo da se nisu ni rodili."

Pastir Hermasa (oko 160. g.) knjiga 2, poglavlje 6, str. 30 aludira na dio Matejeva evanđelja 10,28: "Bojte se Onoga koji ima vlast i živote i smrt."

Heretik Tatijan (oko 172. g.) napisao je harmoniju četiriju evanđelja pod nazivom Diatessaron. U njoj se poziva na 839,12 stihova iz Matejeva evanđelja, računajući u djelovima stihova. To je 78,4 % cijelog evanđelja.

Claudius Apollinaris (160.–180. g.) spominje Mateja, Evanđelja i Zakon. Očevi Crkve prije Niceje, sv. 8, str. 772

Apollonije iz Efeza (oko 210. g.) citira Matej 10,9 kao riječ Gospodina u djelu O montanizmu, poglavlje 4, str. 776. Također citira Matej 12,33 u O montanizmu, poglavlje 4, str. 776

Teofil Antiohijski (168-181/188. g.) citira Matej 5,28 kao "glas Evanđelja" u djelu Teofila Autolikusu, knjiga 3., poglavlje 3., str. 115.

Irenaeus (182-188. g.) koristi mnogo referenci na sva četiri evanđelja, ali i on najviše koristi Matejevo evanđelje. Cijeli ili djelomično citira 223 stiha iz evanđelja po Mateju. Irenaeus u djelu Protiv hereza, knjiga 3, poglavlje 16, str. 441, kaže da je ovo evanđelje napisano po Mateju. Ovdje je popis stihova koje citira ili parafrazira u prvih devet poglavlja Matejeva evanđelja: 1:1,12-16,18,20,23; 2:15,16; 3:3,7,9-12,16; 4:3,7,9,10; 5:5,8,13a,14a,16,18,20-28,33-35,41,44,45; posljednja trećina 5:12 i srednja trećina 7:7; 6:12a,19,24,27; 7:1-2,5; 8:9,11-13; 9:2a,6,8,29

Irenej također aludira na Matej 2,16; 5,39; 7,15,19,25; 9,17; 11,9; 12,18,31; 13,25,38,44; 17,3,7,27

Još nisam ponovno provjerio sve Irenaejeve reference na Matejeva poglavlja 10 i nadalje.

Klement Aleksandrijski u Stromata, knjiga 1, poglavlje 21, str. 334 (193. – 202. g.), navodi: "A u Evanđelju po Mateju, rodoslov koji počinje s Abrahamom nastavlja se sve do Marije, Majke Gospodnje." On također citira i mnoga druga mjesta iz Evanđelja po Mateju.

Tertulijan (198. – 220. g.) naglašava autorstvo Mateja, Marka, Luka, Ivana, Otkrivenja i mnogih Pavlovih pisama u djelu Pet knjiga protiv Marciona, knjiga 4., poglavlje 5., str. 350. Citira mnoge stihove iz Mateja.

Ipoliti (225.–235./6. g.) citira Matej 7,21 i Matej 21,31 kao riječi Spasitelja. Protiv svih heretika, knjiga V, poglavlje 3, str. 54. Također citira i iz mnogih drugih stihova u Mateju.

Teodot, vjerojatno montanist (oko 240. g.), citira Matej 12,50 kao riječ Gospodina. Izvodi iz Teodota, pog. 20, str. 25.

Julius Africanus (232. – 245. g.) spominje "evanđelista Mateja" i "Luku" uspoređujući dva Isusova rodoslovlja u svojem Pismu Aristidovom, pog. 3, str. 126.

Origen (225. – 254. g.) opsežno citira iz Mateja, budući da ima cjeloviti komentar na knjigu Mateja. Origenovi citati uključuju Matej 24,23–27.

Novatijan (257. g.) u djelu O Trojstvu, poglavlje 8, str. 617, citira Matej 10,29-30 navodeći da je autor Isus. U 12. poglavlju također citira Matej 27,20 navodeći da je autor Isus. Novatijan citira iz Mateja 1,23 (str. 635); 5,8 (str. 639-640); 10:28a (str. 636), 10:29,30 (str. 617); 12:32b (str. 641); 16:16 (str. 637); 16:16 (str. 637); 28:20b (str. 621)

Traktat protiv Novatijana citira četiri stihova iz Mateja: 7:2a (str. 661); 7:22,23 (str. 659), 10:33 (str. 659), 23:12a (str. 661); moguće i druge

Tractatus o ponovnom krštenju (oko 250.–259. g.) citati iz Mateja 3,11b (pog. 2, str. 668) i 9,2b (pog. 18, str. 677); 10:32 (11. poglavlje, str. 673), 12:37 kao "u Evanđelju" (13. poglavlje, str. 675), 16:22,23 (9. poglavlje, str. 672); 24:4,23,24 (pog. 12, str. 674), 26:70 (str. 672), 28:19 (pog. 7, str. 671)

Kiprijan, biskup Kartage (oko 246. – 258. g.) "U Evanđelju po Mateju: 'Tko kaže riječ protiv Sina Čovječjeg, oprostit će mu se; a tko kaže protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni u ovome svijetu ni u onome.'" Tretati Ciprijana, Tretat 3, gl. 28, str. 542

Kiprijan, biskup Kartage (oko 246. – 258.), citira Matej 5,43-45, spominjući ono što Isus kaže "u Svojem Evanđelju" u Traktatima Ciprijanovim, Traktat 10, gl. 15, str. 495.

Kiprijan Kartaginski (oko 246. – 258. g.) citira Matej 15,13 kao riječi "Gospodina u Njegovom Evanđelju" u Pismu 48,4, str. 326.

Moyses i dr. u pismu Ciprijanu (Pismo 25), gl. 4, str. 303 (250.–251. g.) citiraju Matej 10,37–38 riječima: "Gospodin naš, kao s trubom Evanđelja Svojega"

Kornelije Ciprijanu (oko 246. – 256. g.) citira Matej 5,8 kao "evanđeosku riječ" Pismo 45, gl. 2, str. 323

Firmilijan iz Cezareje Cipranu (256. g.) citira Matej 16,9 kao riječ Isusovu. (Pismo 74, gl. 16, str. 394)

Na Sedmom kartagenskom saboru (258. g.) Lucius iz Castra Galbae rekao je: "Kako Gospodin u Evanđelju reče: 'Vi ste sol zemlje; a ako sol izgubi svoju slanost, čime će se posoliti?'" str. 566

Grgur Čudotvorac (240. – 265. g.) citira dio Matejeva evanđelja 15,11 kao riječ Spasitelja. Kanonsko pismo, kanon 1, str. 18

Dionizije Aleksandrijski (246. – 265. g.) "Bilo je 'na kraju subote', kako kaže Matej; bilo je 'rano, dok je još bilo mračno', kako piše Ivan; bilo je 'vrlo rano ujutro', kako navodi Luka; i bilo je 'vrlo rano ujutro, pri izlasku sunca', kako nam kaže Marko. Tako nam nitko nije jasno pokazao točno vrijeme kada je uskrsnuo." Pismo 5 biskupu Bazilidu, str. 94

Anatolije Aleksandrijski (270.–280. g.) poziva se na Matej 26,17; u svom Pashalnom kanonu, gl. 8, str. 148, i na Matej 26,38 kao na riječi "Gospodina samoga" u gl. 10, str. 149

Adamantius (oko 300. g.) "Hoćete li se složiti ako pokažem iz evanđelja da ona nisu izmišljotina?" … "Njih su napisali Kristovi učenici: Ivan i Matej; Marko i Luka. Dijalog o pravoj vjeri, Prvi dio "b 5" str. 41

Viktorin iz Pettau (mučenički 304. g.) spominje Psalam, Matej, Izakija, Danijela. Komentar o stvaranju svijeta, str. 342

Petar Aleksandrijski (306, 285. – 311. g.) citira Matej 21,6 i 6,24 kao riječi Gospodnje u Kanonskom poslanici, kanon 12, str. 276–277. Također aludira na Matej 2,13-16 u Kanonu 13, str. 277, i citira Matej 2,22-23 u Kanonu 13, str. 277

Metodije (270. – 311./312. g.) "Sada nam je cjelokupno duhovno posredništvo Svetog pisma dano kao sol koja peckajuće djeluje na dobrobit i koja dezinficira, bez koje je nemoguće da duša putem razuma bude prinesena Svemogućemu; jer 'vi ste sol zemlje', reče Gospodin apostolima." [Matej 5,13] Trpeza deset djevica, knjiga 1, govor 1, poglavlje 1, str. 311

U "Mučeništvu Habiba đakona" Teofila navodi se Matej 10,39 i Matej 7,6, oba kao "Sveto pismo", na str. 694.

Athanasius Aleksandrijski (oko 318. g.) nije se pozivao na Mateja u djelu Protiv pogana. Međutim, u djelu O utjelovljenju Riječi pozvao se na Matej 19,4 (gl. 2,6, str. 37), Matej 1,23 (također Izakija 7,14) (pog. 33.3, str. 54), Matej 11,13 (pog. 40.4, str. 57–58); Matej 26,64 (pog. 56.4, str. 66). Iako Atanazije prije 325. g. nije pozivao na nijedan drugi stih iz Evanđelja po Mateju, nakon tog je vremena pozivao na mnoge druge.

Aleksandar Aleksandrijski (321. g.) citira Matej 11,27b kao riječ Spasitelja. Pisma o arijanskoj herezi, gl. 5, str. 293

Aleksandar Aleksandrijski (321. g.) citira Matej 3,17 kao "u Evanđelju". Poslanice o arijanskoj herezi, gl. 8, str. 294.

Aleksandar Aleksandrijski (321. g.) citira Matej 11,12 kao "izrečeno od Krista" Pisma o arijanskoj herezi, gl. 12, str. 295

Laktancije (oko 303. – oko 325.) aludira na Matej 14,22–26 u raspravi o Isusovom hodu po vodi. Božanski instituti, knjiga 4., poglavlje 15., str. 116. Laktancije također aludira na Mt 5,44; 7,15; 18,7 te na poglavlja 14., 19. i 21. Citira iz Izaije 7,14 kao iz Izaije, što je također Mt 1,23.

Euzebije Cezarijski (318.–325. g.) citira cijeli Mt 5,38–40 u djelu Demonstracija Evanđelja, knjiga I., poglavlje 6., str. 11.

Eusebijeva Crkvena povijest (318. g.) knjiga 3., poglavlje 24., str. 152 raspravlja o četirima evanđeljima: Mateju, Marku, Luki i Ivanu. Očevi nikajski i postnikajski, Druga serija, svezak 1., str. 152

Pogledajte sljedeće pitanje da vidite koji su stihovi i dijelovi stihova citirani, a koji nisu.

Dokazi o hereticima i lažnim knjigama

Enkratitski heretik Tatijan (oko 172. g.) napisao je harmoniju četiriju evanđelja pod nazivom Diatessaron, što znači "kroz četiri". U njoj se poziva na 839.12 stihova iz Mateja. To je 78,4 % cjelokupnog Evanđelja po Mateju.

Manichejski heretik Faustus Milevis (383.–400. g.) citira Matej 1,1 kao Matejevo. Augustinova odgovor Faustu Manihejcu, knjiga 23, poglavlje 1, Ničenski i postničenski očevi, Prva serija, svezak 4, str. 313.

3. Najraniji rukopisi Mateja koje posjedujemo imaju male varijacije u tekstu, ali nultu teološki značajnu pogrešku. Još uvijek postojeći rukopisi Novog zavjeta prepisani prije 325. godine pos. Kr. sadrže 91,7 % Matejeva evanđelja, odnosno 982,07 od 1071 stiha. Za detalje o tome pogledajte https://biblequery.org/Bible/BibleReliability/EarlyChristianNTQuotes.xlsx.

p1 (=Papirus Oxyrhynchus 2) Mt 1:1-9,12,14-20; (ne 2:14) (oko 200. g.) aleksandrijski tekst

Ovdje su objavljeni datumi za ovaj rukopis.

3. stoljeće - 1968. - Tekst Novog zavjeta

3. stoljeće - 1975. - Aland, 3. izdanje

3. stoljeće - 1990. - Comfort, Early Manuscripts & Modern Translations of the New Testament

3. stoljeće - 1998. - Aland, 4. izmijenjeno izdanje

Sredina 3. stoljeća, slično p69 - 1999 - Comfort, The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts

Postoji naslovnica s natpisom. Iako O'Callaghan smatra da bi to mogao biti Matej 2,14, Philip Comfort u djelu *The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts* (str. 29) kaže da to nije slučaj jer je napisano drugom rukom i jer je iznad tri prekinute linije veći margini nego u ostatku Matejeva evanđelja. Taj tekst mogao je biti podnaslovni opis ili naslov.

p19 (=Papirus Oxyrhynchus 9) Mt 10:32-11:5

Uglavnom zapadni tekst

Četvrti ili peti stoljeće – 1968. Tekst Novog zavjeta

p21 (=Papirus Oxyrhynchus 10) Mt 12:24-26, 31-33 (Sklada se s Bezae Cantabrigiensis i ispravljenim Sinaiticusom)

p25 (=Papirus 16388, sada izgubljen. Prije Drugog svjetskog rata nalazio se u Berlinu) Mt 18,32-34; 19,1-3, 5-7, 9-10

Kraj 4. stoljeća – 1968. – Tekst Novog zavjeta. Zapadni tekst

p35 Mt 25:12-15,20-23 (3. stoljeće)

Moguće 4. stoljeće - 1968. - Tekst Novog zavjeta. Između aleksandrijskog i zapadnog teksta

p37 (=Ann Arbor 1570) Mt 26:19-52 (sredina 3. stoljeća) Pismo je slično pismima Heronina (256. i 260. g.)

Treći/četvrti stoljeće - 1969 -

p45 Chester Beatty I (sva četiri evanđelja i Djela) (100. – 150. g.) (ranije se smatralo da je iz kasnog 2. ili ranog 3. stoljeća) (Mt 20,24–32; 21:13-19; 25:41-26:39, dijelovi Marka, Luke i Ivana) Izvorni svitak imao je oko 220 listova, od kojih imamo 30. Dva od tih 30 listova su iz Mateja.

p53 (= Papirus Michigan Inv. 6652) Mt 26,29–40 i Dj 9,33–38; 3 pisma od 124 pisma u 9,39; 9,40–10,1. (oko 260. g.) Datum se temelji na sličnostima s pismima Heronina datiranima oko 260. g. To je mješoviti tekst.

p64 (Magdalen papirus), p67 oko 200. g. Papirus p64 sačuvao je Matej 26,7; manje od polovice slova iz stiha 8; 26,10,14-15,22-23,31-33 (na tri fragmenta). P64 je kupljen u Egiptu 1901. godine, ali znanstvenicima nije bio dostupan do 1953. godine. P67 je sačuvao Matej 3:9,15; 5:20-22,25-28.

p70 (=Papirus Oxyrhynchus 24) Mt 2:13-16; 2:22-3:1; 11:26-27; 12:4-5; 24:3-6,12-15. (3. stoljeće) p70 ima izrazito drugačiji epsilon, a rukopis izgleda slično kao P. Medici 13 (iz Knjige o Propovjedniku) iz 3. stoljeća.

3. stoljeće - 1968. Tekst Novog zavjeta.

p71 (=Papirus Oxyrhynchus 2385) sadrži Mt 19:10-11,17-18 (4. stoljeće)

4. stoljeće – 1968. – Tekst Novog zavjeta. U skladu s Vaticanusom

p77/p103 sadrži Mt 23:30-39 (p77); 13:55-57; 14:3-5 (sredina do kasni 2. stoljeće)

p83 sadrži Mt 20:23-25,30-31; 23:39; 24:1,6 (6. stoljeće)

p86 Mt 5:13-16,22-25 (oko 300. g.)

p101 (=Papirus Oxyrhynchus 4401) iz trećeg stoljeća sadrži Mt 3:10-12; 3:16-4:3

p102 (=Papirus Oxyrhynchus 4402) oko 300. g. Kr. Mt 4:11-12, 22-23

p103 (=Papirus Oxyrhynchus 4403) sadrži Mt 13:55-57; 14:3-5 (2. do 3. stoljeće)

p104 (=Papirus Oxyrhynchus 4404) (s početka do sredine drugog stoljeća) sadrži Mt 21:34-37, 43, 45?

p110 (=Papirus iz Oxyrhynchusa 4494) sadrži Mt 10,13-14.25-27 (4. stoljeće)

pAntinoopolis 2.54 treći stoljeće, sadrži Očenaš. Mt 6:10-12. Čini se da je ovaj rukopis izvorno sadržavao samo Očenaš.

0171 (oko 300. g.) sadrži Mt 10,17-23, 25-32

Vaticanus [B] (325.–350. g.) i Sinaiticus [Si] (340.–350. g.) sadrže cijeli Matej.

Alexandrinus [A] iz oko 450. g. n.e. sačuvao je samo Matej 25,7 do kraja.

Bohajski koptski [Boh] 3. / 4. stoljeće

Sahidski koptski [Sah] 3./4. stoljeće

Pesitta sirijska [Syr P] 400–450. g.

Ephraemi Rescriptus [C] 5. stoljeće

Jermenski [Arm] od 5. stoljeća

Gruzijski [Geo] od 5. stoljeća

Etiopski [Eth] od oko 500. g.

Gotska 493.–555. g.

Za više o ranim rukopisima evanđelja po Mateju pogledajte www.BibleQuery.org/Matthew Manuscripts.html.

Q: U Mt, koji su stihovi i dijelovi stihova citirani od strane prednikijskih pisaca (prije 325. g.)?

Odgovor: Prije 325. g. crkveni pisci citirali su oko 87,5 % stihova iz Evanđelja po Mateju. To je 937,31 stih. Drugim riječima, citiran je svaki od 1071 stiha iz Evanđelja po Mateju, osim 133,69 stihova. Za sve detalje pogledajte https://biblequery.org/Bible/BibleReliability/EarlyChristianNTQuotes.xlsx. Tatiјанov Diatessaron odnosi se na 839,12 od 1071 stihova Matejeva evanđelja.

P: Postoje li raniji datumi za rukopise Mateja koji i danas postoje?

O: Datiranje Magdalenskog rukopisa (p64 + p67) je sporno.

Većina se slaže da je napisano prije 3. stoljeća n.e., zbog stila na papirusu, koji se nije koristio nakon početka 3. stoljeća.

Raniji datum (oko 50.–64./65. g.) Ovo je stajalište njemačkog papirologa Carstena Thiedea. Postoje tri argumenta u prilog tom stajalištu.

1) Uncial: Magdalenski papirus bio je "uncijalni" (napisan velikim slovima) papirus, koji se koristio do sredine prvog stoljeća n.e.

2) Usporedba rukopisa s tekstovima iz sredine prvog stoljeća pronađenima u Pompejima i Herculaneumu

3) Spekulativno, možda su kršćani koji su željeli sačuvati svoje spise ranije počeli koristiti kodekse.

To je objavljeno u časopisu Time (23. siječnja 1995.). Pogledajte knjigu The Real Jesus, str. 78, za raspravu o ovome, ali ne nužno i za odobravanje.

Kasniji rukopis Novog zavjeta (2. stoljeće n.e.). U knjizi Expositor's Bible Commentary, svezak 8, str. 20, navodi se da je sada prevladavajuće mišljenje kako je Matej napisan između 80. i 100. godine n.e.

Kodeks: Čini se da potječe iz kodeksa (knjige) te su prepisivači tijekom 2. stoljeća prešli s upotrebe svitaka na knjige.

Spekulativno, možda su neki uncijali poput ovog nastali kasnije. Skeptična knjiga Burta Macka, Tko je napisao Novi zavjet? str. 9–10, iako je vrlo kritičan prema Thiedovom datiranju, navodi da su uncijska pisma mogla biti izrađena čak do 85. g. n.e. Teško je razumjeti tu izjavu jer "Grčki Novi zavjet", 4. izmijenjeno izdanje Alanda i sur., pokazuje da su se uncijski rukopisi koristili čak i u 9. stoljeću. mnogo kasnije. Možda je Mack mislio na posebni stil uncija na papirusu.

Zaključak: Iako ne znamo kada su izrađeni prvi kodeksi, čak i najkonzervativniji znanstvenici drže da su nastali sredinom prvog stoljeća.